Potpuno otvoreno govore\u0107i, u srednjoj \u0161koli nisam znala \u0161to bih studirala. Znala sam samo da \u0107e biti ne\u0161to dru\u0161tveno. Odluka je pala na pravo zato \u0161to je jako \u0161iroko i daje visoku razinu obrazovanja, pru\u017ea mogu\u0107nost da se bavi\u0161 cijelim nizom razli\u010ditih stvari, ne nu\u017eno odvjetni\u0161tvom. Na prvoj godini su op\u0107i predmeti i tada jo\u0161 nisam bila pretjerano zainteresirana, ali na drugoj sam se zagrijala, kad su do\u0161li stru\u010dni predmeti poput kaznenog prava. Na kraju me ipak najvi\u0161e privuklo medijsko pravo.<\/p>\n
Za\u0161to ba\u0161 medijsko pravo?<\/strong><\/p>\n Prekretnica je bila kad sam na tre\u0107oj godini odra\u0111ivala praksu kod odvjetnice Vesne Alaburi\u0107, koja se tada jako puno bavila medijima, a bavi se i danas. Pru\u017eena mi je mogu\u0107nost da iz prve ruke vidim \u0161to se radi, a te medijske teme su ne\u0161to \u010demu sam zbog mame, novinarke Sanje Modri\u0107, bila stalno izlo\u017eena ku\u0107i, \u010ditavo odrastanje. Alaburi\u0107 mi je predlo\u017eila da kad diplomiram do\u0111em kod nje odraditi i vje\u017ebeni\u010dki i od tog trenutka se sve poslo\u017eilo. Shvatila sam da se jako dobro snalazim u tome, da sam s mnogim stvarima ve\u0107 upoznata, da razumijem materiju. A imala sam i sjajnu mentorsku pomo\u0107.<\/p>\n Kako je to izgledalo dok ste odrastali, na koje su sve na\u010dine mediji bili dio va\u0161e svakodnevice?<\/strong><\/p>\n Kada smo sestra i ja odrastale, u na\u0161oj ku\u0107i su se gledali svi dnevnici. Jako nas se poticalo da se informiramo i \u010ditamo, mama je uvijek imala sve novine od toga dana. Sje\u0107am se da su mi se na fakultetu smijali jer sam prije predavanja u Kavkazu uzimala sve novine i \u010ditala ih, \u0161to se njima \u010dinilo jako neobi\u010dno. Puno se razgovaralo u na\u0161oj obitelji, i tata nas je poticao da preispitujemo stvari. Mama je jako dru\u0161tvena, \u010desto su nam dolazili njeni prijatelji i poznanici novinari, ili smo mi odlazili k njima. Slu\u0161ale smo \u0161to se de\u0161ava u redakcijama, koje su teme aktualne. Najve\u0107i dio tog razdoblja ona je radila za Jutarnji list, koji je tada kretao, i meni je bilo uzbudljivo gledati je kako nave\u010der odlazi u redakciju jer se ne\u0161to bitno doga\u0111a. Kako je bila i urednica, stalno su se vrtjele teme od javnog interesa, treba li ne\u0161to objaviti ili ne, koje su granice. Kad sam po\u010dela raditi ovaj posao i kad bih dobila neki tekst protiv kojeg je podnesena tu\u017eba, bilo mi je jasno \u0161to je potencijalni problem, \u0161to ne, \u0161to je potrebno dokazati, kako objasniti javni interes.<\/p>\n Kazali ste da je u va\u0161em slu\u010daju pripravni\u0161tvo bilo dobro iskustvo. \u010cuju se ponekad i kritike, uglavnom vezane uz rotacijsku narav tog sustava. \u0160to mislite o pripravni\u0161tvu generalno?<\/strong><\/p>\n \u010cini mi se da je pripravni\u0161tvo nu\u017eno jer nam je potrebna praksa kad iza\u0111emo s fakulteta, koliko god imali neko teoretsko znanje. Sustav vjerojatno nije idealan. Meni se pokazalo, i to je moj savjet studentima, da je \u010desto puno bolje i\u0107i u manji ured. Primjerice, kad netko do\u0111e k meni, ja imam najvi\u0161e medijskih predmeta, ali imam i puno drugih, iz radnog prava, upravnog, kaznenog i autorskog prava. Netko tko do\u0111e ovdje \u0107e imati priliku da dobije relativno \u0161iroku sliku o radu i iskustvo u razli\u010ditim granama prava. U velikim uredima, koji su sigurno kvalitetni, kada do\u0111e\u0161 uglavnom odmah znaju \u0161to od tebe tra\u017ee, u \u0161to \u0107e te smjestiti, pa tako mo\u017ee\u0161 provesti tri godine bave\u0107i se, na primjer, samo ovrhama, bez da si vidio i\u0161ta drugo od onoga \u0161to pravo podrazumijeva. Ali i to je, naravno, stvar afiniteta.