Ple\u0161em otkad znam za sebe, mislim da sam tako zavodio i djevoj\u010dice u vrti\u0107u (smijeh). Kada sam se nakon \u017eivota u Njema\u010dkoj, gdje su mi roditelji radili, u tre\u0107em razredu osnovne \u0161kole vratio u Split, prijateljice iz razreda su me vidjele kako ple\u0161em na nekom ro\u0111endanu i nagovorile da do\u0111em u Plesni klub “Vru\u0107a \u010dokolada”. Voditeljica mi je odmah rekla da kao jedini de\u010dko ne moram pla\u0107ati \u010dlanarinu i upisala me. U sedmom razredu prebacio sam se u Plesni klub “DNF”, u toj dobi mi je hip-hop bio puno bli\u017ei i stvarno sam dugo plesao, gu\u0161tao sam u tome, imao sam ekipu, i\u0161li smo na natjecanja, dru\u017eili se, ples mi je bio sastavni dio odrastanja.<\/p>\n
Kada je na red do\u0161la gluma?<\/strong><\/p>\n Pa zapravo paralelno, u vi\u0161im razredima osnovne \u0161kole majka me nagovorila da odem u Gradsko kazali\u0161te mladih, ona je prepoznala da bi me gluma mogla zanimati i bila je, o\u010dito, u pravu. Da se \u017eelim profesionalno baviti glumom shvatio sam puno kasnije, prvo sam mislio da \u0107u biti grafi\u010dki dizajner, zavr\u0161io sam i \u0160kolu likovnih umjetnosti, ali na vrijeme sam vidio da vi\u0161esatno sjedenje za kompjuterom nije posao u kojem se pronalazim. Negdje na tre\u0107oj godini studija glume shvatio sam da je to to. I kada sam padao s nogu od umora, imao sam i volje i motivacije da nastavim raditi i u\u010diti, gluma me ispunjavala.<\/p>\n Velik broj dalmatinskih osamnaestogodi\u0161njaka odlu\u010di oti\u0107i na studij u Zagreb. Za\u0161to ste vi ostali u Splitu?<\/strong><\/p>\n Nakon prvog semestra studija dizajna vizualnih komunikacija u Splitu sku\u017eio sam da to nije za mene i pripremao sam se na odlazak u Zagreb. Shvatio sam da studij glume inkorporira sve ono \u0161to volim: pokret, ples, muziku i literaturu. Jedan dan sam u Slobodnoj Dalmaciji vidio da se u Splitu otvara studijski program glume i da je prijemni ispit za dva tjedna. Iskreno, mislio sam da \u0107e mi taj prijemni slu\u017eiti kao priprema za Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu i da nema \u0161anse da upadnem. I tu se u pri\u010du upleo ni manje ni vi\u0161e nego veliki Josip Genda. Gorka Genda, njegova supruga, bila je profesorica hrvatskog jezika kod koje sam i\u0161ao na repeticije kada sam se vratio iz Njema\u010dke jer sam imao problema s hrvatskim, skupio sam hrabrosti, nazvao je i zamolio da mi Genda pomogne s odabirom monologa za prijemni ispit. Sje\u0107am se da je do\u0161ao kod mene ku\u0107i, prije se nismo poznavali, s tim svojim glasom, s raznim papirima i po\u010deo \u010ditati. Ostao mi je u sje\u0107anju onaj Pometov monolog iz “Dunda Maroja” u kojem se puno govori o hrani, ogladnio sam slu\u0161aju\u0107i ga. Upao sam iz prve na studij pa nije bilo razloga za i\u0107i u Zagreb. Sada sam ve\u0107 dugo tu, radim u splitskom HNK-u od 2009. godine i iskreno, lako se naviknuti na ovakav na\u010din \u017eivota, privilegija je \u017eivjeti u Splitu, naprosto je ugodnije i sporije. Naravno, Zagreb daje brojne druge mogu\u0107nosti, ali ostao sam tu.<\/p>\n Koje su bile va\u0161e prve uloge?