Ispostavilo se da je i posao gotovo jednako lako prona\u0107i kao i drogu (civilu, ne policajcu). Ve\u0107 nakon pet dana radila sam na kasi du\u0107ana Yankee Candle za minimalac od 11 eura po satu. Za dva tjedna uslijedila je promocija u voditelja poslovnice, a kad mi je pla\u0107a stigla na vrijeme i sa samo dvije minimalne stavke dr\u017eavnih nameta, sjedila sam nad platnom listom mozgaju\u0107i u \u010demu je caka. “Hrvati su dobri radnici, a i pouzdaniji smo od Iraca”, pri\u010da mi kolegica iz Osijeka. “Irski \u0161ljakeri do\u0111u na posao pijani, a Hrvati gdje god se zaposle brzo napreduju. Za razliku od Hrvatske, gdje mo\u017ee\u0161 uspjeti samo kao politi\u010dar ili kriminalac. I bolje je biti kriminalac jer te on bar ne\u0107e zeznut.”<\/p>\n
U tom trenutku naprasno je u du\u0107an u\u0161ao \u0161ef i njegovo dramati\u010dno kora\u010danje prekinulo je kolegi\u010dino predavanje. Smrtno ozbiljno nas je pogledao i obratio se slu\u017ebenim tonom: “Nismo na vrijeme rezervirali paketi\u0107e za Bo\u017ei\u0107ni domjenak.” Blagdani su kaoti\u010dni i za dilere, pa je poklon\u010di\u0107e i paketi\u0107e potrebno naru\u010diti ve\u0107 u studenom. Blijedo smo ga gledali. Izgledao je razo\u010daran na\u0161om tupavom reakcijom. “Ni\u0161ta, onda \u0107emo samo piti”, uzdahnuo je.<\/p>\n Tog studenog jutra slu\u0161ala sam u kupaoni cimere kako se sva\u0111aju. \u017div\u010dano sam nabijala po pumpici sapuna u poku\u0161aju da izvu\u010dem zadnju trunku. Uz \u0161kripave zvuki\u0107e ispljunula je par balon\u010di\u0107a u dlan. Tr\u010dim na posao. Uzvik “Hladno nam je zbog tebe koji si strgao grijalicu!” je zadnje \u0161to sam \u010dula prije nego sam tresnula vratima.<\/p>\n Ulice koje vode na posao u centar Dublina iziskuju tek desetak minuta \u017eustrog hoda, a u gradu duplo manjem od Zagreba lako se sna\u0107i. Glavni orijentir su rijeka Liffey i slavni spomenik “The Spire of Dublin”. \u010celi\u010dna igla visoka 120 metara podignuta je na mjestu nekada\u0161njeg spomenika Horatiu Nelsonu (britanskom pomorcu i admiralu koji se proslavio u bitci kod Trafalgara), a koji su raznijeli irski republikanci 1960-ih u periodu koji Britanci tako nje\u017eno zovu Troubles<\/em>. U nastojanju da tada irsku verziju Konj\u0161\u010dinske dotjeraju i u\u010dine vi\u0161e family-friendly<\/em> odrazom ekonomskog uspona, podignut je i “The Spire” 2003. godine. Nitko od Iraca i na\u0161ih nije znao re\u0107i \u0161to predstavlja \u2013 najbli\u017ee obja\u0161njenju su oni koji ga zovu “the stiletto in the ghetto” i Tena koja na pitanje o tome \u0161to “The Spire” predstavlja sarkasti\u010dno frkne “vjerojatno narkomansku iglu”.<\/p>\n Do “The Spirea” vodi glavna O’Connell Street, ili kako je na\u0161i tamo zovu: O’Koneli\u0107eva. Jedna od onih iz turisti\u010dke mitologije Dublina gdje su imena du\u0107ana i restorana ispisana zlatnim keltskim fontom, a \u010dak i prosjaci na uglancanim plo\u010dnicima zveckaju biorazgradivim \u0161alicama. Na ovakvim ulicama Dublin \u017eivi kao grad viskija i \u010detiri literarna nobelovca \u010diji su dani obilje\u017eeni zvukovima gajdi iz pubova. No\u0107u ga izda poneka balada \u017deljka Joksimovi\u0107a koja dolazi iz Burger Kinga od tre\u0107e smjene.