Svakog maja, kad krene pri\u010dao o radu, kao da ne dirin\u010dimo kroz cijelu godinu, na pamet mi padne rumunjski pisac i pjesnik Tudor Argezi. Tudor Argezi je bio dobar lik. Njegovu ku\u0107u s imanjem, danas muzej pod imenom Spomen ku\u0107a Tudora Argezija, posjetila sam u Bukure\u0161tu prije nekoliko godina na poziv rumunjskog PEN-a, a u dru\u0161tvu bjelosvjetskih poeta, \u0161to me makar fonetski uvijek neodoljivo asocira na “probisvijeta”. Nakon \u0161to je iza\u0161ao iz pr\u017euna u koji ga je strpao Ceaucescu, Tudor je kupio imanje i ku\u0107u blizu zatvora da bi ga \u017eena i k\u0107er mogle posje\u0107ivati \u2013 kad ga opet zatvore. Tudor je, razumno, ukalkulirao zatvor, jer je odlu\u010dio \u017eivjeti po svom, a ne po pravilima sistema. \u017divio je uglavnom od prodaje tre\u0161anja s imanja koje se danas nalazi usred Bukure\u0161ta kao zeleni otok okru\u017een golemim socijalisti\u010dkim zgradama. Kako mu je bilo zabranjeno objavljivati, od prodaje tre\u0161anja je kupio tiskarski stroj i \u0161tampao sam \u2013 ne samo knjige nego i novine. Barem dok mu ne bi oduzeli tiskarska slova. Bila su to doslovno zabranjena slova, zaplijenjena. Po\u0161to nije mogu\u0107e takvom piscu oduzeti slova i zaustaviti ga, Tudor bi uvijek na\u0161ao na\u010dina da nastavi s radom. Ina\u010de, Argezijeva ku\u0107a je ostavljena u izvornom stanju, a u radnoj sobi uz knjige, svete i obiteljske slike, na posebnom mjestu nalazi se fotografija Josipa Broza Tita \u2013 podsje\u0107anje na to kako su na tada\u0161nju Jugoslaviju gledali slobodari koji su bili “iza \u017eeljezne zavjese”, a za na\u0161e revizioniste i oportuniste zgodna lekcija iz povijesti.<\/p>\n
No ono \u0161to je mene posebno odu\u0161evilo i zbog \u010dega ga danas spominjem, jest krevet kolege Argezija, smje\u0161ten odmah pored radnog stola. S obzirom na to da je spava\u0107a soba u drugoj prostoriji, sasvim je jasno, a tako su mi i potvrdili \u2013 bio je to Tudorov radni krevet, onako kako je to prikazao Mladen Stilinovi\u0107 u svojoj “Pohvali lijenosti”.<\/p>\n
Tako su u ku\u0107i rumunjskog klasika, koji je o\u010digledno volio svoj posao toliko da ga je bio spreman platiti gra\u0111anskom slobodom, sublimirana va\u017ena znanja o \u017eivotu i radu:<\/p>\n
Reklo bi se da je Tudor Argezi bio nepatvoreni freestayler<\/em>, a njegov otpor Borgu, kolektivnoj svijesti, fascinantan, subverzivan i, naposljetku, duhovit podvig. A kad bi negdje postojao raj, gore bi, u nekoj sporoj i mirnoj beskrajnoj nedjelji, opu\u0161ten na svom radnom krevetu, zobao rajske tre\u0161nje s Oblomovom, Bertnardom Russelom, Maljevi\u010dem i Stilinovi\u0107em i ostalim apologetima dokolice kao vi\u0161eg oblika i otpora i rada. Jer samo onaj tko po\u0161tuje slobodno vrijeme, svoje ili tu\u0111e, po\u0161tuje i rad.<\/p>\n Ipak, ne mogu ne primijetiti, me\u0111u slavnim lijen\u010dinama \u017eena kao da nema. Mogu se sjetiti samo Perine \u0160tambere, lika iz Tijardovi\u0107evog spli\u2019skog imaginarija, libertine kakvu u \u017eivotu svi poznaju, ali se kao tip nije \u0161ire primila; “perine” su anonimne i u lokalnim su percepcijama na\u017ealost pervertirale do “Perse from the Mahala” ili omrznutih sponzoru\u0161a. Perina \u0160tambera mi je oduvijek bila draga, kao autenti\u010dan buntovni karakter unutar pasivno-agresivnog \u017eenskog dalmatinskog mentaliteta u kojem nikad nije bilo previ\u0161e prostora za feministi\u010dka razgibavanja.<\/p>\n Lako je razumjeti za\u0161to poznate (i nepoznate) \u017eene nisu ljen\u010darile \u2013 da su ljen\u010darile ne bi ih bilo: kad su se kona\u010dno izborile za pravo da iza\u0111u iz ku\u0107a, za pla\u0107en posao i kakvu-takvu ekonomsku neovisnost, primorane su (ili misle da su primorane) neprekidno se dokazivati kroz svoj rad u kojem u ve\u0107ini slu\u010dajeva sporije napreduju i lak\u0161e se vra\u0107aju na nulu. Postoji tu i onaj moment u kojem nijedna od nas ne \u017eeli biti lazy daisy<\/em>, jer samo ako smo svaki dan u svim podru\u010djima busy daysi<\/em> vrijedne smo kao osobe. \u0160eta, jer Lazy Daisy se puno bolje zabavljala od svoje odgovorne blizanke.