![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/09\/Plavi-kriz-2.jpg\")
Preko puta Kati\u010dinog prozora, u debelom hladu, izvaljena je velika trbu\u0161ina. Prasica Duda je na siesti. Oko nje neumorno hoda kolegica Vivi. Ona ne gubi vrijeme; s prase\u0107om surlom usisava sve orahe \u0161to joj se na\u0111u na putu, pa \u010dak i one nezrele. Odmah smo uo\u010dili njenu namjeru: \u017eeli u\u0107i u ku\u0107u i biti s ostalima. Vivi je, izme\u0111u ostalog, nadarena za otvaranje vrata kao \u010dovjek \u2013 podigne jednu nogu, poklopi kvaku i u\u0111e.<\/p>\n
Ona i Duda nisu jedine svinje na imanju. Tu je i Rozika od nekih 50 kilograma koja najve\u0107i dio dana provodi le\u017ee\u0107i. Mo\u017eda bi i ona rovarila po dvori\u0161tu kao Vivi, ali u zadnje vrijeme ne mo\u017ee lako na noge. Na jednoj nozi ima artrozu. Agneza govori da su svinje inteligentna, dru\u0161tvena i empati\u010dna stvorenja te da oko njih nema puno brige. Problemi nastaju kada se zbog svoje genetike razbole.<\/p>\n
\u2014 Nema veterinara na tom polju, ali ne mo\u017ee se njih ni kriviti jer svinje nitko ne lije\u010di. Zna se: ako se svinja razboli ili povrijedi, ljudi \u0107e se u tom slu\u010daju odlu\u010diti za klanje. Dudu su prodavali za meso ili ku\u0107nog ljubimca, iako je ona rasla kao ku\u0107ni ljubimac. Sa\u017ealili smo se, nismo htjele da zavr\u0161i pod no\u017eem nakon \u0161to je stekla povjerenje u ljude. Za Vivi nas je kontaktirala jedna studentica s Veterine. Isprva smo je odbili, no onda nam je ta cura rekla da \u0107e je preuzeti obitelj njenog momka iz Slavonije. Rekla nam je da je ne\u0107e zaklati. Nismo vjerovali u to pa smo je uzeli – prepri\u010dava Agneza \u017eivotni put svojih mezimica.<\/p>\n
Ina\u010de zvijezda ove farme je bio pokojni prasac Sausage koji je spa\u0161en iz poplavljene Gunje. On i dvije koko\u0161i su jedini izvu\u010deni prije odredbe da se sve doma\u0107e \u017eivotinje s tog podru\u010dja moraju usmrtiti. Do\u017eivio je samo \u0161est i pol godina.<\/p>\n
\u2014 On je bio impresivne veli\u010dine, ali je imao vrlo blagu narav, nije ulazio u konflikte ni s kim. Obo\u017eavao se kupati u svom bazenu i rovati. Kad je do\u0161la Duda, Sausage se zaljubio na prvi pogled. \u010cesto joj je znao tepati, pri\u010dati i gugutati. Rozika je bila jako vezana za Sausage. Zadnja dva tjedna, kada mu je postalo izuzetno lo\u0161e i kada se vi\u0161e nije mogao kretati, bila je 24 sata dnevno uz njega, na ki\u0161i i na suncu. I kada je umro, dali smo \u0161ansu ostalim \u017eivotinjama da se oproste od njega, da shvate da ga vi\u0161e nema – govori Agneza.<\/p>\n
Ovdje \u017eivotinje, pri\u010da nam ona, \u017eive stupanj slobode koji proizlazi iz ideje veganstva. Onu ljudsku mogu\u0107nost izbora Agneza i Jelena nesebi\u010dno daju i svojim stanarima.<\/p>\n
\u2014 S njima sam jako puno nau\u010dila o duhovnosti. To mi je najve\u0107a \u017eivotna \u0161kola. Kod njih je sve ovdje i sad \u2013 ovdje i sad je jedina sre\u0107a. Super je \u0161to u ovom procesu spa\u0161avanja toliko umanji\u0161 vlastitu bitnost. Vi\u0161e nisi centar univerzuma. Kad moj tren do\u0111e, nemam pravo prigovora. Kao i oni – poja\u0161njava Agneza njihovu filozofiju \u017eivljenja.<\/p>\n
