Draga Mira,<\/p>\n
s jedne strane \u010dini mi se neprimjereno obra\u0107ati tebi koje vi\u0161e nema, a opet ne postoji prirodniji na\u010din, jer na\u0161a se komunikacija uglavnom odvijala preko pisama \u2013 mejlom; u tim pismima razgovarale smo i o knjizi, autobiografiji koja je, godinu dana nakon tvoje smrti, nedavno iza\u0161la u Hrvatskoj pod lijepim naslovom “Voli me vi\u0161e od svega na svijetu”. Ovo je, kad ve\u0107 tako mora biti, i prilika da ti po\u0161aljem posljednje pismo, na koje na moju beskrajnu \u017ealost nikad ne\u0107e biti odgovora, i da to pismo adresiram me\u0111u zvijezde.<\/p>\n
Naposljetku, kao veliku zvijezdu znam te otkada pamtim, a upoznala sam te kao \u010ditateljicu koja mi je pri\u0161la na sajmu knjiga u Beogradu \u2013 i tako je krenulo to srda\u010dno poznanstvo. Ne postoji scenarij u kojem bih ja pri\u0161la tebi, pa ti si besmrtna Mira Furlan, a ja knji\u017eevnica iz zemlje veli\u010dine grada, ne\u0161to poput malo uspje\u0161nije sakuplja\u010dice salveta. Pa opet, do\u0161la si po potpis, pisala mi kasnije o svakoj mojoj knjizi, jer si bila takva, druga\u010dija, normalna \u2013 rijetka zvjerka. I eto, sad ja ho\u0107u pisati o tvojoj knjizi, s tugom i ushitom, jer mi se zadnjih tjedana nije dogodilo ni\u0161ta zna\u010dajnije – ni u zemlji ni u svijetu \u2013 od \u010ditanja ove autobiografije.<\/p>\n
U sije\u010dnju 2017. razmijenile smo nekoliko mejlova vezano uz prijevod i objavljivanje autobiografije koju sada dr\u017eim u ruci, to\u010dnije u objema rukama, jer radi se o vi\u0161e od 600 stranica. Bilo je to vrijeme Hasanbegovi\u0107eve vladavine u Ministarstvu kulture i ideolo\u0161kih presvla\u010denja i ske\u010deva, pa te uslijed toga napala spisateljica koju si prozvala gospo\u0111a Mirjana, iako se ne zove tako \u2013 nisam te ispravljala, bilo mi je smije\u0161no i zabavno, to \u0161to joj ne zna\u0161 ime stavljalo je stvari na svoje mjesto; samo si dometnula “psi laju, karavane prolaze”. Ipak, odgodila si objavu knjige, klima je bila ku\u017ena. Poku\u0161ala sam te nagovoriti da se predomisli\u0161, ali bilo je jasno, ako te i nakon 30 godina jedni pajaci pljuju, a drugi se prave mutavi, nije te\u0161ko do\u0107i do zaklju\u010dka da ovdje nema\u0161 kome pisati ni za koga objavljivati. Ovaj put ipak do pogre\u0161nog zaklju\u010dka, Mira! Tvoja knjiga je, otkako je napokon iza\u0161la, naj\u010ditanija u zemlji i vjerujem da \u0107e se \u010ditati dugo, a s novinskih stranica tvoje previ\u0161e pametne, previ\u0161e lijepe o\u010di ponovo gledaju ovaj slijepi svijet.<\/p>\n
Nema puno tako talentiranih, ujedno i hrabrih autorica kod nas (autora i manje). Iskusila si to: hrabrost nije najpo\u017eeljnija \u017eenska osobina, u najboljem slu\u010daju smatra se neodmjerenom, a talent samo provocira zavist prosjeka. U jednoj na\u0161oj prepisci sebe si u \u0161ali nazvala “mladom po\u010detnicom”, \u0161to svaka stranica tvoje pri\u010de pori\u010de: trebalo je padati, ustati, \u017eivot od\u017eivjeti bez zadr\u0161ke, bez kompromisa, a onda ga i znati napisati na isti takav na\u010din. Te\u017eak \u017eivot, bogat \u017eivot, silan \u017eivot i ista takva knjiga. Tvoje je pisanje bez srama i ustupaka provincijalnom moralu, pa nas i \u010ditanje raskrinka do kraja. “Su\u0161tina je u snazi”, zapisala si govore\u0107i o glumi, “ima\u0161 je ili nema\u0161”. A tako je i s pisanjem.<\/p>\n
