![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/02\/Vasconcellos-1-scaled.jpg\")
Po\u010delo je kao dobra premisa koju bi osporavao samo sadist ili potpuna sirovina od \u010dovjeka: kritiziranje, omalova\u017eavanje i\/ili previsoka o\u010dekivanja lo\u0161e utje\u010du na djecu te je va\u017eno postaviti dobre temelje za razvoj njihova samopouzdanja. No u jednom trenutku cijeli vlak oti\u0161ao je u drugom smjeru. \u0160kole su po\u010dele uvoditi nove dje\u010dje igre u kojima nema pobjednika i gubitnika, po\u010dele su se dijeliti medalje za sudjelovanje i ideje da djecu treba \u0161tititi od bilo kakve kritike, \u0161to su mnogi protuma\u010dili kao kapitulaciju i podila\u017eenje koje \u0107e izazvati vi\u0161e \u0161tete nego koristi.<\/p>\n
Od niza bizarnih primjera koje je u knjizi “SHAM: Kako je self-help pokret Ameriku u\u010dinio bespomo\u0107nom” istaknuo ameri\u010dki profesor i novinar Steve Salerno (npr. \u010dinjenicu da su profesori u nekim saveznim dr\u017eavama poput Kalifornije i Michigana mogli dobiti otkaz ako “prouzrokuju da se u\u010denici osje\u0107aju lo\u0161e” \u2013 \u0161to god to to\u010dno zna\u010dilo i uklju\u010divalo), jedino je bizarnija ideja da se osobni i dru\u0161tveni problemi mogu u tolikoj mjeri depolitizirati i svesti na problem samopouzdanja. Zamislimo Baltimore i likove iz TV serija “\u017dica”: Bodieja, D’Angela i Snoop kako igraju dje\u010dju igru za poticanje samopouzdanja i suosje\u0107anja, kada si dobacuju loptu i komplimente. Kakve bi si to komplimente oni mogli dobacivati? Sve osim toga da je Bodie frajerski prebio konkurentskog dilera a Snoop kupila odli\u010dnu bu\u0161ilicu za skrivanje trupala bila bi smijurija koja zavr\u0161ava poput D’Angela. Dio tih maloljetnih dilera i lo\u0161ih u\u010denika uop\u0107e nema problem sa samopouzdanjem jer ga grade na ulicama, u odnosima s drugim dilerima, stjecanjem mo\u0107i nad drugima i sl. Upravo je to ono o \u010demu govori Joseph Kane u “Politici samopouzdanja”: isticanje samopouzdanja kao vrijednosti same po sebi ne dovodi u pitanje na\u0161e izvore samopouzdanja ve\u0107 cementira status quo. Umjesto da financiraju programe poput Vasconcellosovog, vlasti bi se trebale zapitati koliko je strukturalnih i institucionalnih uzroka za nisko samopouzdanje, kao \u0161to su siroma\u0161tvo, rasizam, nezaposlenost, nedostatak perspektive\u2026<\/p>\n
Umjesto toga, sko\u010dilo se na instant povr\u0161na rje\u0161enja. Samopouzdanje je postalo nacionalna opsesija, a ma\u0161inerija se pro\u0161irila i na “odrasle” sfere. Tvrtke su anga\u017eirale savjetnike koji su tvrdili kako mogu motivirati radnike, knji\u017eare su preplavile jeftine knjige o samopomo\u0107i, pokrenuti su seminari i te\u010dajevi pod vodstvom onih koji nas ujedinjuju s Miroljubom Petrovi\u0107em u grimasi na spomen \u2013 life coacheva<\/em>. Mo\u017ee\u0161 biti \u0161to god \u017eeli\u0161, ti si poseban, ti si predivan, bile su baby mantre uz koje smo ispratili 20. stolje\u0107e, a koje su 2007. godine slavile punoljetnost u obliku ” You’re doing amazing sweetie!” \u2013 podr\u0161ke, koju je iza kamera i reflektora izvikivala mama Kris svojoj k\u0107eri Kim Kardashian dok je ova pozirala za Playboy. “Umjesto sretnih i ispunjenih pojedinaca, dobili smo generaciju narcisa!” tresnuli su novinari \u0161akom o stol, a javnost se ohladila od ideje da \u0107e ogledala u kafi\u0107ima s ofucanim motivacijskim porukama doprinijeti dru\u0161tvenoj promjeni. Ako su svi posebni, onda nitko nije.