U\u017eivo umjereno dosadan i nemjerljivo nezanimljiv. Tek u fikcijskom tekstu djelomi\u010dno uzbudljiv. Ova razlika izme\u0111u mene osobe i moga teksta stalno mi se name\u0107e kao problem. Kako sam objavio nekoliko knjiga i pojavio se par puta u kulturnim rubrikama, ljudi gre\u0161kom o\u010dekuju i da sam pametan ili bar razgovorljiv sugovornik, pa me intervjuiraju, zovu na promocije, daju mi medijski prostor a time i dru\u0161tvenu odgovornost. Morao sam si razjasniti da to \u0161to pi\u0161em knjige ne zna\u010di da i\u0161ta znam, o ve\u0107ini stvari nemam mi\u0161ljenje ili ga stvaram jako te\u0161ko. Nisam intelektualac ni mislilac, puno sam vi\u0161e klaun. Moja je vrlina izmi\u0161ljanje pri\u010da pa je i ovaj razgovor vi\u0161e pri\u010da nego \u0161to \u0107e razotkriti dosadnog i nezanimljivog \u017delimira.<\/p>\n
Ipak, u tekstu se trudim biti zabavan. Jako mi je bitno da se publika, \u010ditatelji, gledatelji, konzumenti umjetnosti u bilo kojem obliku zabavljaju, da im nije dosadno. S tim da mi je jasno da svrha umjetnosti nije zabava, svrha je prijenos emocije, ali to je, recimo, drugi sloj koji pakiram u svoje radove. Tre\u0107i sloj je da sve to zajedno govori o nekim temama koje smatram va\u017enima. \u010cetvrti sloj je doza ironije i sarkazma koja budi intelektualni otpor. Negdje duboko, skriven u slojevima je i poziv na akciju. Ima tu jo\u0161 slojeva i kad se svi poslo\u017ee dobije se jedna slasna torta ma\u0111arica: red tijesta, red \u010dokolade, red tijesta, red \u010dokolade, zagrize\u0161, u\u017eiva\u0161.<\/p>\n
Zaga\u0111enost nacionalisti\u010dkim hajkama<\/h3>\n
Rekla bih da ste mjerljivo zanimljiv, ali ne\u0107u inzistirati, pre\u0111imo na drugog \u017delimira \u2013\u017delimir Peri\u0161, pripovjeda\u010d u romanu “Mladenka kostonoga” koji pjeva uz gusle. Kako je ba\u0161 taj instrument postao muzi\u010dka podloga va\u0161e knjige?<\/strong><\/p>\n Roman je cijeli u otimanju simbola. Grani\u010dni prostor u kojem se roman odvija, vrijeme definiranja jezi\u010dnih i nacionalnih identiteta, ruralni nazadni patrijarhat, pa i gusle, danas su zaga\u0111eni nacionalisti\u010dkim hajkama. A du\u017enost i uloga spisatelja jest baviti se kulturnim prostorom, razbijati norme, preispitivati simbole i na kraju otimati pojmove i zna\u010denja. Uzeti ne\u0161to o\u010dekivano i dati mu drugo lice, naj\u010de\u0161\u0107e uz ironijski odmak, ali nekad i jednostavnu direktnu suprotnu emociju. Tako sam i gusle \u017eelio oteti nazadnom nacionalisti\u010dkom diskursu u kojem su danas jedino prisutne pa zasvirati s njima emotivno i nje\u017eno.<\/p>\n “Kad bi \u017eene prekri\u017eile ruke \/ Puno svijetu zadale bi muke” po\u010detak je deseterca i poglavlja romana u kojem Anka Revolucionarka poti\u010de zadarske radnice u svilarskoj manufakturi na \u0161trajk. \u010cini mi se da Anka zbog Gile nije dobila dovoljno medijske pozornosti koju zaslu\u017euje pa nam recite kako ste gradili ovaj lik?<\/strong><\/p>\n Pravda za Anku! Jest, kad sam ma\u0161tao Gilu i Anku, Gilu sam vidio kao sjenoviti karakter, stalno na rubu neprihvatljivog, gruba, uvijek prvo rje\u0161ava vlastite probleme, dok je, suprotno njoj, Anka \u010dista ljubav. Uvijek drugog stavlja ispred sebe, solidarna, bri\u017ena, napredna, slobodoljubiva. Anku je u dobroj mjeri izgradila sama Gila projiciraju\u0107i u nju ono \u0161to sama nije mogla. Roman to ba\u0161 ne ispisuje eksplicitno, ali jest tamo, me\u0111u redovima.