Iz ove perspektive svjesna sam da je to zapravo bilo prosje\u010dno djetinjstvo radni\u010dke klase, u kojem se lijepo \u017eivjelo. Moji su roditelji prva djeca u svojim obiteljima koja su uspjela zavr\u0161iti fakultet, mama agronomiju, tata ekonomiju. Njihovi roditelji bili su gotovo nepismeni, seljaci koji su \u017eivjeli siroma\u0161no i skromno. Danas znam da nije bilo socijalizma, koji se njima i nije ba\u0161 svi\u0111ao jer su dolazili iz krajeva u kojima je uloga Crkve bila zamjetno dominantna, da tih prilika vjerojatno ne bi ni bilo. U novozagreba\u010dkom naselju u kojem smo brat i ja odrastali imali smo dostupne sve slu\u017ebe i prostore koji \u010dine kvalitetan \u017eivot i koje smo tada uzimali zdravo za gotovo, \u0161kolu, vrti\u0107, dom zdravlja i igrali\u0161te. Otac je bio bolestan ve\u0107inu moga djetinjstva i sje\u0107am se straha i nesigurnosti prilikom brojnih bolni\u010dkih posjeta. Dok je jo\u0161 mogao putovati, majka bi nas potrpala u auto i vikendom bismo odlazili ovdje, u Dugo Selo, gdje bi brinula o vrtu koji nas je hranio ve\u0107inu godine. Gledala sam majku koja se na tu svoju optere\u0107enost svakodnevnim obavezama nikada nije \u017ealila. To iz dana\u0161nje perspektive umorne sebe nikako ne mogu razumjeti, kako joj nije bilo te\u0161ko. I brinuti se o ku\u0107i, brinuti se o djeci, o bolesnom mu\u017eu i imati odgovoran posao. U Dugo Selo preselili smo se nakon o\u010deve smrti kako bismo mogli prodati stan u Zagrebu i vratiti dugove. Njezine sestre i prijateljice su se zgra\u017eale, gdje \u0107e\u0161 iz stana na neki brijeg u \u0161umi. Majka je time dobila novi zamah, mogu\u0107nost da ne\u0161to prekraja i mijenja. Nikada nije prestajala raditi, znala je u\u017eivati samo u sanjanju ne\u010dega \u0161to tek treba do\u0107i.<\/p>\n
Rata se sje\u0107am kao nepravde<\/h3>\n
Kako su se iskustvo brige jednih o drugima i protok dru\u0161tvene solidarnosti mijenjali? Koliko je \u017eivot u gradu i u blizini grada izmijenio te obrasce i mo\u017eete li te promjene zahvatiti na primjeru vlastite obitelji?<\/strong><\/p>\n Solidarnost je izrastala iz potrebe. Ljudi su pomagali jedni drugima zato \u0161to nije bilo druge mogu\u0107nosti. Nisu mogli platiti zidara ili nekoga da im pomogne s vrtom, pa su se morali sna\u0107i, osloniti se na nekoga tko \u0107e im izgraditi ili poorati. Danas, kad sve to mo\u017ee\u0161 ne samo platiti, nego postoje i ljudi koji su dostupni da ih prona\u0111e\u0161, svi su manje spremni pristajati na odnose koji bi ugrozili njihovu privatnost ili udobnost. Dolaze\u0107i iz tradicionalnih obiteljskih obrazaca, obaveza starije bra\u0107e i sestara ili onih koji su \u017eivjeli u gradu, bila je da poma\u017eu djeci svojih bra\u0107e i sestara, to se nije trebalo ni pitati. Uvijek neki brati\u0107i i sestri\u010dne po\u010dinju, \u0161koluju se, tra\u017ee posao, di\u017ee im se kredit za stan… Mojim roditeljima su takvi tro\u0161kovi za tu\u0111u djecu bili ne\u0161to \u0161to se podrazumijevalo, dok bi to danas bilo te\u0161ko zamislivo. I onda nikada ne spava\u0161 u svom krevetu nego spava\u0161 izme\u0111u mame i tate jer neki brati\u0107 ba\u0161 poku\u0161ava, ho\u0107e li na\u0107i posao u Zagrebu ili ne\u0107e. Ili je sestri\u010dna stigla, ne znam koja po redu, da i ona upi\u0161e srednju \u0161kolu ili fakultet. Iz dje\u010dje