<\/p>\n \u010clanica ste stru\u010dne skupine za SLAPP tu\u017ebe Europske komisije. Pro\u0111imo prvo kroz historijat tih tu\u017ebi, kada se i gdje pojavljuju?<\/strong><\/p>\n Te tu\u017ebe postoje oduvijek, samo ranije nismo znali kako da ih zovemo. Spominju se prvi put 1980-ih u SAD-u i od tamo i potje\u010de kratica SLAPP. U Europi se to pitanje jako intenziviralo nakon smrti malte\u0161ke novinarke Daphne Caruane Galizije koja je ubijena u atentatu 2017. godine. Ubijena je zato \u0161to se bavila temama sprege malte\u0161ke politike i organiziranog kriminala, a trenutku smrti protiv nje se vodilo na desetke razli\u010ditih postupaka. Njen sin Matthew, kojeg sam imala priliku upoznati, odlu\u010dio je poduzeti ne\u0161to po tom pitanju i razli\u010ditim aktivisti\u010dkim metodama privu\u0107i pa\u017enju me\u0111unarodnih strukovnih organizacija, a zatim i Europske komisije, koja je prepoznala da se radi o sistemskom problemu.<\/p>\n Hrvatska je u europskom vrhu po tim tu\u017ebama?<\/strong><\/p>\n Zadnje \u0161to mi je poznato jest da je Hrvatska u top pet dr\u017eava koje imaju najve\u0107i broj SLAPP tu\u017ebi, a pritom je Hrvatska stanovni\u0161tvom najmanja od tih zemalja. Kada su u pitanju evidencije tih postupaka, organizacije civilnog dru\u0161tva su tu napravile nevjerojatno dobar posao. Tu uklju\u010dujem i Hrvatsko novinarsko dru\u0161tvo koje radi statistike na godi\u0161njoj razini. Te\u0161ko je ljudima razumjeti o \u010demu se radi dok ne vide brojeve, koji su to iznosi, tko su tu\u017eitelji. Sada znamo da se vrtimo u brojkama od oko tisu\u0107u predmeta godi\u0161nje. Nisu sve te tu\u017ebe nu\u017eno SLAPP, ali brojka je sama po sebi zabrinjavaju\u0107a.<\/p>\n Za\u0161to su ba\u0161 kod nas takve tu\u017ebe toliko u\u010destale?<\/strong><\/p>\n Mi smo mlada demokracija i mislim da kod nas jo\u0161 nije osvije\u0161teno koliko je va\u017ena sloboda izra\u017eavanja za fakti\u010dno postojanje demokratskog dru\u0161tva. To da su mediji u slu\u017ebi javnosti, korektiv svemu \u0161to se doga\u0111a, koliko god to nekome mo\u017eda bilo neugodno ili naporno. U Hrvatskoj se podizanje takvih tu\u017ebi \u010dak i poti\u010de. Imamo dijelom i pravosu\u0111e koje je znalo donositi lo\u0161e odluke, suprotne temeljnim na\u010delima medijskog prava. A kada imate razdoblje kroz koje se sustavno donose odluke koje zapravo nisu onakve kakve bi trebale biti, potencijalni tu\u017eitelji vide da to prolazi. To je dodatna motivacija koju ne bi smjeli stvarati.<\/p>\n Imamo i druge situacije koje se \u010dine nevjerojatne \u2013 javni servis koji tu\u017ei i tu\u0111e i vlastite novinare, kao i primjere sudaca koji tu\u017ee novinare. Doga\u0111a li se to u drugim zemljama?<\/strong><\/p>\n Javnim servisom sam se bavila u trenutku kada je HRT pokrenuo postupke protiv drugih nakladnika, protiv svojih zaposlenika i strukovne udruge. Tada nisam nai\u0161la na sli\u010dan primjer ni u jednoj drugoj zemlji. Mo\u017eda se nekad desilo u nekoj svjetskoj zemlji, ostavljam tu mogu\u0107nost otvorenom, ali meni nije poznato. \u0160to se ti\u010de sudaca, nemam statistiku ni usporedbu s drugim dr\u017eavama, ali mogu re\u0107i da su suci u svom slu\u017ebenom kapacitetu podlo\u017eni kritici kao i bilo tko drugi. Teza da se o njihovom radu i rezultatima ne smije raspravljati je potpuno proma\u0161ena. Pogotovo kada se radi o predmetima koji imaju dugoro\u010dne posljedice za sve drugo u dru\u0161tvu, suci moraju mo\u0107i prihvatiti da njihov rad podlije\u017ee kritici javnosti.