Na zidu u ulici u kojoj je bio disco, pisalo je: “Abortus je ubojstvo”. Netko je ispod dodao: “Ako je abortus ubojstvo, drkanje je genocid”. 1990. je i\u0161la prema svom kraju i uskoro, onaj prvi grafit \u0107e preplaviti gradove. Tridesetak godina kasnije grafiti \u0107e biti prebojani, zamijenit \u0107e ih mu\u0161karci koji mole za \u010dednost \u017eena, ljekarni\u010dki i ginekolo\u0161ki prizivi savjesti, bogata trgovkinja kontracepcijskim pilulama i njena svita koja bi odlu\u010divala o najintimnijem \u0161to \u010dini ljudsku sudbinu te, s druge strane, femicid i nasilje nad \u017eenama u porastu\u2026 I na\u0161i mu\u0161karci, kolege, prijatelji, bra\u0107a, kojima od navedenog vi\u0161e smeta \u0161to smo oko toga “glasne”.<\/p>\n
Tada dok nismo znali \u0161to nas u \u017eivotu \u010deka, u toplu zimu ’90. godine, sricali smo taj natpis pred discom, prvi pa drugi, dr\u017ee\u0107i se za ruke, dvoje zelemba\u0107a, drugi srednje, zatim slegnuli ramenima, uzdahnuli “WTF”, i u\u0161li u magiju neona, jer po\u010dela je matineja u “Plavoj kavi” i svi \u010dekaju ultimativni hit “Udri ja\u010de, manija\u010de”. Meni se hit ne svi\u0111a, zapravo odvratna mi je svaka rije\u010d. Sjednem na neki zvu\u010dnik, dje\u010dak s kojim sam do\u0161la pita za\u0161to ne ple\u0161em. Grozan mi je taj tekst, ka\u017eem. To je zajebancija, ka\u017ee on. Nije duhovito, odvratno je, slije\u017eem ramenima. Pravim se da razumijem da on ne razumije, jer \u0161to mi preostaje, racionaliziram: on nije djevoj\u010dica, njega i njegove prijatelje ne spopadaju onanisti i egzibicionisti u busu, kad odu u park ili kad \u0161etaju sami, on ne slu\u0161a “malo pretjeruje\u0161” kad to ispri\u010da odraslima iz svoje okoline. Pri tom je drag dje\u010dak, on nije, kao djevoj\u010dica koja sjedi na zvu\u010dniku, u osmom razredu ubo \u0161estarom u\u010denika iz susjedne klupe, samo zato da bi taj probodeni shvatio poruku i kona\u010dno prestao s pipanjem, \u0161tipanjem ili hvatanjem ispod klupe za vrijeme nastave. Jer normalno je da de\u010dki u tim godinama drpaju i maltretiraju cure i da ih one naposljetku ubodu \u0161estarom i da nitko ne sazna ni\u0161ta o tome. Vidim, s onog zvu\u010dnika u “Plavoj kavi”, da opet ja pretjerujem, jer svi se drugi zabavljaju. Pa ipak, ve\u0107 znam \u0161to je ironijski odmak, koji u pjesmi o manijaku ne osje\u0107am. Sigurno sa mnom ne\u0161to nije u redu kad ne osje\u0107am ironijski odmak, bojim se da nemam smisla za humor. Preosjetljiva sam, evo nitko nema problema s tekstom, svi ple\u0161u i pjevaju i tako do dana dana\u0161njeg: “Udri ja\u010de manija\u010de, ubio te grom. Otkad si me napastvovao u srcu si mom. Ne slu\u0161aj me manija\u010de kad ti ka\u017eem stoj, jer ja \u017eelim osjetiti svaki mi\u0161i\u0107 tvoj…” Pjevaju slo\u017eno dje\u010daci i djevojke odu siled\u017eiji, dok se iza brda kotrljaju tenkovi onih opipljivih manijaka koji \u0107e im uskoro zauvijek pregaziti \u017eivote i silovati snove.<\/p>\n
Neke druge subote, disco matineja s prijateljicama u “Plavom Jadranu” (morska boja je, izgleda, bila u \u0111iru), iako je zima, skidamo posu\u0111ene, neudobne cipele s visokom petom jo\u0161 na ulici i u najlonkama tapkamo i poskakujemo bose po hladnom asfaltu prema ku\u0107ama. Uz \u0161etnicu kojom se kre\u0107emo kao po ledenoj \u017eeravici, rastu stare topole, impozantne i kvrgave, pune \u010dvorova i davno odsje\u010denih izboja ni\u017eih grana. Jedno stablo, ako se malo bolje zagleda\u0161, nalik je goloj \u017eeni s velikim grudima. Prijateljica pri\u010da kako se momci po povratku iz disca pijani trljaju o to stablo, naizmjeni\u010dno, grle ga i ljube pa i ne\u0161to vi\u0161e. To je poznata pri\u010da, potvr\u0111uje druga prijateljica. Nabrajaju mi imena momaka za koje se zna da povremeno ljubuju s topolom. Nismo sigurne je li to urnebesno komi\u010dno ili otu\u017eno, valjda oboje. Kakogod, neki momci koji su visoko kotirali, padaju s te tople kao one mucice u prolje\u0107e, u vje\u010dne mo\u010dvare blagog prezira. Srce je strogo, to shvati\u0161 s vremenom, stro\u017ee od mozga, ono ima svoj autonomni smisao za pravdu, srce je zapravo neumoljivo kad se jednom ohladi. Odraslima ne pri\u010damo o tome da se de\u010dki seksaju sa srebrnom topolom, \u010demu, u boljem slu\u010daju, rekli bi neku beskorisnu glupost.<\/p>\n