Nakon \u0161to smo malo pravili dru\u0161tvo Roziki, premjestili smo se na otvorenu terasu s namjerom da u miru razgovaramo i kafeni\u0161emo. Pse\u0107a dru\u017eina smjestila se tik uz nas, na nas i ispod nas. Kao da znaju da o njima pri\u010damo. Moraju probati kavu, sok, ponju\u0161iti torbu, upalja\u010d, mobitel i cigaretu.<\/p>\n \u2014 Ovdje ne postoji privatnost, zaboravite na to – govori nam Agneza dr\u017ee\u0107i u \u0161irokom zagrljaju nekoliko pasa.<\/p>\n Cijelo vrijeme ih mazi i obasipa poljupcima. Najnoviji pas koji se bori za njenu pa\u017enju je Boris. Ina\u010de se svaki novi pas ovdje zove Novica, ali morale su malo promijeniti tradiciju.<\/p>\n Ona i Jelena su sve ovo zapo\u010dele zbog jednog psa koji se zvao Lu\u0111o. Iako je bio divan prema ljudima, druge pse je htio klati, govori nam. Nakon \u010detiri mjeseca su potra\u017eile neki azil kako bi ga tamo smjestile i jedino su im u vara\u017edinskom azilu htjeli pomo\u0107i. Agneza govori da se danas sigurno ne bi bavila za\u0161titom \u017eivotinja da nije vidjela kako su izgledali azili u Hrvatskoj prije 20 godina.<\/p>\n \u2014 Prvi azili su izgledali katastrofalno. Na tisu\u0107u kvadrata je znalo biti po 400 pasa. Tad smo uzeli prvu pesicu iz azila i krenuli njima pomagati jer smo se sa\u017ealili. Zapeli smo s 20 pasa i shvatili smo da \u0107emo ili morati stati s tim ili potra\u017ei pomo\u0107 na zapadu. Oti\u0161le smo na jednu konferenciju i razmijenile smo kontakte s Nizozemcima. Jedna organizacija nas je zamolila da odemo u Bosnu i Hercegovinu po pse, a oni \u0107e zauzvrat uzeti te na\u0161e pse. U Bosni je bio horor, Hrvatska je u tom smislu obe\u0107ana zemlje. Godinama smo spa\u0161avale pse po Bosni i Slavoniji, ali ne radimo to ve\u0107 tri ili \u010detiri godine. Nemamo vi\u0161e istu energiju koju smo imale sa 25 godina. Nekad smo vukle po 200 ili 300 pasa godi\u0161nje. To je zna\u010dilo dizanje u \u0161est ujutro i spavanje u pono\u0107 – obja\u0161njava ona.<\/p>\n Isti\u010de da je uo\u010dila razliku izme\u0111u pasa koje su spasile u Hrvatskoj i onih u Bosni. Pru\u017eaju\u0107i im stalni ili privremeni dom, primijetile su da su psi iz Hrvatske manje traumatizirani, dru\u0161tveniji su i lak\u0161e prilaze ljudima.<\/p>\n \u2014 Ovi koji vam prilaze su psi iz Hrvatske, a svi ovi koji bje\u017ee i koje uop\u0107e ne vidite su psi iz Bosne. Esma iz Sarajeva je, recimo, kod nas do\u0161la s mjesec dana. Ona u tako kratkom periodu nije mogla do\u017eivjeti veliku traumu. Znali smo imati \u0161tence koji bi se o\u0161tenili kod nas i bez obzira na sve, bili su nesocijalizirani. Nedavno sam nai\u0161la na istra\u017eivanje gdje se tvrdi da su traume nasljedne. \u010cak i tre\u0107a generacija pasa \u0107e i dalje imati nekakav PTSP. To je obja\u0161njenje za\u0161to bosanski psi tako reagiraju. Naj\u010de\u0161\u0107e smo i\u0161li u Biha\u0107, Veliku Kladu\u0161u i Bosansku Gradi\u0161ku, pazili smo da idemo samo blizu granice. Esmu je pogodio auto kad je imala mjesec dana, zato ne koristi dvije noge. \u017divci su joj potrgani. I normalno, nitko \u017eiv je nije htio. Ona je s nama sedam godina, je l’ da, Esmice? – prepri\u010dava nam Agneza gledaju\u0107i Esmu koja ne prestaje lajati.