Iako joj je svega 28 godina, svestrana Zagrep\u010danka Kaja \u0160i\u0161manovi\u0107 ve\u0107 se mo\u017ee pohvaliti nagradama koje je osvojio njen kratkometra\u017eni re\u017eiserski i snimateljski prvijenac te brojnim gluma\u010dkim ulogama. Poput oca Davora, scenarista, i majke Ljiljane, redateljice nagra\u0111ivanih dokumentaraca, Kaja je od malih nogu krenula putem filma. U filmske i dramske sekcije upisala se ve\u0107 u osnovnoj \u0161koli, \u010dime se nastavila baviti i kroz gimnaziju, a premda su je nakon srednje \u0161kole privla\u010dile humanisti\u010dke i dru\u0161tvene znanosti, znati\u017eelja ju je natjerala da se ipak prijavi na re\u017eiju. Jo\u0161 za vrijeme trajanja studija dobila je i prvu ve\u0107u ulogu po kojoj je danas poznata \u0161iroj javnosti \u2013 lik Une u popularnoj seriji Gorana Kulenovi\u0107a, “Crno-bijelom svijetu”.<\/p>\n
\u2014 Bilo je to zabavno iskustvo. Svidjela mi se cijela ideja serije, osamdesete godine, koje su u njenom fokusu, bile su pune jako kul pri\u010da. Ali Una mi je uvijek bila nekako nedore\u010dena, kao da joj fali neka dimenzija. Nikada nije bilo jasno \u0161to ona to\u010dno \u017eeli, ostali likovi imaju ili jasne karaktere ili neku pri\u010du i pozadinu i uvijek ih mo\u017ee\u0161 gledati u tom kontekstu, a ona ni vrit ni mimo, malo je nedefinirana \u2013 govori u razgovoru za Nadu Kaja \u0160i\u0161manovi\u0107 i dodaje da joj se u po\u010detku gluma \u010dinila kao lak zadatak.<\/p>\n
\u2014 A onda, \u0161to sam vi\u0161e radila, po\u010dinjala sam shva\u0107ati finese unutar tog posla kao i da se za neke stvari treba potruditi. \u010cini mi se da \u0161to vi\u0161e ne\u0161to radi\u0161, to postaje te\u017ee \u2013 obja\u0161njava na\u0161a sugovornica, koja je glumila i u nekoliko kratkometra\u017enih igranih filmova: “Partyu” Ivana Stani\u0107a, “Sigurnom letu” Alda Tardozzija, “Gdje se vrabac skriva kad je hladno” Denisa Lepura i Marka Stani\u0107a te “Stepskoj lisici” Andrije Marde\u0161i\u0107a. Ove godine imala je i manju ulogu u filmu “Stric” Andrije Marde\u0161i\u0107a i Davida Kapca.<\/p>\n
Iako je zavr\u0161ila filmsku i televizijsku re\u017eiju na zagreba\u010dkoj Akademiji dramskih umjetnosti, Kaja samu sebe jo\u0161 uvijek ne \u017eeli nazvati re\u017eiserkom, ponajvi\u0161e zbog toga \u0161to joj fali iskustva, dok za gluma\u010dki \u017eivotopis pak ima i vi\u0161e nego dovoljno materijala. No ipak, kada bi dobila obje ponude istovremeno, ka\u017ee da bi se uvijek odlu\u010dila za re\u017eiju.<\/p>\n
Svoj prvi kratkometra\u017eni rad “Kak’ je doma?” snimila je i re\u017eirala ve\u0107 s 18 godina, a film je nagrade odnio na ZagrebDoxu, Liburnia film festivalu i Me\u0111unarodnom festivalu filmske mlade\u017ei u Karlovcima \u2013 Four River. Ideja samog filma razvijena je kroz nekoliko tjedana u filmskom kampu na Pali\u0107u kod Subotice, a govori o burnoj rastavi Kajinih roditelja.<\/p>\n
\u2014 Primijetila sam da me, otkad je sve to krenulo doma, u \u0161koli vi\u0161e nisu pitali za neopravdane. Dobivala sam posebni tretman, s tim da meni to nije trebalo jer sam bila dobra u\u010denica, ali bi me uvijek u prolazu pedagoginja pitala jesam li dobro i sli\u010dno. Po\u0161to sam ve\u0107 imala 18 godina, u tom momentu me vi\u0161e nije bilo briga ho\u0107e li moji roditelji biti zajedno ili ne. Jednostavno, bilo mi je glupo \u0161to sam svima morala obja\u0161njavati \u0161to se doga\u0111a i to \u0161to se druga\u010dije odnose prema meni \u2013 govori ona.<\/p>\n
\u2014 Dok sam bila dijete, rastave u mom okru\u017eenju bile su jako rijetke. To je bio tabu, a bilo je i sramota ako si dijete rastavljenih roditelja. Sve to mi je bilo zanimljivo pa sam htjela razraditi taj fenomen, a na radionicama su me usmjerili da radim na temi, da suzim cijelu pri\u010du na konkretan slu\u010daj. Bilo je ba\u0161 intenzivno jer se sve to paralelno de\u0161avalo, a ja sam u tom kaosu takore\u0107i fikcionalizirala \u017eivljenje unutar suludih situacija u kojima sam probala kristalizirati nekakvu pri\u010du \u2013 nastavlja Kaja \u0160i\u0161manovi\u0107, dodaju\u0107i kako je na momente bila toliko udaljena od stvarnosti da je zaboravljala da je rije\u010d o njenom \u017eivotu.<\/p>\n