<\/p>\n Kako trenutno stojimo sa SLAPP tu\u017ebama, u kojoj je fazi rada stru\u010dna skupina?<\/strong><\/p>\n Skupina radi dvije godine. U prolje\u0107e ove godine je objavljen prijedlog Direktive o SLAPP tu\u017ebama, koji je sada u fazi rasprave, dr\u017eave \u010dlanice se o njemu o\u010dituju. Paralelno je s prijedlogom Direktive objavljena i preporuka koja je na snazi od prolje\u0107a. Nije obvezuju\u0107a, ali nudi dr\u017eavama \u010dlanicama razli\u010dite savjete \u0161to i kako poduzeti ako se \u017eele uhvatiti u ko\u0161tac s tim problemima. U Hrvatskoj je Ministarstvo kulture i medija osnovalo svoju stru\u010dnu skupinu koja se trenutno time bavi. Znam da su odr\u017eali nekoliko edukativnih radionica po ve\u0107im gradovima. Vidjet \u0107emo u daljnjim koracima koliko nam je to zapravo va\u017eno. Uz edukaciju bi bile nu\u017ene i intervencije u na\u0161e zakonodavstvo, uno\u0161enje za\u0161titnih mehanizama.<\/p>\n Jedna ste od suosniva\u010dica Centra za za\u0161titu slobode izra\u017eavanja osnovanog 2015. pri HND-u. \u010cime se Centar bavi, \u0161to se napravilo u ovih sedam godina?<\/strong><\/p>\n Zasluge za osnivanje idu tada\u0161njem predsjedniku HND-a Sa\u0161i Lekovi\u0107u koji je do\u0161ao na tu ideju. Svrha centra je podr\u0161ka freelance<\/em> novinarima ili drugim koji rade za male ili neprofitne nakladnike i koji si ne mogu priu\u0161titi obranu u slu\u010daju tu\u017ebe, dakle novinarima koje poslodavac ne mo\u017ee za\u0161titi na taj na\u010din. Primijetili smo da takvih novinarki i novinara ima puno \u2013 iz manjih medija, neprofitnih i lokalnih medija, freelance<\/em> novinara. Oni naprosto, u financijskom smislu, nemaju nekoga da stane iza njih i pomogne im, i zato je Centar osnovan. On jo\u0161 uvijek radi, nas je trenutno desetak odvjetnika koji smo de\u017eurni u razli\u010ditim periodima i na raspolaganju za pru\u017eanje pravne za\u0161tite. Ne poma\u017eemo samo zastupanjem, nego i savjetima. \u010cesto se de\u0161ava da se uop\u0107e ne radi o sudskim postupcima, nego o prijete\u0107im pismima, zahtjevima za ispravak, zahtjevima za uklanjanje tekstova.<\/p>\n Preuzeli ste i slu\u010daj Mirele \u010cavajde, \u010dija je borba za pravo na prekid trudno\u0107e obilje\u017eila ovu godinu. Kako ste se na to odlu\u010dili, \u010dini se kao slu\u010daj koji odudara od va\u0161e dosada\u0161nje prakse?<\/strong><\/p>\n Potpuno odudara. Mirela je moja prijateljica, poznajem ju cijeli \u017eivot. Bila sam uklju\u010dena i u njenu trudno\u0107u, kojoj smo se svi jako veselili. U jednom trenutku kasnije u trudno\u0107i je na regularnom pregledu saznala da s plodom ne\u0161to nije kako treba. Upu\u0107ena je na Sveti Duh, gdje su je primili na odjel patologije, napravili preglede. Usmeno je dobila dijagnozu da se radi o izuzetno progresivnom tumoru koji je jako velik, da su \u0161anse ploda za pre\u017eivljavanje nikakve, da ako se i dogodi da se rodi ne\u0107e imati \u0161anse za normalan \u017eivot. Svi su joj sugerirali prekid trudno\u0107e, ali isto tako joj je usmeno re\u010deno da ga ide obaviti u Sloveniju, jer je u Hrvatskoj takvo ne\u0161to nezakonito. Mirela mi je ispri\u010dala u kakvoj se situaciji na\u0161la i moja prva reakcija je bila da pogledam \u0161to pi\u0161e u zakonu. Vrlo brzo smo utvrdile da zahvat koji je bio potreban nije nezakonit. Meni se tada \u010dinilo kao da ti lije\u010dnici nisu ispravno informirani, inicijalno sam mislila da \u0107e biti dovoljno da im objasnimo \u0161to stoji u zakonu.