\u017divjeli smo u bloku vojnih zgrada, okru\u017eenih bolnicom, kasarnom, \u0161kolom i samoposlugom. Dru\u017eili smo se obiteljski \u2013 jedna bi obitelj do\u0161la iz Mostara, a druga bi se taman selila u Maribor. Gdje god je bio aerodrom, i\u0161lo se dalje. Kako je uvijek u blizini zgrada bilo neko gradili\u0161te, mi djeca smo izmi\u0161ljali tipi\u010dne igre dje\u010djeg svijeta. Sje\u0107am se trgovine i pored nje fotografske radnje koju je dr\u017eala Cvija. Uvijek u bluzi, suknji i s parfemom. I s minivalom, naravno. Do\u0161la bi na svaki na\u0161 ro\u0111endan, taman prije torte, na svaku priredbu, a \u010desto bi nas sakupila ispred zgrade i odvela da se slikamo “pred morem”, fototapetom u radnji. Svi u albumima imamo Cvijine fotografije \u2013 nikome glava nije odrezana i nitko nije zapam\u0107en prgavo. \u010cesto bih joj potajno sama uletjela i dje\u010djom ozbiljno\u0161\u0107u naredila da me slika. Ta je gesta bila za opomenu, nije bilo ba\u0161 primjereno isticati se. Ona mi je, tako\u0111er potajno, poklonila fotografiju Lepe Brene s tuzlanskog koncerta jer moji ku\u0107i nisu smatrali da \u0107e mi taj koncert promijeniti \u017eivot. Nedavno sam se sjetila i onih popodneva kada bi samo netko od djece viknu- “Ide Cigo s me\u010dkom!” I svi bi se sjatili na taj beton, izme\u0111u auta pojavio bi se \u010dovjek s defom i medvjedom na lancu. Cvija bi brzo izletjela s fotoaparatom. Bila je s nama i prvog dana \u0161kole. Ona je snimila portrete prva\u0161i\u0107a, kao i primanje u pionire. Zadnja sam generacija.<\/p>\n
Mogu\u0107nost izbora umjetnika zaista je tanka<\/h3>\n
Zavr\u0161ili ste komparativnu knji\u017eevnost i francuski jezik i knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pa vjerujemo da ste ve\u0107 od studentskih dana ra\u010dunali na mogu\u0107nost rada u nesigurnim uvjetima. U me\u0111uvremenu ste svojim radom stekli status slobodne umjetnice. Koliko taj status zapravo daje slobode da birate isklju\u010divo projekte koje \u017eelite raditi, a koliko se morate prilago\u0111avati jer i glumice pla\u0107aju re\u017eije?<\/strong><\/p>\n U pravu ste, jo\u0161 od studentskih dana nisam si predvi\u0111ala stalno zaposlenje. Ipak, kada sam stekla status slobodne, odnosno samostalne umjetnice, taj trenutak u prvi je mah la\u017eno umirio mene, a jo\u0161 la\u017enije moje roditelje; dr\u017eava me “ovjerila”, dr\u017eava mi pla\u0107a doprinose i to je jedna fina stavka mog odraslog radnog \u017eivota. Me\u0111utim, u tom statusu nema slobode, a samim time ni previ\u0161e samostalnosti. \u0160to se ti\u010de pravno-formalnih okvira, samo da izdvojim da tek 42 dana nakon stjecanja statusa slobodnog umjetnika slu\u017ebeno smijemo i\u0107i na bolovanje. Trenutno se vr\u0161i pritisak da se to promijeni. Uglavnom, prili\u010dno je cinizma nagruvano u tim pridjevima, iako je jasno na \u0161to se referiraju, a i nekako nas se mora zvati. Tako da je mogu\u0107nost izbora zaista tanka, rijetke i rijetki mogu birati u pravcu umjetni\u010dke profilacije i velike su oscilacije izme\u0111u \u010desto deluzivnog samouvjeravanja o izboru i potpune predaje jer “svi trebamo raditi i zaraditi”, kako glasi re\u010denica iz predstave “\u017denski orkestar” koju smo 10. marta premijerno izvele u HNK \u0160ibenik.<\/p>\n Vjerujemo da su vam jo\u0161 fri\u0161ki utisci, kako su protekli premijera “\u017denskog orkestra” re\u017eiserke Arije Rizvi\u0107 i boravak u \u0160ibeniku?