U svojoj posljednjoj knjizi “Utopljenici i spa\u0161eni”, Primo Levi, veliki pisac \u010diji je opus obilje\u017eilo iskustvo Auschwitza, pi\u0161e i o na\u0161oj te\u0161ko\u0107i ili nesposobnosti da shvatimo tu\u0111a iskustva izjedna\u010davaju\u0107i ih s nekim svojim “sli\u010dnim iskustvom”, kao da je glad u Auschwitzu ona ista glad koju osje\u0107amo kada presko\u010dimo obrok, ili kao da se bijeg iz Treblinke mo\u017ee izjedna\u010diti s bijegom iz nekog lokalnog pritvora. On upozorava da je zadatak povjesni\u010dara premostiti taj jaz koji postoji izme\u0111u onoga \u0161to je bilo i onoga \u0161to danas vidimo kao proizvod imaginacije nadahnute knjigama i filmovima, a koji s vremenom postaje sve ve\u0107i. Na\u017ealost, Primo Levi nije pre\u017eivio nacisti\u010dki logor smrti, dotukao ga je godinama kasnije kada je 1987., nedugo nakon izlaska “Utopljenika i spa\u0161enih”, po\u010dinio samoubojstvo.<\/p>\n
Opasnost od pojednostavljivanja i stereotipizacije tragedije \u2013 na \u0161to upozorava Levi – kako bi u istu tu tragediju mogli gotovo komforno smjestiti neko svoje iskustvo, danas je uobi\u010dajena stvar, koja se doga\u0111a usporedo s pomalo bizarnim valom javnog nadmetanja u nesretnosti, kao da je trauma kakav orden \u2013 tako da se ve\u0107 neko vrijeme i ne bez razloga, govori o tragedy pornu<\/em> kao o trendu kojem pribjegavaju i javne osobe i obi\u010dni ljudi na mre\u017eama (s tim da se ova razlika izme\u0111u javne i anonimne osobe prili\u010dno zamaglila).<\/p>\n \u010cini se da je problem s takvom interpretacijom realnosti, bilo da se radi o umjetni\u010dkoj obradi ili identifikaciji od strane publike, i u tome \u0161to nas ne \u010dini osjetljivijima na tu\u0111u nesre\u0107u, nego be\u0161\u0107utnijima. Parazitiranje na tragediji ne uspijeva prenijeti autenti\u010dnu emociju, a kamoli misao o emociji, nego nekakav akutni napadaj koji traje otprilike onoliko koliko treba da stisnemo lajk na dru\u0161tvenoj mre\u017ei ili odmahnemo rukom \u2013 u principu svejedno (nam je).<\/p>\n Iz gladi i potrebe za autenti\u010dnim i istinitim, za supstancom od koje smo sa\u010dinjeni, mo\u017eda bi trebalo promatrati i sve u\u010destalije posezanje za dokumentarno\u0161\u0107u ili osobnim iskustvom u knjigama, filmovima, predstavama iako je i u \u017eanru autofikcije itekako o\u010dekivan spomenuti tragedy porn<\/em> te opasnost od manipulacije i odre\u0111ene emotivne ucjene.<\/p>\n Ipak, ona djela koja izbjegnu ovakve zamke, koja su u stanju uvjerljivo opjevati, izre\u017eirati, odglumiti tragediju vlastitog \u017eivota, postaju trijumf ljudskosti nad besmislom i jasan odgovor na pitanje \u010demu umjetnost u ovom oskudnom vremenu.