Na stoti ro\u0111endan pjesnikinje Vesne Parun palo mi je na pamet da bih je trebala kona\u010dno posjetiti, kao \u0161to sam vi\u0161e puta po\u017eeljela u\u010diniti dok je bila \u017eiva. Na Zlarin, gdje je ro\u0111ena ili u Grohote na \u0160olti gdje joj je posljednje po\u010divali\u0161te, sada ne mogu oti\u0107i. Moj trajekt jo\u0161 ne plovi. I druga mjesta Vesninog itinerara, Prvi\u0107, Vis, Bra\u010d, \u0160ibenik, \u010dak i Split, sada su mi dalje nego ikad, iako u bilo kojem trenutku mogu prizvati barem nekoliko akvatorija i rivijera s florom i faunom, uklju\u010duju\u0107i i ljude.<\/p>\n
A gdje u Zagrebu tra\u017eiti Vesnu? Ku\u0107a u Sesvetama u koju je doselila kao dvadesetogodi\u0161njakinja sad je ne\u0161to drugo, a ako sjednem u jedanaesticu i provozam se do Dubrave, do kraja pjesme “Tramvaj jedanaest”, pa odem u Studentski grad, tamo vi\u0161e nema one adrese Badelova 15, to je sad Ulica Vile Velebita i ne znam postoji li i na kojem bi broju tra\u017eila stan\u010di\u0107 u kojem je \u017eivjela sa svojim sirijskim prijateljem Adnanom.<\/p>\n
Vesnin prijatelj, pjesnik Ranko Risojevi\u0107 opisao je to mjesto, zadnji pjesnikinjin boravak prije odlaska u Stubi\u010dke toplice gdje je i umrla, kao tu\u017eno i hladno, s jednom malom grijalicom u sobi i zale\u0111enim tu\u0161em u kupaonici. Tamo nije mjesto na kojem bih, izvan teksta, \u017eeljela prona\u0107i Vesnu, mo\u017eda ba\u0161 zato \u0161to je tu nikad vi\u0111enu ledenu scenu, ispisanu rukom njenog potresenog prijatelja, te\u0161ko izbaciti iz misli.<\/p>\n
Lako mogu\u0107e da je to onaj isti stan koji Dubravka Ugre\u0161i\u0107 spominje u jednom ulomku romana “Lisica”, u kojem je, prema legendi, Vesna znala okupiti dru\u0161tvo obu\u0107ara, po\u0161tara, mesara, zanatlija iz susjedstva i otkrivati im kombinacije brojeva za loto, a zaradu od igara na sre\u0107u dijelili bi ravnopravno. Iako pomaknuto, ima ne\u0161to magi\u010dno u toj sceni ostarjele pjesnikinje proro\u010dice kojoj napu\u0161tenoj od jednog svijeta, s uva\u017eavanjem prilazi drugi. Vra\u0107a joj dostojanstvo na na\u010din koji se opire na\u0161im zdravim razumima<\/em>. Svjetovna magija koju je o\u010digledno imala, nije poreciva.<\/p>\n Slavne, a bogme ni hrabre, ne prati uvijek sre\u0107a, ali ih prate tra\u010devi, mitovi i legende. A Vesna je bila na\u0161 prvi \u017eenski pjesni\u010dki celeb<\/em>. I, zapravo, sna\u0161la ju je sudbina mnogih slavnih umjetnika. Naravno, na doma\u0107i, neglamurozan na\u010din po kojem se umiralo dugo od predoziranja bijedom. Bilo je i onda celebova<\/em>, pa i knji\u017eevnih, s kudikamo sre\u0111enijim i sretnijim egzistencijama, pjesnika, ali ne i pjesnikinja.