perspektive, meni se \u010dinilo da je tako kod svakoga i da tako mora biti. I danas sa \u017ealom shva\u0107am da moja djeca nemaju \u0161u\u0161ur svih tih ljudi koji dolaze i prolaze. Tada je bilo puno vi\u0161e isprepletenosti i solidarnosti i unutar obitelji i unutar zgrade jer su ljudi obrasce sa sela donijeli u urbani \u017eivot. I u svom \u017eivotu, koji se u mnogo\u010demu razlikuje od \u017eivota koji su moji roditelji vodili, vidim koliko se struktura dru\u0161tva promijenila, koliko se \u010dak i raslojila, koliko smo manje povezani.<\/p>\n Krajem 1990-ih bili ste studentica na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a 2001. upisali ste poslijediplomski studij iz podru\u010dja ljudskih prava u Sarajevu. Kako je \u017eivot u ta dva grada, u ratu i neposredno nakon rata, izgledao i kako je utjecao na va\u0161 rad danas?<\/strong><\/p>\n Sje\u0107am se rata kao nekakve nepravde, nepravde zemlje koja je u strahu, straha od preleta aviona, skloni\u0161ta i uzbune koja nas je znala zate\u0107i u \u0161koli. Ali sam cijelo vrijeme bila svjesna da nama u Zagrebu i nije tako stra\u0161no jer sam na televiziji gledala slike razaranja gradova i ljudi prisiljenih napustiti svoje ku\u0107e. K nama je izbjegla mamina obitelj iz Bosanske Posavine. U poslijeratnom Sarajevu jo\u0161 sam plasti\u010dnije postala svjesna razornosti nacionalisti\u010dkih politika. U njemu sam do\u017eivjela svoje suo\u010denje s ratovima na Balkanu, ne samo u teorijskom smislu, gdje smo u\u010dili o nacionalizmu, o filozofiji ljudskih prava, raznim pravnim instrumentima, nego i svjedo\u010de\u0107i pri\u010dama svojih sarajevskih prijateljica koje su djetinjstvo provele pod granatama, u hladno\u0107i, bez mogu\u0107nosti izlaza iz toga u\u017easa. Posebno mi se utisnula u sje\u0107anje pri\u010da jednoga \u010dovjeka koji je u Sarajevu otvorio putni\u010dku agenciju i koji je \u010desto putovao za Zagreb, pa bih se s njim znala \u010desto vra\u0107ati ku\u0107i. Pri\u010dao bi mi, “ovdje su \u017eivjeli Hrvati”, dok bismo prolazili nekim mjestom nadomak Sarajeva, i “ovdje su se dogovarali sa Srbima kako bi uskra\u0107ivali humanitarnu pomo\u0107 ili uzimali njezine dijelove”. U malim situacijama, u kojima bi se razotkrivala ne\u010dovje\u010dnost etni\u010dke grupe kojoj sam ja, eto, pripadala jer je netko rekao da sam to ja, stvorio se poseban prezir prema nacionalnim granicama i nacionalizmu. Ba\u0161 zbog te spoznaje, mislim da je iskustvo \u017eivota u Sarajevu bilo formativno za mene, u\u010dinilo me svjesnijom, politi\u010dki me probudilo.<\/p>\n Sa studenticama na kolegijima Sociologija i Prava \u017eena razgovarate o na\u010dinima na koje rod strukturira svakodnevnicu, sagledavaju\u0107i i ku\u0107anski rad i brigu o djeci. Kako te teme razumjeti iz perspektive ku\u0107anstva samohranoga roditelja?<\/strong><\/p>\n O braku nikad nisam razmi\u0161ljala kao o nekoj vlastitoj potrebi ili destinaciji koja je nu\u017ena da bih se osje\u0107ala dobro, ostvareno ili potpuno. Ali znala sam da \u017eelim imati djecu. Neki ljudi to ne mogu shvatiti, misle da taj put mora i\u0107i tako da \u017eena prvo na\u0111e mu\u017ea, pa nakon toga ra\u0111a djecu. U brak nisam vjerovala ni tada, ali u partnerstvo da, u njega vjerujem i dan danas. Mislim da \u017eene sve vi\u0161e ne \u017eele paralelne \u017eivote pod