\u010cim krenete \u010ditati moje dnevni\u010dke zapise iz marta 2020., mo\u017eete vidjeti da sam bila malo poludjela (smijeh). Kao i mnogi, jedan dan sam mislila jedno, drugi drugo, dolazile su razli\u010dite informacije pa sam i samoj sebi \u010desto bila kontradiktorna. Iako me malo sramota nekih stvari koje sam pisala, drago mi je da je taj \u010dudan mjesec dokumentiran. U Makedoniji je jedno vrijeme bio na snazi policijski sat i uvodile su se mnoge sulude mjere po uzoru na Srbiju. Primjerice, da biste mogli biti u istom automobilu, morali ste imati istu adresu \u2013 moj partner i ja nemamo na dokumentima istu adresu i kada nas je zaustavila policija, policajac je pitao partnera tko ti je ova djevoj\u010dica. Na kraju smo pu\u0161teni bez kazne, \u0161to nije bio slu\u010daj s mojim gej prijateljima koji su pla\u0107ali kazne. Dr\u017eava nam je jasno dala do znanja da moramo biti hetero i u braku da bismo sa\u010duvali zdravlje, mislim da su mnoge restrikcije bile jako traumati\u010dne za LGBT zajednicu, o tome se recimo uop\u0107e ne govori. A onda s druge strane, nakon kratkog vremena, koronu su svi zaboravili iako je mortalitet u Makedoniji bio ogroman, ali se o siroma\u0161tvu, kvaliteti \u017eivota i javnog zdravstva naravno nije dovoljno razgovaralo.<\/p>\n
Humor mi je izrazito va\u017ean u pisanju<\/h3>\n
Suautorica ste “Pi\u010dPri\u010da”, pri\u010danja \u017eenskih pri\u010da u\u017eivo. Je li istina da vas je inspiriralo gostovanje na splitskom “Pri\u010diginu”?<\/strong><\/p>\n Istina je, sve je krenulo od “Pri\u010digina”, na kojem sam 2016. nastupala po drugi put. U Makedoniji su u to vrijeme bili veliki protesti i svi su znali za masovna prislu\u0161kivanja gra\u0111anki i gra\u0111ana. Na “Pri\u010diginu” sam ispri\u010dala fiktivnu pri\u010du u prvom licu koju sam smjestila u suvremenu Makedoniju, pri\u010du o \u017eeni koja je u vezi s drugom \u017eenom koju re\u017eim prislu\u0161kuje a za njihovu romansu sazna i suprug. HRT3 je te godine u\u017eivo prenosio “Pri\u010digin” pa su mnogi ljudi u Makedoniji gledali i moj nastup, a pri\u010du su, zbog prvog lica jednine i treme jer nisam bila sigurna u svoj hrvatski, protuma\u010dili kao nervozno autanje na hrvatskoj televiziji. To je ispao slu\u010dajan performans i velika medijska vijest pa je mojoj prijateljici i kolegici, feministkinji Ani Vasilevoj palo napamet da i mi pokrenemo ne\u0161to sli\u010dno, ali da naglasak stavimo na \u017eenske pri\u010de.<\/p>\n O kojim temama \u017eene pri\u010daju i kakva je recepcija “Pi\u010dPri\u010da” u Makedoniji?<\/strong><\/p>\n Bile smo svjesne da \u017eene nisu dovoljno prisutne u medijima, da njihova iskustva nisu normalizirana, da nisu percipirane dovoljno duhovitima i htjele smo to promijeniti, a va\u017eno nam je bilo i o\u010duvanje oralne tradicije pri\u010danja pri\u010da. S tematskim ve\u010derima u\u017eivo krenule smo te 2016. godina, a do danas smo imale petnaest razli\u010ditih izdanja, gostovale smo i van Skopja i publika je svugdje izvrsno primila “Pi\u010dPri\u010du”. Svake godine za Osmi mart imamo gala ve\u010der, a u sklopu Pride tjedna uvijek nam je tema sramota i na tim programima ne nastupaju samo \u017eene nego cijela queer<\/em> zajednica. Teme koje pokrivamo su raznolike, od ljubavnika preko dlaka, do “dobila sam\u2026”, “morala sam lagati\u2026” i sli\u010dno. Sretne smo \u0161to je “Pi\u010dPri\u010d” postao stvarno popularan, ljudima fali takvog sadr\u017eaja, u Skopju imamo i po 750 ljudi u publici, energija je nevjerojatna i ovakvi programi djeluju prili\u010dno emancipatorno i na publiku. Nisu nastupale samo Makedonke, imale smo i regionalnih go\u0161\u0107i, od Marije Ratkovi\u0107, preko Asje Baki\u0107, Jelisavete Blagojevi\u0107 i Lejle Kalamuji\u0107 do Mime Simi\u0107 koja je nastupala ve\u0107 dvaput jer ju je publika stvarno zavoljela.