<\/strong><\/p>\n Godine 2006. na Splitskom ljetu sam radio na dvije predstave. Jedna je bila Boccacciov “Dekameron” u re\u017eiji Gorana Golovka, glumio sam vi\u0161e uloga, \u010dak i opaticu, a druga predstava bila je “Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi” Toma Stopparda u re\u017eiji Nenni Delmestre. Tako\u0111er, iako se radi o spotu, va\u017ena mi je uloga besku\u0107nika u “Smaku svita” TBF-a, gdje sam glumio sa svojom labradoricom Emom, koja se svako jutro veselila snimanju. Onda su krenuli i studentski filmovi, prvi je bio “Mrak” Dana Okija. U filmu sam glumio ubojicu, mnogi ka\u017eu najve\u0107eg negativca kojeg sam ikada glumio.<\/p>\n Iako vas je kazali\u0161na i filmska scena poznavala i ranije, \u010dini se da ste \u0161iroj publici postali poznati svojim ulogama u filmu “Zvizdan” Dalibora Matani\u0107a, koji je te 2015. postigao i prili\u010dan europski uspjeh, osvojiv\u0161i nagradu za najbolji film u kategoriji “Izvjestan pogled” na Filmskom festivalu u Cannesu.<\/strong><\/p>\n Istina, sa “Zvizdanom” se sve nekako pokrenulo, taj film mi je otvorio brojna vrata. Snimanje “Zvizdana”, a i kasnije njegova recepcija, festivali na koje smo i\u0161li, bili su na neki na\u010din i prijelomna to\u010dka za moj posao, karijeru. Ali iskreno, mislim da sam pritisak i svjetla reflektora osjetio ipak manje jer ne \u017eivim u Zagrebu.<\/p>\n U “Zvizdanu” ste svirali trubu, u filmu “Aleksi” gitaru. Ple\u0161ete, crtate, glumite, evo i svirate. Koliko vam je muzika va\u017ena u \u017eivotu?<\/strong><\/p>\n Nemam iskustvo mladena\u010dkog rock-benda ni formalno muzi\u010dko obrazovanje, u predstavama sam isto malo svirao, ali zapravo muzika je ne\u0161to \u0161to je ba\u0161 samo moje, \u010demu se stalno vra\u0107am u slobodno vrijeme. Uzmem gitaru i isklju\u010dim se i izgubim na nekoliko sati. Meni sviranje funkcionira kao neka vrsta meditacije. Kada smo snimali “Sigurno mjesto”, kupio sam u Zagrebu malo ozbiljniju gitaru i sve vi\u0161e i vi\u0161e slobodnog vremena provodim sviraju\u0107i i stvaraju\u0107i neku svoju muziku.<\/p>\n U jednom intervjuu ste izjavili da je za vas gluma prvenstveno kolektivni rad. Na \u0161to ste ciljali?<\/strong><\/p>\n Mi glumci smo jedni drugima na probama prva publika i jako je va\u017eno osje\u0107ati se opu\u0161teno, znati dati i primiti konstruktivnu kritiku, biti slobodan i otvoren jer je to jedini na\u010din da se dogodi onaj neki klik koji predstavu ili film digne na jo\u0161 vi\u0161u razinu, a to publika kasnije vidi i osjeti. Uostalom, tako je puno ljep\u0161e raditi. Mo\u017eda je na papiru ponekad va\u017eno imati zvijezdu u projektu, ali to se, ako zvijezda ne zna raditi ravnopravno s drugim kolegama, u realizaciji zna obiti o glavu. Ne \u017eelim mistificirati svoj posao, ali mora\u0161 malo vjerovati u \u010daroliju, mora\u0161 se baciti u nepoznato i prije\u0107i neke svoje i zajedni\u010dke granice kako bi svima bilo gu\u0161t svaki dan ne\u0161to zajedno stvarati.<\/p>\n Na \u010demu trenutno radite u HNK-u Split?<\/strong><\/p>\n Igramo “U malu je u\u0161a \u0111ava”. Predstava je trenutno na repertoaru u re\u017eiji Marija Kova\u010da, a prema knjizi Tisje Kljakovi\u0107 Brai\u0107. U njoj imam manju ulogu, glumim divnog Mom\u010dila Popadi\u0107a. Ljudi predstavu obo\u017eavaju, stalno je rasprodana. Trenutno radimo “\u017dabu” Dubravka Mihanovi\u0107a, premijera je u velja\u010di, radnja se odvija na Badnjak u jednoj brija\u010dnici, a ja igram taksista koji \u010desto navra\u0107a u salon. Tako\u0111er, veselim se obnovi predstave “55 kvadrata” Ivane Vukovi\u0107 u re\u017eiji Ivana Plazibata koja je dobila nagradu hrvatskog glumi\u0161ta za najbolju predstavu.