<\/strong><\/p>\n Premijera je protekla prekrasno, publika je bila nevjerojatna. U\u017eivale smo, bilo nam je puno srce. Nikad nisam provela toliko dugo vremena u komadu u Dalmaciji i ovaj me boravak u \u0160ibeniku samo podsjetio koliko volim \u0161to\u0161ta ju\u017enja\u010dko i koliko to odgovara mom karakteru. Ve\u0107 je i dobrodo\u0161lica od samog kazali\u0161ta bila fantasti\u010dna, a s vremenom smo se udoma\u0107ile \u2013 imale smo svoj kafi\u0107, pizzeriju, pekaru, vinariju, trafiku. Jako su lijepe reakcije na predstavu, jo\u0161 smo pod dojmom.<\/p>\n U ve\u0107ini intervjua pitaju vas kako je biti glumica bez zavr\u0161ene akademije. Zanimljivo, takvo se pitanje uistinu rijetko postavlja muzi\u010darkama za muzi\u010dku akademiju ili, primjerice, novinarima i novinarkama za studij novinarstva. Ipak, poznato je da dramske akademije imaju jake socijalne mre\u017ee, pa je li te\u017ee do\u0107i do odre\u0111enih uloga kada iza sebe nemate podr\u0161ku institucije?<\/strong><\/p>\n Da, jednom je “samouka glumica” iza\u0161lo u naslovu nekog intervjua i od tada se to po inerciji vrti kao neka moja specifi\u010dnost koja zaslu\u017euje pozornost. Vjerujem da to ljude uop\u0107e ne zanima, ve\u0107 je naprosto rije\u010d o inerciji medijskog diskursa. I sad, zaista ne \u017eelim omalova\u017eiti nikoga pa ni sebe, ali da saznam da je moja doktorica op\u0107e prakse samouka, malo je re\u0107i da mi ne bi bilo drago. Kada govorimo o umjetni\u010dkim zanimanjima, o\u010dito postoje razli\u010dite perspektive, odnosno pozadine po kojima se valorizira ne\u010diji rad koji je, na kraju krajeva, jedini bitan. Procjenjivati ne\u010diju kvalitetu kroz informaciju iz biografije osobno mi je strano, ne razumijem kako se rad mo\u017ee omalova\u017eavati ili mistificirati jer je netko zavr\u0161io ili nije zavr\u0161io akademiju. A papir? Pa evo, zavr\u0161ila sam francuski jezik i knji\u017eevnost i znam da bih bila najgora prevoditeljica na svijetu. \u0160to se ti\u010de dramskih akademija, u razgovorima s kolegicama i kolegama o\u010digledno je koliko ih to \u0161to imaju papir niti izravno vodi u poslove, a niti se podudara s konkretnom podr\u0161kom institucije \u2013 i pitanje je kako ih i koja institucija podr\u017eava, kao i \u0161to ta podr\u0161ka zaista predstavlja. To je vrlo subjektivno. Drago mi je \u0161to se spomenuli muzi\u010darke i muzi\u010dare jer sam na njih ljubomorna prvenstveno zato \u0161to uvijek mogu uzeti instrument u ruke i svirati. Ku\u0107i ili u gara\u017ei.<\/p>\n U vrijeme pandemije zavr\u0161ili ste te\u010daj za vodi\u010dku za Dubrova\u010dko-neretvansku \u017eupaniju i Grad Zagreb. Sre\u0107om po doma\u0107e glumi\u0161te, a \u0161teta po turizam, gluma\u010dkih anga\u017emana vam ne nedostaje, ali da su okolnosti bile druga\u010dije, gdje bi vam bio najve\u0107i gu\u0161t odvesti francuske turiste?<\/strong><\/p>\n U Dugave. Vjerujem da bi taj lokalitet nekim Francuzima bio dovoljno egzoti\u010dan. \u0160to se ti\u010de Dubrova\u010dko-neretvanske \u017eupanije, nisam sigurna bi li se upustila u pelje\u0161ke vinske ture \u2013 te\u0161ko da bih samu sebe korigirala u lokalnoj samohvali. A i valja misliti na bak\u0161i\u0161.<\/p>\n Koji je bio prvi film u kojem ste glumili i \u0161to vam prvo pada napamet kada se sjetite rada na njemu?