Granica je rije\u010d s kojom je po\u010dela godina. Granica je rije\u010d godine, iako \u0107e te uvjeravati da je rije\u010d godine neka puno bezopasnija, banalnija, neka neprevodiva s engleskog po mogu\u0107nosti, jer nije svaki svijet prevodiv u drugi, jer i jezik ima granice, samo su one za razliku od administrativnih prirodnije i realne. Granica bi bila ono mjesto dokle smijemo i\u0107i, povezana sa strahom, ali i sa slobodom. Ta simboli\u010dna granica izaziva te i podsje\u0107a: izbor je tvoj, dok nimalo simboli\u010dne granice dr\u017eava ne ostavljaju puno izbora, one su rampe pred kojima i zbog kojih jedni gube \u017eivote da bi drugi mogli sa\u010duvati povlastice.<\/p>\n
Ali granica je, i mimo Schengena, definitivno rije\u010d godine. S ekrana te napada selfhelp<\/em> o va\u017enosti toga da postavi\u0161 svoje granice prema drugim ljudima, ali ni\u0161ta nema o tome kako \u0161tite\u0107i svoje uske, svete granice, non\u0161alantno prelazi\u0161 tu\u0111e; godinama ba\u0161 ni\u0161ta o tome koliko je dobro prije\u0107i vlastitu granicu, a katkad i tu\u0111u. Na granicama uvijek gubimo ljude. Koliko si ih izgubila lani? Nadam se da si neke i dobila, s godinama to ide te\u017ee, primijetila si.<\/p>\n Iako na drugom kraju Evrope, tu iza ugla, mjesecima traje bijesan, podmukao rat zbog granice, ti bezazleno voli\u0161 ideju Europske unije po kojoj se, eto, mo\u017eemo slobodno kretati; tvoji prijatelji koji \u017eive u pograni\u010dnim mjestima, znaju \u0161to zna\u010di ta rastrzanost kad se budi\u0161 u jednoj dr\u017eavi, ide\u0161 na posao u drugu, prolaze\u0107i katkad i kroz tre\u0107u, oni su najsretniji \u2013 pa tko bi im zamjerio. Granicu treba gurnuti duboko iza sebe, tu se sla\u017eemo, ali ona nije iza nas ni ispred nas: stojimo upravo na njoj slobodni kao ptice na elektri\u010dnoj \u017eici, samo da se netko ponovo ne sjeti pustiti struju.<\/p>\n U isto vrijeme, \u0161ire\u0107i krila prema Zapadu gdje te, kako ka\u017eu (la\u017eu?) u starom dobrom westernu, \u010dekaju novac i pustolovine, ostavlja\u0161 na ve\u0107oj distanci prostor koji ti je jezi\u010dno, mentalitetski, geografski i povijesno sli\u010dniji, ali nesretan i razoren i apsurdan i beznadan \u010dak i vi\u0161e od tvoje zemlje. Tvoje sitne zemlje na periferiji koju je kao i toliko puta kroz povijest dopala uloga \u010duvara granice, de\u017eurnog policajca. Igra je takva: tko zadnji presko\u010di crtu\/granicu taj mlati migrante.<\/p>\n Bilo je to ju\u010der, sje\u0107a\u0161 se? Prije mjesec-dva. U autobus Zagreb \u2014 Rijeka u\u0161la je skupina mladih mu\u0161karaca tamnije puti koji su sjeli u zadnji dio autobusa. Nekoliko urednih, dobro odjevenih mladi\u0107a, \u0161to nije va\u017eno, ali upalo ti je u oko, jer bilo je ipak o\u010digledno da se radi o migrantima, \u0161to je uskoro ovjerio i dolazak policije, pregledom dokumenata. U taj isti stra\u017enji dio busa, u koji si i sama sjela, u\u0161la su nekako u isto vrijeme jo\u0161 trojica mladi\u0107a, tako\u0111er tamnije puti, od kojih je jedan, najmla\u0111i, sjeo pored tebe \u2013 ta trojica nisu bili migranti, nego Romi. Kad je do\u0161lo do pregleda dokumenata, boja puti je postala presudna, legitimirali su i Rome, a tvoj suputnik, pokazalo se, kod sebe nije imao osobnu, ba\u0161 nikakav dokument. “Iz Hrvatske sam, ro\u0111en sam u Hrvatskoj”, rekao je. “Izgubio sam osobnu, idem raditi u Pazin”, objasnio je, pa ponovio da je ro\u0111en i \u017eivi u Hrvatskoj. Bio je nervozan, ali ne i prepla\u0161en, mo\u017eda je navikao. Policajac u civilu, po slu\u017ebenoj du\u017enosti kratko je gnjavio pitanjima, taman dok si odvrtjela u glavi scenarij u kojem \u0107e\u0161 ga pitati \u017eeli li vidjeti i tvoju osobnu, a zatim je oti\u0161ao i mogla si ispustiti zrak, jer ti ba\u0161 ne voli\u0161 konflikte. Bila je to ona sretnija varijanta u kojoj su svi putnici na kraju ostali u autobusu. Onaj mladi\u0107 do tebe, zabio je glavu duboko u mobitel i nije je dizao do Rijeke, nijednom nije pogledao u tvom pravcu, dobro je pazio na to. Na kolodvoru razi\u0161li ste se bez pozdrava, kao i svi slu\u010dajni suputnici. Ne\u0107e\u0161 saznati jesu li migranti iz busa, prolaze\u0107i preko rije\u010dkog kolodvora, susreli svoju manje sretnu bra\u0107u po sudbini, one koji su bez \u017eu\u0111enih papira ostali u tom me\u0111uprostoru bez i\u010dega za \u017eivot (jer i papire je mogu\u0107e kupiti, tako su ti rekli, ako ima\u0161 s \u010dim), niti je li onaj mladi Rom sretno stigao u Pazin na gra\u0111evinu (nada\u0161 se da ipak jest). Udaljila si se sa scene, brzo, jer svako poni\u017eenje kojemu svjedo\u010di\u0161 postaje i tvoje, a to ti nije prijatno.