Utege sam po\u010deo dizati 1969. Te sam godine zapravo prvo po\u010deo trenirati hrvanje. Stra\u0161no sam se volio hrvati, na kvartu smo se stalno hrvali po livadama. Kad sam do\u0161ao u Metal\u010devu \u0161kolu hrvanja, trener Bednjanec mi je rekao da sam pre\u017egoljav. Imao sam 54 kile, i\u0161ao u tre\u0107i razred gimnazije. Stvorio mi je stra\u0161an kompleks, ne mogu vam to opisati. Netko mi je tada rekao da Metalac ima i svoj klub za dizanje utega, u Ilici. Odlu\u010dio sam oti\u0107i tamo, oja\u010dati se pa se vratiti hrvanju. Nisam znao to\u010dnu adresu, pje\u0161ke sam pre\u0161ao Ilicu po desnoj strani skroz do \u010crnomerca i nazad po lijevoj. Napokon sam na\u0161ao klub na broju 124, to je zapravo bilo skladi\u0161te Kemoboje. Tamo su me primili pred kraj 1969., a dvije i pol godine kasnije postao sam prvak Jugoslavije u dizanju utega. Hrvanju se nikad nisam vratio, iako imam puno prijatelja hrva\u010da.<\/p>\n
Tko je tada vodio Metalac, trenirao diza\u010de?<\/strong><\/p>\n Vodio nas je Marijan Kraljevi\u0107 zvani King, poznati jugoslavenski policajac. Poslije je radio kod generalnog konzula Jugoslavije u Stuttgartu. King je bio trener jugoslavenske diza\u010dke reprezentacije i trener Metalca, vodio je sve te sekcije. Kad je oti\u0161ao, po\u010deo sam \u010distiti dvoranu, spremati stvari za natjecanja. Malo pomalo po\u010deo sam pomagati drugim diza\u010dima, trenirati ih. Paralelno sam se i ja natjecao, i imao sam tada dosta uspjeha. Metalac je kao ekipa bio vrlo jak tih 1970-ih, imali smo vi\u0161e rekordera i prvaka Jugoslavije. Po\u010detkom 1970-ih iz Ilice smo se preselili u Kutiju \u0161ibica, a u Dom sportova smo do\u0161li 1973. godine i od tada je klub na ovoj adresi. To je tada bila prazna dvorana, samo beton. Ali bila je velika, imala radijatore, za nas je bila raj.<\/p>\n O va\u0161oj eri u Metalcu \u0107emo jo\u0161 pri\u010dati, ali recite nam prvo po \u010demu je dizanje utega specifi\u010dno, za\u0161to je kompleksnije nego \u0161to se mnogima mo\u017eda \u010dini?<\/strong><\/p>\n Gledaju\u0107i izvana, ljudi misle da je dizanje utega samo fizi\u010dka snaga, apsolutna snaga. Ali u dizanju utega ima jako puno motori\u010dkih sposobnosti, va\u017ena je koordinacija, snala\u017eenje u prostoru, fleksibilnost, a da ne govorim o brzini i eksplozivnosti. Imate sportove poput powerliftinga<\/em>, nekad smo to zvali disciplina snage, u kojima su presudni jednostavni pokreti kratke amplitude. Ni\u0161ta vam drugo ne treba osim apsolutne fizi\u010dke snage. Kod dizanja utega morate biti razgibani, fleksibilni i eksplozivno jaki. \u010covjek koji je eksplozivan, ali krut, ne mo\u017ee puno. Dizanje utega se smatra i jednim od najboljih sportova za kondicijske pripreme u gotovo svim drugim sportovima. Uz to spada u sportove s najmanjim brojem ozlije\u0111enih, jer se pravovremeno i pravovaljano rade kondicijske pripreme. Mi\u0161i\u0107i se postepeno pripremaju za ve\u0107e napore. Od lak\u0161eg ka te\u017eem, od poznatog ka nepoznatom.<\/p>\n Ranije se dosta negativno i neutemeljeno govorilo o posljedicama bavljenja dizanjem utega, o navodnoj \u0161tetnosti za tijelo?