<\/p>\n U zbirkama “Moj mu\u017e” i “Nikamo ne idem” objavili ste pri\u010de pod naslovom “Osmi mart” u kojima \u017eene na kraju pri\u010de i Dana \u017eena povra\u0107aju. Za\u0161to ovaj motiv i je li istina da \u0107ete u svojim budu\u0107im zbirkama nastaviti s tom malom tradicijom?<\/strong><\/p>\n Obje pri\u010de “Osmi mart” su mi me\u0111u omiljenima u tim zbirkama, u njima sam se ba\u0161 ispucala i prenijela sve ono \u0161to me nervira: feminizam razli\u010ditih organizacija civilnog dru\u0161tva, ali i raznih institucija i firmi koji nije ni\u0161ta drugo nego la\u017eni marketing, poziciju \u017eena koje ne \u017eele biti feministkinje, stav \u017eena koje jesu feministkinje, ali to ne znaju\u2026 Ne \u017eelim spojlati, ali povra\u0107anje je u svakom slu\u010daju logi\u010dan izbor. Htjela bih i u nekoj idu\u0107oj zbirci imati pri\u010du Osmi mart, zasad jo\u0161 nemam ideju kako bi ona izgledala, ali nadam se da \u0107u uspjeti.<\/p>\n Zbirka “Nikamo ne idem” na druga\u010diji na\u010din promi\u0161lja migracije i poziciju “na\u0161ih ljudi” u bijelom svijetu od ve\u0107ine regionalne knji\u017eevnosti. Kada biste usporedili “Mog mu\u017ea” i novu zbirku, koje su sli\u010dnosti, a koje razlike?<\/strong><\/p>\n Mislim da je “Moj mu\u017e” malo vi\u0161e pop, da se ljudi mo\u017eda lak\u0161e pronalaze u njemu jer je tema u\u017ea i pisan je iz prvog lica. U procesu pisanja nove zbirke investirala sam puno vremena i u me\u0111uvremenu sam dosta toga prevela i pro\u010ditala. Tako\u0111er, nau\u010dila sam puno o feminizmu, koji je u zbirci “Moj mu\u017e” funkcionirao vi\u0161e iskustveno, a manje teorijski potkovano. Danas mi je puno jasnije, primjerice, kako i gdje se spajaju feminizam i kompleks inferiornosti, etni\u010dki kompleks i ekonomski status pa sam ta znanja utkala u novu zbirku. Mislim da je ova knjiga mra\u010dnija, iako je tragikomi\u010dna. Humor mi je izrazito va\u017ean u pisanju.<\/p>\n Pisala sam o onome \u0161to vidim oko sebe. Na\u0161i ljudi kada odu u inozemstvo rijetko priznaju da je \u017eivot i vani te\u017eak i da \u010distiti WC u Americi nije bogzna koliko bolje od konobarenja u Skopju. Nisam protiv migracija, naravno, ali va\u017eno mi je bilo sagledati ovu temu iz druge perspektive i prepoznati da se Makedonci \u010desto prema vlastitoj dr\u017eavi pona\u0161aju kao da su podstanari, a ne kao da ba\u0161 oni, pogotovo mladi, dr\u017eavu mogu mijenjati. Kod nas je kukanje nacionalni sport, ba\u0161 mi je nedavno jedna prijateljica nakon prvog spoja rekla za de\u010dka: “Super je, uop\u0107e se ne \u017eali.”<\/p>\n “Nikamo ne idem” uskoro izlazi u Americi, u va\u0161em prijevodu. Kako je prevoditi samu sebe i mislite li da ova tema mo\u017ee prona\u0107i \u010ditatelje u SAD-u?