U Be\u010du \u017eivim vi\u0161e od trideset godina, tako da se ovdje osje\u0107am kao kod ku\u0107e, ali Zagreb je uvijek u mom srcu. Sje\u0107am se djetinjstva na \u010crnomercu, odrastao sam blizu bolnice Sveti Duh. Pamtim da smo puno vremena kao klinci provodili vani, igraju\u0107i nogomet. \u010cesto su kod nas bili dida, baka i rodbina, i bilo je puno zajedni\u010dkih dru\u0161tvenih aktivnosti.<\/p>\n
Be\u010d je i danas Jugosfera<\/h3>\n
Zagreb ste napustili s osam godina, za vrijeme rata va\u0161a se obitelj preselila u Be\u010d. Kako je bilo u po\u010detku u Austriji?<\/strong><\/p>\n Meni je Austrija bila \u0161ok. Nisam razumio jezik, osje\u0107ao sam se odstranjeno iz drage mi sredine. Dok nisam savladao jezik, bilo je jako te\u0161ko. S jedne strane, austrijsko civilno dru\u0161tvo nam je pru\u017eilo dobrodo\u0161licu i veliku solidarnost, ljudi su na autima imali naljepnice “Susjed u nevolji”, koje su se odnosile na humanitarne akcije za izbjeglice iz biv\u0161e Jugoslavije. S druge strane, u austrijskom dru\u0161tvu na\u017ealost jest prisutan rasizam i ljudi iz Jugoslavije su promatrani kroz odre\u0111eni filter, dosta stereotipni jugo filter. Be\u010d je i dan danas na neki na\u010din Jugosfera, s time da je danas odnos prema tim ljudima pozitivniji, na njih se gleda simpati\u010dnije nego prije trideset godina.<\/p>\n Govorite \u010desto o promjenama politike prema izbjeglicama i migrantima u Austriji, od gastarbajtera 1960-ih do dana\u0161njih izbjeglica iz Afganistana. \u0160to se i kako mijenjalo?<\/strong><\/p>\n U Be\u010du ima jedna izreka koja govori o tome – za \u010cehe se u Be\u010du ka\u017ee da “nema pravog Be\u010dlije bez bake u \u010ce\u0161koj”. Mnogi Austrijanci imaju \u010de\u0161ka prezimena, ali danas se smatraju pravim Austrijancima. To je sve jedan ciklus, u kojem vidimo kako se s vremenom mijenjaju odnosi prema prido\u0161licama. Ljudi iz Jugoslavije ranije su bili mete desni\u010darskih napada, od strane Slobodarske stranke Austrije (FP\u00d6) kad ju je vodio poznati europski populista J\u00f6rg Haider. Taj se odnos kasnije promijenio, i to na ru\u017ean na\u010din \u2013 ista ta stranka je pru\u017eila \u0161ansu “na\u0161ima” tako da je hrvatske i srpske glasa\u010de ugurala u antimuslimansku kampanju, \u0161to je kulminiralo posjetom novog vo\u0111e stranke Heinza Christiana Strachea Bosni i Hercegovini i prijateljevanjem s Miloradom Dodikom. Nama u su\u0161tini sada kao dio politi\u010dke igre nude da smo bolji od ovih drugih, od Afganistanaca i Sirijaca, ali treba dobro razmisliti i analizirati procese iza svega toga.<\/p>\n Vratimo se jo\u0161 malo na ono \u0161to ste rekli o uklapanju u novo dru\u0161tvo kroz jezik. Spomenuli ste u jednom intervjuu da je va\u0161 djed inzistirao na tome da ne zaboravite hrvatski, pa ste \u010dak pisali \u010dlanke o hrvatskim sporta\u0161ima i sportskim radnicima u Austriji, poput Otta Bari\u0107a?<\/strong><\/p>\n Da sam odbio jezik, odbio bih i familiju, a ne znam kako bi to pro\u0161lo (smijeh). Dida Dragutin Rosandi\u0107 me dosta u\u010dio jeziku, bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. To poigravanje jezikom i va\u017enost jezika nam je nekako u familiji. \u0160to se sporta i pisanja ti\u010de, radio sam u magazinu Kozmo u Be\u010du, namijenjenom ljudima iz Jugoslavije. S \u010detrnaest godina sam po\u010deo pisati neke tekstove, pratiti sporta\u0161e koji ovdje djeluju, posebno nogometa\u0161e. Tad je \u010ditavo more hrvatskih nogometa\u0161a i trenera bilo ovdje, od Igora Pami\u0107a do Otta Bari\u0107a i Ivice Osima. Postojao je interes da se to prati, internet nije bio toliko razvijen. Pomagao sam u redakciji, upoznao sam i dosta drugih sportskih novinara, neki od njih su i danas aktivni u Hrvatskoj. Jednom sam imao \u010dast da s Miroslavom Redeom, koji je tad ve\u0107 bio penzioner, budem na utakmici Austrije i Turske. Pozvao me i dao mi neke savjete, rekao mi je da se jezik u\u010di cijeli \u017eivot i ohrabrio me.<\/p>\n Postoji li u Be\u010du neko mjesto, neki prostor, koji ste prvo osje\u0107ali kao svoj, u kojem ste se osje\u0107ali slobodno i opu\u0161teno?<\/strong><\/p>\n \u0160ire gledano, to je be\u010dka hip-hop scena. U\u017ee gledano, postoji mjesto koje se zove Einbaum\u00f6bel. To je birtija, malo udru\u017eenje, iznad nje prolazi metro. Dr\u017eali su pi\u0107a po najjeftinijim cijenama, \u0161to je jako bitan socijalni faktor, i tamo je zato dolazio \u0161irok spektar ljudi. Tu su se godinama organizirali fristajlovi \u010detvrtkom. Mi smo blejali i repali, dru\u017eili se. Jo\u0161 uvijek postoje i rade, samo je zadnje dvije godine zbog korone sve ograni\u010deno. Vi\u0161e nije toliko orijentirano prema repu, ali \u010duva i dalje neki svoj duh.<\/p>\n Kad ste po\u010deli repati? \u0160to vas je na to potaklo, koje su vas teme u po\u010detku muzi\u010dki opsjedale?<\/strong><\/p>\n U po\u010detku me ponukao osje\u0107aj nepripadanja, neka \u017eelja za pronala\u017eenjem identiteta. Ovdje se nisam osje\u0107ao potpuno prihva\u0107en, a s druge strane, \u0161to je vi\u0161e vrijeme odmicalo, moj \u017eivot je bio ovdje i gubio sam povezanost s Hrvatskom. Hip-hop je u tom nekom interkulturalnom bogatstvu postao moja domovina. U pubertetu su mi se posebno svi\u0111ali reperi iz Berlina, koji su bili turskog ili drugog migrantskog porijekla. Ta protestna forma, forma bunta, to me privuklo, tako da sam se orijentirao u uli\u010dnom hip-hop smjeru. Zadnjih devet godina radim rep iza kojeg mogu stati u potpunosti, u\u010dvrstio sam se u svojim stavovima i razvio kao osoba, i moja je muzika postala vi\u0161e dru\u0161tveno anga\u017eirana.<\/p>\n Skovali ste i poseban pojam za svoj stil repanja \u2013 tschuschenrap<\/em> (\u0107u\u0161enrep). Objasnite nam?<\/strong><\/p>\n Tschusch<\/em> ili \u0107u\u0161<\/em> je doseljenik iz Jugoslavije. To vu\u010de korijene s bau\u0161tele, iz 1960-ih i 1970-ih godina. Ljudi su se na bau\u0161teli dovikivali sa “\u010duje\u0161, \u010duje\u0161”, a onda su Austrijanci iz toga izveli \u0107u\u0161<\/em>. To su mi dosta \u010desto dobacivali, pa sam odlu\u010dio stvar preokrenuti na svoj mlin, prisvojiti je na druga\u010diji na\u010din, \u010dak i glorificirati.<\/p>\n Ljudski i aktivisti\u010dki je na vas dosta utjecao jedan doga\u0111aj od prije deset godina, kada je grupa izbjeglica napustila kamp na istoku Austrije, do\u0161la do Be\u010da i smjestila se u crkvu (Votivkirche) gdje su zapo\u010deli \u0161trajk gla\u0111u. Kako ste se vi tada uklju\u010dili u \u010ditavu pri\u010du?