<\/strong><\/p>\n “Crveno” od Sonje Taroki\u0107, njezin studentski film. Napisala mi je dugi mail<\/em> iz Italije devet mjeseci prije, da ima ideje, ali da \u0107emo ih s vremenom realizirati, neka ih. Snimali smo u stanu njenog dide Brune Proface, a onda u neboderu u mom kvartu, u Cvjetnom naselju u Zagrebu. Sedmero nas. U tom filmu je rekvizit bio Nokia 3310. Nakon no\u0107nih snimanja sjeli bismo na stepenice, pri\u010dali i pili pivo.<\/p>\n Prva replika Jelene Drakule, lika kojeg tuma\u010dite u filmu “Posljednji Srbin u Hrvatskoj” Predraga Li\u010dine bila je: “Srbi (smo), jel’ to problem mo\u017eda?” Kakve ste reakcije dobili na tu ulogu?<\/strong><\/p>\n Film sam gledala samo jednom s publikom, na zagreba\u010dkoj premijeri u Kinu Europa. Dan kasnije smo krenuli sa snimanjem “Zbornice” pa sam bila isklju\u010dena kada je po\u010dela distribucija filma po drugim hrvatskim gradovima, kao i u Srbiji. Ipak, \u010dujem da su reakcije bile dosta pozitivne \u2013 i na film i na ulogu, razonodilo je ljude. \u010cini mi se da je publika najvi\u0161e zapamtila trenutak u filmu kad Jadranka Matkovi\u0107 ka\u017ee “Moji su bili partizani!”, a Drakula odgovara “Moji nisu” (smijeh).<\/p>\n U filmu “Ljetnikovac” Damira \u010cu\u010di\u0107a imali ste poprili\u010dnu slobodu improvizacije pa ste potpisani kao koscenaristkinja, a sa Sonjom Taroki\u0107 ste razmjenjivali ideje oko scenarija “Zbornice”. Imate li u planu oku\u0161ati se kao scenaristkinja?<\/strong><\/p>\n Jednom davno me jedan snimatelj pitao koliko \u010desto razmi\u0161ljam o filmu. U tom trenutku smo razgovarali o ne\u010dem sasvim desetom, ali \u010desto se sjetim upravo tog trenutka jer me podsjeti da kroz sve \u010dime se bavim mimo filma konkretno, nazirem neku potencijalnu filmsku pri\u010du. Ve\u0107 du\u017ee vrijeme mi titra jedna ideja i razvijala bih je s kolegicom redateljicom, ali po\u0161to ne stanujemo u istim gradovima, obje \u010dekamo prvu priliku da dogovorimo radni boravak. Ne mora biti koliba, mo\u017eemo i u neboder.<\/p>\n Anamarija koju tuma\u010dite u filmu “Zbornica” o\u0161tro se pobuni protiv dobro uhodanog sustava da bi na koncu odlu\u010dila, ili bila primorana, voditi manje i suptilnije bitke ako \u017eeli ostati dijelom zbornice. Kako vi \u010ditate proces kroz kojeg je pro\u0161la, kao sazrijevanje, odustajanje, hrabrost?<\/strong><\/p>\n Anamarija je radnica koja nije narativno odre\u0111ena osje\u0107ajno\u0161\u0107u obiteljskog \u017eivota ni problematikom ljubavno-emotivnih odnosa. Njoj se osobna transformacija doga\u0111a kroz profesionalne uspjehe i poraze, a definira je izrazita odgovornost prema poslu i visoki osje\u0107aj du\u017enosti prema zajednici. I sama sam uvijek voljela filmove u kojima je osnovna premisa ono \u010dime se protagonistice i protagonisti bave, vjerojatno jer svoj posao do\u017eivljavam jednako va\u017enim prostorom intimnih prilika kao i privatni \u017eivot \u2013 druga\u010dije su mi va\u017eni, ali u sli\u010dnom intenzitetu. U vi\u0161e navrata smo i vi i ja razgovarale o filmu i sje\u0107am se da sam vam rekla kako bih taj Anamarijin “prijelom” prepoznala u onom trenutku \u017eivota kad sa \u0161eficom ili \u0161efom idemo na razgovor s knedlom u grlu i iz ureda izlazimo gledaju\u0107i u tapison. Vjerujem da mnogima ta situacija nije nimalo strana. “Zbornica” se tako i gleda kao