Etnička diskriminaciji u zapošljavanju

20 godina SDF-a

Pripadnost ranjivoj skupini bitno povećava rizik socijalne isključenosti, nezaposlenosti i siromaštva. Život na područjima koja su u ratu demografski i ekonomski devastirana sam po sebi izaziva rizik socijalne isključenosti, jer na tim područjima vlada nerazvijenost, nezaposlenost i gubitak od dvije trećine prijeratnih radnih mjesta. Pritom se taj rizik dodatno povećava pripadnošću ranjivoj kategoriji građana kao što su povratnici srpske nacionalnosti. Načinom na koji je Hrvatska dosad rješavala pitanje nezaposlenosti pripadnika i pripadnica nacionalnih manjina taj rizik nije umanjen. Svođenje poticanja zapošljavanja pripadnika nacionalnih manjina na mehanizme iz članka 22. Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina, rješavala su se tek pitanja političkog razmjera pripadnika većinske i manjinske zajednice u izvršnim tijelima lokalne i regionalne samouprave. Međutim, kako su institucije javne uprave i javnih službi bile formirane prije stupanja na snagu Ustavnoga zakona i njegovih odredbi o razmjernoj zastupljenosti nacionalnih manjina u javnim službama, ovo pravo je ostalo tek formalno i nije pomoglo u  povećavanju šansi zapošljavanja pripadnika manjina.
Ovakve ocjene mogle su se čuti na Okruglom stolu na kojem je Srpski demokratski forum predstavio rezultate istraživanja o zaposlenosti manjina u javnom sektoru u ratom zahvaćenim dijelovima Hrvatske. Osim u istočnoj Hrvatskoj, udio pripadnika manjina u javnom sektoru mnogo je manji nego što je udio manjina u ukupnom stanovništvu. U tim područjima jedina radna mjesta uglavnom i jesu u javnom sektoru, što pripadnike manjina stavlja u posebno tešku poziciju.
Istraživan je kompletan državni i javni sektor - od općine, dječjeg vrtića ili Crvenog križa do pošte, gruntovnice ili javnih poduzeća. Kako je rečeno na okruglom stolu, mimo javnog sektora, postoji još možda desetak radnih mjesta u nekoj trgovini, pekari, kafiću ili kladionici. Ako pripadnika manjina nema u javnom sektoru, nema ih nigdje. Osuđeni su na život u socijalnoj izolaciji, društvenoj mimikriji i nekom paralelnom polusvijetu.
Poseban problem, kad je riječ o personalnom sastavu zaposlenih u javnim službama na područjima zahvaćenima ratom predstavlja činjenica da u tim službama još uvijek radi znatan broj zaposlenih koji dolaze iz drugih dijelova Hrvatske, koji ne žive u jedinici lokalne samouprave u kojoj rade, koji na taj način ne doprinose razvoju zajednice, a istovremeno je financiranje njihova rada daleko skuplje za državni proračun ili proračun lokalne samouprave, jer im se, osim plaća, isplaćuju i putni troškovi. Paradoksalno je da u lokalnim zajednicama često ima znatan broj ljudi, pripadnika manjinske zajednice, s adekvatnim kvalifikacijama, vještinama i kompetencijama potrebnima za obavljanje takva posla, koji su nezaposleni, pa ne doprinose razvoju svoje lokalne zajednice, a bili bi manji budžetski trošak, ako bi ih se zaposlilo na tim mjestima.
Dodatan problem manjinske populacije u šansama za zapošljavanje predstavlja nedostatak sustavne politike ravnomjernog razvoja. Tako da nerazvijena područja svakodnevno sve više osiromašuju i zaostaju u razvoju, a upravo na tim područjima živi značajan broj pripadnika nacionalnih manjina. Dosadašnji model pozitivne diskriminacije pri zapošljavanju manjina u državnoj i javnoj službi, koji u svom članku 22 daje Ustavni zakon o manjinama nije postigao svoj cilj, te su potrebni dodatni mehanizmi za zapošljavanje manjina u državnim i javnim službama.
Tako iz SDF-a predlažu da se uz postojeće mehanizme pozitivne diskriminacije uvedu i tri dodatna mehanizma kojima bi se pospješilo zapošljavanje manjina te njihova socijalna i ekonomska integracija u društvo. Prvo, treba voditi posebnu pažnju na potrebe ratom pogođenih dijelova Hrvatske kod apliciranja za strukturne fondove Evropske unije, drugo - uvesti praksu socijalnog poduzetništva gdje bi se uz pomoć lokalne ili regionalne zajednice osnovalo djelatnost koje neće donositi dobit, ali će kroz zaposlenost i integraciju u radni proces održati manjinsku zajednicu i - kao treće - uvesti pozitivnu diskriminaciju i porezne olakšice za zapošljavanje manjina i u privatnom sektoru.

Istraživanje o etničkoj i rodnoj diskriminaciji u zapošljavanju u 2012. godini u cijelosti možete pogledati ovdje.