<\/strong><\/p>\n Zbirku sam prevodila tokom lockdowna<\/em>, uz pomo\u0107 Stevea Bradburyija, kojeg sam upoznala u Iowi, gdje sam bila na me\u0111unarodnom knji\u017eevnog programu. Steve je ure\u0111ivao prijevod i bili smo u svakodnevnom kontaktu, to je bilo sjajno iskustvo, stilski je prero\u0161tao sve \u0161to sam napisala. Knjiga izlazi u martu 2023. u “Deep Vellumu” i “Open Letter Booksu”, izdava\u010dkim ku\u0107ama koje objavljuju prijevodnu prozu i jako me zanima kako \u0107e Amerikanci reagirati na pri\u010de. Kada sam pisala zbirku, nisam bje\u017eala od lokalnog konteksta jer mi je on bio izuzetno va\u017ean, a kod prijevoda su mi ljudi govorili, naprimjer, pa objasni tko je Stevo Karapand\u017ea. Ne \u017eelim obja\u0161njavati, neka guglaju, guglali smo i mi njihove kulturne reference.<\/p>\n Knjigom “Moj mu\u017e” postali ste ne samo regionalno, nego i me\u0111unarodno poznato i priznato knji\u017eevno ime, a prema zbirci su postavljene tri predstave u tri dr\u017eave, u Makedoniji, Sloveniji i Srbiji. Jeste li sudjelovali u procesu nastanka predstava?<\/strong><\/p>\n Nisam sudjelovala u radu na predstavama, ali me izuzetno vesele, tekst je ba\u0161 sjajno profunkcionirao na pozornici u sva tri slu\u010daja, mislim da su ekipe iznimno hrabre i talentirane i da su razvalile posao. U Ljubljani je predstavu za Slovensko narodno gledali\u0161\u010de re\u017eirala Ivana \u0110ilas i uzela je i pri\u010de iz zadnje zbirke “Nikamo ne idem”, u Dramskom kazali\u0161tu Skopje u re\u017eiji Nele Vito\u0161evi\u0107 predstava sadr\u017ei i intimne monologe koji nisu dio mojih pri\u010da, a koji se sjajno uklapaju, dok su Jovana Tomi\u0107 i Jugoslavensko dramsko pozori\u0161te napravili predstavu koja je u Beogradu postala hit i jako sam sretna zbog njih.<\/p>\n \u010cesto putujete zemljama biv\u0161e Jugoslavije i dosta vremena provodite u regiji. Kakva je percepcija Makedonije, koji su glavni stereotipovi na koje najvi\u0161e nailazite u Beogradu i Zagrebu?<\/strong><\/p>\n Svi Makedonci i Makedonke lijepo pjevaju, ple\u0161u i po cijeli dan jedemo paradajz, papriku i ajvar, tako bih ukratko sa\u017eela zami\u0161ljenu makedonsku svakodnevicu u o\u010dima mnogih ljudi u Hrvatskoj i Srbiji. Egzotizacija je toliko daleko oti\u0161la da je u nekom mediju iza\u0161ao naslov “So\u010dno otkri\u0107e s juga!”. To sam, naime, ja. Tako\u0111er, kada ka\u017eem da sam iz Makedonije, svi uzviknu Leb i sol, i krenu pri\u010dati o muzici 1980-ih kao da nije pro\u0161lo \u010detrdeset godina pa nastave kako vole jesti grav\u010de na tav\u010de, \u0161to je smije\u0161an prijevod, na makedonskom bismo rekli vo tav\u010de ili samo grav\u010de-tav\u010de, \u0161to grah ima biti na tavi.<\/p>\n A obratno, kako gra\u0111anke i gra\u0111ani Makedonije, pogotovo mladi ro\u0111eni nakon raspada Jugoslavije, gledaju na ovaj prostor?<\/strong><\/p>\n Starije generacije imaju kompleks inferiornosti prema Hrvatima i Srbima. Mene u Makedoniji najvi\u0161e cijene kada nastupam u Zagrebu ili Beogradu, oni po mnogo\u010demu i dalje \u017eive u nekim imaginarnim granicama Jugoslavije. S druge strane, ljudi mla\u0111i od trideset godina ne pri\u010daju srpskohrvatski, a kulturu upoznaju isklju\u010divo preko muzike, prvenstveno folka i trapa, a u zadnje vrijeme i preko srpskih serija. Iskreno, svim mla\u0111im autorima i autoricama koji se \u017eele probiti na regionalnu knji\u017eevnu scenu prvom ka\u017eem da nau\u010de jezik jer \u0107e u protivnom te\u0161ko uspjeti. Meni je logi\u010dno da vi ne govorite makedonski jer ga nemate prilike \u010duti, ali me isto \u010dudi \u0161to su svi podrazumijevali da ja te\u010dno govorim hrvatski ili srpski, \u0161to nije bio slu\u010daj, nego sam na Krokodilovoj rezidenciji u Beogradu uzela gramatiku i u\u010dila.