film o sazrijevanju u svijetu odraslih jer Anamarija postaje prisiljena sudjelovati po pravilima tog svijeta, a ne pravilima vlastite zamisli o njemu. Njoj nije opcija ne sudjelovati i na tom mjestu mi se \u010dini da ima hrabrosti \u2013 u promjenama sebe, a ne u odustajanju od svijeta. I sama se neprestano uvjeravam da u tom na\u0161em svijetu ima vrijednosti, da nekad i zaslu\u017euje razumijevanje kao i zajedni\u010dke napore da bude ljudskiji. Makar, s obzirom na sve \u0161to se trenutno doga\u0111a, te\u0161ka mi je svaka optimisti\u010dna misao.<\/p>\n Na koji se na\u010din rastajete od svojih likova nakon zavr\u0161etka snimanja i koliko vam se te\u0161ko vratiti u svakodnevicu?<\/strong><\/p>\n Po svojoj prirodi, snimanje me potpuno uvu\u010de pa tokom rada ne budem prisutna u vlastitom \u017eivotu – taj povratak u svakodnevicu, intenzitet i vrijeme koje je potrebno za “spu\u0161tanje” s adrenalina je prvi \u010din rastanka. Naravno, i sama snimanja variraju, ali kad se snimaju\u0107i dani nani\u017eu, kad izostaje rascjepkanost rasporeda, fokus mi je isklju\u010divo u procesu i nisam le\u017eerna ni u razgovorima ni u mislima, ali paralelno nemam ni pretjeranu potrebu pri\u010dati o onome \u0161to radim. Osim sa suradnicama i suradnicima \u2013 po potrebi, spontanosti ili \u017eelji. Obi\u010dno kad snimanja zavr\u0161e, po\u017eelim se prijateljica i prijatelja, spavanja i odlazaka na plac. I tramvaja. U njemu se \u010de\u0161\u0107e \u0161uti nego u setovskom kombiju.<\/p>\n Filmovi i serije u kojima ste glumili dobili su mno\u0161tvo nagrada, od “Rudara” preko “Novina” do “Zbornice”. I sami ste nedavno bili nominirani za “Zlatni studio” za glavnu ulogu u “Zbornici”. Kako se nosite s nagradama, toaletama, evo i intervjuima, fotografiranjem, cijelim javnim aspektom svog posla?<\/strong><\/p>\n Kad god osjetim stres javnog posla, opomenem se i ka\u017eem si kako je to sve trivijalan razlog za stres. Ipak, taj aspekt rada ima svoju protokolarnost jer treba organizirati sve te viklere, a i po\u0161tovati rokove za intervjue koji su nekad nemogu\u0107e kratki. Za razliku od vas i mene koje smo ve\u0107 neko vrijeme na liniji i, s obzirom na duple probe i neizbje\u017enu fleksibilnost rasporeda zbog korone, imate razumijevanja \u0161to zavr\u0161avamo ovaj razgovor dan kasnije. Rasporedi su klizni, \u010desto nisu fiksno definirani pa se jo\u0161 uvijek u\u010dim pametno procijeniti vrijeme. \u0160to se ti\u010de sve\u010danih prilika, za \u0161minku usko\u010de cure sa seta, uglavnom sve same organiziramo i smi\u0161ljamo \u2013 trudim se ne optere\u0107ivati previ\u0161e, a to ponekad izgleda kao kad smo se u srednjoj \u0161koli spremale za izlazak. U tom duhu, i kad ste ve\u0107 spomenuli “Zlatni studio”, na zimu me posjetila bliska prijateljica iz Beograda i u du\u0107anu second hand<\/em> odje\u0107e u Ilici kupile smo komplet i podijelile ga \u2013 njoj hla\u010de, a meni sako. Kao, ne\u0107emo tro\u0161iti, kasne honorari, lako \u0107emo ga upariti. I pred “Studio” smo to i u\u010dinile, hla\u010de su prije sve\u010danosti sretno stigle preko \u0161vercera elektroni\u010dke opreme koji posluje linijom Zagreb \u2013 Beograd. Kada pri\u010damo o javnom, ne mogu se ne dotaknuti dru\u0161tvenih mre\u017ea, one su se nekako nametnule kao prostor na kojem kao da je postalo pre\u0161utno pitanje va\u017enosti, odnosno bontona, pohvaliti se svojim radom, a i podr\u017eati tu\u0111i. Svi emotikoni i lajkovi i cijeli spektar jezika digitalnog narcizma neprestano poti\u010du strah od nevidljivosti i kao se ne\u0161to ne smije izostaviti, propustiti. Tu mi je pogotovo va\u017eno ne optere\u0107ivati se, \u010desto imam potrebu i za uzmicanjem, ali nema do kraja nazad. Ili jednostavno, drugima to opu\u0161tenije i ma\u0161tovitije le\u017ei nego meni.