Puno je toga \u0161to o Vesni Parun, njenom \u017eivotu i radu ne znamo. Ve\u0107inu ni ne\u0107emo doznati jer Vesnu se nije moglo obujmiti. Me\u0111u njenim brojnim interesima bio je i nogomet. Rado je odlazila na utakmice, nekad i u kladionice. Nogomet je nastavila gledati i u starosti i bolesti, na malom prijenosnom TV-u u Stubi\u010dkim toplicama, koji je tra\u017eila da joj donesu posebno zbog svjetskog prvenstva.<\/p>\n
O nogometu je i pisala, o \u010demu svjedo\u010de tragovi koje se mo\u017ee pratiti kroz neobjavljenu gra\u0111u koju (u fondu Vesne Parun) \u010duva Hrvatski dr\u017eavni arhiv. U jednoj od strofa (vjerojatno neobjavljene) pjesme “Stari golman” Parun tako pi\u0161e: “Kao jabuka rujno crvena\/ Nad Sofijom izgara dan\/ Jedna lopta iz davnih vremena\/ Ponekad si pamti san”. U bilje\u0161ci pokraj pjesme stoji da je napisana na stadionu Levski u Sofiji, a posve\u0107ena je glumcu Veliju \u010cau\u0161evu, ina\u010de i starom golmanu “koji je obo\u017eavao nogomet”.<\/p>\n
Me\u0111u neobjavljenim esejima u fondu Arhiva nalaze se i Vesnina promi\u0161ljanja o nogometu. Ljubi\u010dastom kemijskom na listu iskinutom iz bilje\u017enice na kvadrati\u0107e stoji “skica za esej o nogometu, pisana u lipnju 1998.”. U tom tekstu Parun nogomet uspore\u0111uje sa \u017eivotom, igrom pravila i kaosa, reda i kr\u0161enja. Opisuje elemente drugih igara i umjetnosti utkane u nogomet, u njemu vidi tr\u010danje, boks, ples, pogotovo balet, dramu. “A tek sli\u010dnost s krimi\u0107ima”, ta napetost, ta potraga za pravedni\u010dkim zaklju\u010dkom! Gleda utakmice kao vrhunske predstave, lica igra\u010da opisuje “kao tek ro\u0111ene, kao bebe”, uspore\u0111uje tragiku stadiona s tragikom sudbine, koja je uvijek izvan na\u0161ih ruku, a opet od nas neodvojiva. Za nogomet pi\u0161e da je “kao esperanto”, uklju\u010duje sve zemlje, vjere, jezike, obi\u010daje.<\/p>\n
Ispisala je Parun o nogometu jo\u0161 sva\u0161ta, ali se te\u0161ko da i\u0161\u010ditati. Na pojedinim mjestima njen rukopis nalikuje vi\u0161e na crte\u017e valova, nego na ispis slova. Za nju, ro\u0111enu u “nizini morskoj” \u2013 i vi\u0161e nego prigodno.<\/p>\n
Osim neobjavljenih radova, i jedna od njenih posljednjih objavljenih pjesama (u Zagorskom listu), oda je nogometu. U “Pozdravu iz Hrvatske Svjetskom nogometnom prvenstvu u Ju\u017enoj Africi 2010” pi\u0161e: “Tratine zelene\/ Blagoslovio vas Bog!\/ Zemaljska zatresla se kugla\/ Vuvuvuvuzele\/ Kad odjeknuo je rog.\/ Lipanj mjesec ve\u0107 je u bakru jesenjem\/ Ispod Kilimand\u017eara razletjeli se \u017edrali\/ Srce je u nozi. A um je borben\/ U svemiru se \u0161iri\/Stadion tek propupali.”<\/p>\n
Divi se kako uz MacBetha Sibayu iz Durbana stoje Cesar i Kirm, Kolarov s Balkana. Pi\u0161e kako bi Tesla iz energije koju stvara nogomet proizveo turbo-elektricitet, a Platon na\u0161ao idealnu Dr\u017eavu. U zadnjoj strofi zahvaljuje svijetu jer je “igrom izma\u0161tao tu zbilju od sveg druk\u010diju”.<\/p>\n
Nogometa se na\u0111e i u njenoj dje\u010djoj poeziji, i ina\u010de posebno vrijednoj jer je u njoj jednak prostor davala i ljudima i \u017eivotinjama i biljkama. U “Prvom D\u017eingiskanovom pismu” Ma\u010dak D\u017eingiskan pi\u0161e bratu Mikiju: Nemoj, Miki, za mnom tugovati! Pro\u010ditaj onu knjigu pri\u010da: “Ne treba \u017eivjeti, treba putovati”. Dalje dodaje da poha\u0111a ve\u010dernju \u0161kolu, igra fudbal, raznosi koka-kolu i ple\u0161e rokenrol. U seriji slikovnica o psima, u onoj izdanoj 1982., posve\u0107enoj dalmatineru, dalmatiner Vesne Parun “jo\u0161 navija za Ajduka. Bili!…Bili!… Naprid! Gol!”.<\/p>\n
Kud god da se \u010dovjek okrene s onim \u0161to je Parun pisala, nai\u0111e na mnogo zanosa, ali i dobru dozu zajebancije. Vesna Parun i u najgorim je vremenima (a takvih joj, kao \u017eeni s ruba dru\u0161tva, nije nedostajalo) uvijek ostala vi\u0161e gladna, nego sita \u017eivota. Kao \u0161to su i one koje ga zaista vole, i dalje vi\u0161e gladne, nego site nogometa.<\/p>\n
pi\u0161e Ivana Peri\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Vesna Parun rado je odlazila na utakmice, nekad i u kladionice. Nogomet je nastavila gledati i u starosti i bolesti, na malom prijenosnom TV-u u Stubi\u010dkim toplicama<\/p>\n","protected":false},"featured_media":1960,"template":"","tags":[40],"atribut":[],"class_list":["post-1131","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-dvokorak-naprijed"],"acf":[],"yoast_head":"\n