<\/p>\n Dio udruga i nevladinih organizacija nastavio je rad u optimisti\u010dnoj vjeri, \u010dak i nakon \u0161to su novija istra\u017eivanja pokazala da ne postoji direktna korelacija izme\u0111u samopouzdanja i odre\u0111enih problemati\u010dnih pona\u0161anja. \u0160tovi\u0161e, brojni kriminalci i ubojice imaju lijepo mi\u0161ljenje o sebi! Sve ve\u0107i broj psihologa, poput Alberta Ellisa i Josepha Burga, kritizirao je ideju da \u0107e samopouzdanje samo po sebi biti garancija ili zna\u010dajniji \u010dimbenik uspjeha. Ako samopouzdanje nije utemeljeno u stvarnosti i zaslugama, te\u0161ko \u0107e ga popraviti hvalospjevi i tepanja okoline. Takvo krhko, rentijersko samopouzdanje oslanja se na vanjske “hranilice” i izvore validacije. Upravo potraga za njima mo\u017ee uzrokovati depresiju i anksioznost, fokusiranost na sebe mo\u017ee naru\u0161iti me\u0111uljudske odnose, a kad pozitivna povratna informacija izostane, kula od karata se uru\u0161ava. Lako \u0107e se dogoditi da izostanu kada \u010dovjek iza\u0111e iz sigurne zone u stvarni \u017eivot, jer ba\u0161 taj iluzorni optimizam i samopouzdanje vode u precjenjivanje samoga sebe i kona\u010dno, poraz. Djecu ono mo\u017ee “zamrznuti” u uvjerenju da su dovoljno dobra i isklesana, \u0161to mo\u017ee dovesti do gubitka radnih navika ili straha od izazova tj. neuspjeha. Osobi koja je svjesna svojih slabosti prazne rije\u010di mogu stvoriti jo\u0161 gori osje\u0107aj jer je svjesna procjepa izme\u0111u onoga \u0161to se govori i \u0161to jest. S druge strane, stvarni uspjesi i ostvarenja mogu pozitivno utjecati na samopouzdanje, a iskrena povratna informacija vi\u0161e \u0107e pomo\u0107i i usmjeriti osobu.<\/p>\n No nije sve bilo uzalud. U medijima i \u0161iroj javnosti je prepoznat je zna\u010daj razvoja (zdravog) samopouzdanja kod djece, ali i odraslih \u2013 ideje o prihva\u0107anju sebe su sigurno pomogle osna\u017eiti i osvijestiti dio \u017eena (primjerice u kontekstu nametnutih standarda ljepote) i pripadnika manjina ili marginaliziranih skupina. Samo, nakon svega ostaje osje\u0107aj da se oti\u0161lo predaleko i proma\u0161io ceo fudbal. Stoga se u posljednje vrijeme govori o drugoj metodi koja ide linijom indiferentnosti i ideje psihologa Alberta Ellisa da se ljudi uop\u0107e ne bi trebali optere\u0107ivati time da su i jesu li vrijedni. Biti sposoban sagledati sebe, dobre i lo\u0161e trenutke, imati za njih razumijevanja i suosje\u0107anja, a opet slegnuti ramenima i zaklju\u010diti kao, opet, dobri stari Zuko: “Svi smo mi koje\u0161ta.”<\/p>\n U protivnom nam ostaje pitanje iz filma “Sje\u0107a\u0161 li se Dolly Bell?”, poznatog po Dininoj afirmaciji “Svakog dana u svakom pogledu sve vi\u0161e napredujem” i poku\u0161aju da svom drugu, nervoznom zbog susreta s fatalnom Ljubicom, objasni: “Ne u\u010di se hipnoza zbog toga. Hipnoza treba da promijeni svijet. Kad \u010dovjek ostvari vlast nad samim sobom, pomo\u0107u svjesne autosugestije, razumije\u0161?”. Na to mu ovaj odgovara: “Ma dobro to. A \u0161to \u0107u ja sutra?”<\/p>\n pi\u0161e Lidija \u010culo<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Po\u010delo je kao dobra premisa koju bi osporavao samo sadist ili potpuna sirovina: kritiziranje, omalova\u017eavanje i\/ili previsoka o\u010dekivanja lo\u0161e utje\u010du na djecu te je va\u017eno postaviti dobre temelje za razvoj njihova samopouzdanja. No u jednom trenutku cijeli vlak oti\u0161ao je u drugom smjeru<\/p>\n","protected":false},"featured_media":2504,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-1727","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n