<\/strong><\/p>\n Tad smo jo\u0161 bili udaljeni od onoga \u0161to se dogodilo nakon 2015. godine, kada je Europa tek zapravo po\u010dela pri\u010dati o izbjeglicama i migrantima, i pritom ih demonizirati kroz desni\u010darske populiste. Tad je jo\u0161 vladao medijski muk, ali dolazilo je do organiziranja izbjeglica i njihova protestiranja. Ja sam do\u0161ao do crkve, donijeli smo donacije. Njihov vo\u0111a mi je rekao da napravim pjesmu ako sam ve\u0107 reper. Tako sam i napravio pjesmu “Recht auf Leben” s be\u010dkim reperom A.geh Wirklichom, koji je poznat kao jedan od prvih repera koji koristi be\u010dki dijalekt. Ta je pjesma pro\u0161la dobro, nastupali smo dosta na prosvjedima. Podr\u017eavao sam \u010ditavu stvar i svojom modnom linijom “Wien Oida, Be\u010d Oida”, besplatno davao garderobu. Tada sam se dosta povezao s be\u010dkom ljevi\u010darskom scenom, ostao sam i danas prijatelj s mnogim ljudima iz tog perioda. Na\u017ealost, situacija za izbjeglice je sada puno gora.<\/p>\n SOS Balkanroute je nastao ne\u0161to kasnije?<\/strong><\/p>\n Tako je. Kasnije sam bio i u R\u00f6szkeu, na ma\u0111arskoj granici. Ondje smo 2015. godine vozili donacije kombijem. Nije mi nikad bio cilj osnovati svoju organizaciju. To se jednostavno dogodilo po putu, silom prilika, zbog stanja na terenu. Prije tri godine smo uspostavili kontakte s ljudima koji su bili aktivni na Vu\u010djaku, njima smo tada isto donijeli donacije. Nismo tada ni slutili razmjere situacije na terenu u Bosni. Mi smo ovdje u Austriji imali jednu sliku koju nam je priredio tada\u0161nji kancelar Sebastian Kurz, koji je 2017. u izbornoj kampanji rekao da je on zatvorio balkansku rutu i da je problem rije\u0161en. Kad smo zavirili iza tog “rije\u0161enog problema”, zakora\u010dili iza zatvorenih granica, na\u0161li smo se u stravi Vu\u010djaka. \u0160ok i nevjerica. Ti su ljudi bili negdje, a nigdje. Prilazili su nam sa svje\u017eim ranama, govorili da ih je ranjavala hrvatska policija. Sve to mi je bilo novo. Od tada zapravo nismo stali s radom, ve\u0107 u kombiju natrag za Austriju smo znali da \u0107emo se nastaviti organizirati. Sjedili smo \u010ditavim putem u ti\u0161ini, ali ve\u0107 sljede\u0107i dan smo po\u010deli dalje skupljati donacije. I evo, od tada do danas smo napravili 53 transporta u BiH. Od jednog malog kombija je nastala relativno velika organizacija koja je u nekim klju\u010dnim momentima bila na terenu. Bili smo prvi u Lipi nakon po\u017eara, donijeli smo tada ljudima tople obroke, usko\u010dili onda kad se su se pokupili svi standardni humanitarni igra\u010di. Za razliku od brojnih drugih stranih organizacija, mi se zaista trudimo podr\u017eavati lokalne aktiviste, oslanjamo se na ljude koji su od prvog trena najbolje i najiskrenije reagirali. To su ve\u0107inom, mora se re\u0107i, \u017eene. Na sebe su preuzele nemogu\u0107e zadatke, bila to Mama Zemira u Biha\u0107u ili Alma, u\u010diteljica engleskog u osnovnoj \u0161koli, koja nakon posla ide uokolo i opskrbljuje ljude. Motivirale su nas one, koje unato\u010d tome \u0161to su i same u problemima, poma\u017eu iz dana u dan. To je ljepota u mraku balkanske rute.<\/p>\n Imamo sli\u010dna iskustva. Kad god smo bili u Biha\u0107u, do\u010dekale su nas \u017eene koje rje\u0161avaju stvari. Pritom su bile, a jesu i danas, prozivane i napadane od strane dijela ljudi u gradu. \u017dive tamo, svakoga se dana nose s rizikom posljedica svojih djela. Unato\u010d tome ostaju solidarne, pa kud puklo.<\/strong><\/p>\n Definitivno, to i ja vidim svaki put. Uvijek kada netko po\u010dne pri\u010dati o branjenju tzv. europskih vrijednosti, ka\u017eem samo da su bosanske \u017eene jedine vjerodostojne braniteljice tih vrijednosti. Ono o \u010demu mnoge europske zemlje samo licemjerno pri\u010daju i \u0161to u su\u0161tini gaze iz dana u dan, te \u017eene \u017eive u punini prakse. Ako mi netko daje nadu, to su one.