\u010citateljicama i \u010ditateljima Nade donosimo tri pri\u010de iz dnevni\u010dkih zapisa na\u0161e kolumnistice Olje Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107. Pod naslovom “Pisma \u010ditateljici”, zapisi \u0107e idu\u0107eg tjedna biti objavljeni u ediciji “Dnevnici” sarajevskog Buybooka koju ure\u0111uje Semezdin Mehmedinovi\u0107.<\/p>\n
Raspitujem se kod prijateljica i prijatelja poliglota o pitanju vezanom uz jedno poglavlje romana: rije\u010d je o nazivu za period u odrastanju djevoj\u010dica koji bi odgovarao terminu “dje\u010da\u0161tvo” kod dje\u010daka \u2013 u engleskom girlhood<\/em>. U hrvatskom postoji djevoja\u0161tvo, ali ono pokriva vremenski i zna\u010denjski \u0161iri period, kao da sugerira da curice od male djece odmah postaju djevojke. Pitam se je li mogu\u0107e da ovo ima korijene u povijesti i obi\u010dajima na podru\u010dju na\u0161eg jezika ili je to \u0161ire. Razmi\u0161ljamo, tra\u017eimo postoji li u svjetskim jezicima pojam za onaj period kad klinke vi\u0161e nisu mala djeca, a prije puberteta, nekakvo “\u017eensko dje\u010da\u0161tvo”, ono vrijeme kad su \u017eenska djeca djevoj\u010dice, ali jo\u0161 uvijek nisu djevojke.<\/p>\n U romanskima jezicima, \u0161panjolski i francuski imaju samo rodno neutralne ni\u00f1ez<\/em> ili juventud<\/em> ili mocedad<\/em>, odnosno enfance<\/em> ili jeunesse<\/em>, a talijanski se opisno snalazi s adolescenza femminile<\/em>, \u0161to je opet starije od onoga \u0161to me zanima. Njema\u010dki ima naprosto “djevoja\u010dke godine”, M\u00e4dchenjahre<\/em>. A u bugarskom, recimo, ne postoji ni dje\u010da\u0161tvo, samo djetinjstvo, a period adolescencije u stru\u010dnoj se literaturi zove \u044e\u043d\u043e\u0448\u0435\u0441\u0442\u0432\u043e<\/em>. “\u042e\u043d\u043e\u0448\u0430<\/em> kao naziv koristi se samo za de\u010dka, nemamo za djevojku taj naziv”, pi\u0161e mi prijateljica…<\/p>\n Naposljetku, prijatelj znalac, komentira \u010dinjenicu da smo “dje\u010da\u0161tvo djevoj\u010dica”, bar zasad, prona\u0161li samo na engleskom: “Dakle, \u010dini se da se ta vra\u017eja kolonijalna jezi\u010dina jedinstveno dobro sna\u0161la, kao \u0161to joj se to ve\u0107 zna izma\u0107i, s tim girlhood<\/em>.”<\/p>\n Engleski je i\u0161ao, iza\u0161ao u korak sa svijetom, razmi\u0161ljam, da kolonijalan, ali svejedno, ili mo\u017eda ba\u0161 zbog toga, jezik je koji se ne ustru\u010dava mijenjati na dnevnoj bazi, komunicirati: govoriti, imenovati, neposredno, na licu mjesta. Pa jezik postoji da bi se razgovaralo, brbljalo o ne\u010demu \u0161to ima ime, zna\u010di zna\u010denje u govoru. \u0160to nema ime, biva pre\u0161u\u0107eno.<\/p>\n Zapazila sam da ovda\u0161nji kriti\u010dari, redom mu\u0161karci bez obzira na dob i stupanj pismenosti, \u010desto negativno reagiraju na opisivanje perioda \u017eenskog odrastanja iz pera autorica. Takva tema ili o\u010di\u0161te redovito bivaju progla\u0161ene infantilnim u negativnom, degradiraju\u0107em smislu \u2013 me\u0111utim ista stvar kao da ne vrijedi za opisivanje dje\u010da\u0161tva koje je od po\u010detaka do danas omiljena pri\u010da. \u0160to li to dvostruko mjerilo govori o arbitrima? \u0160to im to smeta u pristupu \u017eenskom djetinjstvu i pubertetu, a o kojima je zapravo tako malo zapisano? I mo\u017ee li \u017eena biti Petra Pan, a da to ne iznervira gospodina Petra Pana? Ovo nipo\u0161to nisu samo retori\u010dka pitanja, zaintrigirao me ovaj u javnosti neosvije\u0161ten fenomen, smije\u0161an i tu\u017ean u isti mah.<\/p>\n U misli mi dolaze svi stereotipi koje naslov “Djevoj\u010dice” sugerira, a djevoj\u010dice su, u gotovo stogodi\u0161njem periodu kroz koji ih pratim, bile najmanje “svilena ma\u0161na” i “bijela dokoljenka” (kakve su sa\u010duvane na retu\u0161iranim fotografijama i u kolektivnom pam\u0107enju), a to \u0161to su bile i \u0161to jesu, jo\u0161\/tek treba bilje\u017eiti.<\/p>\n U Ribnjak si\u0111em kao u svoje dvori\u0161te. Nekad legnem na klupu ili na travu i gledam kro\u0161nje. Recimo, kao prekju\u010der kad sam zaboravila uzeti novac iz bankomata i ostavila ga tko zna kome. Legla sam u Ribnjak dok me ne pro\u0111e ljutnja na samu sebe.