<\/p>\n Nerijetko \u010dujemo da neki film prati \u017eivot “obi\u010dne” \u017eene. “Obi\u010dnog” mu\u0161karca u filmovima ni za lijek. \u0160to je za vas najiritantnije op\u0107e mjesto koje i dalje egzistira u prikazu i recepciji \u017eenskih likova u doma\u0107oj filmskoj produkciji?<\/strong><\/p>\n Nije rijetko da se u scenarijima koje dobijem na \u010ditanje M (37) od A (42) razlikuje po tome \u0161to je prva, naprimjer, sestra od protagonista, a druga supruga uz obavezne didaskalije u kojima stoji da jedna “zabrinuto gleda”, a druga “zami\u0161ljeno \u0161uti”. Smjer \u017eenskog lika u samom nacrtu \u010desto je postavljen isklju\u010divo kroz odnose s drugima \u2013 ili podr\u017eavaju narativ mu\u0161kog lika ili su ovisne o njemu. Jednom sam, u razgovoru o motivaciji glavne protagonistice, dobila obja\u0161njenje da cijeli njezin psiholo\u0161ki lik diktira atraktivnost mu\u017eevog zanimanja, dakle niti je samostalna niti aktivna jer je to dopu\u0161teno samo “ekscesnim” \u017eenama, odmetnicama. I kad je rije\u010d o onima koje nisu tako zami\u0161ljene, na razini slaganja karakterizacije, \u010desto \u010dujem: “Pa to je jedna obi\u010dna \u017eena.” Kao da po refleksu trebamo svi zamisliti osobu koja radi u po\u0161ti, odgaja djecu i jo\u0161 uvijek bijeli kruh nije zamijenila bezglutenskom verzijom \u2013 kao da je takav \u017eivot neva\u017ean, nevidljiv i kao da je argument ili isprika da, eto, ni pri\u010da ne\u0107e biti “velika”. “Pa to je jedna obi\u010dna \u017eena”, uostalom, uvijek ispo\u010detka na mene djeluje kao stav s visoka, ljuti me, ali vjerujem da su u njega upisane sve nijanse na\u0161ih strahova da su nam \u017eivoti dosadni, isti iz dana u dan, da smo ih trebali \u017eivjeti negdje drugdje i nekako druga\u010dije. Ponekad kao da se i sama branim od svakodnevice ako je makar samo asocijativno pretvorim u op\u0107e mjesto nu\u017enosti i fizi\u010dkog prolaska \u017eivota. Tim vi\u0161e jer me “obi\u010dnost” \u017eivota dosad najmanje iznevjerila. Svi smo se, uglavnom, pribli\u017eili svakodnevicama ulice, posla, kafi\u0107a, obitelji, stana i svim njezinim obi\u010dnostima i \u010dini mi se da gubimo kad skre\u0107emo pogled od mjesta i ljudi koji su svakodnevni i “samorazumljivi”.<\/p>\n razgovarala Vedrana Bibi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Uvijek sam voljela filmove u kojima je osnovna premisa ono \u010dime se protagonisti bave, vjerojatno jer svoj posao do\u017eivljavam jednako va\u017enim prostorom intimnih prilika kao i privatni \u017eivot<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2922,"template":"","tags":[29],"atribut":[],"class_list":["post-1083","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/09\/Redzepovic2_Davor-Konjikusic-1-scaled.jpg\")
Povratak u svakodnevnicu<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/09\/Redzepovic3_Davor-Konjikusic-scaled.jpg\")
“Obi\u010dnost” me najmanje iznevjerila<\/h3>\n