<\/strong><\/p>\n Op\u0107e javno mi\u0161ljenje je bilo da \u0107e oni koji se bave dizanjem utega ostati niski, da \u0107e iskriviti ki\u010dmu, imati spu\u0161teno stopalo. To sve je apsolutno neto\u010dno. Visina vam se ne\u0107e promijeniti, kao \u0161to se ne mijenja s niti jednim sportom. S obzirom na vje\u017ebanje fleksibilnosti i snage, dr\u017eanje se mo\u017ee samo pobolj\u0161ati. Spu\u0161teno stopalo je produkt nevje\u017ebanja te\u017eine, a kada vi neprestano vje\u017ebate i di\u017eete se na prste, straha od spu\u0161tenog stopala nema. Kad sam po\u010deo dizati utege mama nije dozvoljavala da se kod ku\u0107e peru moje trenirke i oprema za trening, govorila mi je da \u0107u ostati mali i iskrivljen. Dvije godine sam na umivaoniku u klubu sve prao i su\u0161io dok se nije predomislila.<\/p>\n Koliko vas je familija podr\u017eavala? Osim \u0161to ste sportsku opremu morali prati van ku\u0107e, kako su reagirali na po\u010detku?<\/strong><\/p>\n Tata je od po\u010detka bio jako ponosan, brat isto. Mama je polako prihvatila. \u010citav kvart me dolazio gledati na treninge, na natjecanjima su pola publike bili de\u010dki i cure s Pe\u0161\u010denice i Borongaja. Ina\u010de sam ro\u0111en u Splitu 1952. godine, moji su iz Poljica. Ali ja sam odrastao na Pe\u0161\u010denici, u Malnarovoj Republici. Bio je to period industrijalizacije, moji su i\u0161li za poslom, otac mi je bio strojobravar. U Zagreb smo do\u0161li 1953. godine, \u017eivjeli smo prvo kao podstanari u barakama koje su bile ovdje iza Doma sportova. Kasnije su sru\u0161ene kad se gradila toplana. U stan na Pe\u0161\u010denicu smo do\u0161li 1959. godine, od kvarta tada nije bilo ni k, od na\u0161e ulice do potoka nije bilo nijedne zgrade. Kad sam krenuo u \u0161kolu glavno nam je igrali\u0161te bilo po aerodromu na Borongaju, tamo je bila i opti\u010dka industrija Ghetaldus. Pratio sam razne sportove. Kao momak sam svaki vikend i\u0161ao gledati ligu hrvanja, ligu boksa, atletiku. Atletika je bila na Dinamovom stadionu. U Kutiji \u0161ibica su bili boksa\u010dki me\u010devi na kojima je znalo biti po tisu\u0107u gledatelja. Hrvanje je bilo na Trgu \u017ertava fa\u0161izma, u jednom diska\u010du, tamo gdje je danas Hrva\u010dki klub Lika.<\/p>\n Vratimo se sad na 1970-e i rad u Metalcu. Kakve uvjete ste tada imali, kako ste se organizirali, razvijali programe?<\/strong><\/p>\n Jako smo dobro radili, i dizanje utega i powerlifting<\/em>, pogotovo ako uzmemo u obzir uvjete u kojima se radilo. Prije nije bilo svaki dan jedi meso, to si ljudi nisu mogli priu\u0161titi. Nije bilo ni gledaj analize na YouTubeu i sli\u010dne stvari. Rezultate svjetskih prvenstava u dizanju utega sam tr\u010dao saznati tako \u0161to sam kupovao sovjetski Sport na Trgu bana Jela\u010di\u0107a. Kad smo i\u0161li na prvenstva vani, uvijek smo prislu\u0161kivali Ruse i Bugare, kakve programe treniranja i prehrane oni imaju. To na stranu, dizanje utega je u Jugoslaviji bilo jako dobro organizirano. Postojala je prva savezna liga s deset klubova i druga savezna liga Istok-Zapad. Sve je dosta potpomagao Savez za fiskulturu, a kad ste imali status sporta\u0161a prvih kategorija, imali ste i primanja. Prvak Jugoslavije je imao pravo na primanja u visini prosje\u010dnog mjese\u010dnog dohotka. Danas je u Zagrebu ta stipendija 600 kuna. Kad sam postao trener reprezentacije, od dr\u017eave sam dobio stan. A nikad nisam bio \u010dlan partije, da ne bi sad netko odmah to nabacio. Bio sam trener i selektor jugoslavenske reprezentacije od 1988. do 1991. godine.