Kao mlada profesorica po\u010dela sam raditi s odre\u0111enim idealizmom, vjeruju\u0107i da \u0107e se ne\u0161to novo graditi iz tih stra\u0161nih ru\u0161evina. Danas bih rekla da sam bila jako naivna. Prvenstveno u smislu hrvatsko-srpskih odnosa, a mislim prije svega na slu\u017ebenu politiku. Mada, neki pomaci su se ipak dogodili; u tih prvih deset godina moga rada osje\u0107ala sam da idemo uzlaznom putanjom. U\u010dionice su bile prepune, srpska smjena brojala je \u010dak 35 u\u010denica i u\u010denika. Danas smo do\u0161li do toga da sam razrednica u razredu od devet u\u010denika, da imamo razrede od \u010detiri u\u010denika. S vremenom se broj u\u010denika srpske nacionalnosti smanjivao, a hrvatskih pove\u0107avao. U zadnjih nekoliko godina drasti\u010dno se smanjuje broj i jednih i drugih.<\/p>\n
Pretpostavka je da na tome mo\u017eemo zahvaliti i lokalnoj politici?<\/strong><\/p>\n Retorika lokalnih politi\u010dara, ali i retorika u javnom prostoru na razini cijele Hrvatske poja\u010dano je nacionalisti\u010dka. A to se dakako odra\u017eava i na mlade jer odrastaju u takvoj atmosferi, pri \u010demu se mr\u017enja i jeftini nacionalizam podgrijavaju i izvla\u010de kao as iz rukava za ne\u010dije politi\u010dke bodove, naj\u010de\u0161\u0107e pred izbore ili da se zamagli neka va\u017enija tema. Tako \u0107e u\u010denici obiju nacionalnosti jedni za druge re\u0107i “oni”. Jo\u0161 uvijek se na sve strane \u010duje to tako mi mrsko “mi” i “oni”. Ali realno, mladi se dru\u017ee i zaljubljuju, i samo da popusti taj nacionalisti\u010dki obru\u010d, djeca bi sasvim normalno \u017eivjela.<\/p>\n Na koji na\u010din djeci pristupiti van drske politike, van tih nacionalisti\u010dkih okvira?<\/strong><\/p>\n Sve ove godine poku\u0161avam odgajati svoje u\u010denike vlastitim primjerom i na\u010dinom na koji se i sama nosim s poslijeratnim izazovima, a ne samo praznom retorikom. Kao hrvatska Srpkinja, ili \u0161to god bila, poku\u0161avam ih u\u010diti toleranciji, govoriti im da se trebaju uklopiti, da su oni itekako va\u017eni, da trebaju njegovati svoju kulturu i nacionalni identitet, ali i po\u0161tivati Hrvatsku kao svoju domovinu. Me\u0111utim, jako sam tu\u017ena i umorna kad vidim da politi\u010dari neprestano sve ko\u010de i vra\u0107aju unatrag. Boli me i to \u0161to u\u010denici, premda poha\u0111aju nastavu na srpskom jeziku i \u0107irili\u010dnom pismu i imaju sva prava, \u017eive u nekoj vrsti geta. To su uglavnom u\u010denici sa sela koji u svojim obiteljima, u dru\u0161tvu i u \u0161koli govore srpskim jezikom i njeguju srpsku kulturu i obi\u010daje. Smatram da svaka nacionalna manjina treba imati mogu\u0107nost realizirati sva svoja zagarantirana prava i imati ih \u0161to vi\u0161e. Pa opet, treba biti otvorena i uklju\u010dena u kulturu dr\u017eave u kojoj \u017eivi. Kad zavr\u0161e \u0161kolu, u\u010denici koji ovdje upisuju fakultete i ovdje se zapo\u0161ljavaju, moraju napraviti zaokret pa od stroge ekavice, srpskog jezika i \u0107irili\u010dnog pisma, odjednom i preko no\u0107i moraju govoriti i pisati hrvatski jezik. Ne znam koliko im onda dobra donosi \u0161to im je sva nastava na srpskom jeziku i \u0107irilici. Aktualni gradona\u010delnik \u010desto u medijima govori da sada\u0161nji model nije dobar i zala\u017ee se za spajanje \u0161kola kako bi do\u0161lo do interakcije i su\u017eivota, ali uvjeti za to jo\u0161 nisu sazreli. Ni lokalna ni dr\u017eavna vlast ne ula\u017eu trud u tom smjeru, stoga ne podr\u017eavam takvo zagovaranje spajanja \u0161kola. Bojim se da bi to za posljedicu imalo poja\u010danu asimilaciju. Osobno jesam za spajanje hrvatskih i srpskih razreda, vjerujem da je to pravi put ka ozdravljenju ove sredine, ali tek kad za to sazriju uvjeti, kad dr\u017eava ulo\u017ei ozbiljan trud po tom pitanju. I da to vi\u0161e ne bude su\u017eivot ve\u0107 \u017eivot u Vukovaru.