\u0160to je moje, to je tvoje \/ \u0160to je tvoje, nije moje \u2013 stihovi su pjesme koju gromko izvodi estradna radnica Jana. Vjerojatno nema kra\u0107e, a preciznije doma\u0107e definicije mu\u0161ko-\u017eenskih imovinskih odnosa. S patrijarhatom je to tako \u2013 diskriminatorni, srednjevjekovni pipci \u0161ire se od pamtivijeka i po zemlji\u0161nim knjigama. Evo, neka svatko razmisli o bliskoj obitelji i svim njenim ograncima. Sasvim je mogu\u0107e da \u0107emo do\u0107i do saznanja da ona djedova ku\u0107a od stotinu ljeta nije pala s neba zbog posebnih zasluga na\u0161eg pretka. Istinu mo\u017eemo naslutiti: cjelokupna \u017eenska linija, prababe i pratetke su se izmaknule iz nasljedstva i ustupile svoj zakonski dio bratu koji, kakve li \u010dasti, nastavlja lozu i prezime. Za isklju\u010dene nasljednice bio je osmi\u0161ljen scenarij: udat \u0107e se i oti\u0107i u drugu ku\u0107u. Odatle i poti\u010de onaj pogrdni izraz “\u017eensko dijete \u2013 tu\u0111a ku\u0107a”.<\/p>\n
Da danas nije mnogo bolje i pravi\u010dnije, dokazuju katastrofalni statisti\u010dki podaci. \u017densko udru\u017eenje Kolubarskog okruga (\u017dUKO) iz Srbije nedavno je zapo\u010delo kampanju direktnog imena “Koliki je moj deo?”, a za potrebe upoznavanja javnosti sa \u0161irim dru\u0161tvenim problemom iznijelo je slu\u017ebene informacije iz Geodetskog zavoda. Prema rodno razvrstanim podacima o vlasni\u0161tvu nekretnina, \u010dak 75 posto ukupne imovine u Srbiji posjeduju mu\u0161karci. Dakle, samo 25 posto \u017eena ima upisanu imovinu na svoje ime. Svega 16 posto imovine na selu se vodi na \u017eene i u najve\u0107em broju se radi o parcelama manjim od dva hektara. Valja napomenuti da \u017eene u Srbiji prema zadnjem popisu \u010dine ve\u0107inu od 51 posto stanovni\u0161tva.<\/p>\n
\u017dene po brojnosti preti\u010du mu\u0161karce i u Hrvatskoj, ali ne postoje slu\u017ebeni podaci koji bi ukazali kakvo je stanje u zemlji\u0161nim knjigama. Dr\u017eavna geodetska uprava bi po svoj logici morala imati pregled, no na na\u0161 zahtjev odgovorili su odri\u010dno. Kontaktirali smo i Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, me\u0111utim, ni tamo ne raspola\u017eu s podatkom na dr\u017eavnoj razini. Za bolje razumijevanje pitanja ravnopravnosti spolova u ovom podru\u010dju, navodi pravobraniteljica Vi\u0161nja Ljubi\u010di\u0107, mogu poslu\u017eiti tek sporadi\u010dna i limitirana istra\u017eivanja koja analiziraju problematiku distribucije vlasni\u0161tva po spolu.<\/p>\n
\u2014 Pojedina istra\u017eivanja ukazuju na odre\u0111eni rodni jaz u pogledu vlasni\u0161tva nad nekretninama, odnosno da su \u017eene rje\u0111e vlasnice nekretnina. Tako je istra\u017eivanje Instituta dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar “Rodni stavovi i prakse u Hrvatskoj” iz 2018. pokazalo da u istra\u017eiva\u010dkom uzorku 67 posto mu\u0161karaca i 33 posto \u017eena ima vlasni\u0161tvo nad nekretninom u kojoj borave. Tako\u0111er, vidljivo je da je rodni jaz u vlasni\u0161tvu nekretnina izra\u017eeniji u manjim sredinama, odnosno da se smanjuje kad se promatraju sredine s ve\u0107om populacijom – ka\u017ee pravobraniteljica.<\/p>\n
Ona nije zaprimala pritu\u017ebe na ograni\u010davanje \u017eena u njihovom pravu na naslje\u0111ivanje imovine. No ova informacija ne mora zna\u010diti ni\u0161ta jer je ekonomsko zlostavljanje \u017eena slabo poznata kategorija.<\/p>\n
