Danas mar\u0161, sutra \u0161trajk! \u2013 orilo se ovog 8. marta ulicama Zagreba s No\u0107nog mar\u0161a u organizaciji Faktiva. Orilo se kao opomena da ne zaboravimo borbene radni\u010dke korijene tog praznika, ali istovremeno i kao poziv na daljnju i ustrajnu borbu za dru\u0161tvenu pravdu, bolje radne uvjete, socijalnu i egzistencijalnu sigurnost, seksualno i reproduktivno zdravlje za sve.<\/p>\n
U \u017eelji da u martovskom broju Nade prostor damo upravo neumornim borkinjama za radni\u010dka prava, obratile smo se \u010detirima doma\u0107im sindikalistkinjama razli\u010ditih generacija, koje djeluju u razli\u010ditim sektorima: \u0161kolstvu, uslu\u017enim djelatnostima, osobnoj asistenciji i kemijskoj industriji. S njima smo razgovarale o iskustvima sindikalnog rada i klju\u010dnim problemima s kojima se radnice danas susre\u0107u u njihovim sektorima, ali i na \u0161irem tr\u017ei\u0161tu rada. Najve\u0107e sindikalno iskustvo me\u0111u njima zasigurno ima Jadranka Klekar, od 2003. godine predsjednica Samostalnog sindikata uslu\u017enih djelatnosti Hrvatske, koja u sindikatu radi uz mirovinu i ovako se osvr\u0107e na svoj sindikalni put.<\/p>\n
\u2014 Aktivno sam uklju\u010dena u rad sindikata od 1976., prvo kao povjerenica sindikalne podru\u017enice hotela Laguna u kojem sam bila zaposlena 35 godina – ka\u017ee.<\/p>\n
Prvo najva\u017enije iskustvo koje ju je odredilo, govori Klekar, bilo je uspje\u0161no potpisivanje Kolektivnog ugovora za hotel Laguna, drugog po redu u Zagrebu, 1998.<\/p>\n
\u2014 Na\u017ealost, drugo va\u017eno iskustvo mog sindikalnog rada vezano je za \u0161trajk radi neisplate pla\u0107e u Laguni 2001. godine, koji je trajao dva mjeseca – dodaje Klekar.<\/p>\n
Glavna tajnica Sindikata hrvatskih u\u010ditelja Ana Tu\u0161kan u sindikatu radi ne\u0161to manje od \u0161est godina.<\/p>\n
\u2014 Prije toga sam radila kao odvjetnica, ali sam htjela ne\u0161to drugo jer sam imala osje\u0107aj da ne mogu napraviti neku promjenu. Tad smo zastupali neke sindikate i pomislila sam kako bi bilo super raditi u sindikatu. Najvi\u0161e mi se svi\u0111a izravna komunikacija s ljudima i to \u0161to je u pitanju dinami\u010dan posao, \u0161to kolektivno radimo da nekome pomognemo – govori Tu\u0161kan.<\/p>\n
Za razliku od njih, na\u0161e dvije sugovornice mla\u0111e generacije u sindikat su inicijalno u\u0161le bez ve\u0107eg znanja o tome \u0161to sindikat radi. Jedna od njih je dvadeset osmogodi\u0161nja Kristina Planti\u0107, sindikalistkinja u Regionalnom industrijskom sindikatu (RIS), fokusirana na iznimno prekarni i dosad potpuno neorganizirani sektor osobne asistencije, u kojem i sama radi posljednjih \u0161est godina.<\/p>\n
\u2014 Po\u0161to radimo posao jedan-na-jedan s korisnikom, mi asistenti ne znamo dobro svoje kolege i \u010desto nemamo s kim porazgovarati o problemima na poslu. Kad mi se javio jedan od sindikalnih organizatora RIS-ove inicijative “Osobni asistenti zajedno” da se pridru\u017eim, bila sam iznena\u0111ena. Znala sam da postoje sindikati i \u010dime se ugrubo bave, ali nisam nikad mislila da \u0107u se uklju\u010diti u sindikat. Me\u0111utim, on stvarno mo\u017ee dobro do\u0107i u na\u0161em poslu \u2013 ka\u017ee Planti\u0107, koja je sindikatu pristupila prije godinu dana.<\/p>\n