<\/p>\n Kad slavni pjesnici umru, krenu fanfare. Malo \u0161to je tako krind\u017e <\/em>i besramno kao glorificiranje navodno beskompromisnog izbora, neke vi\u0161e \u017ertve i umjetni\u010dke sudbine tu\u017eno skon\u010dalih velikanica i velikana. Ne vjerujem da je krajnje siroma\u0161tvo i\u010diji izbor i u zvijezdama zapisana sudbina. \u010citaju\u0107i pjesme, ali i prozne tekstove koje je Parun napisala, makar samo one iz knjige “Pod mu\u0161kim ki\u0161obranom” iz koje smo sricale feminizam kao \u0161kolu za \u017eivot, posve je sigurno da jad nije bio ono \u0161to bi Vesna birala i \u010demu bi hrlila. Birala je slobodu, u ljubavi, pisanju, \u017eivljenju. Iz istih razloga iz kojih je voljena kao umjetnica, otpisana je kao \u017eena.<\/p>\n Ta mje\u0161avina \u017ealjenja i divljenja, obo\u017eavanja i prezira obilje\u017eila je do danas mit o najve\u0107oj hrvatskoj pjesnikinji, kako joj tepaju prigodni\u010dari i institucije koje su je se klonile za \u017eivota, jer je bila mlada furija i stara vje\u0161tica. Tko god je stvarno pro\u010ditao te pjesme, pogotovo najbolje zbirke, jasno mu je da ih nije pisala ni nesretnica ni ekscentri\u010dna poetesa, nego ona me\u0111u Vesnama koja je bila \u010dista erupcija pjesni\u010dkog talenta i \u017eivotne energije, kao i mudrosti. Ali u posjedu najnje\u017enijih disciplina: osje\u0107aja za ritam i smisla za sklad. Kao \u0161to prili\u010di mitu, nju takvu, van svake stege, stignu kazne: za ljepotu ru\u017eno\u0107a, za snagu bolest, za hrabrost propast, za bogatstvo i ekstravaganciju duha egzistencijalno siroma\u0161tvo\u2026<\/p>\n Odlazim u Ilicu, na broj sto, gdje je prema zapisu knji\u017eevnice, nastao za\u010detak njene najpoznatije pjesme “Ti koja ima\u0161 nevinije ruke”. Nosi me rijeka ljudi i tramvaja, Ilica me uvijek sludi, ali do nekih mjesta nema pre\u010dice. Tamo je, pi\u0161e Vesna, zlosretne 1941. zauvijek nestala mogu\u0107nost da jednom bude majka, \u0161to je za nju bio tragi\u010dan doga\u0111aj. Zgrada je ista, stroga arhitektura, tvrda, \u0161iroka, osim \u0161to su s nje u zagreba\u010dkom potresu popadali komadi fasade. Jedan neobi\u010dan detalj zaokuplja mi pa\u017enju, na pro\u010delju iznad ulaznih vrata nalazi se neobi\u010dan ukras \u2013 kamena glava nalik glavi meduze. Iza vrata je uski hodnik visokih stropova, sa \u0161ahovskim plo\u010dicama na podu. Vesna ima devetnaest godina, tih nekoliko metra hodnika koliko o\u010dima mogu dosegnuti kroz stakla zatvorenih vrata, vodim je za ruku.<\/p>\n Zatim se povla\u010dim prema Borongaju, izme\u0111u \u017eeljezni\u010dke pruge i ceste, gdje ulice i \u0161kole nose imena pjesnika i pisaca, a izme\u0111u borongajskih limenki ba\u0161kari se april. I kona\u010dno zadovoljna, u svom nejasnom naumu, pronalazim predah na \u0160etali\u0161tu Vesne Parun. Na tom mirnom i pitomom komadi\u0107u grada, na zelenoj stazi sa \u0161tihom periferije i vesele proljetne anarhije, pod sklepanim ogradama, po malim rascvalim vrtovima pred skromnim stanovanjem, mo\u017ee se smjestiti Vesnino izobilje: kro\u0161nje, cvjetovi, pramalje\u0107a, praporci, dje\u010daci, konjanici i mladi\u0107i, vidre, zore, vihori. Fali samo ona: crna \u010dvornata maslina. Ina\u010de smo tu, kao u dobro napisanoj pjesmi, u skladu: ulica sa svojim imenom, a i ja s o\u010dekivanjem od svijeta da barem sada, kad je bezopasna, nimalo zahtjevna \u2013 mrtva, uzvrati ljubav pjesnikinji koja ju je za nas izmi\u0161ljala.