U \u017denskom udru\u017eenju Kolubarskog okruga svjesni su koliko je situacija u Srbiji alarmantna. Anga\u017eirale su odvjetnika koji \u017eenama pru\u017ea savjetodavne usluge za ostvarivanje prava na vlasni\u0161tvo. Iako je po\u010detna ideja bila da se pravno savjetovanje sprovodi u Valjevu, Ubu, Mionici, Ose\u010dini, Ljigu i Lajkovcu, kampanja se pro\u0161irila na cijelu dr\u017eavu. Njihov pravnik prima i do 30 poziva dnevno, \u0161to samo govori da su \u010dlanice \u017dUKO-a taknule u osinje gnijezdo.<\/p>\n
Kako nam obja\u0161njava predsjednica Udru\u017eenja Jelena Ru\u017ei\u0107, Zakon o naslje\u0111ivanju u svakoj iole demokratski ure\u0111enoj zemlji, pa tako i u Srbiji, od Drugog svjetskog rata ne definira rod i spol u raspodjeli imovine. Me\u0111utim, u svijesti ljudi se malo toga promijenilo pa se tradicija i dalje stavlja ispred slova zakona.<\/p>\n
\u2014 Bile smo u \u0161oku u kojem broju se \u017eene odri\u010du imovine, a jo\u0161 vi\u0161e na koji na\u010din se one mentalno nose sa tim. Ne samo da im uzimaju ono \u0161to im pripada \u2013 \u017eene \u010desto imaju druga\u010diji polo\u017eaj unutar svoje porodice od ranog detinjstva. Na primer, one se smatraju manje vrednima samo zato \u0161to su devoj\u010dice, dok brat ima druga\u010diji tretman. Jedna od njih nam je rekla da je njen brat imao druga\u010diji tanjir i poseban na\u010din ishrane. \u017dene odrastaju sa slikom o sebi da manje zaslu\u017euju i onda se \u010dudimo za\u0161to u kasnijem \u017eivotu pristaju da trpe nasilje – govori Jelena.<\/p>\n
Posljedice odricanja od imovine u Srbiji su dalekose\u017ene. Prema \u010dlanku 82. tamo\u0161njeg Zakona o socijalnoj za\u0161titi, osobe koje se odreknu nasljedstva u ne\u010diju korist, nemaju pravo na socijalnu pomo\u0107 od dr\u017eave. To u praksi zna\u010di da se obra\u010dunava koliko dugo se osoba mogla izdr\u017eavati od imovine, u slu\u010daju da je svoj dio prodala, a ne poklonila. Okvirna ra\u010dunica pokazuje da osoba, naj\u010de\u0161\u0107e se tu radi o \u017eenama, ne mo\u017ee primati socijalnu pomo\u0107 u narednih 20 ili 30 godina, iznosi \u017dUKO.<\/p>\n
\u2014 O\u010dito niko u postupku ostavinske rasprave i raspodele imovine \u017eenama nije dao potpunu informaciju. Notari i sudije bi morali da obaveste osobu koja se odri\u010de nasledstva da ne\u0107e mo\u0107i da dobije socijalnu pomo\u0107, ako se jednom na\u0111e u toj situaciji – obja\u0161njava Jelena i dodaje da \u0107e se \u017dUKO u budu\u0107nosti baviti lobiranjem da se donese uredba po kojoj \u0107e pravna lica, koja su uklju\u010dena u proces raspodjele nasljedstva, biti obavezna obavijestiti stranke da postoji mogu\u0107nost za tako ne\u0161to.<\/p>\n
Osim toga, dobro je znati da, ukoliko \u017eene izjave na sudu: “Odri\u010dem se u korist” te navedu ime \u010dlana obitelji, ne postoji mogu\u0107nost da njeni potomci potra\u017euju nasljedstvo. Me\u0111utim, postoji izjava: “Ne prihvatam se nasljedstva”, \u0161to zna\u010di da njena djeca mogu tra\u017eiti svoj dio.<\/p>\n
Jelena nam govori da su dobile informaciju sa sudova da se gotovo svakodnevno doga\u0111a da mu\u0161karac uop\u0107e ne prijavi da ima sestre. Postavlja se pitanje \u0161to se jo\u0161 mo\u017ee desiti sestrama nakon \u0161to se odreknu svog dijela nasljedstva. Na stranicama kampanje “Koliki je moj deo” objavljena je pri\u010da koja ilustrira jo\u0161 jednu od posljedica:<\/p>\n
