Poslije 25 odbijenica za posao, Vedrana \u0160ajn iz Pitoma\u010de, studentica ekonomije, u svojim dvadesetima odlu\u010dila je raditi ono \u0161to najvi\u0161e voli \u2013 govoriti. Nakon jednogodi\u0161njeg iskustva na lokalnoj radio stanici gdje je vodila tematske emisijama o Romima, ona je prije pet godina otvorila Vedri radio, prvi i jedini internetski radio namijenjen svim nacionalnim manjinama u Hrvatskoj. Uz to, od 2018. organizira Festival nacionalnih manjina u Pitoma\u010di.<\/p>\n
Pratiti, izvje\u0161tavati i davati glas marginaliziranim nacionalnim manjinama, a u Hrvatskoj ih ima preko 20, nije uvijek lako. Vedrana je na sebe preuzela taj pomalo nezahvalan zadatak, a njen posao je tim te\u017ei i zna\u010dajniji \u0161to se takvi poduhvati u doma\u0107im medijima ne poti\u010du, ve\u0107 ustrajno eskiviraju. Osvrnemo li se na redovne godi\u0161nje izvje\u0161taje HRT-a o proizvedenim, suproizvedenim i objavljenim programima namijenjenim informiranju pripadnika nacionalnih manjina, uo\u010dit \u0107emo vrlo nisku minuta\u017eu utro\u0161enu na manjinsku tematiku. Izra\u017eeno u postotcima, nacionalne manjine nikad nisu dobacile do punih dva posto zastupljenosti na javnom medijskom servisu koji bi prema minimalno dva zakona morao bolje obavljati svoju du\u017enost informiranja pripadnika nacionalnih manjina.<\/p>\n
Nakon vi\u0161e susreta predstavnika Savjeta za nacionalne manjine i HRT-a koji nisu pretjerano urodili plodom, krajem februara ove godine kona\u010dno je dogovoreno formiranje zajedni\u010dke radne grupe koja \u0107e se baviti pitanjima budu\u0107eg ugovora Hrvatske radiotelevizije s Vladom za period od 2023. do 2026. godine. Najva\u017enije od svega \u2013 dogovoreno je formiranje manjinske redakcije i spoljne produkcije manjinskog sadr\u017eaja.<\/p>\n
Na sastanku su istaknute primjedbe koje se odnose na obavezu obrade manjinskih tema u programima za op\u0107u populaciju te na informiranje na jezicima nacionalnih manjina. Osim toga, primije\u0107en je problemati\u010dan izostanak edukacije uredni\u010dkog i novinarskog kadra koji bi se bavio isklju\u010divo manjinskim pitanjima. Nagla\u0161ena je i obaveza obrade manjinskih tema u svim programima HRT-a kako bi se izbjegao getoizacijski efekt obradom ovih tema u tek dvije emisije \u2013 “Prizmi” i “Manjinskom mozaiku”.<\/p>\n
I dok jedini javni servis u Hrvatskoj tek treba po\u010deti svoj kadar usmjeravati prema ovoj vrsti novinarstva, a financije prema specijaliziranim redakcijama, novinari i novinarke pripadnici manjina, izdava\u010di i osniva\u010di manjinskih medija ne gube vrijeme. Napori romske nacionalne manjine u Hrvatskoj i regiji za ve\u0107u medijsku vidljivost \u010dine pou\u010dnu borbu iz koje bi se \u0161to\u0161ta moglo nau\u010diti o novinarstvu, a i \u017eivotu generalno.<\/p>\n
Evo, recimo, po\u010detni kapital za Vedranin radio bio je njen miraz, odnosno dota, ta vrijedna ostav\u0161tina koja se i dalje bri\u017eno sakuplja u tradicionalnim obiteljima. Mogla je ona izabrati ne\u0161to isplativije od jednog manjinskog radija na internetu, mogla je oti\u0107i u poduzetni\u010dke vode, ulo\u017eiti u privatni biznis, u sve ono \u0161to se name\u0107e kao najbolja opcija u ovim nesigurnim vremenima. Ali nije. Mlada medijska radnica romskog porijekla, zaljubljenica u mikrofon, miksetu, radijski eter i muziku \u2013 pogotovo sevdah \u2013 ka\u017ee da je ostvarila svoj san.<\/p>\n