<\/p>\n Koje su razlike kada uspore\u0111ujete me\u0111unarodna natjecanja 1970-ih i 1980-ih i danas?<\/strong><\/p>\n Do 1990-ih je doping bio pre\u0161utno odobren. Zato ste prije imali rezultate o kojima danas sporta\u0161i ne mogu ni sanjati. Kod nas doping nikad nije bio udaran, ali zato je dosta Bugara i Rusa umrlo mlado, s \u010detrdeset ili pedeset godina. Sjetimo se Naima S\u00fcleymano\u011flua ili Nauma \u0160alamanova \u2013 vi\u0161e puta mu je mijenjano ime i prezime jer je bio pod pritiscima kao pripadnik turske manjine u Bugarskoj. Bio je svjetski prvak, rekorder sa \u0161esnaest godina. Umro je s pedeset godina, cirozu jetre je dobio u \u010detrdesetoj. To je samo jedan primjer. Ranije su i dvorane bile pune jer je svako prvenstvo Europe donosilo nove svjetske rekorde. Po deset tisu\u0107a ljudi je gledalo dizanje utega, to je danas nezamislivo. Prije par godina je na finalnom me\u010du na prvenstvu Europe u Bukure\u0161tu bilo dvadesetak ljudi u publici, a aplauz se pu\u0161tao na zvu\u010dnike, da na televiziji djeluje kao da publike ima. Danas je doping kontrola stroga i nu\u017ena. Ali i dalje se nekima zna progledati kroz prste, nije ba\u0161 da je jednak tretman svih i svugdje.<\/p>\n Kako je Metalac pro\u0161ao po\u010detkom devedesetih, pregrmio \u010ditav ratni period?<\/strong><\/p>\n Tijekom rata su nas iselili iz dvorane. Prvo je ovdje bilo skladi\u0161te municije, a jedno vrijeme su tu spavale i izbjeglice. Nesretni ljudi, bilo ih je na tisu\u0107e. Ponovno smo krenuli raditi 1993. i 1994., a tad smo formirali i prvu \u017eensku diza\u010dku sekciju. Ve\u0107 1995. i 1996. smo i\u0161li na europsko prvenstvo s djevojkama. Prva koja je dizala za Hrvatsku bila je \u017deljka Skuliber, a brzo joj se pridru\u017eila i moja k\u0107erka Branka Zemunik. Njih dvije su bile pionirke. Treba re\u0107i i da se 1990-ih na Metalac gledalo kao na socijalisti\u010dki produkt. I tablete protiv zubobolje su bile socijalisti\u010dki produkt pa smo ih koristili, ali dobro. Klubovi su se gasili, mijenjali imena, uzimali neka, kao, primjerenija. I nama su sugerirali da promijenimo ime, ali nismo htjeli. Izborili smo se da Metalac ostane Metalac.<\/p>\n Va\u017ena je ta povijest Metalca. Osnovan je 1929., kao radni\u010dko sportsko dru\u0161tvo, fri\u0161ko nakon progla\u0161enja \u0161estosije\u010danjske diktature. Od mnogih sportskih sekcija koje je tada imao, danas je ostalo samo dizanje utega i hrvanje. A bio je od vanrednog zna\u010daja za sindikalni i politi\u010dki rad sa \u0161irim masama. U Drugom svjetskom ratu Metalci i Metalke su odbili stati na stranu fa\u0161ista, a u monografiji izdanoj 1979., koju ste nam vi posudili, redakcija Metalca pi\u0161e da je najzna\u010dajniji rezultat kluba ljudsko opredjeljenje njegovih \u010dlanova 1941. godine.