![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/Dvorac2-1-scaled.jpg\")
Novosadski pisac i re\u017eiser Milan Belegi\u0161anin je skulpture i ukrase na zidovima opisao kao “izva\u0111ene iz nekog pono\u0107nog va\u0161ara duhova”, a pri\u010du o njihovom nastanku smjestio je u pergamente prona\u0111ene u pepelu dvorske pe\u0107i. Na njima je ispisana pri\u010da o Nadoru, \u0161utljivom \u010dovjeku koji na svakoj ruci ima sedam prstiju. Svojim ogromnim \u0161akama izra\u0111uje ukrase, gipsane glave \u017eivotinja koje “kao da su iza\u0161le iz izobli\u010dene ma\u0161te nekog zlog \u010dovjeka koji nikad u \u017eivotu nikog nije volio, kao da \u0161alju poruke mr\u017enje i crnila”. Rad prekida samo jutrom kada se moli izlaze\u0107em suncu. Posljednjeg dana rada zastao je da se divi svom djelu i ponosan, otvorio desnu \u0161aku, punu mrvica kruha. U \u0161aku je sletjela nje\u017ena bijela golubica i, ba\u0161 kada se pisac za\u010dudio njegovoj blagosti, Nador ju je ubio stiskom ruke i bacio grudu krvavog perja prema dimnjaku. U sumrak je prilegao da odmori pred put, a onda ga je stigla osveta \u2013 golubovi su ga pokrili izmetom, tako da su ga potpuno zalijepili za divan.<\/p>\n
Takva je legenda o starom vojvo\u0111anskom dvorcu Spitzer, ili \u0160picer po Vuku. Eduard Spitzer bio je suvlasnik obli\u017enje beo\u010dinske cementare sredinom 19. stolje\u0107a. Stoga je upravo ovdje dao sagraditi dvorac za svoju obitelj kako bi lak\u0161e nadzirao poslove u cementari. Op\u0107enito, bio je ovo prosperitetan period za \u017didove u Vojvodini: od kraja 1860-ih postali su ravnopravni, otvorile su im se brojne dru\u0161tvene institucije i nove prilike. Kad su u 19. stolje\u0107u krenule proizvodnja i “plamene zore”, \u017eivnulo je i malo mjesto Beo\u010din. Preko no\u0107i uz ovaj industrijski kompleks niknule su radni\u010dke kolonije tj. naselja za radnike cementare i njihove obitelji. Cement iz tvornice kori\u0161ten je za gradnju slavnog lan\u010danog mosta u Budimpe\u0161ti, a proizvodnja se dodatno poja\u010dala uo\u010di Prvog svjetskog rata. Vlasnici cementare, me\u0111u njima i Spitzer, kupili su jo\u0161 dvije tvornice cementa u Slova\u010dkoj i Ma\u0111arskoj.<\/p>\n
Kada bismo, filmski poput Jamesa Camerona, zaronili u zlatno doba dvorca Spitzer, pred nama bi o\u017eivjela europska belle epoque<\/em>: kavane s kultnim be\u010dkim stolcima, bur\u017eoaski smijeh popra\u0107en kuckanjem \u010da\u0161a za vino, Straussove simfonije. Predivna epoha trajala je nekoliko desetlje\u0107a prije Prvog svjetskog rata. Druga industrijska revolucija, kolonijalna ekspanzija, ekonomski prosperitet i znanstvene inovacije potaknuli su optimisti\u010dnu zaigranost, optimizam i joie de vivre<\/em>. Radost \u017eivljenja preto\u010dila se i u umjetnost, to\u010dnije u be\u010dki secesijski stil prezentiran u \u010dasopisu prigodnog imena “Ver Sacrum” \u2013 sveto prolje\u0107e. Ba\u0161 zbog sveop\u0107e industrijalizacije koja je obgrlila gradove svojim pipcima u obliku dimnjaka, pruga, cesta i \u010desto bezli\u010dnih fasada, javila se potreba za oplemenjivanjem prostora, spajanjem lijepog i prakti\u010dnog. Art Nouveau<\/em> tj. austrijska verzija zvana secesijom, pobjegli su od sivila i cigle, be\u010dkog kulturnog izolacionizma i akademskih kanona u umjetnosti, u neki drugi svijet, u prirodu i njene nevine linije i boje. Secesija je tako \u2013 uvelike i zahvaljuju\u0107i \u017eidovskim mecenama \u2013 stigla do Srijema i Vojvodine gdje i danas imamo neke od njenih najrasko\u0161nijih primjera, poput sinagoge u Subotici (“gradu secesije”) \u010diji su ornamenti, vitraji i pastelne boje napravljeni tako da “u vjernicima i posjetiocima pobu\u0111uju radost”. Mo\u017eda je upravo u orijentalnoj rasko\u0161i i vedrim bojama le\u017eala simpatija \u017eidovskih umjetnika i mecena prema secesiji.