\u2014 Ne mogu zamisliti dan bez miksete i mikrofona, jedva \u010dekam onu gu\u017evu od okupljanja, manifestacija i novih poznanstava. Meni i dalje govore da je moj radio romski, ali nije, on je namijenjen svim nacionalnim manjinama u Hrvatskoj. Nisam se bazirala samo na romsku manjinu jer mislim da su sve podjednako va\u017ene. \u017deljela sam da moj radio bude jedinstven, da popratim sve ono \u0161to manjinci rade – govori Vedrana.<\/p>\n
Ona sve sama radi: prikuplja vijesti, montira, skida muziku, radi manjinski dnevnik i pravi muzi\u010dke blokove. Na Vedrom radiju se mo\u017ee \u010duti ve\u0107ina muzi\u010dkih \u017eanrova na svim jezicima.<\/p>\n
\u2014 Smanjila sam udio govornog dijela na 10 do 14 posto. Poku\u0161avam sve to slo\u017eiti da svatko dobije barem 15 minuta dnevno. Imam uvodni jutarnji dio, kroz dan se javljam s razli\u010ditim informacijama – obja\u0161njava Vedrana jednostavnu koncepciju svog radija.<\/p>\n
Govori da se Romi moraju boriti za svaki komad javnog prostora, a upravo ju je ta medijska praznina motivirala da radi. No to nije jedina predrasuda koju uo\u010dava.<\/p>\n
\u2014 Mu\u0161karci vode glavnu rije\u010d u medijima jo\u0161 uvijek, \u017eene se bore s tim sustavom svaki dan. Meni govore: “\u017densko si, Romkinja si, evo kuha\u010da, evo obitelj, mo\u017ee\u0161 ti to, ali dr\u017ei se onoga \u0161to je najbolje za tebe.” Biti \u017eena u tom medijskom svijetu je te\u0161ko. I po svom statusu u ovoj profesiji sam manjina. Kad sam jednom tehni\u010daru rekla da ja sama o\u010distim cijeli kompjuter, spojim tehniku, miksetu i napravim stream<\/em> program za cijeli dan, on me samo blijedo pogledao, a ja mu jo\u0161 ka\u017eem: “Da, usput sti\u017eem skuhati ru\u010dak i oprati ve\u0161!” – prepri\u010dava uz smijeh.<\/p>\n S obzirom na svoj posao, ali i na svoje porijeklo, uvijek je okru\u017eena pripadnicima razli\u010ditih manjina. S njima se i najvi\u0161e voli dru\u017eiti.<\/p>\n \u2014 Uvijek kad su manjinska doga\u0111anja, a to znaju biti veliki skupovi, ja radim intervjue, pri\u010dam sa svima. Moja mama mi ka\u017ee: “Ja kad tebe poku\u0161avam tra\u017eiti, to\u010dno znam gdje si, tamo gdje su Srbi, Bosanci, Romi i barem jedan Makedonac!” Ja ka\u017eem: “Pa da, nama je uvijek lijepo.” U svakom mjestu znam barem jedno kulturno-umjetni\u010dko dru\u0161tvo gdje mogu popiti kavu – govori Vedrana.<\/p>\n Njena \u017eivotna pri\u010da objavljena je u zbirci narativno-novinarskih pri\u010da “Romanipe \u2013 Iz sjene na svjetlo”, zajedno s iskazima jo\u0161 devetero Roma i Romkinja koji se bave razli\u010ditim profesijama: glumom, novinarstvom, znanstvenim ili politi\u010dkim radom. Autorice publikacije Maja Grubi\u0161i\u0107 i Selma Pezerovi\u0107 \u010dlanice su redakcije Phralipena, tromjese\u010dnog \u010dasopisa i istoimenog portala.<\/p>\n Pomislile su da bi njihove pri\u010de mogle biti motiviraju\u0107e \u0161irem krugu \u010ditatelja i da bi bilo vrijedno objediniti ih unutar jedinstvenog izdanja.<\/p>\n \u2014 Nastojale smo da podjednako budu zastupljeni i \u017eene i mu\u0161karci, kao i sve generacije. Htjele smo da oni sami za sebe ka\u017eu \u0161to je za njih “romanipe” \u2013 sveukupnost romskog identiteta i duha, koji obuhva\u0107a i umjetnost \u017eivota, opstanak i svijest o pripadanju romskoj zajednici usprkos razlikama – poja\u0161njava Maja.