Željo moj(a)

Da klub iz godine u godinu različitim akcijama na životu održavaju navijači i navijačice, e to malo i nimalo imamo prilike čuti. Takva je priča onih koji na rukavu nose srce, a u srcu sarajevski Željezničar

Navijači Željezničara (Foto: Damir Hajdarbašić/PIXSELL)

Klub u dugovima, plaće igračima kasne, infrastruktura nedostatna – već ste čuli ovu priču ili neku varijantu ove priče, bilo da se radi(lo) o nogometu u Hrvatskoj, ili u široj regiji. Međutim, da klub iz godine u godinu različitim akcijama na životu održavaju navijači i navijačice, e to malo i nimalo imamo prilike čuti. Takva je priča onih koji na rukavu nose srce, a u srcu sarajevski Željezničar.

Po završetku 2022. godine priča je dobila novi nastavak. Nakon još jednog povlačenja (vazda iščekivanog, nikad dočekanog) investitora i šuškanja da će klub ostati bez glavnog sponzora, u decembru su navijači (Manijaci, jelte) objavili da nema druge – glavni sponzor kluba postat će oni! Prionuli su poslu i u pola mjeseca skupili više od 150.000 KM (skoro 80.000 eura), a finalna cifra sigurno će biti i veća. Doznat ćemo tijekom januara, kada dođu konačni podaci o uplatama od svih teleoperatera preko kojih su se okretale linije tijekom akcije. Kako god bilo, ovom su akcijom navijači Želje službeno postali glavni sponzor kluba u 2023. godini. Kad se podvuče crta, lani su Manijaci direktno kroz tri akcije koje su organizirali u klub donijeli više od pola milijuna KM.

Podsjetimo, početkom lanjske godine pozvali su sve navijače, na kojem god se ćošku svijeta nalazili, da pruže podršku Željezničaru da se iskoprca iz financijskih problema. Ipak Željo igra u Dolini ćupova, a ne u Silicijskoj dolini. Plan je bio osigurati klubu 10.000 aktivnih članova i članica, a do kraja godine bilo ih je 17.000. “Članska kartica osnovno je sredstvo identifikacije s klubom. Teška situacija je prilika da pokažemo da nikada nije kasno i da nam aktivno članstvo ostane praksa i narednih godina”, poručili su tada Manijaci.

Dodali su i da se nadaju ulasku potencijalnih investitora u klupske strukture, što bi ekipi s Grbavice olakšalo funkcioniranje u (bliskoj) budućnosti. Međutim, ako se osvrnemo malo dalje od lanjske godine, lako ćemo vidjeti da su akcije navijača Željezničara pokazale upravo kako se na velike investitore ne treba oslanjati, nego na njih prestati čekati.

Uvidjevši da od megalomanskih projekata neće biti ništa, prije šest godina klub je s navijačima pokrenuo akciju “Kupi stolicu za evropsku Grbavicu” koja je za cilj imala obnovu stadiona da Željezničar može biti domaćin utakmica u europskim natjecanjima. Odaziv navijača bio je puno veći nego što se očekivalo, pa je rekonstruirana zapadna tribina, a dijelom i sjeverna i južna. Tri godine nakon toga Željezničar je pod parolom “Mi smo Željini, Željo je naš” uz pomoć navijača izgradio i istočnu tribinu. Sredstva su prikupljena kroz akciju “Izgradimo istočnu tribinu”, a prvobitni cilj bio je prodati 500 posebnih desetogodišnjih ulaznica. Na kraju ih je prodano više od 800, po cijeni od tisuću KM. Od akcije do akcije, ne čini se da će stalna opcija ikad postati neki vanjski investitor. Ako se išta pokazuje iole stalno, to su Željini navijači i navijačice.

Kako u jednom od priopćenja poručuju Manijaci: “Kroz povijest našeg kluba, najljepše slike, prilike i trenutke kreirali su navijači i svojim djelima i odanošću pokazali smo da smo pokretačka snaga koja nikada neće zakazati. Naša spremnost, privrženost i požrtvovnost nije se ogledala u lijepim momentima i uspjesima, nego suprotno. Sve navedeno uvijek smo pokazivali onda kada je bilo najteže i onda kada je to najviše trebalo!” Zna Doris, znaju Manijaci – za želju daješ iskreno sve, a više od toga i ne može.

piše Ivana Perić