![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/01\/Romi.png\")
Istra\u017euju\u0107i mogu\u0107u strukturu novele, u aprilu 1939. Kova\u010di\u0107 je uputio nekoliko re\u010denica na dijalektu pokupskih Roma Radi Uhliku s molbom da provjeri prijevod i da mu po\u0161alje nekoliko romskih imena, svadbenih obi\u010daja i kakvu kratku ljubavnu pjesmu. Kako se Uhlik bavio govorima bosanskih i srijemskih Roma, i sam je bio suo\u010den s izazovom u koji se rado upustio u prepisci s Kova\u010di\u0107em, uklju\u010div\u0161i u razgovor i \u017eupnika iz Kri\u017ea Antuna Medvena, autora natuknice “Cigani” u Hrvatskoj enciklopediji, kao i, kako tek posredno znamo s obzirom na to da spisi nisu sa\u010duvani, gramatike i rje\u010dnika romskog jezika. Kova\u010di\u0107 naslu\u0107uje u svojim tekstovima da je i jezik, svaki, pa i romski, odmetnut kao \u0161to bi trebali biti i ljudi: “Po jeziku se tako\u0111er dosta razlikuju, pa \u2013 kad bi ih dijelili po njemu \u2013 morali bi neke ju\u017enosrbijanske Cigane pribrojiti \u0161panjolskima, neke hrvatske njema\u010dkima, a druge ruskima itd.” Tu pomutnju ne razrje\u0161ava, nedotaknut uznemirenostima koje optere\u0107uju dana\u0161nje filologe, nego je prigrljuje.<\/p>\n
Etnologija i filologija 20. stolje\u0107a, natopljene kolonijalnim naslje\u0111em koje nisu ni zagrebale jo\u0161 tokom poziva na kolonijalizaciju i asimilaciju Roma u Banovini i na drugim mjestima u Europi, mo\u017eda i ne\u0107e biti najsigurnijim i najprohodnijem uto\u010di\u0161tem, ali Kova\u010di\u0107 je iscijedio iz njih sav nektar do kojeg je znao i umio do\u0107i za napojiti nemir i ideale koji su na izdisaju. Ideje rase i etniciteta gradile su romanti\u010darske etnografije na koje se Kova\u010di\u0107 poziva u “Posljednjim slobodnjacima” i kojima, kao ni Pu\u0161kin, M\u00e9rim\u00e9e, Bizet,, Verdi, Strauss, Gorki, Lorca, \u010cubranovi\u0107 (Pelegrinovi\u0107) i Kosor, nije uspio odoljeti. No zamje\u0107uje da “u na\u0161e vrijeme zvu\u010di svaki humaniji nagon kao romantika”. Iz njegovih tekstova izranja ne samo kulturolo\u0161ka razgranatost romskih zajednica nego i obrisi ekonomskih i socijalnih ograni\u010denja s kojima se romsko stanovni\u0161tvo bori: “Za\u0161to Cigani kradu, za\u0161to varaju, za\u0161to izvr\u0161uju zlo\u010dine? U modernoj kriminalistici uzima se u obzir socijalni momenat\u2026 Cigan se mora izvla\u010diti\u2026 lukavo\u0161\u0107u da iscigani svoju slobodu\u2026” (Kao \u0161to bi, vjerovao je Kova\u010di\u0107, trebali oni koji vole vjerovati da su im srodni u zahtjevu za slobodom potresaju\u0107i \u010ditatelje za ramena Cesari\u0107evim stihovima: “Ti uvijek tu. A teku dani! Trgni se, otmi, pocigani!”) Organizacijom rada unutar svojih kolektiva, zanatskim i trgova\u010dkim anga\u017emanom koji ne ovisi o nekom poduze\u0107u ili registriranom obrtu, iz kojih se gazde i vlast ne bi mogli tako lako namiriti. pa je trebalo ne\u0161to u\u010diniti zabranama i kaznama, horizont mogu\u0107eg otrgnu\u0107a iz eksploatacijskih mre\u017ea golicao je slobodarske istra\u017eiva\u010de i ma\u0161tu seljaka.<\/p>\n
Kova\u010di\u0107 se “Ciganskim problemom” i “Posljednjim slobodnjacima” suprotstavlja svima onima koji \u017eele “ukrasti oblake, zauzdati sunce”. U historiografskim zapisima o smrti \u010diji se zadah \u0161irio iz usta\u0161kih logora sa\u010duvana su imena i prezimena ubijenih \u017didova, Srba, komunista i antifa\u0161ista. O Romima i Romkinjama nema tih podataka. Ni u smrti se nisu ra\u010dunali kao ljudska bi\u0107a, nego po broju sto\u010dnih vagona u kojima su pristizali u logore. Svojim tekstovima Kova\u010di\u0107 \u0107e i danas posvjedo\u010diti opustjelim krajevima kojima su slobodnjaci kora\u010dali da su ti ljudi \u017eivjeli i jednom bili tu.<\/p>\n