“Mene formalno nema ni tamo, ni ovamo. Ovi moji su me predali mu\u017eu, a on, ako mu se zamerim, mo\u017ee sutra da me izbaci na ulicu. Kada sam se zbog posla vratila sa porodicom ku\u0107i, moj otac, deda i brat su bili izri\u010dito protiv toga, jer je moje mesto u mu\u017eevljevoj ku\u0107i, ja tu vi\u0161e nemam \u0161ta da radim i sve ih ugro\u017eavam samim svojim prisustvom. Ukazala sam im otvoreno na nepravdu koju su mi naneli, ali oni to ne \u017eele da priznaju. Su\u0161tinski, ja sam njihovo dete isto koliko i moj brat i bori\u0107u se da moja prava budu jednako po\u0161tovana.”<\/p>\n
Ne postoji ljep\u0161i na\u010din da se ka\u017ee \u2013 situacija nije povoljna ni kada se radi o imovini koja se sti\u010de u braku jer za \u017eene nema sigurnosti. Srbija je 2018. izmijenila Zakon o upisu u katastar pa je javni bilje\u017enik obavezan da pita mu\u0161karca, koji je do\u0161ao da prijavi vlasni\u0161tvo, da li je u braku i da mu tra\u017ei na uvid vjen\u010dani list. Tako bi se imovina ste\u010dena u braku automatski trebala upisati i na \u017eenu i na mu\u0161karca. Na\u0161a sugovornica napominje da ta uredba nije promijenila ni\u0161ta.<\/p>\n
\u2014 Stanje se promenilo za 0,68 posto. \u017dene sad odlaze kod notara da daju izjavu da nisu u\u010destvovale u kupovini nekretnine iako su u braku. Zakoni ne mogu ni\u0161ta ako se svest ljudi ne promeni – poru\u010duje Jelena.<\/p>\n
Iako su kampanju usmjerile prema nasljednom pravu, njima sti\u017ee mnogo upita ba\u0161 o bra\u010dnoj ste\u010devini, \u0161to pak spada u obiteljsko pravo i nosi novi set diskriminacije. U Srbiji i dalje postoje vi\u0161egeneracijske obitelji pa mnoge \u017eene dolaze u ku\u0107u u kojoj ve\u0107 \u017eivi jedna ili vi\u0161e zajednica. S obzirom da se, recimo, kat ku\u0107e mu\u017eevih roditelja ne smatra bra\u010dnom ste\u010devinom, ve\u0107 je to, pravnim jezikom re\u010deno, osobna imovina, \u017eena u slu\u010daju razvoda u takvim okolnostima ne potra\u017euje maltene ni\u0161ta. Ona eventualno mo\u017ee dokazivati da je sudjelovala u opremanju ku\u0107e pa da bude ispla\u0107ena.<\/p>\n
Odvjetnica Nevenka Mr\u010dela iz Zagreba ima 30 godina sta\u017ea u zastupanju stranaka po osnovi obiteljskog i nasljednog prava. Govori da u svojoj praksi ima vi\u0161e slu\u010dajeva koji se ti\u010du obiteljskog prava i diobe bra\u010dne ste\u010devine. U zadnjih deset godina se, prema njenom vi\u0111enju, stabilizirao problem nasljedstva jer, kako ka\u017ee, u Hrvatskoj ipak raste svijest ljudi da je k\u0107erka jednako va\u017ena kao sin. Ranih 2000-ih godina zastupala je mnogo \u017eena, prete\u017eno s podru\u010dja Dalmacije, koje se nisu htjele odre\u0107i nasljedstva u korist brata. Ona isti\u010de da su izjave nasljednika neopozive, a \u017eene su \u010desto pod pritiskom obitelji da se izjasne na sudu u svoju \u0161tetu.<\/p>\n
\u2014 Na pritisak familije se treba oduprijeti. Mu\u0161karci i dalje misle da daju ne\u0161to svoje, uvijek \u0107e to misliti – komentira Nevenka Mr\u010dela.<\/p>\n
Diobu bra\u010dne ste\u010devine i nasljedne odnose poku\u0161ava rije\u0161iti kroz medijaciju jer, kako tvrdi, sudski sporovi su duga\u010dki i vrlo stresni za sve strane. Napominje da bi partneri prije stupanja u brak morali dogovoriti najbitnije \u2013 novac i imovinu.<\/p>\n