<\/p>\n Bli\u017eio se Black Friday i ki\u010d je pretrpao ulice, a izlozi su po\u010deli mamiti na tu\u010dnjave oko tostera kakvima se rugamo u bijelom svijetu. Irci iz Galwaya koji ovdje \u017eive uvijek \u0107e imati ne\u0161to za re\u0107i o zapadnja\u010dkoj dekadenciji i urbanom kaosu Dublina, ali i mentalitetu njegovih stanovnika \u2013 dok \u0107e za njih oni uglavnom ostati seljaci. Istra\u017eivanje koje je provelo gradsko vije\u0107e Dublina otkrilo je kako samo 26 posto Iraca osje\u0107a neku emocionalnu vezu s prijestolnicom, a taj postotak pada na 15 ako se isklju\u010de sami stanovnici Dublina. Jedan od razloga je taj \u0161to ne smatraju Dublin dovoljno “irskim”.<\/p>\n Bezumni konzumerizam i prizor kolege koji maramicom bri\u0161e jezik nakon \u0161to je zaklju\u010dio da Oreo keksi nisu veganski navode \u010dovjeka da se zapita: je li mogu\u0107e da je ovo isti narod koji je bacao bombe na Engleze? Izgleda da je Dublin objedinio najgore od oba svijeta, Amerike i Engleske. Nemaju svi problem s tim. Pisac John Brendan Keane smatrao je kako je primjerice, upravo bingo oslobodio irske \u017eene iz ropstva jer su se sad kona\u010dno mogle srediti, zgrabiti torbice te oti\u0107i na pi\u0107e s prijateljicama. Slo\u017eila bi se i jedna na\u0161a gospo\u0111a koja me prepoznala po majici s hrvatskim natpisom dok je kupovala mirisne svije\u0107e uo\u010di blagdana. “Sad \u0107e\u0161 vidjeti kako je \u017eivot lijep, kad ima\u0161 novaca za izlaske, restorane, odje\u0107u\u2026 Ne\u0107e\u0161 se nikad htjeti vratiti. Samo nemoj zadr\u017eati onaj balkanski mindset<\/em>“, rekla je. Prvo materijalna baza, a onda duhovna nadgradnja.<\/p>\n \u010covjek ne mo\u017ee pogrije\u0161iti s odlaskom na pla\u017eu, i to vlakom. Dun Laoghaire nalazi se u ju\u017enom, bogatunskom dijelu Dublina. Plamen upalja\u010da kojima ovisnici podgrijavaju \u017elice za heroin na ulici te buka rotirki i kre\u0161tanja galebova sti\u0161avaju se kako kre\u0107ete od sjevernih ozlogla\u0161enih kvartova poput Finglasa prema jugu.<\/p>\n Poput te\u0161kih deka preklopili su se hladna, prazna januarska dosada i imigrantska usamljenost. Osje\u0107aj izolacije kakav je strancu u tu\u0111ini ve\u0107 prirodno dan, samo je poja\u010dan na otoku. Pla\u017ea je sablasna i hladna, osim crnog psa koji naganja galebove nema \u017eive du\u0161e. More izgleda unedogled plitko, kao da bi ga mogao pre\u0107i pje\u0161ice. Linije izme\u0111u sivog pijeska, sivog mora i sivog neba u daljini nisu ni vidljive, a more od neba vizualno dijele tek teretni brod na kraju horizonta te svijetla i dimnjaci dublinske luke. Jo\u0161 samo fali Ludovico Einaudi kao soundtrack<\/em> u pozadini da se od depresije baci\u0161 i utopi\u0161, ali ne mo\u017ee\u0161 zbog oseke.