jednim krovom, lagano umiranje u odnosima u kojima ne mogu rasti, u kojima se ne osje\u0107aju po\u0161tovano i dobro, primije\u0107eno i uva\u017eeno, svjesne da je lak\u0161e dijeliti svakodnevnicu tih rutiniziraju\u0107ih ku\u0107nih obaveza izvan romanti\u010dnih odnosa, u \u017eivotnom, prakti\u010dnom partnerstvu s drugim \u017eenama. Taj oblik vi\u0161estrukih, povezanih ku\u0107anstava ve\u0107 se pojavljuje u postindustrijskim dru\u0161tvima jer ljudi tra\u017ee na\u010dine kako podijeliti tro\u0161kove \u017eivota. Preskupo je \u017eivjeti sam kao samohrani roditelj. Kao samohrana majka dvoje djece pomislim koliko bi bilo jednostavnije da se nekoliko samohranih majki organizira i \u017eivi u ve\u0107em ku\u0107anstvu i na taj na\u010din dijeli \u017eivotne tro\u0161kove i obaveze svakodnevnog ku\u0107anskog rada. U naslu\u0107ivanju takve mogu\u0107nosti vjerujem da se mnogim mu\u0161karcima di\u017ee kosa na glavi u strahu od gubitka privilegija koje su se generacijama razvijale kao neprikosnovene, kao ne\u0161to \u0161to se ne propituje. Odgajane smo i mi \u017eene da je brak ono \u0161to svaka \u017eena \u017eeli, sve pri\u010de zavr\u0161avaju brakom, a nitko ne govori kako izgleda prvo dizanje kredita ili prva neprospavana no\u0107 nakon izlaska iz rodili\u0161ta. Ta bajka o braku je ne\u0161to \u0161to se prodaje \u017eenama kao njihovo najve\u0107e \u017eivotno postignu\u0107e, iako nam nitko ne ka\u017ee da su, u svom tom \u010di\u0161\u0107enju, kuhanju, odgoju i emocionalnom radu, mu\u0161karci ti koji puno vi\u0161e pazare od nas.<\/p>\n Koje su te\u0161ko\u0107e s kojima se djeca i roditelji koji o njima skrbe, \u0161to je teret koji naj\u010de\u0161\u0107e pada na \u017eene, susre\u0107u u procedurama utvr\u0111ivanja odgovornosti roditelja koji ne \u017eivi s djetetom?<\/strong><\/p>\n Na\u017ealost, mnogi mu\u0161karci nisu u stanju \u010duti da ih ne ostavljaju njihova djeca time \u0161to se prekida partnerski odnos i puno im se lak\u0161e izmaknuti iz roditeljske uloge. S partnerskim i obiteljskim nasiljem situacija se dodatno zao\u0161trava. U osnovi svakoga nasilni\u010dkoga pona\u0161anja potreba je kontroliranja i pot\u010dinjenja druge osobe, psiholo\u0161ko slamanje i razgra\u0111ivanje osje\u0107aja vrijednosti i samopouzdanja. Nije svako nasilje fizi\u010dko, nasilje je i emocionalno, ekonomsko i institucionalno, a posebno razorno bude kada se upogone institucije dr\u017eave, poput ministarstava i policije, sudova i centara za socijalnu skrb. Jedan dio mu\u0161karaca smatra da je pla\u0107anje alimentacije dovoljna o\u010dinska uloga, a ve\u0107 se i tu rijetko razmatraju stvarne potrebe djece i roditelja koji o njima skrbi. U sudskoj praksi utvr\u0111eni iznosi alimentacije budu i oko 1500 kuna, dok samo \u010duvanje djeteta ko\u0161ta od 3000 do 4000 kuna mjese\u010dno, a kamoli pelene, a kamoli prehrana, obla\u010denje, kolica. Unato\u010d tome \u0161to drugi roditelj mo\u017ee imati druge, zna\u010dajnije izvore prihoda, jedino \u0161to sud gleda iznos je njegove pla\u0107e, omogu\u0107avaju\u0107i izmicanje od odgovornosti i obaveza prema djetetu.<\/p>\n Poslije Sarajeva, nakon godinu dana rada na Odjelu za pitanja manjina i autonomije u Europskoj akademiji u Bolzanu, kako je izgledao povratak u stru\u010dni i istra\u017eiva\u010dki kontekst u Hrvatskoj?