Iako je isprva htjela biti samo pasivna \u010dlanica, aktivirala se iznenada nakon \u0161to je na okruglom stolu o osobnim asistentima odr\u017eanom u srpnju pro\u0161le godine u Zagrebu s nogu “usko\u010dila” kao predstavnica osobnih asistenata umjesto svog kolege, nenadano sprije\u010denog da sudjeluje. Nakon \u0161to je RIS dobio potporu UNI Global Uniona za nekoliko asistenata koji bi radili na u\u010dlanjivanju svojih kolega, Kristina je po\u010dela raditi taj posao isprva honorarno, a od po\u010detka ove godine na pola radnog vremena, uz svoj asistentski posao.<\/p>\n
Kad se prvi put u\u010dlanjivala u sindikat, o njegovom radu nije puno znala ni trideset \u010detverogodi\u0161nja Ana \u0160er, radnica u pogonu osje\u010dke Saponije, \u010dlanica Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala Hrvatske i predsjednica Sekcije mladih u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske. U Saponiji radi ve\u0107 trinaest godina.<\/p>\n
\u2014 Moj stroj stavlja foliju na bocu Ornela ili naljepnice Likvija – poja\u0161njava \u0160er, koja se u sindikat u\u010dlanila na nagovor tete.<\/p>\n
\u2014 Ona je bila tajnica u radni\u010dkom vije\u0107u i prakti\u010dki me gurnula u sindikat. Bila sam \u010dlan deset godina, a da nisam pratila \u010dime se zapravo bavi, sve dok nisam u firmi izabrana za predstavnicu za\u0161tite na radu teku\u0107ih deterd\u017eenata i oti\u0161la na edukaciju o za\u0161titi na radu u okviru SSSH-ovog sustava osposobljavanja EDUCA. To mi se jako svidjelo: timski rad i zadaci koje smo morali rje\u0161avati. Nakon toga sam do\u0161la kod tete i rekla joj “ja bi jo\u0161 toga” \u2013 pri\u010da Ana \u0160er.<\/p>\n
Tu kre\u0107e njen sindikalni aktivizam.<\/p>\n
\u2014 Tada sam dobila druga\u010diju predod\u017ebu sindikata. Samo pomo\u0107u njega mo\u017eemo napraviti bolja radna mjesta i utjecati na cjelokupni sustav rada da nama radnicima bude bolje – obja\u0161njava Ana.<\/p>\n
Godine 2019. izabrana je za predsjednicu Sekcije mladih SSSH. Puno mladih smatra, govori Ana, da je sindikat ne\u0161to nepotrebno.<\/p>\n
\u2014 Mo\u017eda je to zato \u0161to su razo\u010darani i ne vjeruju nikome osim samima sebi – dodaje.<\/p>\n
Zato njihova sekcija ima svoju viziju napredovanja sindikata: uklju\u010divanje mladih u sindikat i njihovo upoznavanje s radni\u010dkim pravima. Osim sekcija mladih, dio sindikata ima i \u017eenske sekcije ili odbore. Op\u0107enitu poziciju \u017eena u sindikatima komentira Jadranka Klekar.<\/p>\n
\u2014 Za po\u010detak je dovoljno re\u0107i da su na \u010delu tri reprezentativne sredi\u0161njice mu\u0161karci, dok su \u017eene uglavnom tajnice. Na \u010delu pojedinih sindikata su \u017eene, no u ve\u0107ini su to mu\u0161karci. U sredi\u0161njici Nezavisni hrvatski sindikati, kojoj pripada na\u0161 sindikat, aktivno djeluje Odbor \u017eena. Odnos mu\u0161kih kolega prema nama \u017eenama je na zavidnoj razini, ne sude nas po rodu, ve\u0107 po pona\u0161anju i stavovima \u2013 ka\u017ee Klekar.<\/p>\n
I Tu\u0161kan ima sli\u010dno iskustvo sa svojim kolegama, me\u0111utim, napominje da \u0161ire dru\u0161tvo katkada o sindikalistkinjama vi\u0161e komentira kako izgledaju nego \u0161to pri\u010daju i \u0161to su napravile. Zamoljena da komentira poziciju \u017eena u sektoru \u0161kolstva, Tu\u0161kan isti\u010de da su jako velik problem ugovori na odre\u0111eno.<\/p>\n
\u2014 U osnovnim je \u0161kolama vi\u0161e od 85 posto \u017eena koje dosta \u010desto rade na odre\u0111eno vrijeme, \u010desto kao zamjene za nekog tko je na porodiljnom. Takvi ugovori u praksi prestaju prije ljeta ili zime da se ne bi morale ispla\u0107ivati bo\u017ei\u0107nice i regresi, mada bi radnici zaposleni na odre\u0111eno trebali imati ista prava kao oni zaposleni na neodre\u0111eno \u2013 ka\u017ee.<\/p>\n