<\/p>\n Kada smo kod putovanja, snimali ste film u Njema\u010dkoj. O \u010demu se radi?<\/strong><\/p>\n Radio sam na filmu “Filo”, scenarij i re\u017eiju potpisuje Aleksandra Oli\u0107. To je moj prvi film na njema\u010dkom jeziku \u0161to je bilo prili\u010dno izazovno. Glumim Ibru, Aleksandra mi je rekla da voli Ibrahimovi\u0107a, vjerojatno je lik dobio ime po njemu, iako nema veze s nogometom. Ibra se zaljubljuje u djevojku na\u0161ih godina koja ne mo\u017ee odlu\u010diti \u017eeli li ozbiljnu vezu ili ne. Iskustvo snimanja bilo je interesantno, kao i razlika izme\u0111u radnih uvjeta kod nas i u Njema\u010dkoj. Tamo je standard rad deset sati dnevno s pauzama, kod nas 12, jako paze na prekovremene jer dosta ko\u0161taju pa ih nema, snima se pet dana pa imate pauzu od dva dana. Kod nas se uglavnom snima \u0161est dana i imate jedan dan odmora. Svaki slobodni trenutak u Berlinu koristio sam da odem u kazali\u0161te, do\u0161ao bih naslijepo, sat-dva prije projekcije i \u010dekao na blagajni da netko otka\u017ee rezervaciju. Najvi\u0161e sam i\u0161ao u Schaub\u00fchne.<\/p>\n Glumili ste u mnogim uspje\u0161nim doma\u0107im serijama, od “Loze” preko “Novina” do “\u0160utnje” i “Podru\u010dja bez signala”. Ima li neke razlike izme\u0111u snimanja filmova i serija, koja su va\u0161a iskustva?<\/strong><\/p>\n Pa i nema, osim naravno u trajanju, pogotovo kada serija ima vi\u0161e sezona. Nekad se snima malo br\u017ee i to je to. Trenutno snimamo drugu sezonu “\u0160utnje”. Zanimljivo mi je bilo \u0161to se puno novinara koje poznajem prepoznalo u likovima iz “Novina”, jedino mi nitko nije pri\u0161ao i rekao da ga na nekoga podsje\u0107a ba\u0161 moj lik, novinara Andreja.<\/p>\n Kada razmislim, mene malo podsje\u0107a na druga i kolegu Hrvoja \u0160imi\u010devi\u0107a.<\/strong><\/p>\n Eto, to jo\u0161 nisam \u010duo. \u0160to se ti\u010de “Podru\u010dja bez signala”, pro\u010ditao sam roman Roberta Peri\u0161i\u0107a \u010dim je iza\u0161ao i odu\u0161evio se, pa sam, kada sam \u010duo da Dalibor Matani\u0107 i producentica Ankica Juri\u0107 Tili\u0107 rade seriju, nazvao i rekao da mi daju bilo kakvu ulogu jer \u017eelim sudjelovati u tom projektu.<\/p>\n Imate li nekog omiljenog lika u serijama na kojima ste radili?<\/strong><\/p>\n Definitivno Janda, in\u017eenjer i biv\u0161i sindikalni vo\u0111a iz “Podru\u010dja bez signala”. Na\u010din na koji ga je Izudin Bajrovi\u0107 odigrao je fenomenalan.<\/p>\n U filmu “Sigurno mjesto” glumite Damira, mladog \u010dovjeka sa \u0161izofrenijom. Kako ste se pripremali tu ulogu?