<\/p>\n Ona pozdravlja formiranje manjinske redakcije na HRT-u, iako se zasad ne zna ni\u0161ta vi\u0161e od te informacije. Navodi da trajanje “Prizme” i “Manjinskog mozaika” nije dovoljno da bi se pokrilo sve nacionalne manjine.<\/p>\n \u2014 Znam da bismo samo doga\u0111anjima u romskoj zajednici, projektima, kulturno-umjetni\u010dkim i obrazovnim programima na dnevnoj bazi mogli ispuniti cijelu emisiju, i to svaki tjedan novim sadr\u017eajem. Vjerujem da je tako i s ostalim manjinama. Manjinska tematika zahtijeva kompleksniji pristup i bolje poznavanje materije kako bi se mogli raditi kvalitetniji prilozi. Op\u0107enito mislim da manjinske teme nisu vezane samo uz manjinske programe, ve\u0107 da se o njima i njihovom doprinosu u kreiranju dru\u0161tvene stvarnosti treba govoriti i unutar drugih programa. Kada smo se susreli s pandemijom, \u017eivot ljudi iz romskih zajednica nije bio samo manjinska tema. Tema migracija i migranata na\u017ealost je vrlo aktualna, a za Rome povijesna i jako dobro poznata – podsje\u0107a Maja.<\/p>\n Skupa s kolegicom Selmom prije nekoliko godina radila je interno istra\u017eivanje o prisutnosti Roma u medijima. Zaklju\u010dak: o Romima se govori isklju\u010divo prigodno i incidentno. Prigodno, kada se obilje\u017eava neki od romskih praznika, a incidentno kada se dogodi nesre\u0107a ili kriminalna radnja, pri \u010demu se isti\u010de nacionalna pripadnost po\u010dinitelja.<\/p>\n \u2014 U redakciji smo zaklju\u010dili da nedostaje pozitivnih, \u017eivih pri\u010da koje zapravo predstavljaju manjinski narod. U medijima je generalno prisutan povr\u0161an pristup manjinskim temama. Upravo postojanje manjinskih redakcija pru\u017ea mogu\u0107nost za ozbiljniji pristup temi, za pronala\u017eenje adekvatnih sugovornika i postavljanje pravih pitanja. To je zapravo uloga novinarstva. To uvelike poma\u017ee u kreiranju izvornog i vjerodostojnog manjinskog sadr\u017eaja – obja\u0161njava Maja.<\/p>\n Smatra da se od manjinskih redakcija mo\u017ee nau\u010diti puno. Kao pozitivan i uspje\u0161an primjer istaknula je tjednik Novosti jer su, kako ka\u017ee, tekstovi u Novostima rezultat istra\u017eiva\u010dkog rada, izvornosti informacija i argumentiranja. To je sadr\u017eaj koji \u0107e potaknuti na razmi\u0161ljanje, poentira Maja.<\/p>\n Kolegica iz Makedonije Mirdita Saliu, novinarka, magistrica sociologije i rodnih studija, ima 30-godi\u0161nje iskustvo u organizaciji manjinskih redakcija. Po\u010detkom 1990-ih priklju\u010dila se kao studentkinja tek osnovanoj romskoj redakciji na nacionalnoj televiziji. Pitamo je kako se osniva redakcija, na \u0161to ona jednostavno odgovara: potrebna je politi\u010dka volja i malo vi\u0161e entuzijazma.<\/p>\n Emitiranje televizijskog programa na romskom jeziku na RTV Skoplje krenulo je 1992. na Dan Roma.<\/p>\n \u2014 Termin je bio nezgodan, u doba dana kad gledatelji nisu ni u ku\u0107i ni na poslu, ve\u0107 na putu. Ipak, to je bilo zna\u010dajno za Rome, kad su prvi put \u010duli romski jezik na televiziji. Bilo je vrlo emotivno. To je onaj osje\u0107aj da ne\u0161to radite za emancipaciju i uzdizanje svog naroda, to je sila koja vas tjera naprijed – prisje\u0107a se Mirdita.