Ono je doba godine u kojem se spajaju godi\u0161nja doba, krajevi i po\u010deci, euforija i melankolija. Doba festivala i novih te\u010dajeva i slutnje ki\u0161e. Govore da je more sada najljep\u0161e, pre\u0161u\u0107uju\u0107i da je ujedno i najtu\u017enije, a ta se melankolija najbolje raspoznaje u stvarnoj slici obale koju polako napu\u0161ta \u017eivot, na kojoj \u0107e pla\u017ee do zime prekriti naplavine izgubljenih ljetnih sandala i bezbrojnih plasti\u010dnih boca. Kao da se more svake jeseni, nakon tuluma, izbljuje i to sme\u0107e \u010desto prezimi do sljede\u0107e sezone, nude\u0107i \u010dudna i \u010dudesna svjedo\u010danstva na osnovu kojih bi se moglo napisati vi\u0161e sociolo\u0161kih ili antropolo\u0161kih studija o ljudskim navikama: od ekolo\u0161kih do modnih, prehrambenih i erotskih, a sve iz otpadaka.<\/p>\n
I Zagreb \u0107e, vidim, kraj ljeta i po\u010detak jeseni 2022. pamtiti po tome \u0161to nam je umrla engleska kraljica i po zbrci s vre\u0107icama za sme\u0107e ili \u2013 vjerojatnije \u2013 ne\u0107e. Tenzije oko \u0161kovaca postoje otkako pamtim, mnogi \u0107e se prisjetiti onih non\u0161alantnih susjeda koji su doseliv\u0161i u nebodere raznih gradova bacali sme\u0107e kroz prozor pa \u0161ta bog da i zemlja razgradi, a mo\u017eda, iako manje vjerojatno, pokupi i \u010cisto\u0107a. Tko nije golemu vre\u0107u sme\u0107a bar jednom ugurao u kantu za sitni otpad dok nitko ne gleda, nek prvi baci plastiku u papir. Tko nije gu\u0161e\u0107i se u smradu Karepovca i Jaku\u0161evca sku\u017eio kako je sve to odvajanje sme\u0107a besmisleno, kako to sve ide na isto smetli\u0161te, rugaju\u0107i se revnim naiv\u010dinama, nek prvi baci koru od krumpira u kantu za staklo. Kome dida nije stari \u0161paher, gume ili getribu od auta bacio u prvu zgodnu provaliju neka se zapita je li uop\u0107e odavde.<\/p>\n
Ho\u0107u re\u0107i, kad smo pre\u017eivjeli sve te urbane paranoje i narodne obi\u010daje, nau\u010dit \u0107emo, bra\u0107o i sestre, i reciklirati i biciklirati.<\/p>\n
Jedno od prvih odvajanja i recikliranja sme\u0107a koje pamti moja i ne\u0161to starija i koju godinu mla\u0111a generacija, bilo je odvajanje i recikliranje sme\u0107a sa zapada od doma\u0107eg sme\u0107a. Omoti, salvete, stari strani \u010dasopisi na nerazumljivim jezicima, ali s lijepim slikama koje su slu\u017eile kao korice za \u0161kolske knjige, i prije svega prazne konzerve bezalkoholnih i alkoholnih pi\u0107a koje su bile ukras i specijalna posuda za olovke svih tinejd\u017eera koji su imalo dr\u017eali do sebe. Ono \u0161to je za nekog bilo sme\u0107e bilo je \u010dudesnom recikla\u017eom pretvoreno u statusni simbol mladena\u0161tva. \u010citav zapadni svijet, Evropa, SAD, bio nam je u tada\u0161njoj imaginaciji jedno te isto mitsko mjesto, ne\u0161to poput op\u0107e Kalifornije.<\/p>\n
Dosta godina poslije, probudit \u0107u se u jednoj kalifornijskoj ku\u0107i, u kvartu u kojem je odrastao George Lucas, kamo su me mogle odvesti samo moje knjige, okru\u017eena nevjerojatnom gomilom predmeta koju je jedna ustvari sasvim simpati\u010dna gospo\u0111a s godinama nagrnula u svoju ku\u0107u, ne bacaju\u0107i posljednjih desetlje\u0107a valjda ni\u0161ta osim organskog otpada. U ku\u0107i, u kojoj je stanovala sa svoje \u010detiri ma\u010dke, dvije su velike sobe slu\u017eile samo za odlaganje stvari koje se ne koriste i koje su bile natrpane do stropa, a vrata nije bilo mogu\u0107e otvoriti. I ostatak ku\u0107e bio je zakr\u010den predmetima, velikim i malim, potencijalno korisnim i uglavnom beskorisnim. Spavala sam na krevetu prekrivenom desecima plahti, okru\u017eena tepisima, tapeti\u0107ima, lutkicama i \u0161alicama, odje\u0107om, kutijama. Sve je imalo neko svoje mjesto, ali se kroz ku\u0107u prolazilo kroz koridore me\u0111u stvarima. I ba\u0161 sam kod re\u010dene gospo\u0111e koja se, \u010dinilo se, ni\u010dega nije odrekla ni iznijela iz ku\u0107e, vidjela prve primjere discipliniranog odvajanja otpada, ku\u0107ne recikla\u017ee pa \u010dak i kompostiranja. Strogo me upozorila da pazim u koji \u0107u odjeljak ubaciti koje sme\u0107e.<\/p>\n
Pit, i to je Amerika, pomislila sam, i jedno ne isklju\u010duje drugo koliko god se \u010dinilo nelogi\u010dno. Ovo iskustvo urednog recikliranja dok se u isti tren gu\u0161imo u koli\u010dini nepotrebnih stvari, ostalo mi je kao \u017eiva metafora dana\u0161njeg svijeta.<\/p>\n