<\/strong><\/p>\n Iskustvo boravka u ju\u017enome Tirolu ukazalo mi je u kojoj je mjeri mogu\u0107nost znanstvenoga rada uvjetovana prostorom i podr\u0161kom da se ideje istra\u017eiva\u010da o\u017eivotvore, od suvremene knji\u017enice i kvalitetne opreme do razra\u0111enih modela financiranja i odjela zadu\u017eenoga za upravljanje projektima. Po povratku u Hrvatsku, po\u010dela sam raditi u Ministarstvu pravosu\u0111a, tada zaostalog negdje u 1980-ima. Osim toga, nikako da se to moje radno mjesto odobri. Radila sam na ugovore o djelu i, dok sam \u010dekala na reguliranje radnoga odnosa, kako je moja \u0161efica vidjela da jednostavno ho\u0107u i znam raditi, postala sam \u010dlanica njezina pregovara\u010dkoga tima za poglavlje 23 (pravosu\u0111e i ljudska prava), najspornije u postupku pregovora za \u010dlanstvo u Europskoj uniji. Unato\u010d iznimno vrijednom iskustvu rada na tom poglavlju i postignutim rezultatima, kako nikako nije stizao ugovor, nisam imala druge nego krenuti nanovo u potragu za poslom, zadr\u017eav\u0161i se jo\u0161 godinu dana u ne ba\u0161 najboljim radnim uvjetima i u Institutu za me\u0111unarodna istra\u017eivanja prije odlaska u Graz. I tako ja tada, u tri-\u010detiri godine, \u017eivim u \u010detvrtoj zemlji. Malo BiH, malo Italija, malo Hrvatska, malo Austrija, kasnije sam i u Budimpe\u0161tu oti\u0161la na magisterij iz sociologije i kulturne antropologije, pa moja rodbina ka\u017ee kako sam \u017eivjela u ve\u0107ini velikih gradova nekada\u0161nje Austro-Ugarske (smijeh).<\/p>\n Rad u znanosti dokida bilo kakvu ideju radnoga vremena zahtijevaju\u0107i \u0161to ve\u0107u produktivnost, sa \u0161to manje obzira prema razvijanom sadr\u017eaju i uvjetima rada mladih znanstvenika i asistenata. \u0160to se doga\u0111a sa \u017eenama, posebno onima koje imaju djecu? Kakvo je va\u0161e iskustvo kao mlade znanstvenice?<\/strong><\/p>\n Zna\u010di, moje prvo iskustvo diskriminacije doga\u0111a se dok radim na katedri za ustavno pravo Fakulteta Karl-Franzens u Grazu, kada po\u017eelim, eto, za svoj trideseti ro\u0111endan, da u toj godini dobijem svoje prvo dijete. Imala sam izrazito te\u0161ku trudno\u0107u, gdje nisam prestajala povra\u0107ati od prvoga do posljednjeg dana, s gubitkom kila\u017ee i infuzijama na kojima sam znala \u017eivjeti i po nekoliko dana. Tada ti nitko ne govori da je to dijagnoza koja sna\u0111e neke \u017eene, da to stanje ima ime, hyperemesis gravidarum<\/em>. I tako, rodim ja dijete u Austriji i mislim kako imam pravo na roditeljski dopust. Ali nemam. Samo par mjeseci ostanka ku\u0107i. Uvezena sam kao mozak koji poma\u017ee austrijskom visokoobrazovnom sektoru, ali nemam prava iz radnog odnosa koji imaju Austrijanci. Imam zavr\u0161eni magisterij iz ljudskih prava i nisam u stanju pomo\u0107i sebi, pobuniti se protiv sustava i re\u0107i kako ja sad nemam pravo dobiti neku porodiljnu naknadu. Stra\u0161no, ja bih sada trebala ostaviti to dijete od nekoliko mjeseci i vratiti se raditi, a \u0161to \u0107u s njim, tko \u0107e ga \u010duvati. Do\u0161la mi je pomo\u0107i majka kako sina ni u vrti\u0107 nisam mogla upisati jer je bio premalen da bi ga primili. Odradim ja tako pet mjeseci i onda shvatim, ne mogu ovo sama u stranoj zemlji i odlu\u010dim se vratiti u Hrvatsku. Iako sam jo\u0161 bila u pripremi doktorskoga rada, kako sam do\u0161la kao