<\/p>\n Sa svojim bijelim licem i urednim papirima od Nove godine mo\u017ee\u0161 putovati gdje god ti se prohtije, od ju\u010der za tebe granice gotovo da i nema, ali ipak pod uvjetom da si na privremenom boravku: turistkinja, studentica, stipendistica kakve kulturne zaklade ili jeftina radna snaga. Za tvoje suputnike iz busa, uvijek \u0107e se na\u0107i i \u017eilet-\u017eica i batina u ruci pravde, kakav \u010duvar zakona da ih legitimira ili rampa da ih zaustavi. Na\u0161e \u0161ume su ih pune, tih rampi postavljenih da migrantima zabrane prolaze. Na jednu si naletjela nedavno, skupljaju\u0107i kestenje na Petrovoj gori, sje\u0107a\u0161 se? Rampa tek tako, na praznom putu usred \u0161ume, da nije bilo katanca ti bi je podigla, sigurno bi, bi vjerojatno.<\/p>\n Mo\u017eda te to podsjetilo na sve rampe koje su ti presijecale put. Niotkud, iz daleke pro\u0161losti, dolepr\u0161ale su razglednice s nekih hotelskih pla\u017ea za koje je trebalo platiti upad da bi se rampa podigla, ali ti si s prijateljicama sve to zaobilazila, jer si bila mlada i nije vas bilo briga ako vas uhvate kako se sun\u010date u toplesu i jedete po prvi put Milky Way i Bounty iz hotelskog free shopa, bile ste br\u017ee, drskije. Sa\u010duvaj u sebi tu sliku slobode kad je ve\u0107 ima\u0161, dobro \u0107e ti do\u0107i kad god ti ovi i oni<\/em> poku\u0161aju navu\u0107i uzde. Kasnije, te su se poluzabranjene pla\u017ee mno\u017eile, op\u0107enito rampe su se po\u010dele mno\u017eiti, javno je postajalo privatno i tvoj svijet, za koji se \u010dinilo da \u0107e rasti, \u0161irio se ovisno o dubini nov\u010danika, a su\u017eavao ovisno o pli\u010dini karaktera velmo\u017ea i sjecikesa. Unutarnje granice postale su na\u010di\u010dkane natpisima: NE ULAZI, ZABRANJENO, PRIVATE, O\u0160TAR GAZDA, JEBO NAROD. Ima tu malo slobodne interpretacije, ali razumijemo se, pri\u010dam ti kao da govorim sebi. Bounty je zaista doplovio, doplovile su \u010ditave flote kruzera, ali je svejedno svaki otplovio bez tebe, osim ako na istom nisi sobarica. Govore\u0107i istinu, granica nema samo za bogatune i poludjele mesije, ovo je njihovo zlatno doba, era je op\u0107e hipnoze koja za proroka ima blaziranog bezveznjaka koji ima vi\u0161e love no \u0161to stane u Afriku, eto toliki je to \u010dovjek, taj mag novca i u nebo mo\u017ee kad mu se sprdne, tome ni nebo nije granica. Tko zna postoji li uop\u0107e smrt?<\/p>\n Ipak, uvijek \u0107emo imati pokoje putovanje i knjige, bezbroj dostupnih mjesta i \u017eivota za koje ne treba\u0161 paso\u0161 ni putovnicu. Pro\u010ditala si da nacionalna knji\u017eevnost ne postoji ako ne mo\u017ee prije\u0107i granicu i to ti se svidjelo, taj zajeb. Kad te sretnem, predlo\u017eit \u0107u ti da pro\u010dita\u0161 knjigu koja se zove “Granica \u2013 putovanje na rub Europe” koju je napisala Kapka Kassabova, bugarska autorica sa \u0161kotskom adresom, jedna od onih mudrih i otvorenih ba\u0161tinica vi\u0161e svjetova i kultura za koje se nada\u0161 da \u0107e zamijeniti turobne emigrante i cini\u010dne apatride. Knjiga je posve\u0107ena svima koji nisu uspjeli prije\u0107i na drugu stranu, ju\u010der i danas. Otvara je citat romske pjeva\u010dice Esme Red\u017eepove: “Ljudi zaboravljaju da smo samo gosti na ovoj zemlji \u2013 da dolazimo goli i odlazimo praznih ruku.”<\/p>\n U me\u0111uvremenu, ne ustru\u010davaj se povremenog razbojstva u svijetu razbojni\u010dkih pravila. Podigni bar kradom poneku rampu koju spazi\u0161 u \u0161umi ili na pla\u017eama, neka kroz njih, brzinom vjetra, sunu prognani \u2013 oni koji putuju no\u0107u i, naravno, djeca, jer ona pamte budu\u0107nost i \u010dinjenicu da rampe slu\u017ee da ih presko\u010di\u0161 ili se provu\u010de\u0161.<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Za tvoje suputnike iz busa, uvijek \u0107e se na\u0107i i \u017eilet-\u017eica i batina u ruci pravde, kakav \u010duvar zakona da ih legitimira ili rampa da ih zaustavi. Na\u0161e \u0161ume su ih pune, tih rampi postavljenih da migrantima zabrane prolaze<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2576,"template":"","tags":[105],"atribut":[],"class_list":["post-1591","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji"],"acf":[],"yoast_head":"\n