Izgradili su tako Katarci i la\u017enu Veneciju i zelene golf terene, \u0161oping centre u kojima \u010dovjeku treba Google maps za orijentaciju i stadione vrijedne milijarde dolara, klimatizirane ulice i gotovo stotinu kilometara besplatnog metroa koji povezuje cijeli grad \u2013 a svi mi jo\u0161 uvijek tr\u010dimo u pustinju osjetiti onu nikad prevazi\u0111enu dje\u010dju radost igranja u pijesku. Na akrobacije i utrke automobilima po katarskoj pustinji dolazili su mladi\u0107i iz susjednih zemalja, sve do diplomatske krize i saudijske blokade Katra, kada su im prijatelji prestali dolaziti i Katarci su se u pijesku igrali jedni s drugima. Ina\u010de, “pravih” Kataraca je tek 12 posto u ukupnoj populaciji. Ostalih dva i pol milijuna stanovnika \u010dine strani radnici iz Indije, Nepala, Banglade\u0161a, Pakistana\u2026 Tako je prizor indijskih “pustinjskih voza\u010da” u arapskim haljinama s palestinkom nespretno smotanom na glavi prili\u010dno prirodan u svojoj neprirodnosti.<\/p>\n Katar je veli\u010dine Slavonije i jo\u0161 ravniji od nje. Najvi\u0161a to\u010dka je na svega 103 metra nadmorske visine, a nalazi se blizu granice sa Saudijskom Arabijom. Jurimo ondje, prema jugu, kli\u017eu\u0107i preko pje\u0161\u010danih dina gore, dolje, gore, dolje\u2026 Osim dina, na horizontu tek ponegdje iskrsne naftna platforma s koje se vijori vatreni plamen. Brzina kojom se plameni jezici ra\u0111aju i nestaju pod vjetrom gotovo je zloslutna, a pijesak budi asocijacije na pje\u0161\u010dani sat koji nezaustavljivo curi: bogatstvo izgara, nestaje i unosi razdor me\u0111u ljude, pretvara bra\u0107u u zvijeri. Sje\u0107ate se Zaljevskog rata 1991. godine? Ira\u010dko-kuvajtske sva\u0111e oko kra\u0111e nafte, kr\u0161enja kvota te posljedi\u010dnog ru\u0161enja cijene nafte koje je rezultiralo ira\u010dkim napadom na Kuvajt? Kad su se upleli Amerikanci, Saddam Hussein je zaprijetio da \u0107e po povla\u010denju zapaliti sva naftna polja. Prijetnju je ostvario. Te zime gorjela je zemlja, a nebo Perzijskog zaljeva prekrile su crne zavjese.<\/p>\n Miris novca i nafte omamio je i druga dva susjeda. Saudijska Arabija dugo je bila bog i batina regije \u2013 pod njenim utjecajem su i danas Bahrein, Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati\u2026 S druge strane, Katar si zbog naftnog i plinskog novca mo\u017ee priu\u0161titi vanjsku politiku kakvu \u017eeli, a ne onu koju diktira mo\u0107na kraljevina. Mo\u017eda je 180 puta manji, ali je i dalje bogatiji od nje. Dva susjeda su stoga \u010desto u napetim odnosima. Tenzije su eskalirale 2017. godine kada je Saudijska Arabija optu\u017eila Katar za “podr\u017eavanje terorista” poput Muslimanske bra\u0107e i Irana, smrtnog saudijskog neprijatelja. Prekinula je diplomatske veze, zatvorila granicu s Katrom, povukla svoje ljude, ukinula letove, obustavila izvoz robe i najavila gradnju tzv. Salwa kanala koji \u0107e odsje\u0107i Katar od kopna i pretvoriti ga u otok. Protjerali su \u010dak i katarske deve i ovce: 12 tisu\u0107a njih moralo je napustiti zemlju! U listopadu 2018. godine Saudijci su zgrozili cijeli svijet, a Katar je do\u010dekao priliku za kontraudarac. Saudijski novinar i kriti\u010dar saudijskih vlasti Jamal Khashoggi ubijen je i isje\u010den na dijelove u saudijskoj ambasadi u Istanbulu. CIA je zaklju\u010dila kako je ubojstvo naredila saudijska kraljevska obitelj, a novinari katarske Al-Jazeere pljunuli su u dlan, protrljali ruke i zasukali rukave.