\u2014 Puno ljudi ide za onom romanti\u010dnom idejom ljubavi koja traje do kraja \u017eivota. Ako mu\u0161karac ode, \u017eena ostaje sama s djetetom. Preko suda \u0107e dobiti alimentaciju, no to \u0107e potrajati dovoljno dugo da mora razmi\u0161ljati \u0161to \u0107e djetetu dati za jesti. Ako te izbaci iz ku\u0107e svojih roditelja, nema\u0161 ni\u0161ta. Savjetovala bih \u017eenama da se pobrinu o svom novcu. Ako ulaze u ku\u0107u koja je osobna imovina mu\u017ea, ako \u0107e ulagati u taj stan, neka tra\u017ee da ih se upi\u0161e kao suvlasnicu barem jedne polovine. S druge strane, u 95 posto slu\u010dajeva djeca ostaju s majkom, to zna\u010di da njihova financijska budu\u0107nost ovisi o maj\u010dinom materijalnom stanju \u2013 obja\u0161njava odvjetnica.<\/p>\n
\u017dene koje postupaju ovako kako je predlo\u017eila odvjetnica i dalje prate zluradi komentari da su pohlepne, prora\u010dunate i da su se udale iz koristi. No ona opet savjetuje \u2013 na te optu\u017ebe treba oguglati.<\/p>\n
\u2014 Ako netko ka\u017ee da si sponzoru\u0161a, pa neka pri\u010da. Nitko ne\u0107e re\u0107i za mu\u0161karca da je pohlepan ako \u017eena ula\u017ee u njegovu nekretninu. Nema prevelike za\u0161tite za \u017eenu. Za\u0161tita od kaznenih djela nasilja je minimalna. Ne bi bilo toliko ubijenih i pretu\u010denih \u017eena da postoji stroga represivna politika. Va\u017eno je od vrti\u0107a krenuti s edukacijom jer u ovom vremenu ima mnogo frustriranih mu\u0161karaca koji misle da nisu smjeli biti ostavljeni. Mi tek sad pri\u010damo o fizi\u010dkoj za\u0161titi, daleko smo jo\u0161 od ekonomske – poru\u010duje Nevenka Mr\u010dela.<\/p>\n
Jelena Ru\u017ei\u0107 tako\u0111er primje\u0107uje da se izbjegavaju samo one tradicionalne norme koje ne idu u korist mu\u0161karcima.<\/p>\n
\u2014 Govori se: “\u017dena sada treba da radi, nisu vi\u0161e ta vremena da samo sedi ku\u0107i.” Ali nije zastarelo da ona uz redovan posao i dalje sama mora da obavlja poslove unutar doma\u0107instva – poentira Jelena.<\/p>\n
Njihova kampanja ima izuzetnu vrijednost. Kao i sve drugo \u0161to valja kod nas, i ovo nose nevladine organizacije, iako bi u ovaj problem prvenstveno trebala biti uklju\u010dena dr\u017eava. Jelena govori da se dr\u017eavne institucije vrlo \u010desto bave samo posljedicama i da sav trud prestaje kad se donese neki zakon.<\/p>\n
\u2014 Mi ose\u0107amo da nismo uradile dovoljno, odnosno da smo samo na\u010dele jednu temu. Ovo radimo projektno i to je najbolnija ta\u010dka. Kad se projekat zavr\u0161i, ostajemo sa saznanjem da smo ustale, pokrenule ne\u0161to, ali nemamo opipljive rezultate \u2013 iskreno \u0107e Jelena Ru\u017ei\u0107.<\/p>\n
Nevenka Mr\u010dela zavr\u0161ava s konstatacijom \u2013 \u010deka nas te\u0161ka borba za \u017eenska prava.<\/p>\n
pi\u0161e Anja Ko\u017eul<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u017densko udru\u017eenje Kolubarskog okruga pokrenulo je u Srbiji kampanju “Koliki je moj deo?”, usmjerenu protiv prakse uskra\u0107ivanja nasljedstva i bra\u010dne ste\u010devine \u017eenama. Mu\u0161karci u Srbiji posjeduju 75 posto nekretnina, a istra\u017eivanja ukazuju na sli\u010dan rodni jaz u Hrvatskoj<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2740,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-1324","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n