<\/p>\n \u010cak ni pogled u more ne smjera u bolji svijet ve\u0107 na mrske Engleze preko puta \u2013 oni su na historijsku muku sjeli jo\u0161 s postrojenjima Sellafielda koja izbacuju toliko nuklearnog otpada da je sada Irsko more zaga\u0111enije od Novaja Zemlje. To nas nije sprije\u010dilo da sjednemo na pivo i fish&chips<\/em> u sladak obli\u017enji pub, te u maniri W. B. Yeatsa zaklju\u010dimo: “Okej, vidio sam pub. Sad idem doma.”<\/p>\n Bio je to posljednji izlazak pred povratak u Hrvatsku. Avion je opet bio pun. Blagdansko-januarska nostalgija? Kako za koga. Neki su oti\u0161li bez osvrtanja (“Da li mi fali Bosna? \u0160ta \u0107e mi Bosna?”), a neki se osvrnu s visoka (“Joj, kako se to ono ka\u017ee na hrvatskom\u2026”). Neki su morali oti\u0107i (“Depresivna sam ovdje, ali od \u010dega da \u017eivim dolje?”), a neki bi se rado vratili kad bi znali da ne\u0107e pora\u017eeno slu\u0161ati ono na\u0161e “jesam ti lijepo rekao”.<\/p>\n Tu su i oni koji su jedva \u010dekali pobje\u0107i iz tamnice naroda, ali se poput igle kompasa uporno okre\u0107u prema domovini uz prijetnje kako se nikad ne\u0107e vratiti i kako ih ona ne zanima. I oni sentimentalniji koji \u0107e se vratiti ku\u0107i poput Rade \u0160erbed\u017eije koji ka\u017ee: “Jer ne \u017eelim da mi djeca zaborave korijene i jer sam se za\u017eelio Jadranskog mora, u koje sam cijeli \u017eivot bio zaljubljen”.<\/p>\n Uo\u010di Bo\u017ei\u0107a, zbog svih njih porasli su \u0161verc paleta ajvara i \u0161teka cigareta te promet Bajaderama u dablinskom du\u0107anu zvanom Dunav, a irski HDZ otkazao je blagdansko dru\u017eenje u pubu nakon prijetnji molotovljevim koktelima.<\/p>\n Dok smo mi odbrojavali dane do povratka ku\u0107i, netko je pakirao kofere s kartom za Irsku u jednom smjeru. Sada, godinu dana kasnije, taj netko prevr\u0107e Vegetu po Dunavu dok se mi \u010deznutljivo prisje\u0107amo Guinnessa, raskala\u0161enih izlazaka, slavenske solidarnosti i irskih susjeda koji su nam donosili Bo\u017ei\u0107nu \u0161unku. Sve je dobro dok nije \u2013 kako ono ide \u2013 “bolest onoga tko jo\u0161 nije shvatio da je danas nostalgija sutra\u0161njice”. U tom slu\u010daju osu\u0111eni smo na defetizam Roma kojeg pitaju kad \u0107e biti bolje, a on odgovara: Pa ve\u0107 je bilo\u2026<\/p>\n pi\u0161e Lidija \u010culo<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ve\u0107 nakon pet dana radila sam na kasi du\u0107ana Yankee Candle za minimalac od 11 eura po satu. Za dva tjedna uslijedila je promocija u voditelja poslovnice, a kad mi je pla\u0107a stigla na vrijeme i sa samo dvije stavke dr\u017eavnih nameta, sjedila sam nad platnom listom mozgaju\u0107i u \u010demu je caka<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2683,"template":"","tags":[131],"atribut":[],"class_list":["post-1428","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-reportaza"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/11\/Dublin-temple-bar-1-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/11\/Dublin-pas-1-scaled.jpg\")