<\/p>\n Svoje \u017eivotinje udomljavaju najve\u0107im dijelom u Austriji, Njema\u010dkoj i Sloveniji. Te zapadne zemlje su odavno zakonski regulirale za\u0161titu \u017eivotinja. I u Hrvatskoj je napu\u0161tanje ljubimca ka\u017enjivo, no to jo\u0161 uvijek ne dolazi na naplatu. S obzirom da u ovim zemljama prakti\u010dno nema lutalica, jedna njema\u010dka familija koja po\u017eeli psa uglavnom \u0107e se javiti nekoj udruzi iz Hrvatske. \u017divotinje iz Plavog kri\u017ea su isklju\u010divo za ku\u0107u i to je njihov osnovni kriterij kada pregovaraju za budu\u0107i dom.<\/p>\n \u2014 Lijepo je kad ne mora\u0161 pitati gdje \u0107e pas spavati. Kada nam se javi netko iz Hrvatske, tra\u017eimo iste uvjete. Ima krasnih udomljenja u Hrvatskoj, ali puno rje\u0111e. Ne ka\u017eem da su po Njema\u010dkoj sva udomljenja idili\u010dna, mo\u017eda \u0107e 10 posto biti lo\u0161e. U Hrvatskoj je 70 posto udomljenja bilo lo\u0161e. Mi se time na na\u0161em terenu ne bavimo, osim ako je netko ba\u0161 super. Prvih sedam godina spa\u0161avanja nismo imale kontakte na zapadu, nije bilo lako do\u0107i do toga. Kad sam udomljavala u Hrvatskoj nisam imala taj luksuz da inzistiram da \u017eivotinje spavaju u ku\u0107i – obja\u0161njava Agneza.<\/p>\n Ona tvrdi da su u cijelom spa\u0161avanju najlak\u0161i dio posla \u017eivotinje. Najte\u017ei su ljudi, govori, jer od za\u0161titara postoje visoka o\u010dekivanja. Dvije najva\u017enije odlike dobrog za\u0161titara koje Agneza isti\u010de jesu, prije svega, \u0161utnja za \u017eivotinjino dobro te poznavanje ljudske psihe. Ka\u017ee da obi\u010dno imaju samo desetak minuta da procijene udomitelja te da uvijek ostaje pitanje da li je to bila dobra odluka. Ako ispadne lo\u0161e udomljenje, pe\u010de savjest, govori Agneza. Pitamo je da li im se nekada udomljeni psi vra\u0107aju.<\/p>\n \u2014 Naravno. To mi je, iskreno, najdra\u017ei scenarij. Ja ni ne pitam zbog \u010dega, znam svoje pse, znam svakog tko je pro\u0161ao kroz moje ruke. Udomitelja uvijek upozorim na potencijalne probleme. Naj\u010de\u0161\u0107i razlog u Hrvatskoj za vra\u0107anje je mu\u0161ki pas u pubertetu. Vani poha\u0111aju treninge za pse, ali ovdje toga gotovo i da nema. Puste pse da rastu bez ikakvih pravila, pas u\u0111e u pubertet i nastane problem. U Njema\u010dkoj je druga\u010dije, pritisak okoline je jak, ako \u0161e\u0107e\u0161 psa koji nije odgojen, to je sramota. Zato je stopa vra\u0107anja tamo puno manja – poja\u0161njava Agneza i dodaje da to ovisi i o te\u017eini obiteljskih situacija i \u017eivotnih promjena.