<\/p>\n Kako neobi\u010dno mjesto za komadi\u0107 raja, iza pumpe, pokraj ceste, neo\u010dekivano. Prijateljica, koja je odrasla u ulici povi\u0161e, i ja dolazimo sa psima. Prijateljica je “fetiva” purgerica, u\u017eivam je slu\u0161ati dok govori, a ja sam valjda posljednja dotepenka u gradu.<\/p>\n Pokazujem joj \u017eenu koja se skinula u ko\u0161ulju, bosa je i ve\u0107 neko vrijeme grli stablo. Uzemljila se, ka\u017eem. Danas me zvala jedna mla\u0111a \u017eena koja se \u017eeli uzemljiti, ka\u017ee prijateljica koja radi u Arhivu. Ali preko prezimena. Ka\u017ee da je njeno prezime premekano, preslabo, da je u neravnote\u017ei s njom kao osobom, da joj fali korijen i da joj treba neko sna\u017enije prezime koje \u0107e je prizemljiti i uzemljiti. Zato je, ka\u017ee prijateljica, ta \u017eena nazvala Arhiv da joj iskopaju korijene, prezimena predaka, da prona\u0111e ime koje najsna\u017enije zvu\u010di, da ga uzme, da se napokon u\u010dvrsti, uzemlji. Mi smo, na klupi u Ribnjaku, posumnjale da \u0107e to biti mogu\u0107e, ali tko bi znao.<\/p>\n Prvo smo primijetili zemlju, mahovinu i travke po stubi\u0161tu. Previ\u0161e je nereda da bi se svaki dan sve to donijelo na cipelama ili na \u0161apama. Onda sam ih \u010dula u hodniku, cvrkut koji je znao ozvu\u010diti nebo tamo gdje sam odrasla. Polako sam otvorila vrata i na reflektoru u hodniku zgrade, u najudaljenijem uglu gdje je fasada otpala od potresa, ugledala dvije male brze ptice koje grade gnijezdo. Odletjele su kroz prozor na podestu, prepala sam ih, ali vratile su se uskoro. Vratile su se bezbroj puta u danu, sitne i raspjevane, svaki put s jednom slamkom ili zrnom zemlje u kljunu \u2013 ve\u0107ina im gra\u0111evinskog materijala zavr\u0161i na podu, na katu ispod, pokraj susjedinih vrata.<\/p>\n N. ka\u017ee: “A \u0161ta \u0107e lastavice, ali imaju ruke za inkartavat.” Susjeda M., kad smo joj rekli da to pred njenim vratima prljaju laste koje se gnijezde na reflektoru, rekla je: “Pa to je divno! Divno!”<\/p>\n Valjda ptice znaju \u0161to rade i za\u0161to se ovdje gnijezde. Moramo paziti da prozor u hodniku ostane otvoren do jeseni. Uskoro, prestale su se pla\u0161iti i po\u010dele spavati na starom reflektoru iako s njega klizi i raspada se svaka ideja o gnijezdu.<\/p>\n “Ove na\u0161e laste, isprid vrata. Jesu one uop\u0107e laste?” “\u0160ta ako \u017eenka snese jaja pa zavr\u0161e po podu, ka i ovo njihovo gnijezdo razasuto.” “Kako nisu laste? Pa vidi\u0161 ih. Imaju lastin rep.” “Ali, laste prave druga\u010dija gnijezda, one su poznati graditelji, najbolji. I prave ih u kantunu.” “Mo\u017eda se radi o materijalu, mo\u017eda im u Zagrebu nije dostupan isti materijal ka u Dalmaciji. Ali, stvarno, jadne, \u017ea mi ih je, ovaj reflektor s gornje strane ima oblik sto\u0161ca i sve im klizi na pod.” “Ja sam mislila da ptice znaju \u0161ta rade, da se rode s tim.” “Ovima ne ide.” “Ove su ka mi. Na\u0161li stan pa im ga potresi ru\u0161e.” “Ali uporne su… A sve im pada po podu. Ovo ne\u0107e i\u0107.” “A \u0161ta ako pani\u010dno grade gnijezdo jer moraju polo\u017eit jaja?! Ne bi ja brisala kajganu s poda. To bi bila katastrofa. Poduzmimo ne\u0161to, o\u0107emo li?” “Kako, jebote, da do\u0111e\u0161 do onog mjesta povi\u0161e reflektora mora\u0161 bit ptica…”<\/p>\n Ali pametni ljudi su izmislili avion, a nas dvoje lebde\u0107u ko\u0161aru za kruh, u koju smo sa stubi\u0161ta skupili raspr\u0161eno gnijezdo za dvije laste kojima gnije\u017e\u0111enje nikako ne ide i koje su jednog dana sasvim slu\u010dajno, kroz prozor hodnika, uselile u na\u0161u zgradu, pred vrata stana.<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Danas me zvala jedna mla\u0111a \u017eena koja se \u017eeli uzemljiti, ka\u017ee prijateljica koja radi u Arhivu. Ali preko prezimena. Ka\u017ee da je njeno prezime premekano, preslabo, da je u neravnote\u017ei s njom kao osobom, da joj fali korijen i da joj treba neko sna\u017enije<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2433,"template":"","tags":[105],"atribut":[],"class_list":["post-1701","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji"],"acf":[],"yoast_head":"\n\u00a0Ribnjak<\/h3>\n
Laste<\/h3>\n