<\/p>\n To ipak nije bilo dovoljno?<\/strong><\/p>\n Desetak dana prije nego \u0161to je Mirela odlu\u010dila tra\u017eiti pomo\u0107 javnosti, poku\u0161avale smo lije\u010dnicima i \u0161efovima odjela objasniti da se ne radi o nezakonitom zahvatu. Nailazile smo na potpuni zid, svi su nam govorili da im je \u017eao, da su im ruke vezane. Spominjala se terminologija koja uop\u0107e ne postoji u zakonu, dijagnoze koje nigdje nisu predvi\u0111ene, uvjeti koji nigdje nisu propisani. Mirela se na kraju odlu\u010dila obratiti javnosti i jako sam ponosna na nju zato \u0161to je to napravila iz potpuno altruisti\u010dnih motiva, u \u017eelji da pomogne svim drugim \u017eenama koje \u0107e se potencijalno na\u0107i u istoj situaciji. Medijska potpora i potpora civilnog dru\u0161tva koju je dobila bila je nezamjenjiva i bez toga te\u0161ko da bismo i\u0161ta uspjele.<\/p>\n \u010cini se da se i pred o\u010dima javnosti nastavilo ono \u010demu ste bile izlo\u017eene unutar sustava \u2013 odgovorni u bolnicama i ministar zdravstva Vili Bero\u0161 nastavili su se izuzimati od odgovornosti. Je li vas to iznenadilo?<\/strong><\/p>\n Nikad u \u017eivotu, ni na jednom predmetu na kojem sam radila, nisam osjetila ovakav tip pritiska, koji je dolazio sa svih mogu\u0107ih strana, s tendencijom da Mirela i ja odustanemo od ostvarenja njenog zakonskog prava. \u010cinilo mi se da je cijela svrha javne rasprave bila poku\u0161aj relativizacije pri\u010dama o svjetonazoru i ideologiji, a mi smo se bavile zakonom koji je na snazi, a koji na\u0161e javne zdravstvene ustanove naprosto ne primjenjuju. Ako pri\u010damo o dr\u017eavi koja je \u010dlanica EU-a, o vladavini prava za koju se govori da nam je tako bitna, potpuno je nepojmljivo da su na\u0161 ministar, ravnatelji bolnica i svi lije\u010dnici bili spremni tjednima javno debatirati o tome treba li primijeniti zakon ili ba\u0161 i ne u toj situaciji. I kada je napokon potvr\u0111eno da Mirela nije tra\u017eila ni\u0161ta nezakonito, ispostavilo se da u Hrvatskoj nema zdravstvene ustanove koja je voljna obaviti zahvat.<\/p>\n To se u na\u0161em zdravstvenom sustavu neprestano doga\u0111a kada je u pitanju pravo na poba\u010daj. Ostvarivanje tog prava stalno zapinje u praksi, zbog masovnog prizivanja lije\u010dnika na savjest u bolnicama, zbog cijene zahvata\u2026<\/strong><\/p>\n Na\u017ealost do sada nisam bila svjesna tog problema jer se tim podru\u010djem nisam bavila. Doznala sam tek sada, primjerice, da Sveti Duh godinama nije imao niti jednog lije\u010dnika koji nije izjavio prigovor savjesti. S gledi\u0161ta javne zdravstvene ustanove, to je potpuno nedopustivo. To nije slu\u010daj samo sa Svetim Duhom, nego s puno bolnica u Hrvatskoj. Zna se \u010diji je posao provoditi zakon, tko je odgovoran za provo\u0111enje pru\u017eanja zdravstvene skrbi u zakonskim okvirima, pa ne vidim kako bi ne\u0161to takvo bilo mogu\u0107e da se ne radi o sustavnom djelovanju. Ono \u0161to je meni proiza\u0161lo iz svega jest svijest da veliki dio javnih zdravstvenih ustanova jednostavno ne ispunjava svoje zakonske obveze prema gra\u0111anima, odnosno u ovom slu\u010daju prema gra\u0111ankama.