<\/p>\n Termin se postepeno po\u010deo pove\u0107avati: s po\u010detnih 15 minuta na pola sata, isprva jednom tjedno, zatim po dva puta tjedno. Danas ta emisija ide tri puta tjedno na posebnom kanalu. Ina\u010de, makedonska radiotelevizija ima pet kanala. Romski program sada je na \u010detvrtom kanalu s du\u017eim terminom. U Makedoniji postoje \u010detiri manjinske redakcije \u2013 srpska, vla\u0161ka, bo\u0161nja\u010dka i romska.<\/p>\n Na pitanje je li va\u017eno da novinari pripadnici nacionalnih manjina kreiraju sadr\u017eaj i program, Mirdita ka\u017ee da takav novinar najbolje shvata probleme svog naroda, jer zna gdje i kako dobiti informaciju.<\/p>\n \u2014 Uzmimo za primjer \u017ertvu obiteljskog nasilja romske nacionalne pripadnosti. Kada je pita novinar koji nije Rom, \u017ertva odgovara vrlo kratko. Kad na teren ide novinar Rom i kad pri\u010da s istom osobom, ona ispri\u010da cijelu pri\u010du. Za\u0161to? Zato \u0161to sti\u010de povjerenje. Govorim to iz iskustva. Romi su jako emotivni ljudi, ali oni rijetko govore drugima o onome \u0161to se njima osobno de\u0161avalo – obja\u0161njava Mirdita, ali u isto vrijeme dodaje da je va\u017eno da se novinari iz manjinskih redakcija ne slu\u017ee stereotipima i ne doprinose stigmatiziranju.<\/p>\n Opasno je ako novinar gleda usko, slo\u017eili smo se, ako samo vidi problem jednog naroda.<\/p>\n \u2014 Mo\u017ee se desiti da reproducira predrasude, pa \u010dak i kad nema tu namjeru. Zato je va\u017eno da zna pristupiti svakoj temi. Jednom sam istra\u017eivala segregaciju Roma u \u0161kolama. Jedna od va\u017enih osobina dobrog novinara je da svaku informaciju provjeri najmanje dva puta. Mene su tako nau\u010dili na fakultetu. Ne mogu napisati da u nekoj \u0161koli ima segregacije ako mi je jedna osoba to rekla. Mora se razgovarati s roditeljima, profesorima i ravnateljima, sa svima koji su u lancu edukacije – napominje ona.<\/p>\n Slu\u0161aju\u0107i Mirditine savjete, upitali smo je kako raditi kvalitetan manjinski program, a ne skliznuti u getoizaciju. Recept za uspjeh le\u017ei u eti\u010dnom i profesionalnom izvje\u0161tavanju, ali i povezivanju.<\/p>\n \u2014 Moramo povezati etni\u010dke zajednice sa svim onim \u0161to se doga\u0111a u dru\u0161tvu, ne mo\u017eemo ih izolirati. Ne mo\u017ee se pisati kako se \u017eivi u nekoj zajednici, ako se ne vidi kakav je odnos dr\u017eavnih institucija. Ako je samo jednostrani pristup, onda to nije novinarski, ve\u0107 se svodi na ono “rekla-kazala”. U Skoplju se nalazi najve\u0107a romska mahala \u0160uto Orizari. Ako ja pi\u0161em tekstove ili snimam priloge samo o tom naselju, \u0161to sam onda dobila? To bi za mene bilo stigmatiziranje i ograni\u010davanje – jasna je Mirdita.<\/p>\n Na kraju, ne i najmanje va\u017eno, ove inspirativne razgovore vodili smo za Nadu, za jo\u0161 jednu uspje\u0161nu redakciju koju \u010dine \u017eene. Za sve budu\u0107e i trenutne redakcije manjina ne postoji drugi put osim promi\u0161ljanja originalnog sadr\u017eaja, zauzimanja \u0161ire perspektive i svijesti da se radi odgovoran posao.<\/p>\n pi\u0161e Anja Ko\u017eul<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Meni i dalje govore da je moj radio romski, ali nije, on je namijenjen svim nacionalnim manjinama u Hrvatskoj. \u017deljela sam da bude jedinstven, ka\u017ee osniva\u010dica Vedrog radija Vedrana \u0160ajn \u010diji je po\u010detni kapital bio njen miraz<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2890,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-1117","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n