<\/p>\n U Be\u010du je 1897. godine podignuta Zgrada be\u010dke secesije, nad \u010dijim je ulazom stajao moto: “Svakom vremenu njegova umjetnost. Svakoj umjetnosti njena sloboda”. Godinu dana kasnije, poznati ma\u0111arski graditelj Imre Steindl (ina\u010de zaslu\u017ean i za zgradu ugarskog parlamenta u Budimpe\u0161ti) podigao je u Beo\u010dinu dvorac Spitzer za imu\u0107nu porodicu A\u0161kenazi \u017didova. Nije se ograni\u010dio samo na jedan stil, ve\u0107 je kombinirao: malo renesanse, malo baroka, malo secesije, malo gotike\u2026 Dvorac je tako postao jedan od simbola secesijskog i vojvo\u0111anskog \u0161arenila.<\/p>\n Upravo na Zgradi be\u010dke secesije prelomila se ona druga strana medalje. Oni koji su se osje\u0107ali zakinuti za \u010dari belle epoque<\/em>, proglasili su je fin de siecle<\/em> \u2013 krajem jedne ere, po\u010detkom degeneracije i dekadencije za koje je valjalo prona\u0107i “kona\u010dno” rje\u0161enje. Izraz je samo djelomi\u010dno slu\u010dajan, jer su upravo nacisti u tom uvjerenju sru\u0161ili zgradu (kasnije je obnovljena), a slike Gustava Klimta krali i \u010duvali kao ratni plijen i pehar. Kriti\u010dari poput Adolfa Loosa tvrdili su kako \u017eidovski bogata\u0161i koriste secesiju da bi se grupirali u “estetski geto”, a neki su ih optu\u017eili da kroz secesiju i orijentalni stil napadaju zapadnja\u010dku tradiciju, da od be\u010dkih prstenova poku\u0161avaju napraviti novi Jeruzalem te da svoju gramzljivost i feminiziranost prodaju pod dandy<\/em> ekskluzivu i primamljivi porok.<\/p>\n Porodica Spitzer je uo\u010di Drugog svjetskog rata pobjegla iz Srbije, izbjegav\u0161i tako tragi\u010dnu sudbinu ve\u0107ine \u017eidovske populacije u Vojvodini. Dvorac je pre\u017eivio rat te je u SFRJ nacionaliziran i “ponarodnja\u010den”: radio je kao biblioteka, dom kulture, sjedi\u0161te rukometnog kluba, dom za vojne invalide, te kona\u010dno \u2013 restoran s preno\u0107i\u0161tem. Miroslav Mika Anti\u0107 u njemu je imao svoj slikarski atelje, a poslu\u017eio je i kao kulisa za filmove “Crni ma\u010dak, beli ma\u010dor” te “Ratnici” s Clint Eastwoodom u glavnoj ulozi. Za sve je brinula tvrtka Podunavlje, no nakon njene privatizacije objekt je napu\u0161ten i zapu\u0161ten. Navodno se i Emir Kusturica nudio da ga kupi i renovira, no taj zahtjev nije pro\u0161ao.<\/p>\n Podatak da je dvorac Spitzer 1997. godine progla\u0161en spomenikom kulture izgleda kao ruganje, \u0161utiranje mrtvog konja, ali i dobar pokazatelj na\u0161eg odnosa prema kulturi i povijesti. Sa spomenika kulture otpada fasada, a gole zidove preuzima korov \u2013 no, \u0161to zemljak pjesnik re\u010de, korov nikne digod stigne, svaka njemu \u010dast, zar ne. Spomenik avangardnoj modi jednog od najmo\u0107nijih europskih carstava danas stoji napu\u0161ten, propao, zaboravljen, marginaliziran. I kao da privla\u010di ba\u0161 takvu publiku, onu najvjerniju koja iza sebe ostavlja prazne fla\u0161e, \u010dikove, igle i natpise: “Sve je u redu, petak je u sredu”.