<\/strong><\/p>\n Tako je. Metalac je dao devet narodnih heroja, me\u0111u njima i jednu \u017eenu, Dragicu Kon\u010dar. U Narodnooslobodila\u010dkom pokretu sudjelovalo je najmanje dvjesto \u010dlanova Metalca. U najgora vremena je Metalac ostao na pravoj strani. Kao i nogometni klub Hajduk, koji nije htio igrati na strani fa\u0161ista. To su kolektivi koji su imali hrabrosti i mi se u Metalcu takve povijesti ne sramimo, dapa\u010de. Evo, ja na ekranu mobitela dr\u017eim sliku Stjepana Filipovi\u0107a, onaj moment pred vje\u0161anje. Dr\u017eim ga jer je to za mene hrabrost. To je borba, otpor. A prije sam na mobitelu dr\u017eao sliku Ljube \u010cupi\u0107a, onaj njegov osmijeh. \u0160to se mene ti\u010de, to se nikad ne zaboravlja. Supruga i ja svake godine na godi\u0161njicu smrti zapalimo lampione na grobu sestara Bakovi\u0107. To su ljudi iz \u010dijih biografija i dalje u\u010dim.<\/p>\n Kako se trenutno Metalac odr\u017eava na \u017eivot<\/strong>u? Uspjehe redate naveliko, ali koliko je i kakvog rada u pozadini svega toga?<\/strong><\/p>\n Najam dvorane pla\u0107amo i uspijevamo ga prebiti treniranjem drugih sportskih klubova i pojedinaca. Ali to jedva ide i ne mo\u017eete si priu\u0161titi da slu\u010dajno izgubite neke od tih poslova, jer onda vi\u0161e ne mo\u017eete pokrivati najam. \u017divimo isklju\u010divo na sufinanciranju od Grada Zagreba i na samofinanciranju. Sad nam je jedna od glavnih preokupacija to \u0161to je Dom sportova od Grada dobio 150 milijuna kuna za rekonstrukciju, a dvorana \u0107e u tom periodu morati biti zatvorena. Jo\u0161 uvijek ne znamo gdje \u0107e nas izmjestiti. Uspjeha nam stvarno ne nedostaje, ove godine smo imali osam seniorskih dr\u017eavnih prvaka, bili smo mom\u010dadski prvaci i prvaci Kupa u mu\u0161koj i \u017eenskoj kategoriji. Da imamo vi\u0161e novca, vjerojatno bismo mogli biti mom\u010dadski prvaci Europe, ali to nikoga ne interesira. Nije nogomet, ko\u0161arka ili vaterpolo. A dizanje utega je pravi doma\u0107i sport, ovdje se razvijaju na\u0161i treneri i diza\u010di i diza\u010dice, i ovdje ostaju. Produkt su na\u0161eg znanja, rada, ekonomiziranja. Kada gledate npr. nogomet, svi na\u0161i vrhunski igra\u010di i treneri rade vani, vani \u017eive, vani pla\u0107aju poreze. Nogomet u tom smislu nije ba\u0161 doma\u0107i sport.<\/p>\n Zadnjih godina se dosta bavite i kondicijskim pripremama sporta\u0161a, u tome ste bili progla\u0161eni za najboljeg trenera Hrvatske. Koliko vam je taj rad bitan, koje uspjehe posebno pamtite?<\/strong><\/p>\n Tome sam trenutno najvi\u0161e posve\u0107en, ali kondicijske pripreme su dugo va\u017ean aspekt rada Metalca. I \u017deljko Mavrovi\u0107 je ovdje trenirao osam mjeseci prije me\u010da za titulu svjetskog prvaka. Kruna mog uspjeha su vesla\u010di bra\u0107a Sinkovi\u0107, s kojima radim zadnjih \u0161est godina. Srce mi je jako zaigralo kad sam u tri ujutro gledao kako osvajaju zlatnu medalju na Olimpijadi u Tokiju. \u017denu sam probudio, unuka, sve \u017eivo. Nije to samo zato \u0161to ih ja treniram, nego zato \u0161to su mi veliki prijatelji. Kod njih je nesrazmjeran spoj vrhunskog rezultata i ljudskosti. Oni su najnormalniji ljudi, treniraju ovdje s rekreativcima, dru\u017ee se, donesu bombone. Dio su nas, smatramo ih Metalcima. Sjajne su i vesla\u010dice sestre Jurkovi\u0107, kajaka\u0161ica Anamaria Govor\u010dinovi\u0107 i brojni drugi.