<\/p>\n Otkako sam prije nekoliko tjedana na otvaranju ZFF-a pogledala film “Sigurno mjesto”, kao i mnogi drugi ne mogu prestati misliti na taj film \u2013 on je ve\u0107 sad postao dio kolektivnog iskustva \u0161to se u izobilju sadr\u017eaja koje ne sti\u017eemo konzumirati iznimno rijetko doga\u0111a. A pogotovo kad je u slu\u010daju doma\u0107i film, \u0161to je \u0161teta, jer ih u zadnje vrijeme ima ba\u0161 dobrih. Temi suicida pristupalo se na razne na\u010dine: od mistifikacije i romantiziranja do tabuiziranja u novije doba. Razlog tabuiziranja ovaj put je imao opravdanje \u2013 javni govor o suicidu mo\u017ee potaknuti na suicid. Ipak, nije nimalo svejedno kako se o tome govori. Zato suicid i jest tema o kojoj, u knjigama i filmovima barem, progovaraju oni koji su ostali \u2013 \u010dlanovi obitelj, bliski prijatelji, partneri. U njihovim pri\u010dama nema mjesta ni misteriji ni romantici, a ni cenzuri, jedini pristup je \u010dvrsto zagrliti monstruma tuge, duboki zaron u vlastitu ranu.<\/p>\n “Sigurno mjesto” gleda se s ruba kino sjedala, kao najnapetiji triler. Uko\u010denog, stvrdnutog tijela, kakvo imaju ljudi u koje je \u017eivot ugradio gr\u010d nekog tragi\u010dnog iskustva. Tijelo pamti, svaka struna u njemu je napeta, i kad se du\u0161a kona\u010dno opusti i nastavi sa \u017eivotom, ono je na oprezu, zauvijek pripravno, zna da se njegov \u010dovjek ve\u0107 jednom rasuo i da ga ove tetive i kostur dr\u017ee na okupu. Bila sam tamo, u tom dvosatnom, umjetni\u010dki besprijekornom kriku koji se pronio kino salom, Zagrebom, Splitom, dalje, otplavio nas sve skupa svojom silinom. U toj bespomo\u0107nosti, nemo\u0107i da se promijeni neumitno (a nema tu ba\u0161 neke presudne veze s lo\u0161im sustavom, osim \u0161to isti ne poma\u017ee), smrt naoko trijumfira. A onda jo\u0161 prije odjavne \u0161pice postaje jasno: ogromna sila koja je stvorila ovaj film, najljep\u0161a i najte\u017ea na platnu ikad vi\u0111ena bratska ljubav, ostala je netaknuta, \u017eiva. Juraj Leroti\u0107 stvorio je u svom filmu sigurno mjesto za ljubav prema bratu, tamo joj ni smrt ne mo\u017ee ni\u0161ta. Ako postoji kadar u kojem smo dodirnuli \u017eivo ljudsko srce, onda je to u “Sigurnom mjestu”.<\/p>\n Izvan filma ostajemo naoko spa\u0161eni, a utopljenici. Na\u0161i su \u017eivoti ispunjeni voljenim samoubojicama, \u010destim pitanjem jesmo li mogli biti bolji prijatelji, bra\u0107a, ro\u0111aci, djeca, susjedi. Ili onima na koje se ljutimo jer nisu bili bolji prijatelji, bra\u0107a, roditelji…, \u0161to je mo\u017eda i te\u017ee. Mo\u017ee li se i\u0161ta u\u010diniti s ovog nesigurnog mjesta? \u010cesto ne, ali jesmo li mogli spasiti bar onog momka iz Lakta\u0161a kojeg su ismijavali na mre\u017eama? Je li za njegovu smrt vi\u0161e kriv lo\u0161 sustav ili velike i male svakodnevne surovosti i nebrige? I moja kaplja poma\u017ee ga tkati, rekao bi poeta Cesari\u0107.