izgra\u0111ena istra\u017eiva\u010dica s me\u0111unarodnim referencama u Zagreb, otvorilo mi se mjesto na Pravnome fakultetu, gdje sam bila zaposlena kao znanstvena novakinja na jednom projektu. Znanstveni novaci i asistenti zatrpani su poslom odra\u0111uju\u0107i poslove koje profesori ne \u017eele, njihova predavanja i administraciju. Svoj doktorski rad sam uspjela napisati izme\u0111u dvije akademske godine, u dva ljeta, zaposliv\u0161i nekoga da mi za to vrijeme \u010duva dijete. Uspjela sam nekako doktorirati i dokopati se sigurnijega radnog mjesta.<\/p>\n Nakon doktorata, kada sam se spremala na poslijediplomski studij sociologije i kulturne antropologije u Budimpe\u0161ti, dva su mi profesora rekla: “Ne mo\u017eete vi to, kolegice, sa svojim privatnim \u017eivotom.” Moj privatni \u017eivot u tom trenutku je moje dijete, \u0161to postaje varijabla samo u trenutku kada njima prijeti odlazak mla\u0111e kolegice na kojoj je ve\u0107ina administrativnih poslova. Otputovala sam i sa sinom provela prekrasnih godinu dana u Budimpe\u0161ti. Tada sam saznala da vrijedim za \u010dak dvojicu mu\u0161kih kolega, anga\u017eiranih da me mijenjaju samo u nastavni\u010dkim poslovima, dok su administrativne preusmjerili. Tako je bilo i kasnije na roditeljskom dopustu s drugim djetetom, dvojica su me mijenjala.<\/p>\n Kakvo je mjesto nastavni\u010dkoga rada u znanosti? I \u0161to za vas zna\u010di rad sa studentima?<\/strong><\/p>\n Akademski sustav znanstvenike postavlja u stalnu borbu za bodove kako bi mogli sa\u010duvati svoj posao, u \u010demu se nastavni\u010dki rad najmanje vrednuje, zbog \u010dega se mnogi kolege, \u010dini mi se, i ne daju toliko nastavni\u010dkom poslu. Jako sam ponosna \u0161to sam pro\u0161le godine dobila nagradu za najbolji e-kolegij, to stvarno smatram priznanjem, jer to zna\u010di, barem meni, da sam se znala pribli\u017eiti studentima u mediju koji je njima blizak, na njima relevantan na\u010din. U radu sa studentima najvi\u0161e u\u017eivam i potvrda mi je smisla svega \u0161to radim. Jer mislim da tu mogu napraviti najvi\u0161e. \u010clanci \u0107e vjerojatno doprijeti do manjega broja ljudi, ali ako \u0107u nekoga inspirirati, motivirati i potaknuti da razmi\u0161lja, da se usudi vi\u0161e, doprinijeti tome da netko bolje razumije temu, osje\u0107am se ispunjeno. Postoji izreka da je znanost u Americi uspje\u0161na zato \u0161to su veliki znanstvenici stajali na le\u0111ima divova. To zna\u010di da su oni ispod njih bili dobri. Neki su dobri divovi i meni omogu\u0107ili moj put naprijed i moja obaveza je da budem podr\u0161ka u njegovom otvaranju i generacijama koje dolaze.<\/p>\n razgovarala Nina \u010colovi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Odgajane smo da je brak ono \u0161to svaka \u017eena \u017eeli, sve pri\u010de zavr\u0161avaju brakom, a nitko ne govori kako izgleda prvo dizanje kredita ili prva neprospavana no\u0107 nakon izlaska iz rodili\u0161ta<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2871,"template":"","tags":[29],"atribut":[],"class_list":["post-1143","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/09\/Petricusic2_Davor-Konjikusic-scaled.jpg\")
Mu\u0161karci puno vi\u0161e pazare<\/h3>\n
Podr\u0161ka generacijama koje dolaze<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/09\/Petricusic3_Davor-Konjikusic-scaled.jpg\")