Kova\u010di\u0107 je iz susreta s Petrom Komneni\u0107em, komandantom Pete crnogorske proleterske brigade s kojom je pro\u0161ao Petu ofenzivu (nakon \u010cetvrte s Prvom dalmatinskom), izvukao inspiraciju za pjesmu “Na\u0161a sloboda”. U njoj sloboda tumara slijepa na \u0161takama, dignuta iz rake, hladna i kruta, s vje\u0161alima kao svojim ljulja\u010dkama i grobovima kao darovima. Ona ne vidi \u0161to mo\u017ee biti preko groba, ali nastavlja isparavati \u010dak i kada le\u0161evi istrunu. “Pu\u017ei, Slobodo, ne treba da leti\u0161 \/ Nek tvoje kosti pokrivaju krpe \/ Al jednom iznad na\u0161e mrtve hrpe \/ \u017divotom \u0107e\u0161 se Smrti da osveti\u0161.” I “Ciganski problem” i “Posljednji slobodnjaci” zamasi su prema smrti koja je tih tridesetih i \u010detrdesetih najizravnije prijetila \u017eivotu zahtijevaju\u0107i hrabrost i integritet na kojima je Kova\u010di\u0107 ustrajao do kraja, kako perom, tako i partizanskom borbom. Posthumno mu je 1947. objavljena pjesma naziva “Samome sebi”, mo\u017eda zabilje\u0161ka koju je i namijenio da mu ostane presavijena u d\u017eepu. “Zar da rekne\u0161: Neka te\u010de vrijeme \/ Zaklopio sam o\u010di, i \u010dujem \/ Samo ono \u0161to do\u010darava san (\u2026) \/ Ako protrne\u0161 i zapla\u010de\u0161 \/ Radi tu\u0111e nevolje, zar nije ona i tvoja? (\u2026) \/ Mo\u017ee\u0161 li zatvoriti o\u010di kada te\u010de vrijeme \/ Kao krvava rijeka? \/ Ako katkad obmane\u0161 \u010dula \/ Sanjaj samo osvetnik ma\u010d \/ Koji sja kao sunce.”<\/p>\n
Nedovr\u0161ena novela trebala se ticati ljubavi Romkinje i ne-Roma, propu\u0161taju\u0107i \u010cergare me\u0111u sjedioce, seljake me\u0111u Rome, protresaju\u0107i zemlju i nebesa, bliskost i zagrljaje. Uhlik je u svome pismu odgovorio Kova\u010di\u0107u na prijedlog teme: “Ljubav Ciganke i neciganina. Ima toga mnogo.” Moglo bi se re\u0107i da “Posljednji slobodnjaci”, bez obzira na to \u0161to novela u namjeravanoj strukturi nije objelodanjena, i jesu ispunili tu zada\u0107u, postaju\u0107i nekom novom formom koja nadilazi manifest, publicisti\u010dki tekst, pa i ljubavnu pjesmu. Kova\u010di\u0107 esej zavr\u0161ava kratkim dijalogom koji bi se mo\u017eda dao obrnuti na vi\u0161e strana, u o\u010daj Roma, o\u010daj pjesnika i o\u010daj seljaka, a koji najjasnije kazuje o cijeni koju su podnijeli ostaju\u0107i jedni bez drugih: “Gospodine, gospodine, kako \u0107u bez svog vranca i bez \u0161atora?! Vo\u0111inske \u0161il hilo. Me pe bu\u0161\u0107e dava! (Srce zebe. Zaklat \u0107u se!)” Odgovor je bio: “\u0160uti, Cigane, poklani su mnogi pjesnici i zaklali se brojni od njih, oteli im njihove Pegaze i obla\u010dne \u0161atore! Tko \u0107e te onda razumjeti?”<\/p>\n
pi\u0161e Nina \u010colovi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kova\u010di\u0107 je 1939. napisao dva teksta o Romima, “Ciganski problem” i “Posljednji slobodnjaci”, prikupljaju\u0107i gra\u0111u i za novelu koju je htio graditi na romskim obi\u010dajima i okolnostima \u017eivota. Pozivao je na solidarnost i otpor zao\u0161travanjima zakona protiv Roma u Banovini Hrvatskoj, predosje\u0107aju\u0107i turobno vrijeme tzv. NDH<\/p>\n","protected":false},"featured_media":1682,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-1684","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n