<\/p>\n A \u0161to se u me\u0111uvremenu dogodilo s cementarom, istom onom \u010diji je stari Spitzer bio suvlasnik? Poput Nadora i kletve iz pri\u010de s po\u010detka, jo\u0161 uvijek radi, stvara\u2026 ali i \u2013 truje. Nakon Drugog svjetskog rata Beo\u010din je pomogao u ponovnoj izgradnji zemlje, a tijekom optimisti\u010dnih \u0161ezdesetih i sedamdesetih, tvornica je dosegla vrhunac proizvodnje. Nakon jo\u0161 jednog rata, u procesu privatizacije kupila ju je francuska tvrtka Lafarge, ina\u010de osu\u0111ena za financiranje terorizma jer je 2013. i 2014. godine platila \u0161est milijuna dolara ISIS-u i Al Nusra frontu kako bi po\u0161tedjeli njene cementare u Siriji. Za gra\u0111ane Beo\u010dina, cementarski terorizam le\u017ei u jeftinom petrol-koksu i toksi\u010dnim materijalima koji iz cementare odlaze u zrak i \u010dine ju jednim od najve\u0107ih zaga\u0111iva\u010da zraka u Srbiji, i to ba\u0161 ovdje podno zelenila Nacionalnog parka Fru\u0161ka gora. Kontrolira li itko rad fabrike? Da, ona sama. Kr\u0161i li fabrika ikakve zakone? Ne, jer su prilago\u0111eni njoj. Reporta\u017ee srpskih medija potvr\u0111uju stav stanovnika Beo\u010dina koji se svodi na “ako nas ne truju, zna\u010di da cementara ne radi, dakle nemamo novca”. Odnosno, “da, truju nas, ali i zapo\u0161ljavaju”, ili, “da, truju nas, ali doniraju za Dom zdravlja”. Naime, iz cementare se razbacuju podacima o donacijama op\u0107ini: investirali su, ka\u017eu, milijune eura u pobolj\u0161anje uvjeta \u017eivota, razvoj lokalne zajednice, povoljniju klimu (hm) za privla\u010denje investitora, izgradnju sportskog centra i nabavku medicinske opreme.<\/p>\n Postoje i inicijative za promjenu, no one su \u010desto anonimne i auto-cenzurirane uslijed pritiska mo\u0107nika, ali i susjeda koji “ne \u017eele probleme na poslu”, koji nakon svega samo \u017eele mirno pro\u017eivjeti (tj. od\u017eivjeti) ostatak ovog \u017eivota. Sveop\u0107a rezignacija karakteristi\u010dna ne samo za Srbiju ve\u0107 i za cijeli Balkan, utjelovljena je tako u sivilu kulturne ba\u0161tine koja propada i ma\u0161inerije koja gu\u0161i grad i njegove ljude, sivilu koje podsje\u0107a na ispovijed Danila Ki\u0161a, koji je “otrovan uspomenama, navikao da voli stare fotografije, \u010da\u0111 i patinu, da uzdi\u0161e za danima koji se vi\u0161e nikad ne\u0107e vratiti”. Njegov otac je igrom slu\u010daja izbjegao sudbinu vojvo\u0111anskih \u017didova koji su 1942. dovedeni na obalu Dunava i strijeljani. Danilo je vjerovao kako je ovaj \u0161ok uni\u0161tio njegova oca, koji je ostatak \u017eivota proveo bauljaju\u0107i pijan selom i prirodom. Roman “Ba\u0161ta, pepeo” je svjedo\u010danstvo o agoniji i kapitulanstvu koji su uslijedili, iluziji bijega i osjetljivosti spram prolaznosti, te\u017eini nepravde koju su nanijeli Bog i ljudi podjednako, samoispunjenom proro\u010danstvu sro\u010denom u re\u010denici: “Ne mo\u017ee se, mladi\u0107u moj, i to zapamti jednom zauvijek, ne mo\u017ee se igrati cijelog \u017eivota uloga \u017ertve a da se kona\u010dno i ne postane \u017ertvom.”<\/p>\n pi\u0161e Lidija \u010culo<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Podatak da je dvorac Spitzer u Beo\u010dinu, jedan od simbola secesijskog i vojvo\u0111anskog \u0161arenila, progla\u0161en 1997. spomenikom kulture izgleda kao ruganje, \u0161utiranje mrtvog konja, ali i dobar pokazatelj na\u0161eg odnosa prema kulturi i povijesti. Sa spomenika kulture otpada fasada, a gole zidove preuzima korov<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2631,"template":"","tags":[131],"atribut":[],"class_list":["post-1525","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-reportaza"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/Dvorac3-1-scaled.jpg\")