<\/p>\n Dotaknuli ste se jezika, koliko se u Makedoniji prevodi i \u010dita regionalna knji\u017eevnost?<\/strong><\/p>\n S obzirom na to da je zemlja mala, individualna inicijativa je izuzetno bitna \u2013 \u010dita se ono \u0161to neki zanimljivi profesor predstavi na knji\u017eevnom kolegiju, \u0161to nakladni\u010dke ku\u0107e procijene da \u0107e se prodavati, \u0161to neki dobar prevoditelj odlu\u010di prevesti. Regionalni autori i autorice se prevode, ali \u010desto ostanu ispod radara unato\u010d kvaliteti, pogotovo mla\u0111i. Korona sigurno nije pomogla jer nisu mogli gostovati u Makedoniji. Kod nas je izrazito popularan Georgi Gospodinov, \u010ditaju se i Miljenko Jergovi\u0107 i Svetislav Basara\u2026 Nedavno je roman “Uhvati zeca” Lane Basta\u0161i\u0107 preveden na makedonski pa se uistinu nadam da \u0107e se i \u010ditati koliko zaslu\u017euje.<\/p>\n U Hrvatskoj godinama slu\u0161amo da mladi sve manje \u010ditaju, da ih ni\u0161ta ne zanima. Profesorica ste ameri\u010dke knji\u017eevnosti na Sveu\u010dili\u0161tu Sv. \u0106iril i Metod u Skopju, koju su va\u0161a iskustva rada sa studentima i studenticama?<\/strong><\/p>\n Mladi \u010ditaju, mo\u017eda manje \u010ditaju knjige, a vi\u0161e tekstove na internetu ili gledaju podcaste<\/em>, ali naravno da \u010ditaju i informirani su. A op\u0107enito, meni se te mla\u0111e generacije ba\u0161 svi\u0111aju, studentice su svjesnije i emancipiranije, svi su malo bezobrazniji, ne boje se autoriteta, \u0161to mi je sjajno. Nemam nikakav problem s novim generacijama, imam sistemski problem s padom kvalitete obrazovanja za \u0161to nisu krivi mladi nego obrazovne politike na\u0161ih zemalja.<\/p>\n Napisali ste scenarij za kratkometra\u017eni film “Tinin problem” prema istoimenoj pri\u010di iz zbirke “Osmica”. Kako je bilo raditi na scenariju, za\u0161to ste izabrali tu pri\u010du?<\/strong><\/p>\n To je moj prvi scenarij i bilo je sjajno raditi s malom, odli\u010dnom ekipom. Pri\u010da i film govore o djevojci Tini koja prvi put ide na ginekolo\u0161ki pregled, mislim da je to jako relevantna tema, meni je va\u017ena, pri\u010dam o tome kako se zdravstveni sustav pona\u0161a prema \u017eenama i \u017eenskom reproduktivnom zdravlju. Re\u017eiser filma je Radovan Petrovi\u0107 i u lipnju je dobio nagradu “Zlatni ki\u0161obran” za najbolji kratkometra\u017eni film u me\u0111unarodnoj selekciji 8. filmskog festivala “Balkan Panorama” u turskom Izmiru.<\/p>\n Brojni sjajni hrvatski pisci u posljednje dvije godine objavili su slikovnice, od Olje Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107, preko Zorana Feri\u0107a, Marka Poga\u010dara, Luize Bouharaouaove\u2026 I vi si objavili prvu slikovnicu. Odakle \u017eelja, bje\u017eite li tako od dosadne odrasle svakodnevice?<\/strong><\/p>\n Nisam znala da su svi oni napisali slikovnice, ba\u0161 ih moram pro\u010ditati! Da, u\u017easno je zabavno raditi na slikovnici i uvjerena sam da mi ovo nije zadnja. Napisala sam aktivisti\u010dku slikovnicu koja bi danas, vjerujem, bila zabranjena u vi\u0161e od dvadeset ameri\u010dkih dr\u017eava. Kod nas, sre\u0107om, nije, zove se “\u0160to vidi bubamara?”, a ilustrirala ju je moja prijateljica Jana Jakimovska. Smijale smo se satima pi\u0161u\u0107i i crtaju\u0107i, pjesmice su u rimi i prate bubamaru koja putuje po svijetu i susre\u0107e razli\u010dite \u017eivotinje: pitona mansplainera<\/em>, svinju koja ljami obja\u0161njava da mora manje jesti, bivola koji je bi i voli i koze i jarce\u2026<\/p>\n Jedna ste od pokreta\u010dica tzv. makedonskog #metoo<\/em> pokreta, sedam \u017eena je pokrenulo kampanju #segaka\u017euvam<\/em> o rodno uvjetovanom nasilju u Makedoniji. Kako je do toga do\u0161lo i kakve su bile reakcije javnosti?