<\/p>\n U zadnjih ste deset godina mnogo dana proveli na terenu. Zaista dobro poznajete logore, \u0161ume i skvotove u kojima se izbjeglice i migranti skrivaju i u koje su protjerani. Koji su vam se momenti “po putu” posebno urezali?<\/strong><\/p>\n Dobra stvar je \u0161to smo nesvjesno po putu aktivirali cijeli lanac solidarnosti. Otvorili smo dnevni centar u Tuzli, a imamo i dnevni integracijski centar u Sarajevu. Dijelimo pomo\u0107 u \u0161est gradova i dosta se toga emocionalno lomi na grba\u010di svih pomaga\u010da i pomaga\u010dica jer su non-stop u neposrednom kontaktu s ljudima. Urezalo mi se puno toga. Ovo zadnje ljeto smo imali podjelu odje\u0107e s Mamom Zemirom za petsto Afganistanaca koji su tada \u017eivjeli u biv\u0161oj tvornici metala, jednom od skvotova. Bio je tamo jedan dje\u010dak, mo\u017eda je imao osam godina. Samo njega vidjeti kako \u017eivi tamo s mladi\u0107ima i odraslim mu\u0161karcima, bilo je te\u0161ko. Pri\u0161ao nam je naknadno, kad je ve\u0107 zavr\u0161ila podjela, jer je bio u gejmu (poku\u0161aj prelaska granice, op. a). Bio je \u017ealostan jer ni\u0161ta nije dobio. Onda je moj kolega oti\u0161ao i kupio mu dres bosanske reprezentacije. Mali se sav rastopio, djelovao je kao da mu je to najsretniji trenutak u \u017eivotu. Pro\u0161lo ljeto sam u BiH vodio i Austrijsku socijalisti\u010dku mlade\u017e. Oni ostanu u nevjerici kad pri\u010daju s ljudima svojih godina, od kojih mnogi imaju i sli\u010dno obrazovanje kao oni. Naravno da se zapita\u0161 \u2013 \u0161to je presudilo da ja imam ovaj \u017eivot, da je mene dopao mo\u0107niji paso\u0161. Puno preispituje\u0161 sebe, puno preispituje\u0161 svijet.<\/p>\n Lani ste dobili nagradu MigAward, u kategoriji “Li\u010dnost godine”, ali ka\u017eete da su nagrade bezvrijedne ako ne pomaknu politiku u pravom smjeru?<\/strong><\/p>\n Ljudima koji se pate u Bosni nagrada za SOS Balkanroute ne zna\u010di ni\u0161ta. Moramo svi upregnuti sve snage u pravom smjeru. Horori\u010dni scenariji kroz koje prolaze izbjeglice i migranti ne\u0107e nestati sami od sebe. Dolaskom prolje\u0107a \u0107e se opet pove\u0107ati brojke ljudi koji \u0107e dolaziti, a slu\u017ebena politika je zasad takva da im se putevi i uvjeti jo\u0161 vi\u0161e ote\u017eaju.<\/p>\n Iza sebe imate nekoliko albuma i mikstejpova. U “Keep it Yugo” repate “u svijetu kapitala ledena je \u010dak i plahta, nau\u010deni da crn\u010dimo, da grizemo i ginemo, bolje tako nego plja\u010dkom kao Mami\u0107i u Dinamo”. Za\u0161to vam je va\u017eno raditi eksplicitno politi\u010dku, anga\u017eiranu muziku?<\/strong><\/p>\n Rep je u svojim korijenima politi\u010dka forma, forma manjine. Ponikao je iz afroameri\u010dke kulture kao oblik bunta. Kao i svaka druga forma, s vremenom se mijenjala i prolazila razli\u010dite faze, ali na kraju dana meni je sr\u017e repa otpor i dru\u0161tvena anga\u017eiranost. Do\u0161ao sam ovdje kao izbjeglica i kao dijete sam imao neke nacionalisti\u010dke poglede na rat, ali odrastao sam sa Srbima i Bosancima, s drugim migrantima. U\u010dio sam i razmi\u0161ljao o povijesti, mijenjao svoja mi\u0161ljenja. Drag mi je i Zagreb, i Bosna i Beograd, to je sve za mene jedna sfera. Motiv mi je da se kroz muziku obra\u010dunam s negativnim fenomenima u austrijskom dru\u0161tvu, a i da malo iziritiram desni\u010dare. Dotaknem se i stare domovine, a Zdravko Mami\u0107 je za mene simbol profiterstva kroz robovlasni\u010dke ugovore s igra\u010dima i nogomet koji funkcionira kao cirkus za bogate.