<\/p>\n U dana\u0161njem umre\u017eenom digitaliziranom svijetu prvi odsluh poezije doga\u0111a se upravo na dru\u0161tvenim mre\u017eama. One pak oblikuju ukus publike, kritike, ali i izdava\u010da?<\/strong><\/p>\n To je neminovnost, obilje\u017eje na\u0161eg vremena i ima svoje pozitivne i negativne strane, koje se naj\u010de\u0161\u0107e isprepli\u0107u. Osobno ne sudjelujem na taj na\u010din na sceni, premda sam mnoge pjesnike i knji\u017eevnike upoznala upravo posredstvom dru\u0161tvenih mre\u017ea, gdje sam otkrila i mnoge interesantne tekstove, pa pozdravljam tu vrstu komunikacije i mogu\u0107nost da se tako dolazi do informacija i vidljivosti. S druge strane, smetaju mi brzina i hiperprodukcija, svojevrsna kapitalisti\u010dka logika koja donosi neminovno i lo\u0161iju kvalitetu tekstova. Mo\u017eda i nije problem u tolikom broju tekstova, problem nastaje kad svakog tko ne\u0161to napi\u0161e progla\u0161avamo talentiranim. Bez kriterija svakog nazivamo umjetnikom. Posredstvom dru\u0161tvenih mre\u017ea nadalje dostupniji smo jedni drugima, \u010ditamo jedni druge u nastajanju, rekla bih \u010dak i da, svjesno ili nesvjesno, kopiramo jedni druge. Pa tako nastojimo pisati o nekoj pomodnoj temi i nalikovati jedni drugima, jer, opet \u017eivimo u vremenu u kojem imitacija nije ne\u0161to negativno, \u010dak je pozitivna. Tako\u0111er mi se ne svi\u0111a pretjerana samoreklama, ali ona se o\u010dekuje, mislim da je \u010dak i izdava\u010di o\u010dekuju od svojih autora. Najlo\u0161ije u svemu jest to \u0161to se zavaravamo da se u tom virtualnom getu doga\u0111a ne\u0161to jako dobro i veliko s knji\u017eevnosti i umjetnosti, a kad se osvrnem oko sebe, uop\u0107e ne vidim da umjetnost i knji\u017eevnost u javnom, svakodnevnom \u017eivotu imaju svoje mjesto.<\/p>\n \u010cini se da va\u0161a knji\u017eevna vidljivost nije zasad proporcionalna opsegu i javnoj valorizaciji va\u0161eg rada: tri nagra\u0111ivane zbirke poezije, sve zapravo \u0161to ste objavili, a vani je odnedavno i knjiga pri\u010da koja zasad jo\u0161 tra\u017ei svoj put?<\/strong><\/p>\n Da, rekla bih da su moje zbirke poezije dobro poznate uskom pjesni\u010dkom krugu, ali ne mogu se nazvati nekom jako va\u017enom i poznatom pjesnikinjom. Uvijek me netko iznova otkriva i naziva samoniklom. Svoju prvu zbirku “Portreti nepoznatih \u017eena” napisala sam istraumatizirana ratom, s poljuljanom vjerom u pouzdanost svijeta i vlastitog identiteta, morala sam to izbaciti iz sebe. Drugu zbirku “Bolest je sve uljep\u0161ala” napisala sam, gotovo u cijelosti, u jednoj vukovarskoj \u0107evabd\u017einici \u010dekaju\u0107i autobus za povratak ku\u0107i, po\u0161to tada nisam jo\u0161 imala auto. Pisala sam da bih izdr\u017eala tu te\u0161ku atmosferu, na neki na\u010din, da bih ostala svoja i \u017eiva. Nisam razmi\u0161ljala da mi pisanje mo\u017ee donijeti ni uspjeh ni novac ni slavu, niti sam svoje rukopise slala na natje\u010daje i sl. \u010cak sam se prili\u010dno ma\u0107ehinski odnosila prema njima. Uvijek bi netko drugi, a \u010desto i meni iza le\u0111a, slao moje tekstove na natje\u010daje. I nekako su do\u0161le te nagrade. Jedina moja ambicija jest da mi se otvori prostor za pisanje. \u010cini