Koliko god na\u0161i redatelji bili mladi kada krenu s radom, pri\u010da nam Kaja, gotovo im je nemogu\u0107e uspjeti prije \u010detrdesete godine \u017eivota. A \u010dak ni tada ne mogu ra\u010dunati na uspjeh izvan dr\u017eave, dodaje ona:<\/p>\n
\u2014 Na\u0161a kinematografija se ne mo\u017ee nazvati ozbiljnom dokle god su ti filmovi namijenjeni samo doma\u0107oj publici. Oni gotovo nikada ne proizvedu profit, nisu komercijalni, a s druge strane puno ih nema ni umjetni\u010dke vrijednosti i kvalitete, tako da se sve svodi na waste of money and resources<\/em>. Tako\u0111er je bizarno da u Hrvatskoj gotovo da i ne mo\u017ee\u0161 napraviti prvi film ako si mla\u0111i od 40 godina. Na\u0161i debitanti pritom uglavnom imaju 20 godina sta\u017ea u asistiranju na televiziji, spotovima i sli\u010dno, a to uop\u0107e nije poticajno. Ne znam da li itko od onih s kojima sam studirala mo\u017ee \u017eivjeti od re\u017eije, uglavnom pi\u0161u sapunice. Hodaju oko toga sve dok im se ne posre\u0107i pa se proguraju, a to se ljudima u Hrvatskoj doga\u0111a jako kasno.<\/p>\n Posljednjih osam godina nezaobilazni dio Kajinog \u017eivota \u010dini njezin de\u010dko Matija Hajdarhod\u017ei\u0107 s kojim je pokrenula YouTube kanal “Future Yugoslavia”. Na njemu imaju objavljene dvije dokumentarne serije. Prva, “Tr\u010de\u0107i s izbjeglicama”, snimljena je na putu od Sarajeva do Soluna za vrijeme izbjegli\u010dke krize 2015. godine, dok je druga, “Dnevnici iz Medike”, pri\u010da o Matijinom \u017eivotu u istoimenom zagreba\u010dkom skvotu. Njihova idu\u0107a serija “Dokudelija” bit \u0107e studija o tome kako nastaje karakter, to jest, kako od \u010dovjeka nastane osoba. Naime, Kajina obitelj posjeduje snimke sve od njezinog ro\u0111enja pa do dvadesete godine \u017eivota, kada je i upoznala Matiju. Posljednjih godinu dana Kaja s Matijom i njihovim psom Garom ve\u0107inu vremena provodi putuju\u0107i u bakinoj \u0160kodi Feliciji te planinare\u0107i, \u0161to je znatno druk\u010diji \u017eivotni stil od onoga koji je vodila ranije.<\/p>\n \u2014 Shvatila sam da se mo\u017ee bez puno toga. Ne govorim o tome koliko je to ugodno, ali tehni\u010dki se mo\u017ee pre\u017eivjeti. Samo je pitanje kako \u0107e osoba organizirati vlastito pre\u017eivljavanje, sve ovisi o prioritetima. Na\u010din \u017eivota je, kao i sve drugo, stvar izbora, a tu su i kompromisi i pitanje koliko se tko spreman \u017ertvovati. Zna mi biti jako te\u0161ko, znam poludjeti jer nikada nemamo para i sve ne\u0161to jedva uspijevamo, stalno se trudimo, uvijek moramo smi\u0161ljati novi plan jer je sve jako nesigurno, u sekundi se mo\u017ee promijeniti. Bude stresno, ali s druge strane postoje momenti u kojima shvatim da pola toga ne bih mogla do\u017eivjeti da druga\u010dije \u017eivim \u2013 obja\u0161njava na\u0161a sugovornica, koja se osim u filmskoj industriji ove godine, i to na petom izdanju Pandemonium festivala, oku\u0161ala i u DJ-ingu.<\/p>\n Naime, kroz nekoliko godina se na spomenutom YouTube kanalu “Future Yugoslavia” sakupila pozama\u0161na koli\u010dina dobre muzike, koju Kaja gotovo svakodnevno slu\u0161a, a sada ju je po prvi put imala priliku pu\u0161tati i na velikom soundsystemu<\/em>.<\/p>\n pi\u0161e Katarina Bo\u0161njak<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Re\u017eiserka i glumica Kaja \u0160i\u0161manovi\u0107 posljednjih godinu dana ve\u0107inu vremena provodi putuju\u0107i starim bakinim automobilom. “Na\u010din \u017eivota je, kao i sve drugo, stvar izbora. Zna mi biti jako te\u0161ko, ali onda shvatim da pola toga ne bih do\u017eivjela da druga\u010dije \u017eivim\u201c, govori Kaja<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2769,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-1267","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n