<\/p>\n Imamo recentno i druga\u010dije primjere reperskog anga\u017emana, one u desni\u010darskom smjeru. U Hrvatskoj je fri\u0161ka rasprava oko novog albuma Tram 11, koji je toliko problemati\u010dan da ga je \u010dak i Menart odlu\u010dio povu\u0107i iz prodaje. Pratite li situaciju, kako to komentirate?<\/strong><\/p>\n Nekad se trudim ne pratiti hrvatske medije, ali ovo na\u017ealost nisam propustio. Propalo je toliko toga, a sad je propao i Tram 11. \u010cini mi se da je General Woo kolovo\u0111a ove propasti, jer forsira krajnje desni\u010darstvo koje prelazi svaku granicu. Promatram zadnjih godina u kojem smjeru to ide, \u010dini mi se da to nema nikakve veze s Tram 11 iz 1990-ih, koji je tada zapravo napadao protagoniste desnice. Sjetimo se Radija 101 i svega toga. Imam pjesmu snimljenu s njim prije vi\u0161e godina, koja \u010deka na objavu, ali sam odlu\u010dio da je ne\u0107u objaviti kad sam vidio u kojem je smjeru skrenuo. On je dolazio u Be\u010d, gostovao na balkanskim rep svirkama, udobno se osje\u0107ao u Jugosferi. Ali eto, stvari su se o\u010dito promijenile.<\/p>\n Na jednom od novijih singlova, “Nazis”, gostuje vam Johan Bernard Rabi\u010d, nekada\u0161nji \u010dlan anarhisti\u010dkog pank benda Drahdiwaberl. Kako je do\u0161lo do te suradnje i pripremate li \u0161to novoga?<\/strong><\/p>\n Imam spreman album na kojem radim zadnje tri godine, ali se kroz balkansku rutu sve prolongiralo. “Nazis” mi je jako draga suradnja, to su ljudi iz Falcovog benda, stari pankeri i buntovnici svoga vremena, koji su prepoznali nas mlade repere kao neke svoje nasljednike, i to je velika \u010dast. Mo\u017eda se na prvu \u010dini kao \u010dudna suradnja, ali zapravo je logi\u010dna i odli\u010dna simbioza. Ovdje se op\u0107enito dosta zanimljivog doga\u0111a na muzi\u010dkoj sceni. Posebno je uzbudljivo \u0161to rasturaju reperice. Puno \u017eena se uklju\u010dilo u rep kroz centre za mlade, na tome smo i mi dosta radili godinama. Imamo sjajne Alice D i Gazal. Tu je i EsRAP, mlada Turkinja koju znam otkad je imala \u010detrnaest godina, kad je tek po\u010dela repati, a sad je etablirana na sceni.<\/p>\n U ovom razgovoru smo utvrdili da je oko nas mnogo problema i izazova. \u0160to vam, unato\u010d tome, daje nadu?<\/strong><\/p>\n Nadu daju pojedini pomaci, neka svjetla koja uspije\u0161 upaliti u svim tim tunelima mraka. Primjerice, nadu mi daje \u0161to smo nedavno uspostavili gradska partnerstva ljudskosti \u2013 radi se o ideji da austrijske op\u0107ine i gradovi podr\u017eavaju gradove u BiH u kojima su izbjeglice i migranti. Svemu treba dati vremena i samo nastaviti raditi dalje. Nada se stvara kroz djelovanje.<\/p>\n razgovarala Ivana Peri\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U po\u010detku me na repanje ponukao osje\u0107aj nepripadanja, \u017eelja za pronala\u017eenjem identiteta. U Be\u010du se nisam osje\u0107ao potpuno prihva\u0107en, a hip-hop je zbog interkulturalnog bogatstva postao moja domovina<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2936,"template":"","tags":[29],"atribut":[],"class_list":["post-1049","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju"],"acf":[],"yoast_head":"\nLjepota u mraku balkanske rute<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/09\/Rosandic2_Tomislav-Rosandic-scaled.jpg\")
Odrastao sam sa Srbima i Bosancima<\/h3>\n