<\/p>\n Na pitanje je li te\u017ee udomiti ma\u010dku ili psa, ona govori da je s ma\u010dkama te\u017ee jer ih je vi\u0161e. Jedini kvalitetan pristup i rje\u0161enje problema su mjere sterilizacije, ali u Hrvatskoj to nikako da postane standard. Agneza komentira da je jedino grad Zagreb ispred svih na tom polju.<\/p>\n Tu i tamo imanjem se pronosi meketanje ovaca. Jedna od njih \u017eivi odvojeno, to je Eva. Vrlo posebna dama je odgajana kao ku\u0107ni ljubimac, no njen gazda ju je morao dati. Agneza nam govori da je mjesec dana meketala za njim od tuge. Od tada Eva nije ista pa smo upozoreni smo da joj ne prilazimo previ\u0161e. Naime, \u017eene joj nisu najdra\u017ee na svijetu. Ostale ovce su tipi\u010dne, plahe \u010dista\u010dice dvori\u0161ta i visoke trave.<\/p>\n Jarac Hrvoje pametnih o\u010diju \u017eivi u istom dijelu s Evom. Dok se ona dr\u017eala na pristojnoj distanci, on nam je poku\u0161ao pojesti sve \u0161to je mogao staviti u usta \u2013 klju\u010deve, nogavice, kai\u0161. Velika je maza i prevrtljiva kozja priroda.<\/p>\n Sve ove individue, s kojima poku\u0161avamo razgovarati iz trbuha, trebaju pomo\u0107. Jelena, Iva i Agneza se trude da im ni\u0161ta ne fali, ali novca nikad dosta za njihovu hranu i lije\u010denje. Tro\u0161kovi veterinara su visoki, a \u017eivotinje imaju uro\u0111ene, ali \u010de\u0161\u0107e na brutalan na\u010din ste\u010dene mane. Zbog \u017eivotinja koje imaju zdravstvenih problema, u stalnoj su potrebi i za medicinskom hranom. \u010civavu iz \u010cakovca, koja vu\u010de nogice po podu, netko je udario \u0161ipkom po le\u0111ima. Danas uspijeva hodati, ali ne mo\u017ee kontrolirati fiziolo\u0161ke potrebe. Jazav\u010dar Jazo iz Vukovara prele\u017eao je te\u0161ku upalu plu\u0107a. Ukratko, svi stanovnici ove vesele ku\u0107e barem su jednom morali hitno veterinaru.<\/p>\n Svatko tko je voljan mo\u017ee poslati neke parice Vivi, Roziki, Jazi, Katici, Hrvoju i ostalima. Ako se odlu\u010dite za nov\u010danu donaciju, trebat \u0107e vam ovaj IBAN udruge Plavi kri\u017e: HR6025000091101016783. Za lijepu ovcu Evu mo\u017eete uplatiti ne\u0161to i na Paypalu: bluecross.hr8@gmail.com. Naravno, hrana je uvijek dobrodo\u0161la. Agneza poru\u010duje da im se svi zainteresirani mogu javiti na Facebook-stranicu kako bi se dogovorili oko preuzimanja hrane. I kad budete spremali taj paket, znajte da jarac Hrvoje obo\u017eava smoki.<\/p>\n pi\u0161e Anja Ko\u017eul<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ma\u010dka Katica, prasice Duda, Vivi i Rozika, ovca Eva, jarac Hrvoje, psi Boris, Esma, Jazo i brojne druge \u017eivotinje \u017eive u slobodi na prostranom imanju uto\u010di\u0161ta Plavi kri\u017e kraj Vrbovca, gdje se za njih brinu Agneza Le\u0161dedaj, Jelena \u0160eri\u0107 i Iva \u010colig. Svaka donacija je dobrodo\u0161la<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2771,"template":"","tags":[131],"atribut":[],"class_list":["post-1260","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-reportaza"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/09\/Plavi-kriz-3.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/09\/Plavi-kriz-4.jpg\")