<\/p>\n I onda, kad je knjiga objavljena i kad sam krenuo na promocije pri\u010dati o knjizi i govoriti o Gilinom problemati\u010dnom karakteru, \u010ditateljice su je branile. Ja bih rekao kako je Gila mutna, nerijetko ohola, oni bi rekli: ne, nije, ako je i bila zla to je zato \u0161to su je okolnosti natjerale. Obja\u0161njavam im da sam ja Anku zamislio kao pozitivku dok je Gila ambivalentna, svakakva. Ne, nije istina, Gila je najbolja i \u0161to ja sad tu nju napadam i tko sam ja uop\u0107e da tu pametujem!<\/p>\n U romanu “Mima i kvadratura duga”, objavljenom 2014., spominjete, prili\u010dno upu\u0107eno, bitcoin. Po zanimanju ste programer, \u0161to vas je sprije\u010dilo da rudarite kriptovalute, umjesto da godinama istra\u017eujete za novi roman?<\/strong><\/p>\n Ali ja rudarim! \u010cim skinem gra\u0111ansko odijelo pisca, navla\u010dim rudarski trli\u0161 pa s kolegama programerima kopam po svijetu digitalnih kompetencija. Osam sati dnevno moj kontekst su podatkovne strukture, a ne stilske figure. I, makar je uvrije\u017eeno mi\u0161ljenje da nema tog algoritma koji mo\u017ee pru\u017eiti zadovoljstvo ispisivanja jedne uspje\u0161ne literarne hiperbole, ja moram priznati da u obje uloge vrlo u\u017eivam. A to su tek neki od mojih dnevnih identiteta. Usto sam i roditelj i suprug, \u0161to su vrlo kompleksne i zahtjevne uloge. Tako\u0111er sam i pasionirani gejmer, u\u017eivatelj svih vrsta igara: ra\u010dunalnih, dru\u0161tvenih i jezi\u010dnih. Sve to zavr\u0161i i u tekstu. Pisac mora imati drugu profesiju ne samo radi toga da ne bi crknuo od gladi, rekao je \u0160klovski i ja se toga dr\u017eim \u0161kolski.<\/p>\n Svi dalmatinski gradovi imaju dva-tri op\u0107a mjesta koja putnici namjernici uporno ponavljaju. \u017divite u Zadru, gradu ko\u0161arke, morskih orgulja, bezvremenskog hita Zorana Jelenkovi\u0107a “Stara zvona”… nemojte nastaviti niz, nego nam recite kako izgleda va\u0161 Zadar, pogotovo zimi?<\/strong><\/p>\n \u010cim zavr\u0161i ljeto, grad, kao zmija, skida svoju turisti\u010dku ko\u017eu. Spomenute orgulje se gase, orgulja\u0161 povla\u010di do idu\u0107e sezone, ko\u0161arka\u0161ke lopte se ispuhuju, ko\u0161evi demontiraju, a stara zvona iz pjesme omataju se u gra\u0111evinske cerade da bi idu\u0107u sezonu osvanula jo\u0161 starija i jo\u0161 zvonkija. Tek tada, oslobo\u0111en od bivanja fasadom turisti\u010dkog hodo\u010da\u0161\u0107a, Zadar postaje grad za svoje gra\u0111ane, mjesto s literarnim programima, mjesto ugodne ljudske kulture, posebno nezavisne, umalo pa grad po mjeri \u010dovjeka, i to traje sve do idu\u0107e sezone kad mjera \u010dovjeka opet postanu inozemna i tuzemna no\u0107enja.<\/p>\n U intervjuima \u010desto spominjete knjige koje su utjecale na va\u0161 rad, primjerice “Flaubertovu papigu” Juliana Barnesa. A koji su (\u017eenski) likovi na vas ostavili najve\u0107i trag?