Tih dana, \u0161etala sam uz dugu \u017ei\u010danu ogradu biv\u0161e NATO baze do stanice za taxi boat<\/em>, i za dvadesetak minuta na\u0161la se na drugom kraju Zaljeva, u San Franciscu, jednom od najljep\u0161ih gradova koje su vidjele ove o\u010di. Izborna kampanja bila je u punom jeku i tamo su ljudi masovno bili za Bernija, neki za Hillary, najmanje za Trumpa, ali su svejedno na ulici s lako\u0107om jo\u0161 uvijek neobi\u010dnom za ovda\u0161nje standarde, preskakali preko brojnih besku\u0107nika na svakom uglu plo\u010dnika i komadi\u0107u parka, vje\u0161to ih izbjegavaju\u0107i kao da se radi o uli\u010dnim psima kojima ne bi bilo dobro stati na rep. Besku\u0107nici su vukli tu\u0111e sme\u0107e recikliraju\u0107i ga u svoju imovinu, svoje kartone, vre\u0107e i lon\u010di\u0107e i le\u017eali ili se kotrljali po ulicama i parkovima kao da su se sasvim srodili s tim otpadom, onako otpali ko truli plodovi luksuzne visoko sofisticirane biljke ljudo\u017ederke. Bilo je ne\u0161to stra\u0161no i fascinantno u spoznaji da ove koji preska\u010du besku\u0107nike od iste sudbine dijeli tek nekoliko mjeseci nepla\u0107enih ra\u010duna i da oni tu \u010dinjenicu, tako je to izgledalo, uspijevaju ignorirati s elegantnim hipsterskim nehajem.<\/p>\n Nije to ba\u0161 puno druga\u010dije od onoga kad ujutro sa \u0161alicom kave iza\u0111emo na svoj balkon i ba\u0161 svaki put netko kvari prizor i “reciklira” \u0161kovace u svoj izvor \u017eivotnih prihoda ili u namirnice. Dodu\u0161e, ve\u0107 smo u fazi da se nemu\u0161to pozdravljamo s bera\u010dima boca i limenki. U nekom trenutku i njima koji skupljaju i nama koji bacamo prestalo je biti neugodno. Morali smo zaboraviti da su jo\u0161 nedavno ovi prizori bili \u0161okantni. Morali smo zaboraviti tu svoju dragocjenu povlasticu. Sje\u0107ate se? Nekako mutno? Onoga jutra prije dvadesetak godina kad ste prvi put ugledali starijeg \u010dovjeka, ili je to bila \u017eena… Malo se okrenuo preko jednog pa preko drugog ramena, nije vas primijetio i zgrabio je ju\u010dera\u0161nje novine s kontejnera (jo\u0161 se nije odvajao otpad) te od\u0161etao zgureno, u prekr\u0161aju. I tako je po\u010delo.<\/p>\n Iako to ovih dana kad su svima usta, oprostite na nespretnoj prispodobi, puna sme\u0107a nitko ne spominje, mo\u017eda nije zgoreg sjetiti se da su prvi pioniri recikla\u017ee na ovim prostorima bili oni najsiroma\u0161niji na\u0161i sugra\u0111ani. Romi koji su nekad popravljali ki\u0161obrane i skupljali \u017eeljezo i koji i danas, organizirano, s kombijima, obilaze gradsko sme\u0107e. A tu su i brojni drugi ljudi, razli\u010ditih pri\u010da i sudbina, uglavnom starci, ili oni koji su ostali bez snage, a zatim i mogu\u0107nosti da je povrate.<\/p>\n Prije desetak godina u brazilskim favelama zatvorena su velika odlagali\u0161ta sme\u0107a koja su ogromnom broju \u017eitelja, sakuplja\u010dima otpada, zna\u010dila posao \u2013 u toj mjeri da su od tog otpada gradili ku\u0107e i imali svoje sindikate. Vlast se odlu\u010dila za “ekolo\u0161kiji” pristup recikla\u017ei, osudiv\u0161i ih na neizvjesnu budu\u0107nost.<\/p>\n Nije ba\u0161 usporedivo s ovda\u0161njom situacijom, ali dok se nadmudrujemo oko vre\u0107ica za sme\u0107e, ne mogu ne pomisliti kako je ta prepirka korak nabolje \u2013 hej halo, pa mi se nate\u017eemo oko vre\u0107ica za odvajanje otpada i biciklisti\u010dkih staza… Mora biti da \u017eivimo u nekoj ure\u0111enoj zemlji. A ne u nekoj korumpiranoj paradr\u017eavi u kojoj pola stanovni\u0161tva \u017eivi na rubu siroma\u0161tva, ministri ih bezo\u010dno pokradaju, a dr\u017eavnici vozikaju s diktatorima koji zatvaraju novinare.<\/p>\n Kako god nam bilo, jedna povlastica koju imamo neporeciva je. Povlastica da pamtimo stvarnu mogu\u0107nost svijeta u kojem nitko ne kopa po sme\u0107u. Nju treba \u010duvati kao blago i zadnju nadu.<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Iako to ovih dana kad su svima usta, oprostite na nespretnoj prispodobi, puna sme\u0107a nitko ne spominje, mo\u017eda nije zgoreg sjetiti se da su prvi pioniri recikla\u017ee na ovim prostorima bili oni najsiroma\u0161niji na\u0161i sugra\u0111ani<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2576,"template":"","tags":[105],"atribut":[],"class_list":["post-1271","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji"],"acf":[],"yoast_head":"\n