mi se \u010distim gubitkom vremena hodati uokolo, reklamirati se i sudjelovati na festivalima, a istovremeno nemati vremena za pisanje. Neki glas u meni poku\u0161ava me upozoriti da je do\u0161lo vrijeme za ozbiljno pisanje. Pa ipak, i dan danas osje\u0107am istu tremu, jo\u0161 uvijek si u strahu postavljam pitanje jesam li tome dorasla, imam li se pravo nazivati pjesnikinjom ili knji\u017eevnicom i jesu li se ove \u010detiri knjige dogodile slu\u010dajno. I na ono malo intervjua i odra\u0111enih promocija na koje sam pristala, do\u0161la sam s tremom i pitanjem ho\u0107u li opravdati o\u010dekivanja. Jer treba puno raditi, raditi na sebi, raditi na jeziku, to je bitno koliko i talent, mo\u017eda \u010dak i vi\u0161e. A to \u0161to nisam toliko javno vidljiva ima veze s raznim \u017eivotnim okolnostima, a sigurno u najve\u0107oj mjeri i s mojim karakterom, ne toliko s racionalnim izborima.<\/p>\n U obrazlo\u017eenju lanjske nagrade Dragutin Tadijanovi\u0107 za zbirku poezije “Putovanje oko tijela” navedeno je da u va\u0161im pjesmama nema eksplicitnoga anga\u017emana i da “pjesnikinja nije feministi\u010dka aktivistica”. Kakvo je va\u0161e vi\u0111enje feminizma u umjetni\u010dkom stvaranju?<\/strong><\/p>\n Doista, tekst iz obrazlo\u017eenja nagrade jako me razveselio. Ne poznam osobno Dubravku Orai\u0107 Toli\u0107, ali iznimno cijenim njezinu stru\u010dnost. Mogu re\u0107i da je na poseban na\u010din osvijetlila moju poeziju. Da, realno nisam feministi\u010dka aktivistica i ne plovim na tom nekom pomodnom valu feminizma. Me\u0111utim, prirodno pi\u0161em o \u017eenskom iskustvu, o svome kao i o iskustvu \u017eena oko mene. Dolazim iz patrijarhalne sredine, pi\u0161em o onome \u0161to mi je blisko i poznato, onome \u0161to sam iskusila na svojoj ko\u017ei, a jo\u0161 \u010de\u0161\u0107e o onome \u0161to sam ponijela u \u017eivot promatraju\u0107i i oslu\u0161kuju\u0107i \u017eene oko sebe. Tako se i u mojoj poeziji sasvim prirodno mogu prona\u0107i feministi\u010dke teme.<\/p>\n Mogu se prona\u0107i i u va\u0161oj prvoj proznoj knjizi, zbirci pri\u010da “Na\u0161a soba”. Premda u njima ima i drugih tema poput hrvatsko-srpskih odnosa, \u017eivota nakon mirne reintegracije…<\/strong><\/p>\n U njoj, izme\u0111u ostalog, pi\u0161em o iskustvu \u017eene u patrijarhalnom svijetu. Opet prirodno, bez zadanog koncepta ili primarnog cilja. Kad govorimo o feminizmu, svjesna sam polo\u017eaja \u017eena i problema s kojima se \u017eene danas susre\u0107u. Ali s druge strane na spomen te rije\u010di, spontano se povla\u010dim. Mo\u017eda i zato jer je biti feministkinjom postalo pomodno, jako se lako iznose svakakvi, povr\u0161ni, \u010dak i agresivni stavovi, a dru\u0161tvene mre\u017ee svemu tome jo\u0161 daju na vidljivosti. Osobito me iritira diskurs u kojem mora\u0161 zauzeti nu\u017eno negativan stav prema mu\u0161karcu, alergi\u010dna sam na tu podjelu \u2013 mi i oni. Zanimaju me samo dijalog i uklju\u010divost. To\u010dka u kojoj se mo\u017eemo susresti. Puno je krasnih \u017eena, a i mu\u0161karaca, koji ula\u017eu napor u tom smjeru, samo oni nisu nametljivi i glasni. O feminizmu bismo, zapravo, mogli pri\u010dati \u010ditav intervju. O polo\u017eaju \u017eene u na\u0161em sve nazadnijem i klerikalnijem dru\u0161tvu, ali da se vratim “mom” feminizmu: u jednoj od pri\u010da u knjizi poku\u0161avam pokazati da se patrijarhalni odnosi snaga u braku ne pojavljuju isklju\u010divo kao opresija mu\u0161karca prema \u017eeni, nego \u010desto kao opresija \u017eene prema \u017eeni, ili \u017eene prema samoj sebi jer mi same reproduciramo nau\u010dene obrasce. Recimo da same pravimo izbore i vlastitu ljestvicu prioriteta po nekom unutarnjem, neprepoznatom mehanizmu krivnje koji se uporno navija, pa tr\u010dimo skuhati ru\u010dak, tr\u010dimo djetetu dati ono \u0161to odavno mo\u017ee samostalno uzeti, same razmazimo na\u0161e mu\u017eeve\u2026 Kad ka\u017eem “mi” definitivno mislim na sebe i na \u017eene iz jednog svijeta koji sam gledala, upijala posljednjih skoro pola stolje\u0107a. No u mojoj knjizi mu\u0161karac nipo\u0161to nije negativac. Ili jedan lo\u0161 mu\u0161karac nikako nije simbol svih mu\u0161karaca. Postoje nove pri\u010de koje pi\u0161em, u kojima su mu\u0161karac i \u017eena zapravo jako ravnopravni, u tom zajedni\u0161tvu jedino i opstaju, pre\u017eivljavaju ovu na\u0161u suvremenost.<\/p>\n Vratimo se jo\u0161 malo na po\u010detak da nam ka\u017eete jo\u0161 pone\u0161to o va\u0161em iskustvu djevojke u dvadesetim godinama koja dolazi raditi u poslijeratni Vukovar u vrijeme kada je grad jo\u0161 otkopavao svoje ru\u0161evine.<\/strong><\/p>\n Nakon \u010detvrt stolje\u0107a rada u \u0161koli i iskustva mirne reintegracije, mogla bih na tu temu napisati zasebnu knjigu. Ali iskreno, radije bih iz toga iza\u0161la i sve to zaboravila nego se posvetila toj temi. Nije to uvijek bilo ugodno iskustvo, ali ljepota moga posla nalazi se u susretu s djecom. Kada ste spomenuli ratnu tematiku i mirnu reintegraciju, u “Na\u0161oj sobi” u nekoliko pri\u010da progovaram o tim temama, mogu re\u0107i da u njih upisujem i vlastito iskustvo, emocije i traume, premda se ne radi o autobiografskoj knjizi. Kad govorimo o mirnoj reintegraciji na ovim podru\u010djima i su\u017eivotu mi\u0161ljenja sam da nema su\u017eivota, ali ni \u017eivota dok se ne ispri\u010daju sve pri\u010de. Dok god postoji to “ali”, iznimke, opravdanja, p(r)ozivanja na to tko je kriv. I dok se ta krivica generacijski prenosi, kao i mr\u017enja. \u017dalosno je re\u0107i da sam se za sve ove godine ve\u0107 navikla da se rije\u010d Srbin na neki na\u010din izgovara kao psovka, uvreda, s negativnim konotacijama kojih se jo\u0161 nismo oslobodili. A vidjeli smo nedavno i u Saboru saborsku zastupnicu koja vrlo otvoreno tome daje negativnu konotaciju kad spominje zanimljivu sintagmu \u2013 srboljubno srce. Imam potrebu jo\u0161 jednom naglasiti: da bismo razumjeli jedni druge, moramo imati priliku da bez me\u0111usobnog optu\u017eivanja ispri\u010damo pri\u010de koje nosimo u sebi.<\/p>\n Na pro\u0161lim lokalnim izborima 2020. politi\u010dki ste se aktivirali na listi Radni\u010dke fronte, odnosno zeleno-lijeve koalicije u \u010detvrtoj izbornoj jedinici \u0161to opet govori o va\u0161em ljevi\u010darskom politi\u010dkom habitusu?<\/strong><\/p>\n Da, politi\u010dki sam se anga\u017eirala, premda nisam politi\u010dki ambiciozna da bih se penjala na toj ljestvici i nosila odre\u0111ene funkcije. Razmislila sam i odlu\u010dila javno pokazati kakve ideje zastupam iako mi to nije bio neki plus u ovoj desni\u010darski nastrojenoj sredini. Ljevi\u010darka sam po svom habitusu. Otkad smo samostalna zemlja, otkad smo grlom u\u0161li u kapitalizam, zgro\u017eena sam ovim \u017eivotom kojim \u017eivimo, \u0161to imamo umirovljenike koji kopaju po kontejnerima i prodaju boce da bi se dohranili. Zgro\u017eena sam kad vidim kakvom brzinom blagajnice otipkavaju proizvode na blagajnama, da rade kao strojevi, da rade vikendima koji nisu pla\u0107eni, da ljudi rade za minimalac, evo i sad dok to pri\u010dam, je\u017eim