<\/strong><\/p>\n Nas sedam, prvenstveno drugarica a onda i javnih li\u010dnosti, odlu\u010dile smo pokrenuti Facebook-kampanju pod hashtagom #segaka\u017euvam<\/em> (Sad vam ka\u017eem): Ana Vasileva, moja kolegica iz “Pi\u010dPri\u010d” i prevoditeljica, Jana Jakimovska, profesorica, slikarica, ilustratorica i prva drag kraljica u Makedoniji, Irena Cvetkovi\u0107 i Dragana Drndarevska iz Koalicije Margini, poznata DJ-ica Ivana Dra\u0161ki\u0107, glumica Jasmina Vasileva i ja. Osim \u0161to smo pisale svoja svjedo\u010danstva, direktno smo kontaktirale dvjestotinjak \u017eena i pozvale ih da podijele pri\u010de o seksualnom zlostavljanju i tako je krenula kampanja, kojoj su se pridru\u017eile brojne \u017eene. Naglasak smo stavile na sistemski, a ne individualni problem nekolicine \u017eena, htjele smo dati glas onima koje ga nisu mogle same izboriti u javnom prostoru. Najve\u0107i broj svjedo\u010danstava koje smo dobile i \u010ditale bila su vezana uz zlostavljanje u \u0161kolama i na sveu\u010dili\u0161tima. Institucionalno se nije promijenilo apsolutno ni\u0161ta, iako su nas, naravno, na\u010delno podr\u017eali svi, od ministara do premijera.<\/p>\n Od 2013. do 2019. u Makedoniji je na snazi bio izuzetno restriktivan zakon o poba\u010daju koji je podrazumijevao obavezno savjetovanje i period \u010dekanja prije obavljanja zahvata. U Hrvatskoj od 2017. \u010dekamo novi zakon, a sve \u0161to mo\u017eemo saznati iz malobrojnih srame\u017eljivih izjava resornog ministra je da \u0107e tako\u0111er poku\u0161ati uvesti savjetovanje prije poba\u010daja. Kako se feministi\u010dki pokret u Makedoniji razvijao i kako je reagirao u tom periodu?<\/strong><\/p>\n Sje\u0107am se da sam gledala kako je na prvom protestu, kada se zakon pripremao, na ulici bilo \u010detrdesetak \u017eena, da bi nas na kraju bilo na hiljade. Taj zakon je bio stravi\u010dan, kao i sve antiabortus kampanje koje su mu prethodile, a koje su bile financirane od na\u0161ih, javnih para. Direktno su nas optu\u017eivali da ubijamo djecu, napad desnog lobija je bio ozbiljan i mra\u010dan. Osim nametnutog savjetovanja za koje se stvarno nadam da ne\u0107e u\u0107i u va\u0161e zakonodavstvo, postojao je i \u010dlanak kojim je bilo propisano da \u017eena ne smije dvaput pobaciti u istoj godini. Feministi\u010dki pokret je, sre\u0107om, u tom periodu u Makedoniji oja\u010dao i mislim da je danas prili\u010dno homogen, \u017eene su se osvijestile i probudile i ba\u0161 se osje\u0107a sestrinstvo.<\/p>\n razgovarala Vedrana Bibi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Donedavni zakon o abortusu u Makedoniji bio je stravi\u010dan kao i kampanja koja mu je prethodila. Feministi\u010dki pokret je, sre\u0107om, u tom periodu oja\u010dao, \u017eene su se osvijestile i probudile pa se i danas osje\u0107a sestrinstvo<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2831,"template":"","tags":[29],"atribut":[],"class_list":["post-1199","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/09\/Buzarovska2.jpg\")
Krive su obrazovne politike<\/h3>\n
Optu\u017eivali su nas da ubijamo djecu<\/h3>\n