<\/strong><\/p>\n Znate \u0161to, nikad likove nisam dijelio na \u017eenske i mu\u0161ke i to mi nikad nije bila stavka u u\u017eivanju u umjetnosti. Zapravo, dajte da generaliziram, dugo ni ljude nisam dijelio po rodovima i nisam primje\u0107ivao da su moji heroji uvijek mu\u0161karci. Kad sam to osvijestio, uslijedio je \u0161ok. Danas me posebno nervira internet koji onako popularno-aktivisti\u010dki vri\u0161ti: dajte nam vi\u0161e sna\u017enih \u017eenskih junakinja kao Ellen Ripley, Sarah Connor, Katniss Everdeen, mladenka iz Kill Billa, sve neke \u017eene koje dobro mlate oru\u017ejem. A s druge strane jo\u0161 gore, Cersei Baratheon, Katarina Velika, Kleopatra, sve neke junakinje kojima je mo\u0107 spletka, posve druga krajnost. Sve su mi to traumatske teme. Bile su mi to te\u0161ke godine, rane devedesete, kad sam prvi put spoznao da postoje Srbi i Hrvati, da postoje \u017eene i mu\u0161karci. Jo\u0161 nisam na\u010disto s tim.<\/p>\n Vjerujem da mnoge \u017eene i mu\u0161karci, Srbi i Hrvati, tako\u0111er nisu na\u010disto s tim temama. Ignorirajmo onda moju zagradu, koji je prvi lik knji\u017eevni koji vam pada na pamet, a zbog kojeg ste pomislili da ima smisla \u010ditati i pisati?<\/strong><\/p>\n Petnaestogodi\u0161nji kapetan iz istoimenog romana Julesa Vernea. Ne pamtim vi\u0161e sadr\u017eaj, ali dobro pamtim utisak koji je ostavio na mene: plovio sam po Africi a da nisam smo\u010dio noge. Mladom, introvertnom, asocijalnom \u017delimiru ukazalo se neo\u010dekivano rje\u0161enje: knjige. Zapravo me vi\u0161e fascinirao medij nego sam lik, razumio sam da je pravi junak onaj koji tu magiju pi\u0161e.<\/p>\n Sudjelovali ste u radionicama kreativnog pisanja kao polaznik, predava\u010d i suorganizator. \u0160to biste izdvojili iz tog specifi\u010dnog pristupa knji\u017eevnom radu?<\/strong><\/p>\n Radionice kreativnog pisanja prvenstveno su mjesto razumijevanja i poticanja. Meni je poha\u0111anje radionica osvijetlilo put i bez njih sigurno nikad ne bih bio na naslovnici Nade. Konkretno, ozbiljno sam po\u010deo pisati kao student, puno sam \u010ditao i iz tog u\u017eivanja mi se ra\u0111ao impuls za pisanjem, \u017eelja da i sam poku\u0161am stvoriti ono u \u010demu u\u017eivam. \u010citao sam knjige i pisao pri\u010de, no nisam znao \u0161to da radim s tim. Nisam ih imao kome pokazati, nisam znao kome poslati, nisam se ni usudio. Petnaest godina kasnije otkrio sam da u mom gradu postoji udruga pisaca i da postoji ljetna \u0161kola pisanja Centra za kreativno pisanje u Staroj Su\u0161ici. Oti\u0161ao sam tamo, upoznao druge ljude koji pi\u0161u, razmijenio iskustva pa dobio poticaj da se usudim pri\u010de poslati, pokazati, javno pro\u010ditati. To je upalilo i odmah sam radionice doveo u Zadar pa skupa sa Sta\u0161om Aras odradio nekoliko generacija i semestara. Divni ljudi i divni tekstovi su pro\u0161li kroz taj program.<\/p>\n Nisam ljubitelj pisaca koji posprdno puhnu i s ga\u0111enjem zadignu usnicu pa ka\u017eu “pff, radionica pisanja” i “pisanje se ne mo\u017ee nau\u010diti”. Radionice, a to je ono \u0161to im valjda nije jasno, ne poha\u0111aju ljudi da bi piscima oduzeli slavu ili srozali kvalitetu knji\u017eevnosti. (“Kakve se danas knjige objavljuju, bo\u017ee me sa\u010duvaj”, ka\u017eu etablirani pisci pa se prekri\u017ee.) Ve\u0107ina polaznika radionica pi\u0161e iz unutarnje \u017eelje i potrebe \u010desto bez ikakve ambicije da to objavi. Pisanje je puno vi\u0161e od pisaca. I to je jedna od lekcija koja se u\u010di na radionicama.<\/p>\n Organizirali ste i knji\u017eevna de\u0161avanja u sklopu zadarske udruge ZaPis i KaLibar bestiVala pa ostavljamo nekoliko redaka da se, kao svaki kulturni radnik s iskustvom, potu\u017eite na samoeksploataciju, nedostatne financije i kaos u knji\u017eevnom polju, a da to \u010ditateljima bude zanimljivo \u2013 izvolite.