<\/p>\n \u0160to mislite o inicijativi da pravo na poba\u010daj u\u0111e u Ustav?<\/strong><\/p>\n Ako me pitate da li mislim da bi bilo dobro da je i izrijekom definirano kao ustavno pravo, mislim da bi. Me\u0111utim, to pravo ve\u0107 i sada ima razinu ustavnog prava koje proizlazi iz prava na privatnost, odnosno prava na osoban i obiteljski \u017eivot, koje uklju\u010duje autonomno upravljanje svojim tijelom, samostalno dono\u0161enje odluke o tome \u017eelimo li imati djecu ili ne. Tako da to zapravo ve\u0107 postoji kao ustavna kategorija. Va\u017eno je ponoviti da sve pravne mehanizme za zakonito ostvarivanje prava \u017eena na prekid trudno\u0107e ve\u0107 imamo u na\u0161em pravnom sustavu, ali imamo problema s ostvarivanjem tog prava u praksi i na tome trebamo raditi.<\/p>\n Rekli ste da je u slu\u010daju \u010cavajda bio posebno jak pritisak na vas. Bavite se odvjetni\u010dkim poslom skoro petnaest godina. Je li bilo momenata posustajanja, sumnjanja u smislenost svega?<\/strong><\/p>\n Bilo je dosta takvih momenata i obi\u010dno su vezani uz lo\u0161e odluke koje sam spominjala ranije. Na\u0111e\u0161 se u situaciji da zna\u0161 da si pravno u pravu, a sustav donosi odluke koje se te\u0161ko mogu opravdati na bilo koji na\u010din. To djeluje dosta demotiviraju\u0107e, imate osje\u0107aj da \u0107e vam trebati puno godina da izborite neku bitku do kraja. Ali nemate izbora nego igrati s kartama koje su vam podijeljene. Nastavlja\u0161 dalje. Ipak se vide neki pomaci u hrvatskom pravosu\u0111u, iako to ide jako sporo.<\/p>\n Kome se obra\u0107ate za podr\u0161ku, savjet?<\/strong><\/p>\n Moja mentorica je bila i ostala Vesna Alaburi\u0107. Iako formalno ne radimo zajedno ve\u0107 dvanaest godina, i dalje je do\u017eivljavam kao profesionalnog i kao \u017eivotnog mentora. Uvijek je prva osoba koju \u0107u nazvati za savjet, i obratno. Tu su uvijek i moji roditelji, koji razumiju borbu za vi\u0161e ciljeve i neodustajanje.<\/p>\n Postoji li neka misao koja vam na kraju dana daje nadu, mantra kojoj se vra\u0107ate?<\/strong><\/p>\n Imam tu jednu mantru koja me tje\u0161i. Kad imam lo\u0161 dan ili kad osje\u0107am da nisam postigla rezultat koji sam \u017eeljela posti\u0107i, onda se pitam jesam li u danim okolnostima napravila najbolje \u0161to sam mogla. Ako je odgovor da, to me jako smiruje. Op\u0107enito vjerujem da ljudi ne rade lo\u0161e stvari zato \u0161to su zli, nego zato \u0161to se nalaze u razli\u010ditim okolnostima, fazama i stanjima. Obrane, nesigurnosti, straha, ogor\u010denosti. Ipak mi se \u010dini da, kada smo dobri prema drugima, ljudi na\u0111u na\u010dina da to isto vrate.<\/p>\n razgovarala Ivana Peri\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pritisak je dolazio sa svih mogu\u0107ih strana, s tendencijom da Mirela i ja odustanemo od ostvarenja njenog prava na prekid trudno\u0107e. Jako sam ponosna \u0161to je, u \u017eelji da pomogne i drugim \u017eenama, sa svojim slu\u010dajem iza\u0161la u javnost<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2718,"template":"","tags":[29],"atribut":[],"class_list":["post-1350","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju"],"acf":[],"yoast_head":"\nHrvatska je u top pet dr\u017eava po broju SLAPP tu\u017ebi<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/11\/Juric3_Robert-Anic-2-scaled.jpg\")
Mirelu poznajem cijeli \u017eivot<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/11\/Juric2_Robert-Anic-2-scaled.jpg\")
Va\u017eno je gurati dalje<\/h3>\n