se. Uzrujava me da \u017eivim u jednom uspavanom dru\u0161tvu koje nije u stanju ni na \u0161to reagirati, ni za \u0161to iza\u0107i na ulice. Katarina Peovi\u0107 pojavila se kao mlada politi\u010darka i po\u010dela stvari nazvati svojim imenom. Prona\u0161la sam utjehu u tome da netko poput nje ima hrabrosti re\u0107i stvari koje ja gutam i pre\u0161u\u0107ujem. To je bilo jo\u0161 za mandata Kolinde Grabar-Kitarovi\u0107, kada se, zahvaljuju\u0107i njezinim javnim istupima, nacionalisti\u010dka retorika ponovno zahuktala. Prisjetimo se da je tada porastao i broj napada na Srbe, u prilog tome govore i brojna istra\u017eivanja i statisti\u010dki podaci, ne samo moj subjektivni osje\u0107aj. Otprilike, nakon dvije godine isklju\u010dila sam se iz RF-a jer sam, \u0161to zbog odre\u0111enih zdravstvenih problema, \u0161to zbog rada u \u0161koli, a koji je i 50 posto rad kod ku\u0107e, uz stalna putovanja na posao i uz obiteljske obaveze, shvatila da ne mogu po\u0161teno zasukati rukave i pridonijeti stranci onako kako bi trebalo. A ne volim se izvla\u010diti ili raditi stvari povr\u0161no.<\/p>\n Dolazite iz Vinkovaca, radite u Vukovaru, stanujete u Osijeku. Poznata vam je slavonska sredina iz koje se, ka\u017ee statistika, mnogi iseljavaju. Ima li, dakle, nade?<\/strong><\/p>\n Nakon vi\u0161e od 25 godina sta\u017ea osje\u0107am se jako umorno, s grani\u010dnim osje\u0107ajem poraza. Okrenula bih se od svega, ali kad do\u0111em u \u0161kolu i vidim tu djecu, jasno mi je da nema odustajanja. Ne znam ima li perspektive dok je vlast takva kakva jest i dok nas vodi u sve prepoznatljivijem vazalskom smjeru. Svjesno su nam uni\u0161tili industriju i ovu na\u0161u \u017eitnicu i ako \u0107emo biti zemlja koja \u0107e se orijentirati isklju\u010divo na uslu\u017ene djelatnosti i turizam, \u0161to onda nudi Slavonija? Ono \u0161to je nudila, toga vi\u0161e nema, pa \u0161to \u0107emo onda postati? Jeftini sezonski radnici u turizmu? Ljudi se masovno iseljavaju, ovaj kraj je sve pustiji i opusto\u0161eniji. Voljela bih da moji u\u010denici i moja vlastita djeca \u017eive bolje od nas i ne prolaze ponovno sva na\u0161a iskustva. To bi stvarno bio poraz.<\/p>\n \u0160to planirate dalje?<\/strong><\/p>\n Napisala sam zbirku poezije za djecu koja ve\u0107 dugo stoji u ladici i za koju se nadam da \u0107e uskoro ugledati svjetlo dana. Veseli me taj ludizam, sloboda koju osje\u0107am dok poku\u0161avam pisati iz pozicije djeteta, neoptere\u0107eno, bez dociranja. Pi\u0161em i nove kratke pri\u010de, u kojima vi\u0161e nije u fokusu samo \u017eensko iskustvo, ve\u0107 su to pri\u010de iz na\u0161e suvremenosti, poku\u0161avam pomalo iz socijalne perspektive prikazati male ljude, \u010desto parove, koji se u ovoj razaraju\u0107oj svakodnevici upinju i borbe da izgrade neki dostojanstven \u017eivot.<\/p>\n razgovor vodio Dragan Grozdani\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mi\u0161ljenja sam da nema su\u017eivota, ali ni \u017eivota dok se ne ispri\u010daju sve pri\u010de. Dok god postoje iznimke, opravdanja, prozivanja. Ali realno, mladi se dru\u017ee i zaljubljuju, i samo da popusti taj nacionalisti\u010dki obru\u010d, djeca u Vukovaru bi sasvim normalno \u017eivjela<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2513,"template":"","tags":[29],"atribut":[],"class_list":["post-1714","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/02\/Radmilovic2_Dubravka-Petric-1-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/02\/Radmilovic3_Dubravka-Petric-1-scaled.jpg\")