<\/strong><\/p>\n Prvo sam krenuo sastavljati popis literature o mentalnim bolestima koju moram pro\u010ditati, razmi\u0161ljao sam s kojim je psihijatrima najbolje razgovarati. Ali onda sam, kada sam krenuo raditi s Jurom Leroti\u0107em, shvatio da ova vrsta pripreme u kontekstu takvog specifi\u010dnog filma mo\u017ee stvoriti neku distancu, da nema smisla da o bolesti istra\u017eujem izvana, ve\u0107 da moram vu\u0107i ne\u0161to iznutra, iz sebe i rada na probama. Taj scenarij je toliko iskren i jak da je bio cilj biti jednako iskren, osjetiti taj lik. Poku\u0161avao sam \u0161to manje racionalizirati i emotivno do\u017eivjeti Damira, \u0161to mo\u017eda i nije uvijek najpametnije. Jedan stariji kolega na setu mi je rekao da sve to previ\u0161e pro\u017eivljavam, ali stvarno nisam znao ni mogao druga\u010dije pristupiti liku. Tako da sam istra\u017eivanje za film odradio zajedno s Jurom, po\u010deo sam shva\u0107ati \u0161to \u017eeli od mene kad bi izustio samo jednu rije\u010d. Tako\u0111er, kako moj lik zapravo jako malo govori, osje\u0107ao sam da moram ispuniti tu \u0161utnju pa sam krenuo zapisivati njegove misli. U Damiru se odvija jedna naoko nevidljiva borba pa sam za svaku scenu sam sebi pisao misli \u2013 misli su se mijenjale kako je bolest napredovala, a krenule su od vrlo konkretnih: za\u0161to mi se ovo de\u0161ava i kako da rije\u0161im problem koji imam i koji utje\u010de ne samo na mene, nego i na obitelj koju volim. Kada razmi\u0161ljam o liku Damira, stvarno vjerujem da on poku\u0161ava na\u0107i rje\u0161enje i da ne \u017eeli umrijeti, radio sam ga kao nekoga kome je cilj pre\u017eivjeti, zato mi je bilo va\u017eno da je on u sebi zapravo jako aktivan i dok nepomi\u010dno stoji.<\/p>\n Kao netko tko ima i osobnog iskustva s razli\u010ditim mentalnim bolestima, imam potrebu nimalo objektivno re\u0107i da je fascinantno koliko se u svakom pokretu tijela va\u0161eg lika mo\u017ee prepoznati njegovo stanje, kada je na lijekovima, a kada ne, kada ima snage za borbu i kada odustaje.<\/strong><\/p>\n Dosta mi je ljudi reklo da je prepoznalo neka vlastita stanja ili stanja bliskih osoba kojima su dijagnosticirane razli\u010dite bolesti. To mi je drago jer mi Jure gotovo nikada nije davao taj tip uputa “izvana” niti sam ja, recimo, prou\u010davao nuspojave nekih konkretnih lijekova, to sve tjelesno je do\u0161lo spontano iz na\u0161eg rada “iznutra” i tih mojih ispisanih misli. Jako nam je bilo va\u017eno da se o toj temi pri\u010da, a i da poka\u017eemo da se bolest mo\u017ee dogoditi svakome. Obitelj u filmu stvarno nije disfunkcionalna i nema direktnog i jasnog uzroka za\u0161to se netko razbolio. Film je zbog svoje iskrenosti ohrabrio velik broj ljudi, prilaze nam i pri\u010daju svoja iskustva, shvatio sam da ne postoji osoba koja se u \u017eivotu nije susrela s nekom mentalnom bole\u0161\u0107u.<\/p>\n “Sigurno mjesto” osvojilo je nagrade na brojnim evropskim filmskim festivalima \u2013 od Locarna preko Sarajeva, Ljubljane, Beograda, Cottbusa, Zagreba\u2026 \u0160to sve te nagrade zna\u010de jednom doma\u0107em filmu?<\/strong><\/p>\n Drago mi je da film \u017eivi svoj festivalski \u017eivot jer to jednostavno zna\u010di da \u0107e ga vi\u0161e ljudi pogledati. Va\u017ean je to film jer nas dru\u0161tvo i dalje u\u010di da ne smijemo osje\u0107ati slabost, da guramo probleme pod tepih. I nije stvar samo u sramu i neugodi, ljudi ponekad skrivaju mentalne bolesti zbog straha da ne ostanu bez posla, da za\u0161tite svoju obitelj, da ne ostanu bez prijatelja. Hrabro je otvoreno pri\u010dati o svojim problemima, ali to ne mo\u017eemo o\u010dekivati od velikog broja ljudi ako iskreno\u0161\u0107u ugro\u017eavaju vlastitu egzistenciju. Mislim da je umjetna podjela na javnu i privatnu sferu dosta doprinijela produbljivanje problema jer se na\u0161e bolesti smatraju na\u0161om privatnom stvari s kojom dru\u0161tvo i radno mjesto nemaju veze. A to stvarno nije tako.