Ugovori na odre\u0111eno jedan su od problema i osobnih asistenata koji, govori Planti\u0107, u nekim udrugama potpisuju ugovore na jednu ili dvije godine, a katkada i na samo tri mjeseca.<\/p>\n
\u2014 Ne mo\u017ee\u0161 di\u0107i kredit, nisi stabilan, nikad ne zna\u0161 kad \u0107e\u0161 ostati bez posla. \u017dene ve\u0107inom ne mogu ostvariti pravo na porodiljni \u2013 ka\u017ee Planti\u0107, nabrajaju\u0107i i druge probleme u sektoru.<\/p>\n
\u2014 Radimo jako odgovoran posao, ali fiksna pla\u0107a osobnih asistenata je 2000 kuna za \u010detiri sata dnevno, plus prijevoz. Jako je \u0161irok opseg na\u0161eg posla – radimo sve \u0161to bi na\u0161 korisnik radio da mo\u017ee. Neki asistenti na poslu cijepaju drva, okopavaju krumpir, sade paradajz. Ne postoje granice, a obitelj korisnika katkad o\u010dekuje da asistent radi za cijelu obitelj \u2013 dodaje.<\/p>\n
Najvi\u0161e osobnih asistenata su \u017eene. Te\u0161ko je na\u0107i mu\u0161ku osobu izme\u0111u ostalog zato \u0161to se taj posao, smatra Kristina, sve vi\u0161e udaljava od njegove inicijalne svrhe socijalizacije korisnika, a polako se sve vi\u0161e svodi na to da asistenti kuhaju, peru i \u010diste.<\/p>\n
\u2014 \u010cini se da mu\u0161karci smatraju da je to isklju\u010divo \u017eenski posao – zaklju\u010duje Kristina.<\/p>\n
I u Saponijinom pogonu u kojem radi \u0160er je, kako ka\u017ee, 90 posto \u017eena.<\/p>\n
\u2014 Radim u tri smjene. Svi na liniji se fizi\u010dki naradimo. Nastoji se \u017eenama olak\u0161ati, ali je te\u0161ko u Saponiji na\u0107i neko lagano radno mjesto. Poslije idemo ku\u0107i spavati, a moja kolegica koja ima dijete poslije posla ide s njim po parku, voziti bicikl, pa kuhati \u2013 ka\u017ee \u0160er.<\/p>\n
O pritisku na \u017eene da balansiraju radne i obiteljske obaveze govori i Klekar.<\/p>\n
\u2014 Iako se godinama \u017eene bore za \u0161to bolji polo\u017eaj, u turizmu i trgovini kao da se uop\u0107e nismo pomaknuli. Zainteresirana sam za uvo\u0111enje \u017eenskih prava koja bi bila sastavni dio kolektivnih ugovora, no iako pojedinci imaju razumijevanje za radnice i radnike s obiteljskim obavezama, ne \u017eele se obavezati nijednim aktom koji bi stvorio pozitivni balans izme\u0111u poslovnog i privatnog. Od \u017eena se o\u010dekuje mnogo vi\u0161e, ne samo na tr\u017ei\u0161tu rada ve\u0107 i u obitelji. \u017dene si samo rijetko mogu odvojiti vrijeme za odmor i opu\u0161tanje. Bolovanje radi bolesti \u010dlana obitelji i rodiljne dopuste jo\u0161 uvijek u ve\u0107ini koriste \u017eene. Iako na\u0161im zakonima ta prava mogu koristiti i mu\u0161karci, na\u0161e tradicionalno dru\u0161tvo jo\u0161 je uvijek podozrivo prema tome. Mu\u0161karci svoje pravo koriste naj\u010de\u0161\u0107e u slu\u010daju da su nezaposleni ili imaju manju pla\u0107u od \u017eene. Ne treba posebno ni nagla\u0161avati da \u017eene odlaskom na rodiljni dopust naj\u010de\u0161\u0107e ne \u010deka povratak na radno mjesto koje im pripada, pa dopust nerijetko koriste samo kratko i vra\u0107aju se kako ne bi izgubile bolje radno mjesto. U vrijeme pandemije, mnoge su \u017eene radile od ku\u0107e sa djecom u naru\u010dju i kuha\u010dom u ruci. Postavlja se pitanje: da li je takav rad pomo\u0107 ili \u0161teta? – poru\u010duje Klekar.<\/p>\n