<\/p>\n Autor ste knjiga i priru\u010dnika o dizanju utega. Kako trenutno stojimo s tom literaturom u Hrvatskoj, kaskamo li puno?<\/strong><\/p>\n Stojimo lo\u0161e. Zadnji ud\u017ebenik o dizanju utega napisao sam ja i izdan je sredinom 1980-ih. Tad je nekad iza\u0161lo i par va\u017enih prijevoda ruskih trenera i diza\u010da. Kasnije sam radio statisti\u010dke analize svjetskih prvenstava i pisao za razli\u010dite zbornike radova, ali sve je to malo i nedovoljno. Nisam imao vremena da se dalje bavim time. Svakako bi nam trebalo nove literature, jer dizanje utega sada i prije \u010detrdeset godina nije isto. Na Kineziolo\u0161kom fakultetu se dizanjem utega bave usputno, \u010disto informativno i generalno nam nedostaje ozbiljniji pristup tom sportu. Fali nam i medijsko pra\u0107enje dizanja utega. U Jugoslaviji su Sportske novosti znale pisati o tome, pa bi se ne\u0161to dalo iskopati po arhivima. Ali i tu fali materijala i \u0161irine. Ogroman dio povijesti dizanja utega na ovim prostorima nije zabilje\u017een niti se danas bilje\u017ei.<\/p>\n Nakon svih ovih godina, i dalje ste skoro svakoga dana ovdje, u Metal\u010devoj dvorani. \u0160to vam daje nadu?<\/strong><\/p>\n Ako \u017eivi\u0161 \u017eivot povr\u0161no, da impresionira\u0161 drugoga i leti\u0161 za statusnim simbolima, onda si, \u0161to bi rekao pisac Branislav Nu\u0161i\u0107, odjekuju\u0107i jo\u0161 od Jovana Sterije Popovi\u0107a, pokondirena tikva. A \u017eivot je kratak i prozuji za \u010das, da citiram Bajagu. Uz veliku radost koju mi je donio brak i dvoje djece, Metalac je drugo najva\u017enije \u010demu sam uvijek bio posve\u0107en. Onih koji su tu od po\u010detka Metalca, sve je manje. \u017divih je trenutno samo \u010detvero. Svaki uspjeh nas je veselio, svako prvenstvo u Zagrebu nas je veselilo. Najvi\u0161e me veseli \u0161to je Metalac ostao Metalac. Ostao je na razini skromnosti i predanosti koju je imao kao radni\u010dki sportski klub. Nadu mi daju na\u0161i sjajni mladi treneri Ivan Knez i Matija Brlas. Fanatici su, jako im je stalo i vjerujem da \u0107e nastaviti tako raditi. Najgore bi mi bilo kad bih ja oti\u0161ao iz Metalca zbog bolesti ili \u010dega god i da se klub raspadne. Kao, oti\u0161ao Tito, raspala se Jugoslavija, oti\u0161ao Zemunik, raspao se Metalac. Poanta je da se klub razvija, da i dalje bude dio ovog dru\u0161tva. I prije mene je bio netko tko je Metalac razvijao i gradio. Ljudi koji su goli i bosi trenirali na hladnome, stvarali klub i sa\u010duvali principe rada i \u017eivota u najte\u017eim vremenima.<\/p>\n razgovor vodila Ivana Peri\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Metalac je u najgora vremena ostao na pravoj strani. Kao i nogometni klub Hajduk, koji nije htio igrati na strani fa\u0161ista. To su kolektivi koji su imali hrabrosti i mi se u Metalcu takve povijesti ne sramimo, dapa\u010de<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2607,"template":"","tags":[29],"atribut":[],"class_list":["post-1556","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/Zemunik2_Davor-Konjikusic-1-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/Zemunik3_Davor-Konjikusic-1-scaled.jpg\")