<\/p>\n Prava \u017eena nikad ne odmara, jer zna da \u0107e se bez nje raspasti svijet! A tko bi podnio toliku odgovornost. Pa iako se neumoran \u017eenski rad povezuje s emancipacijom, upravo suprotno, emancipacija bi kona\u010dno uklju\u010divala puno vi\u0161e d\u017eabalebarenja za \u017eene \u2013 odmora bez straha za egzistenciju, ali i bez gri\u017enje savjesti. Osu\u0111ene na nepla\u0107en ku\u0107ni rad i manje unosne poslove, lo\u0161ije pla\u0107ene, a uvijek dostupne, uz to i projekt menad\u017eeri unutar svojih obitelji, \u017eene koje poznajem ne rade samo kad spavaju.<\/p>\n Kroz knji\u017eevno-likovne radionice na temu rada koje s kolegicom, vizualnom umjetnicom, ve\u0107 drugu godinu vodim na Tre\u0161njevci, susrela sam s osobnim iskustvima zaposlenih i nezaposlenih \u017eena, s iskustvima o kojima nema govora u javnom prostoru \u0161to je u najboljem slu\u010daju neobi\u010dno, jer na\u0161i \u017eivoti su u kapitalizmu u potpunosti odre\u0111eni na\u0161im poslovima. O \u017eenskom radu govori se samo u kategorijama uspje\u0161nosti, izvrsnosti, produktivnosti. Iako je ta slika dizajnirana i servirana kao slika na\u0161e supermo\u0107i, ona je falsifikat poput rebrendirane kutije Doma\u0107ica keksa. Zapravo rebrendira se natpis na kutiji, a sadr\u017eaj, \u010dak i kutija, ostaju isti.<\/p>\n Nije istina da \u017eene mogu i sti\u017eu sve, istina je da \u017eene misle da moraju sve i da je taj pritisak sve stra\u0161niji. Istina je da idu preko svojih granica i zbog straha od neuspjeha: zato svi ti pusti multitaskinzi, prokrastinacije, trka za priznanjem, tjeskobe, napadaji panike, normabeli, burnouti i srodni, na mre\u017eama gotovo trendi pojmovi s kojima je stvaran \u017eivot pravi pakao.<\/p>\n Zato slu\u017ee pri\u010de \u2013 kad vidimo da nismo same lak\u0161e govorimo o temama koje su tabu, poduzimamo stvari. Keksualna subverzija i dru\u0161tveni rebrending bio bi “Doma\u0107icu” pretvoriti u “Neradnicu”: dokoli\u010darku, hvata\u010dicu zjala, hedonisticu. Rije\u010dju, u onu koja sa svojim vremenom raspola\u017ee.<\/p>\n Da se razumijemo, mo\u017eda sam me\u0111u najgorima, eto radila sam i u nedjelju na Prvi maja, iako di\u017eem ruku za Zakon o radu koji podrazumijeva neradne praznike koji padaju nedjeljom i ekstra pla\u0107ene prekovremene, i sutra bih glasala da cijeli maj svake godine bude mjesec gluvarenja. A to bi bilo mogu\u0107e kad bi se gluvarenje rasporedilo ravnopravno, pa da recimo radnici i radnice gluvare vremenski podjednako kao i poslodavci ili pojedini zastupnici.<\/p>\n Me\u0111utim, po zanimanju sam tzv. slobodna spisateljica i unutar te svoje upitne i ograni\u010dene slobode, nakon dvadeset godina radnog sta\u017ea, izborila sam ili jednostavno uzela pravo re\u0107i “ne” kad mi se ne radi i “da” onda kad ho\u0107u i s kim ho\u0107u. Moja majka, koja se budila u pet, ali imala sigurnu pla\u0107u, to ne shva\u0107a, kao ve\u0107ina majki bila bi najsretnija da radim u nekoj instituciji. Iako njena mirovina, za vi\u0161e od \u010detiri desetlje\u0107a bu\u0111enja u pet, iznosi koliko jednodnevni putni tro\u0161kovi saborskog zastupnika od Zagreba do Splita. Sloboda odlu\u010divanja o vlastitom vremenu mo\u017eda je i jedina povlastica mog posla, ali dragocjena, volim je vi\u0161e od novca, a pogotovo od “slave”.<\/p>\n Nekima je to te\u0161ko, nekima nemogu\u0107e. Ali dobro je znati gdje je na\u0161 privatni najbli\u017ei zatvor (vjerojatno pod nosom) i koliko daleko se\u017ee na\u0161 tre\u0161njin vrt, pa se onoliko koliko ide protegnuti unutar toga. Umjesto nametnute izvrsnosti, \u0161to \u010de\u0161\u0107e prakticirati dokonost i ljekovitu sporost u svemu \u0161to \u010dinimo, u\u017eivanciju i igru. \u017dena koja u\u017eiva, beskorisna \u017eena \u2013 kakvo svetogr\u0111e, kakva uvreda za \u010dovje\u010danstvo, kakav spomenik \u017eivotu.<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prava \u017eena nikad ne odmara, jer zna da \u0107e se bez nje raspasti svijet! A tko bi podnio toliku odgovornost. Pa iako se neumoran \u017eenski rad povezuje s emancipacijom, upravo suprotno, emancipacija bi kona\u010dno uklju\u010divala puno vi\u0161e d\u017eabalebarenja za \u017eene<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2576,"template":"","tags":[105],"atribut":[],"class_list":["post-1157","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji"],"acf":[],"yoast_head":"\n