<\/strong><\/p>\n Hvala, odgovorit \u0107u kratko: samoeksploatacija, nedostatne financije i kaos u knji\u017eevnom polju. U kulturu sam uronio naglo i cijeli, preko glave pa nakon nekoliko godina ostao bez zraka, jedva doplivao do obale i jo\u0161 se dan danas su\u0161im. Istina je i da sam oduvijek znao \u0161to me \u010deka. Sje\u0107am se prvog odr\u017eanog KaLibar bestivala u Zadru, to je bilo fantasti\u010dno i kompleksno vi\u0161ednevno doga\u0111anje s dvadeset i pet vrhunskih gostiju i top programom, koje je odradilo nas par na prste pola ruke prebrojivih nabrijanaca, nakon \u010dega sam se jo\u0161 mjesecima oporavljao od fizi\u010dkog i psihi\u010dkog napora. Poslije tog prvog festivala, Juraj Aras, i danas jedan od Heraklovih stupova zadarske nezavisne scene, odao mi je formulu: prvih par godina pliva\u0161 na \u010distom zanosu i ljubavi, onda idu\u0107ih par godina mo\u017ee\u0161 nastaviti samo ako si dobio ikakvu materijalnu zadovolj\u0161tinu, da bi se na kraju u tre\u0107oj fazi nadao da \u0107e se u timu pojaviti netko tko \u0107e preuzeti tvoj dio posla, a ti mo\u017ee\u0161 u po\u010dasnu kulturoradni\u010dku mirovinu. Ukratko, kultura opstaje na onima koji jo\u0161 nisu izronili.<\/p>\n Suautor ste dru\u0161tvene igre “Stra\u0161ne \u017eene”. Kako je do\u0161lo do suradnje s Gabe Ivanov i udrugom K-Zona i jeste li ikada dobili karta\u0161ku partiju?<\/strong><\/p>\n Prvu suradnju ostvarili smo u pje\u0161\u010daniku ispred njene ku\u0107e. Napravili smo staze kojima su lutkice i auti\u0107i mogli prolaziti, no pijesak je, pamtim, bio dosta suh pa se od njega nisu mogli raditi dvorci, \u0161to nam je ostavilo osje\u0107aj nedovr\u0161ene kreacije zbog \u010dega smo kreativno nadopunjavanje nastavili i idu\u0107ih dana, godina, desetlje\u0107a i to nikad nije stalo. Bez sumnje, mnoge svoje ideje dugujem njoj, pa na neki na\u010din i Gilu, jer me Gabe prva osvijestila za rodne problematike jo\u0161 davnih dana, kasnih devedesetih, kad je onomad poha\u0111ala \u017denske studije, a ja nisam smio, jer tada nisu upisivali mu\u0161karce. (Pazi, pazi!) “Stra\u0161ne \u017eene” kao dru\u0161tvena karta\u0161ka igra i u svim svojim drugim medijskim inkarnacijama sjajan su projekt u kojem pobje\u0111ujete i bez da zaigrate.<\/p>\n Ipak, koju biste kartu najradije izvukli?<\/strong><\/p>\n To je najbolji dio, uzme\u0161 \u0161pil karata “Stra\u0161nih \u017eena”, izvu\u010de\u0161 jednu, pro\u010dita\u0161 \u0161to na njoj pi\u0161e i ti si pobjednik\/ca tog dana! Evo jedne \u2013 Moderata Fonte ka\u017ee: “Zar zaista vjerujete da je sve \u010demu nas povijest u\u010di o mu\u0161karcima i \u017eenama istina? Morate imati na umu kako povijest pi\u0161u mu\u0161karci.”<\/p>\n Iz projekta “Stra\u0161ne \u017eene” nastala je i djevoj\u010dica Stra\u0161ka. Kako je na slikovnice reagirala va\u0161a k\u0107i, koji su daljnji planovi sa Stra\u0161kom?<\/strong><\/p>\n Nemogu\u0107e je pisati literaturu za vlastitu djecu. Pisanje i izdavanje knjige toliko je spor proces, da je, jednom kad se knjiga napokon objavi, dijete preraslo moju pri\u010du. To sam otprilike znao i ranije, pa sam Stra\u0161ku, znati\u017eeljnu djevoj\u010dicu s izra\u017eenim osje\u0107ajem za istinu i pravdu, pisao za svu djecu i njihove roditelje, a onda je, neo\u010dekivano, moja k\u0107i dorasla tom tekstu i povezala se s njim. Moja k\u0107i danas je velika buntovnica, nosi ke\u010dke, bori se protiv nepravde i po\u017eeljela je lutkicu Stra\u0161ku da joj pomogne u toj borbi, pa moja supruga, koja je tako\u0111er buntovnica s ke\u010dkama, upravo radi na lutkici. Stra\u0161ka, rekli bismo, \u0161iri podru\u010dje djelovanja.