<\/p>\n Zato bi se 1939. godina mogla uzeti kao “nulta godina” \u2013 ona koja \u0107e dijeliti katarsku povijest na prije i poslije nafte. Katar je donedavno bio jedna od najsiroma\u0161nijih zemalja svijeta, a na mjestu dana\u0161njih nebodera nalazila su se pra\u0161njava naselja ribara i lovaca na bisere. Cijela dr\u017eava imala je stanovnika koliko i grad Sisak. Bili su podijeljeni u plemena, me\u0111usobno sukobljena u borbi za oskudnim resursima: datuljama i biserima. Bisere su lovili robovi koji su u zemlje Zaljeva stizali na brodovima, u lancima, s ju\u017enja\u010dkih tr\u017enica robljem. Vlasnici su ih uranjali u more na dubine od devet do 27 metara, a oni bi s ko\u0161arom oko vrata i lancima na nogama pretra\u017eivali morsko dno u potrazi za kamenicama. Neki su mogli izdr\u017eati bez zraka i po 90 sekundi te zaroniti 50 puta dnevno. Iz tog perioda su neki egzoti\u010dni rituali i obi\u010daji koji su pre\u017eivjeli do danas, poput zar-borija<\/em>, tanbure<\/em> ili liwe<\/em> \u2013 tradicionalnog plesa afri\u010dkih korijena\u2026 Slu\u017eili su psihi\u010dkom i fizi\u010dkom lije\u010denju te olak\u0161avanju tegoba koje sa sobom nosi \u017eivot u ropstvu i lancima.<\/p>\n Premda je ropstvo ukinuto diljem Britanskog Carstva 1833. godine, \u0161eik Abdullah Bin Jassim al-Thani tek je 1916. potpisao sporazum s britanskom vladom u kojem se obvezao na suradnju u spre\u010davanju trgovine robljem. No, kako je izvoz ovisio o robovskom radu, kako robovi nisu organizirali ustanke koji bi privukli ve\u0107u pozornost, a plemenski vo\u0111e pru\u017eali su otpor \u0161eikovim planovima, ropstvo u Katru je slu\u017ebeno ukinuto tek 1952. godine. Brojni oslobo\u0111eni robovi zaposlili su se tada u katarskoj naftnoj industriji. Svima njima posve\u0107eni su katarski muzeji otkri\u0107a nafte i povijesti ropstva u Perzijskom zaljevu. Neki \u0107e re\u0107i da zbog tzv. Kafala sistema, u kojem su strani radnici prepu\u0161teni na milost i nemilost svojih poslodavaca tj. sponzora, robovlasni\u0161tvo i danas \u017eivi u Katru i zaljevskim zemljama. Samo, ne treba zaboraviti da su potpisi stotina radnika poginulih pri gradnji stadiona za Svjetsko prvenstvo u trenutku smrti stajali na ugovorima sa \u2013 zapadnja\u010dkim firmama.<\/p>\n Pod nogama osjetim toplinu pijeska i morske vode. Pijesak nje\u017ene be\u017e boje na jugu pro\u0161aran je plavo-rozim tonovima Unutarnjeg mora, lagune koja se prelijeva u Perzijski zaljev. U 19. stolje\u0107u katarska obala bila je dio “obale gusara” ili “obale opasnosti”, kako su je nazivali putopisci. Godine 1841. Britanci su bombardirali Dohu jer su lokalna plemena pru\u017eila uto\u010di\u0161te najpoznatijem gusaru, Jasimu bin Jabiru. Piratske aktivnosti bile su lo\u0161e za Britance koji su vladali podru\u010djem, ubiru\u0107i zaradu na trgovini robom koja je dolazila s Istoka te, naravno, na katarskom biserju.<\/p>\n “Zna\u0161 li kako nastaje biser?” pitao me jednom prijatelj Saudijac. “Ne mo\u017ee ga svaka \u0161koljka napraviti, niti nastaje od zrna pijeska. Mnogi to misle, ali to je krivo uvjerenje. Nekad se dogodi da parazit napadne \u0161koljku, tj. o\u0161teti je i uspije u\u0107i u nju. Da bi se obranila i izolirala ga, \u0161koljka oko njega po\u010dinje stvarati slojeve i slojeve sedefa. To mo\u017ee trajati mjesecima i godinama. Biser nastaje zbog tu\u017enog doga\u0111aja, zapravo. Nastaje iz ne\u010dijih rana. Zato govorimo da se o\u010di i suze sjaje poput bisera”, objasnio je.