Na \u010dinjenicu da ve\u0107ina \u017eena nikada nema samo radnu jednu smjenu osvr\u0107e se i Ana \u0160er.<\/p>\n
\u2014 Treba shvatiti da mi \u017eene zaista radimo 24 sata u danu. Mi stvarno imamo nenormalno snage i volje i zaslu\u017eujemo posao, pla\u0107u i normalan \u017eivot. Nekad stvarno po\u017eelim pitati sve te \u017eene, recimo one koje rade u medicini u jeku ove epidemije ili koje rade od ku\u0107e pa sjede na sastanku dok peglaju i brinu o djeci \u2013 gdje ti je snaga i kad spava\u0161? \u2013 ka\u017ee Ana \u0160er.<\/p>\n
O tome koliko je \u017eenama u pandemiji te\u0161ko uskla\u0111ivati privatno i radno vrijeme govori i Ana Tu\u0161kan.<\/p>\n
\u2014 Ve\u0107inu vremena dok je dijete u samoizolaciji, \u017eena mora biti doma, a njen posao pati i mije\u0161a se s obiteljskim radom. Osobito je te\u0161ko \u017eenama koje imaju vi\u0161e djece i koje su konstantno morale biti u samoizolaciji te dobivati smanjene naknade – veli Tu\u0161kan i dodaje da su dosta \u010deste predrasude prema \u017eenama koje se \u017eele ostvariti i kroz obitelj i kroz posao, ali navija za to da ne odustaju od svojih ciljeva.<\/p>\n
\u2014 Nitko ne smije tvrditi da ne mogu biti i majke i uspje\u0161ne. Samo ako su ispunjene u svakom smislu mogu biti sretne \u2013 isti\u010de.<\/p>\n
Na kraju upu\u0107uje na va\u017enost podr\u0161ke radnicama u \u0161kolstvu.<\/p>\n
\u2014 Kad gledam ove situacije u kojima smo se na\u0161li, moram istaknuti koliko je rad u \u0161kolstvu human i dru\u0161tveno koristan. Svoje strahove mora\u0161 svaki dan staviti sa strane kako bi u\u010denicima dao najbolje. Fore s uhljebima su nametnute i jako je bitno razlu\u010diti da to sigurno nisu radnici u \u0161kolstvu. Njih zaista nedostaje \u2013 napominje Tu\u0161kan.<\/p>\n
I Klekar koristi priliku da istakne \u0161to je potrebno kako bi se pozicija \u017eena u na\u0161em dru\u0161tvu i na tr\u017ei\u0161tu rada pobolj\u0161ala.<\/p>\n
\u2014 Treba rasteretiti \u017eene, prvenstveno od uloge \u017eene, majke, kraljice. Me\u0111u mladima treba promovirati zajedni\u010dku skrb o djeci i ku\u0107anskim poslovima te jo\u0161 uvijek te\u017eiti otvorenim vrti\u0107ima i \u0161kolskim prostorima za djecu, ne samo u jutarnjim ve\u0107 i u popodnevnim satima \u2013 dr\u017ei Klekar.<\/p>\n
Ana \u0160er smatra da radnicima treba tzv. “rad po mjeri \u010dovjeka”, koji je definirao SSSH, a obuhva\u0107a kvalitetno radno mjesto, zadovoljstvo radnim mjestom, dobru pla\u0107u, za\u0161titu zdravlja, u\u010denje i napredovanje, sigurnost, glas na radnom mjestu i radno vrijeme. Za kraj poru\u010duje:<\/p>\n
\u2014 \u017delim vjerovati u bolje sutra. Moramo se boriti zajedno jer \u0161to nas je vi\u0161e, to smo ja\u010de. Nastavit \u0107emo mi po svom pa \u0107e netko sigurno popustiti.<\/p>\n
pi\u0161e Dunja Ku\u010dinac<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Samo pomo\u0107u sindikata mo\u017eemo napraviti bolja radna mjesta i utjecati na cjelokupni sustav rada, ka\u017ee Ana \u0160er, sindikalistkinja iz Saponije. O va\u017enosti sindikata govore predsjednica Samostalnog sindikata uslu\u017enih djelatnosti Jadranka Klekar, glavna tajnica Sindikata hrvatskih u\u010ditelja Ana Tu\u0161kan i Kristina Planti\u0107 iz Regionalnog industrijskog sindikata<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2904,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-1088","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n