<\/p>\n \u017dele\u0107i s nekim razmijeniti osje\u0107aj ili misao, \u0161aljem poruku prijateljici pjesnikinji: \u0160to tebi zna\u010di Vesna Parun? Odgovor koji je stigao odmah i koji me nasmijao glasi: Puno i previ\u0161e.<\/p>\n I zaista, ako ih pita\u0161, ovda\u0161nje pjesnikinje \u0107e ti re\u0107i: iza\u0161le su ispod Vesninog ki\u0161obrana. I one koje su je prigrlile i one koje je upozorila. Zapravo, nisam srela nikog tko bi rekao da ne voli ovu poeziju, a velik broj ljudi koji ne pripadaju svijetu knjiga zna bar neke Vesnine stihove, bar neku pjesmu. Postala je pjesnikinja-simbol, metafora za razne stvari: za poeziju svakako, ali i za godi\u0161nje doba \u2013 prolje\u0107e, za Mediteran, kao, na odre\u0111en na\u010din, i za Bugarsku u kojoj je \u017eivjela sretno i vi\u0161estruko zaljubljeno; nekima za feminizam, nekima za mizoginiju, \u0161to ipak dr\u017eim pretjerano kriti\u010dnim.<\/p>\n Bila je prva koja nam je otkrila da se smije pisati o mu\u0161koj ljepoti. Ili o svijetu djevojaka koje su bile dje\u010daci, jer uistinu jesmo, da bismo znale postati \u017eene. O svemu je pisala, tako se onda govorilo, “kao mu\u0161karac”, iako te\u0161ko da bi se na\u0161lo punokrvnije \u017eenstvenosti. Iz njenih stihova jo\u0161 ni\u010de kozja krv na svakoj stranici. U naponu snage, neprijateljima je pokazivala grudi, u starosti tvrdila da je njena kreativna mo\u0107 u njenoj gu\u0161i, sabla\u017enjavaju\u0107i palanku.<\/p>\n Prijatelj mi \u0161alje fotografiju zida na kojem pi\u0161e “Fali jo\u0161 pjesnika”. Nastavak je to popularnih grafita “Fali pjesnika” koji su zadnjih godina preplavili Zagreb. Ipak, pjesnika ima dovoljno, \u010dak se i poezije na\u0111e, ali ono o \u010demu je na zidovima rije\u010d vapaj je za dobrim prorocima, za otetim jezikom i izgubljenom du\u0161om koju bi mogla spasiti ona prava rije\u010d.<\/p>\n “Ako je u njoj smisla, bit \u0107e i ljepote”, znala je Vesna. Ali kako je na\u0107i ako nam je jezik podlakavio, kad ve\u0107 govorimo i pi\u0161emo s predumi\u0161ljajem, u rukavicama, asertivno, trgova\u010dki, podriva\u010dki, trendovski, korektno, impotentno, prestravljeni od navodne banalnosti prejake rije\u010di, i bez da se upitamo: A \u0161to ako nije \u010dudna pjesnikinja nego svijet?<\/p>\n Jer ono \u0161to mu uistinu fali, nakon sto godina, to je u svim svojim fazama i pojavnim oblicima Vesna i Vesna i Vesna.<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u010citaju\u0107i pjesme, ali i prozne tekstove koje je Parun napisala, posve je sigurno da jad nije bio ono \u0161to bi Vesna birala i \u010demu bi hrlila. Birala je slobodu u ljubavi, pisanju, \u017eivljenju. Iz istih razloga iz kojih je voljena kao umjetnica, otpisana je kao \u017eena<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2576,"template":"","tags":[105],"atribut":[],"class_list":["post-1127","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji"],"acf":[],"yoast_head":"\n