<\/p>\n Uskoro izlazi va\u0161a nova knjiga pri\u010da, \u0161to mo\u017eemo o\u010dekivati? Nastavljate li pisati o razli\u010ditim \u017eenskim iskustvima ili se fokus promijenio?<\/strong><\/p>\n Knjiga pri\u010da koja izlazi najesen sadr\u017ei neke pri\u010de koje su prethodile “Kostonogoj”, u kojima sam prvi put zapisao svoju fascinaciju malim zatvorenim zatucanim zajednicama i prostorima. Zbirka tako\u0111er sadr\u017ei i nekoliko novih pri\u010da koje su mi ostale kao neiskori\u0161ten materijal iza romana, tako da cijela knjiga pliva u sli\u010dnoj atmosferi: opet smo u nekim arhai\u010dnim vremenima, ponovo su tu drski likovi, mahom \u017eenski, koji se bore protiv pravila i mu\u0161karci koji ne razumiju njihov otpor. Ne bih htio biti pisac koji uvijek pi\u0161e o istome, moj osobni i spisateljski fokus u me\u0111uvremenu se promijenio i teme koje sad istra\u017eujem potpuno su na opre\u010dnom kraju dru\u0161tvenog dijapazona, me\u0111utim, zbirka koja izlazi na jesen vi\u0161e je opro\u0161taj od “Mladenke kostonoge” nego nagovje\u0161taj novih tema.<\/p>\n Ho\u0107ete li nam, kako prili\u010di \u017eeljama medijskog polja, dati ekskluzivni nagovje\u0161taj novih tema?<\/strong><\/p>\n Prije nekoliko godina me spopala bolest u kojoj se mozak i tijelo polako odvajaju pa svaki ide svojim putem. To mi je dalo priliku da iz prve ruke testiram ideje dualizma uma i tijela, a posebno percepcije mozga i motivacije uma bez tijela. Ali da ne zvu\u010dim pretenciozno, to je tek okvir. Moj \u0107e roman, kao i obi\u010dno, biti napeti triler s neo\u010dekivanim preokretima, nadobudnim negativcima i neprimjerenim ljubavima. No potrajat \u0107e dok ga ispi\u0161em. Dotad upu\u0107ujem na tanku, ali slatku “Graciju od \u010dempresa”, zbirku koja \u0107e sazrjeti s jesenjim kru\u0161kama.<\/p>\n Gabi Novak nadu pronalazi kad je kasni film pri kraju, a gdje se nalazi va\u0161a nada?<\/strong><\/p>\n Manje je poznato da u svijetu ljudi nade uop\u0107e nema. Kad je Zeus za odmazdu Prometeju poslao kutiju sa svim zlima svijeta i kad ju je Pandora otvorila i pustila u svijet sva ta zla, bolesti i nevolje, ipak je na vrijeme reagirala i spustila poklopac zadr\u017eav\u0161i u njoj najve\u0107e zlo od svih \u2013 nadu. Nade dakle nema, ali nema mjesta panici, to nam olak\u0161ava budu\u0107nost. Sve \u0107e biti u redu, samo neke stvari moramo odraditi sami.<\/p>\n razgovarala Vedrana Bibi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pisanje i izdavanje knjige toliko je spor proces, da je, jednom kad se knjiga napokon objavi, dijete preraslo moju pri\u010du. To sam znao i ranije, pa sam Stra\u0161ku, djevoj\u010dicu s izra\u017eenim osje\u0107ajem za istinu i pravdu, pisao za svu djecu i njihove roditelje, a onda je, neo\u010dekivano, moja k\u0107i dorasla tekstu<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2755,"template":"","tags":[29],"atribut":[],"class_list":["post-1284","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/09\/Peris2-1-scaled.jpg\")
Pisanje je puno vi\u0161e od pisaca<\/h3>\n
U kulturu sam uronio naglo i cijeli<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/09\/Peris3-1-scaled.jpg\")