Ve\u0107 neko vrijeme igram jednu zagonetku sa smr\u0107u. Kad ode netko tko je sna\u017eno obilje\u017eio svoje vrijeme, s tom osobom i\u0161\u010dezne ne\u0161to bitno u duhu i du\u0161i tog doba. Zagonetka je kakvo doba ta smrt najavljuje. Svijet koji smo poznavale i voljele smanjio se dramati\u010dno kada su ga, gotovo preko no\u0107i, zauvijek napustili romanti\u010dni junaci i junakinje (kao da druga\u010diji postoje). A u zadnjih nekoliko godina napustili ste nas masovno \u2013 kao da se radi o organiziranom putu u raj za najbolje. S nekim smrtima nestaju u nama \u010ditavi gradovi, nekoliko prolje\u0107a, polica biblioteke, neki neotkriveni planet ili desetak rije\u010di koje vi\u0161e nemamo kome uputiti, \u010dak ni u glavi. Recimo, ta rije\u010d principijelnost koja mi se prva name\u0107e dok \u010ditam o tvom \u017eivotu \u2013 tko \u0107e je prizvati, kamoli izgovoriti. Osim \u0161to je postala pomalo smije\u0161na, pateti\u010dna i demodirana, to je jedna prili\u010dno grbava rije\u010d za svakog tko je poku\u0161a \u017eivjeti i koja je, neprakti\u010dna kakva jest, i\u0161\u010dezla iz jezika. Provjerila sam: mladi od 20 godina nisu \u010duli tu rije\u010d. Zna\u010di li odgonetka da dana\u0161nji junaci i junakinje ne trebaju nu\u017eno ki\u010dmu, da je njihova supermo\u0107 upravo u toj elasti\u010dnosti, prilagodljivosti? Za\u0161to me to pla\u0161i?<\/p>\n
Ima ona pjesma o mujezinu koji je umro kad je po\u010deo sumnjati u svoje ideale \u2013 a to je, sad vidim, pogre\u0161no. Ne ubija \u010dovjeka sumnja u ideale, nego to \u0161to ih uop\u0107e ima, pa ih se jo\u0161 ne \u017eeli ili ne mo\u017ee odre\u0107i. Nije li to pri\u010da tvoje obitelji, ali i nekih drugih, koju si ispri\u010dala za sve nas: mu\u0161karci su stradavali zbog politike, \u017eene zbog ljubavi (i politike). Nije neka utjeha, ali jo\u0161 uvijek djeluje privla\u010dnije \u017eivjeti 66 godina ili minuta kao “luda cura”, veli\u010danstvena diva i dr\u017eavni neprijatelj u jednoj \u017eeni, nego 666 bez ideje, kao uskogrudni vragovi kojima je \u017eivotna bitka \u0161i\u0107arenje, spletkarenje i lizanje gluteus maximusa<\/em>, a preko kojih se spoti\u010demo gdje god okrene\u0161.<\/p>\n Mrzitelji, progonitelji imaju lica, ali svejedno su amorfna masa zla, kota\u010di\u0107i sustava koji ljude \u0161alje u logore, otima im domove, posao, \u017eivote. Ipak ta bol kao da je podno\u0161ljivija od one koju nam zadaju biv\u0161i prijatelji, biv\u0161e ljubavi…, uglavnom postoji razlog za\u0161to su biv\u0161i. Tako \u010ditam i u tvojoj knjizi. Najstro\u017ee smo prema onima koje smo voljele pa ih vi\u0161e ne mo\u017eemo voljeti, zar ne? U o\u010dekivanja je unaprijed upisan poraz, malo \u0107e ih ljudi opravdati \u2013 oni najbolji jesu, ho\u0107e. Ali nakon svega, ta mogu\u0107nost, biti o\u010darana, knjigom, ulogom, ljudskim bi\u0107em, iznova i iznova osje\u0107ati odu\u0161evljenje i ushit u okru\u017eenju koje se kloni emocija kao bolesti, prava je privilegija. Za mene je tvoj \u017eivotni roman “Voli me vi\u0161e od svega na svijetu” paradigmatski za ovaj prostor i na\u0161e vrijeme, mo\u017eda vi\u0161e od ijedne pri\u010de koja je zapisana. Premalo je pri\u010da o sudbini \u017eene, intelektualke na brdovitom Balkanu. Tvoja je donekle srodna dnevni\u010dkim zapisima Marije Vinski ili Divne Ze\u010devi\u0107. Ali ovdje nije rije\u010d samo o tragi\u010dnoj heroini s punom svije\u0161\u0107u o tome gdje \u017eivi i njenom ustrajnom tihom otporu, i naravno patnji \u2013 jer mora \u017eensko patiti da bi je podnijeli. Tvoja knjiga je svjedo\u010danstvo o punokrvnoj, neposlu\u0161noj \u017eeni, remetila\u010dkom elementu, koja usprkos okolnostima odbija biti \u017ertva, onoj koja se otela kontroli i ne da se uniziti, ne pristaje na manje od svoje istine, ne mo\u017ee\u0161 je ni u\u0161utkati ni potkusuriti. Da si mu\u0161karac, mo\u017eda bi ti tvoje vrline bili oprostili, mo\u017eda bi te svojatali zbog njih. U svakom slu\u010daju ne bi bila tako sama s ljubavlju nasuprot svijeta.<\/p>\n O jednoj stvari sam sa zebnjom mislila: Samo da nije umrla nesretna! I eto, pi\u0161e\u0161 da nisi. Dugo putovanje ku\u0107i, glad za prisno\u0161\u0107u i prihva\u0107anjem, ta potraga je zavr\u0161ila prije knjige, me\u0111u tvojim ljudima.<\/p>\n Optimisti ka\u017eu da su se stvari promijenile nabolje, ljudi su se emancipirali, postali tolerantniji, ali meni to izgleda kao fasada politi\u010dke korektnosti koju \u0107e skr\u0161iti prvi potres. Mizoginija je poprimila delikatnije oblike, nacionalizmi se dosta dobro dr\u017ee, a svatko vidi samo onaj tu\u0111i. Nekad sam, kao i ti, vjerovala da \u0107e ljudi vi\u0161estrukih etniciteta biti zalog novog doba koje \u0107e donijeti ve\u0107u povezanost, vratiti povjerenje, ali odavno sumnjam. Prije \u0107e biti da \u0107emo samo ostati ni\u010dije. Ali ako je ni\u010dija drugo ime za svoja, neka bude.<\/p>\n Draga Mira, zatvaram knjigu i prvi put osje\u0107am kako blistava pobjeda mo\u017ee biti satkana od dugog niza poraza i poni\u017eenja. Tvoja je pri\u010da o ljubavi i pripadnosti. Ali ne pod svaku cijenu, ne pod svim uvjetima. Ljubav, va\u017eno je kona\u010dno i to re\u0107i, treba zaslu\u017eiti (vi\u0161e od svega na svijetu).<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Draga Mira, tvoja knjiga je svjedo\u010danstvo o punokrvnoj, neposlu\u0161noj \u017eeni, remetila\u010dkom elementu, koja usprkos okolnostima odbija biti \u017ertva, onoj koja se otela kontroli i ne da se uniziti, ne pristaje na manje od svoje istine, ne mo\u017ee\u0161 je ni u\u0161utkati ni potkusuriti<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2576,"template":"","tags":[105],"atribut":[],"class_list":["post-1025","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji"],"acf":[],"yoast_head":"\n