<\/p>\n Film je bio i hrvatski kandidat za Oscara, promovirali ste ga u SAD-u. Kako je pro\u0161ao izlet u ameri\u010dki filmski svijet?<\/strong><\/p>\n U SAD-u smo bili deset dana po\u010detkom prosinca, konkretno u Los Angelesu i New Yorku, a promocija za Oscare zapravo funkcionira jako sli\u010dno kao i drugi filmski festivali, ima\u0161 projekcije i razgovore nakon filma. Nismo u\u0161li u u\u017ei izbor, \u0161to smo nekako i o\u010dekivali jer za promociju treba imati puno ve\u0107i bud\u017eet nego \u0161to smo mi imali. Nakon projekcija su bili organizirani i domjenci, \u0161to \u010dlanovi Akademije posebno vole pa nas je ekipa iz PR-a vodila za ruku i u\u010dila minglati. Ni s kim ne smije\u0161 pri\u010dati predugo ni prekratko, ni o \u010demu preduboko, a opet srda\u010dno, takvi su ameri\u010dki odnosi. Los Angeles mi se puno vi\u0161e svidio nego \u0161to sam o\u010dekivao, mislio sam da \u0107e mi biti preumjetan, ali zapravo ima neki ludi \u0161arm.<\/p>\n Stignete li gledati predstave, kakve filmove volite?<\/strong><\/p>\n Veselim se u GKM-u pogledati predstavu “Tako nam Bog pomogao” Hrvoja Korbara, nastalu prema knjizi “Summa atheologiae” Borisa De\u017eulovi\u0107a. A u kino idem kad god sam u Splitu i gledam sve, doma\u0107e filmove i blockbustere<\/em>. Nedavno sam gledao “Trokut tuge”, OK mi je, ali moram priznati da su mi neki raniji filmovi Rubena \u00d6stlunda dra\u017ei. \u0160to se doma\u0107eg filma ti\u010de, mislim da se doga\u0111aju sjajne stvari, ba\u0161 me na pro\u0161lom Zagreb film festivalu uhvatila mala euforija zbog divnih filmova koji su iza\u0161li kod nas. Mislim da nas \u010deka sjajna budu\u0107nost jer hrpa odli\u010dnih mladih ljudi snima i radi. Odli\u010dan mi je “Stric” Davida Kapca i Andrije Marde\u0161i\u0107a, u\u017eivao sam i u “Zbornici” Sonje Taroki\u0107, a sama euforija me uhvatila nakon projekcije “Tragova” izvrsne Dubravke Turi\u0107.<\/p>\n Gorane, za kraj \u2013 \u0161to vama daje nadu, \u0161to bi bilo va\u0161e li\u010dno sigurno mjesto?<\/strong><\/p>\n I utjehu i nadu pronalazim u umjetnosti \u2013 muzici, literaturi, filmovima, svemu dobrome \u0161to gledam i pratim i u \u010demu aktivno sudjelujem. Ali na nadu gledam i kroz prizmu rada, nema nade bez aktivnog anga\u017emana i pojedinca i kolektiva, mora\u0161 ulo\u017eiti vrijeme i energiju da bi bilo nade za ne\u0161to ve\u0107e i bolje. \u017divot je i ovako jedan bu\u0107kuri\u0161.<\/p>\n razgovor vodila Vedrana Bibi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prilaze nam i pri\u010daju svoja iskustva, shvatio sam da ne postoji osoba koja se nije susrela s mentalnom bole\u0161\u0107u. Ina\u010de se bolesti smatraju na\u0161om privatnom stvari s kojom dru\u0161tvo i radno mjesto nemaju veze. A to stvarno nije tako<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2573,"template":"","tags":[29],"atribut":[],"class_list":["post-1599","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/01\/Markovic2_Duska-Boban-1-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/01\/Markovic3_Duska-Boban-1-scaled.jpg\")