<\/p>\n ***<\/p>\n Nedavno sam, kupuju\u0107i hranu za svog psa, naletjela na parfem za tu\u017ene \u017eivotinje koji se upravo tako i zove “Parfem za tu\u017ene \u017eivotinje”. U opisu ovog proizvoda pi\u0161e: “Za \u017eivotinje koje su izgubile radost \u017eivljenja i imaju \u010desto osje\u0107aj tuge. Te se \u017eivotinje \u010dine ravnodu\u0161nima, poti\u0161tenima i manje su zaigrane. Odbijaju kontakt s ljudima i drugim \u017eivotinjama. Ovo razdoblje tuge mo\u017ee biti povezano s napu\u0161tanjem ili odsutno\u0161\u0107u osobe nakon smrti ili nakon razdvajanja. Sadr\u017ei: bachovo cvije\u0107e – poma\u017ee vratiti smirenost, obi\u010dnu pavitinu (Clematis<\/em>) – povratak svijesti i fokusa, povratak svih osjetila, betlehemsku zvijezdu (Star of Bethlehem<\/em>) – za pomo\u0107 kod \u0161okova, divlju ru\u017eu (Wild Rose<\/em>) – poma\u017ee o\u017eivjeti zanimanje za jednostavne stvari, \u010duvarku\u0107u (Rock Rose<\/em>) – pomo\u0107 kod savladavanja terora i panike, balzaminu (Impatient<\/em>) – smiruje \u017eivce i patnju, vrbu (Willow<\/em>) – poma\u017ee kod prihva\u0107anja i oprosta, crvenolisnu \u0161ljivu (Cherry Plum<\/em>) – za povratak samokontrole.”<\/p>\n Ovo, kad pro\u010dita\u0161, do\u0111e ti da po\u0161prica\u0161 prvo sebe, a onda i sve oko sebe, ne nu\u017eno pse, koji uglavnom djeluju sretnije od svojih vlasnika, nego i ljude. To isto jutro \u010dula sam na radiju vijest da su nas pobrojali i da na svijetu ima osam milijardi ljudi, tri milijarde vi\u0161e nego kad smo u \u0161koli u\u010dili o svjetskom stanovni\u0161tvu. Da se tu i tamo pro\u010ditati da je zadnjih godina porast tuge po glavi stanovnika ve\u0107i nego ikad, ali tuga i svi njeni svakodnevni i patolo\u0161ki oblici kona\u010dno su prestali biti sramota o kojoj se \u0161uti. Ipak, o ovom problemu trebalo bi u javnom prostoru biti vi\u0161e govora stru\u010dnjaka, a \u010dini mi se da su ga preuzeli diletanti, pa \u0107u se u to ime i ja ovdje zaustaviti i vratiti poetskom diskursu. Osam milijardi ljudi, koliko litara onog \u010darobnog parfema bi bilo dovoljno?! Samo za Hrvatsku trebali bi hektolitri.<\/p>\n Prolazim kroz Ribnjak, pokraj jedne klupe razgovara skupina mladih \u017eena, po govoru raspoznajem da su iz Ukrajine. Nekoliko metara od njih, na puteljku prekrivenom \u017eutim li\u0161\u0107em, skupina djece igra igru Crna Marica jen-dva-tri ili \u0160katule-batule. Na biciklu sti\u017ee mladi\u0107 iz Wolta i zaustavlja se kraj skupine mama pa djeca naglo prekidaju igru. “Stigla je pizza!!!”, vi\u010du na ukrajinskom i veselo tr\u010de. \u010citav taj prizor je, da ne poznaje\u0161 kontekst, lijep i vedar. Sre\u0107a ili tuga, oboje u isti tren. \u0160to god bilo, od toga smo neodvojivi.<\/p>\n Nema spa\u0161enih, dok god ima utopljenika, mo\u017eda u\u010ditavam, neka mi ne zamjeri dobri Primo Levi ako mislim da je ba\u0161 to htio re\u0107i.<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ona djela koja su u stanju uvjerljivo opjevati, izre\u017eirati i odglumiti tragediju vlastitog \u017eivota postaju trijumf ljudskosti nad besmislom i jasan odgovor na pitanje \u010demu umjetnost u ovom oskudnom vremenu. Jedno od takvih je Leroti\u0107evo “Sigurno mjesto”<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2576,"template":"","tags":[105],"atribut":[],"class_list":["post-1451","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji"],"acf":[],"yoast_head":"\n