<\/p>\n Zbog toga je mukotrpan proces pronala\u017eenja biserja preseljen u laboratorijske uvjete. Danas u ju\u017enim dijelovima oko Unutarnjeg mora vi\u0161e ne \u017eivi skoro nitko. Sve je manje onih koji bi bili dovoljno sna\u017eni za \u017eivot u pustinji i s njom, spram gotovanskog \u017eivota na nafti u metropoli. Prema zadnjem popisu stanovni\u0161tva, ovdje je \u017eivjelo manje od deset ljudi \u2013 bili su to uglavnom ribari iz okolnih zemalja koji dolaze prezimiti. Sav \u017eivot preselio se u metropole koje sjaje na okolnim obalama: Dohu, Abu Dhabi, Dubai\u2026 Kad sam, uo\u010di dolaska, slu\u0161ala komentare o tome kako je Doha sterilna i dosadna, pomislila sam: kako li je to ru\u017eno re\u0107i. Ne poku\u0161avaju li i oni, ba\u0161 kao i svi mi, osigurati egzistenciju, prona\u0107i neki svoj put ka sre\u0107i, stvoriti iluziju bijega od \u017eivota? \u0160to da rade, jadni, usred ni\u010dega?<\/p>\n Katar je jedna od malobrojnih zemalja svijeta koja nema ni \u0161ume, ni stalnih izvora vode. Povijest joj je ispisana u pijesku, ono malo starih zgrada \u0161to je imala bombardirali su joj Britanci kad je pru\u017eala zaklon gusarima, a dio je izgorio u po\u017earima. Protok ljudi koji dolaze sa svih strana svijeta odraditi posao ili projekt, a potom odlaze, onemogu\u0107uje formiranje \u010dvr\u0161\u0107ih prijateljstava i stvara osje\u0107aj usamljenosti kod onih koji ostaju dulje. “Prije \u010detrdesetak godina tu nije bilo ni\u010deg. Kad smo prvi put sletjeli u Dohu, htjeli smo se ubiti”, pri\u010da mi na\u0161 hrvatski suputnik, trgovac, dok sjedimo u pijesku uz zvuk valova i pucketanja vatre. “Pra\u0161ina i sme\u0107e posvuda, Arapi sjede nasred ceste i pu\u0161e nargilu, neke polupane zgrade, Bo\u017ee sa\u010duvaj”, ka\u017ee. Da ga samo negdje \u010duje Antarah ibn Shaddad, rob iz 6. stolje\u0107a koji se proslavio kao ratnik i pjesnik. Na isti na\u010din gledao je Arapski poluotok oko sebe. “Postoje li jo\u0161 pjesme koje nisu opjevane?” pitao se, znaju\u0107i da je njegova bol ista ona koju su osje\u0107ali mnogi prije njega. “I kad umrem, moje suze ne\u0107e prestati”, dodao je.<\/p>\n Svjetla Dohe izgledala su o\u010daravaju\u0107e. Mnogo toga izgleda primamljivo u daljini. Te ve\u010deri smo, s obala Perzijskog zaljeva, dobro vidjeli i tugu gradova \u0161to se sjaje poput bisera.<\/p>\n pi\u0161e Lidija \u010culo<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kad sam, uo\u010di dolaska, slu\u0161ala komentare o tome kako je Doha sterilna i dosadna, pomislila sam: kako li je to ru\u017eno re\u0107i. Ne poku\u0161avaju li i oni, ba\u0161 kao i svi mi, osigurati egzistenciju, prona\u0107i neki svoj put ka sre\u0107i, stvoriti iluziju bijega od \u017eivota? \u0160to da rade, jadni, usred ni\u010dega?<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2562,"template":"","tags":[131],"atribut":[],"class_list":["post-1609","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-reportaza"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/01\/Katar-u-pustinji-1.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/01\/Katar-crtez-1.jpg\")