To je jedna od onih stvarnih pri\u010da koja je previ\u0161e bizarna i zbunjuju\u0107a da bi imala neki zaklju\u010dak. A onda je dobila poantu trideset godina kasnije u liku Borisa Veli\u010dana<\/strong> koji je, me\u0111u znamenitosti koje treba opipati, turistima ponudio Zagorkine<\/strong> sise. \u017denski dio javnosti je s pravom po\u0161izio, kad je u pitanju sisato drvo, stvar je komi\u010dno jadna, ali kad je u pitanju Zagorka i njen spomenik postaje degutantno iz puno razloga koje je te\u0161ko objasniti onome kome nisu razumljivi: mo\u017eda im je svaka novinarka ili spisateljica, \u017eena op\u0107enito, lo\u0161iji ili bolji dodatak sisama. Za razliku od Veli\u010dana, koji je, bojim se, propustio svoju \u0161ansu, Rambo Amadeus Antonije Pu\u0161i\u0107<\/strong>, muzi\u010dar i autor teksta mnogih hitova, pa i velikog hita Dina Dvornika<\/strong> “Manijak”, zbog svojih je antiratnih stavova i istupa jo\u0161 devedesetih postao na\u0161 junak, svjetski megacar. I da, Rambo je bio duhovit, katkad i genijalan, sasvim dovoljno da mu progledamo kroz prste kad god bi mu u tekstovima za\u0161tekao “ironijski odmak”, i to naj\u010de\u0161\u0107e kad su u pitanju \u2013 \u017eene. “Malo pretjeruje\u0161”, opet \u010dujem sli\u010dne glasove kao prije trideset godina. Ukoliko mislite da pretjerujem stavite u isti kontekst u kojem spominjete \u017eene, bilo koju manjinsku skupinu. Ve\u0107ina autora s regionalne rap i trap scene zbog takvog teksta bi bila optu\u017eena za govor mr\u017enje, pa se ti vadi na \u017eanr.<\/p>\n Mizoginija i osvije\u0161teni ili neosvije\u0161teni seksizam dio su folklora, ima ih u hitovima, ima ih u lektiri \u2013 bez ironijskog odmaka. Nipo\u0161to nisam za izbacivanje klasika, oni su svjedoci svog vremena, protiv sam kulture otkazivanja kao i svakog rigidnog na\u010dina obra\u010dunavanja, jer rigidnost i isklju\u010divost vode u nove oblike i\u017eivljavanja i igrali\u0161te su za mnoge osobne obra\u010dune, komplekse i patologije. Ni ne okrene\u0161 se, evo ti neka loma\u010da s knjigama i neki goli oto\u010di\u0107. Ono \u0161to je potrebno jest preispitivanje i kriti\u010dko \u010ditanje kanona, kao i kriti\u010dka reakcija na takva mizogina djela, a ona se i danas bez pardona pi\u0161u, snimaju, \u010ditaju, gledaju i slu\u0161aju. I nelo\u0161e im ide.<\/p>\n Sve \u0161to se promijenilo jest da vi\u0161e ne \u0161utimo o tome, da kritika i reakcija od strane \u017eena napokon postoji.<\/p>\n Ali ako kod umjetnosti i ima smisla raspravljati o ovim stvarima, u realnom \u017eivotu granice su jasne. Ljude, bili oni \u017eene, mu\u0161karci, nebinarni, ne \u0161tipamo i ne pipamo i ne pljuskamo po stra\u017enjici protiv njihove volje, to je maltretiranje. A onaj tko pipa spomenike i stabla, zovite me konzervom, mo\u017eda bi trebao popri\u010dati s nekim stru\u010dnim, a ne o tome snimiti emisiju za dr\u017eavnu televiziju.<\/p>\n Du\u0161obri\u017enici neka se opuste, ni\u0161ta se opasno ne\u0107e dogoditi njihovoj potresenoj mu\u0161kosti, kao ni Veli\u010danu ni Rambu, sasvim sigurno ih ne\u0107e bijesne \u017eene napadati po ulicama (jo\u0161 se nije dogodilo), a vjernu publiku \u0107e na brdovitom Balkanu imati i dalje, bar neko vrijeme. Umjesto neumjesnog pravdanja i izostanka isprike, bilo bi im logi\u010dnije zapitati se koja je to publika kakvoj te\u017ee ukoliko se mentalitetski i svjetonazorski u mnogo\u010demu podudara s kle\u010davcima koji mole na trgovima ili nasilnicima koji su skloni zatu\u0107i \u017eenu.<\/p>\n Nisu li Rambo Amadeus, Boris Veli\u010dan i molitelji u kona\u010dnici napravili potpuno istu stvar: poku\u0161ali poniziti \u017eene. To \u0161to su pritom umjesto \u017eena ponizili sebe i izblamirali se, njihov je problem. Te\u0161ko je biti car kad shvati\u0161 da ti nije dozvoljeno ba\u0161 sve i da je izme\u0111u megacara i megamagarca mala razlika.<\/p>\n Trideset godina kasnije nemam razumijevanja za onog tko me dr\u017ei za ruku, a od mene tra\u017ei da prihvatim neprihvatljivo ili \u0161utim. Tko \u0161tipa protiv tu\u0111e volje, neka se ne \u010dudi \u0161estaru koji \u0107e ga ubosti. S tim da nijedna s tim \u0161estarom vi\u0161e ne stoji sasvim sama.<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nisu li Rambo Amadeus, Boris Veli\u010dan i molitelji u kona\u010dnici napravili potpuno istu stvar: poku\u0161ali poniziti \u017eene. To \u0161to su pritom umjesto \u017eena ponizili sebe i izblamirali se, njihov je problem. Te\u0161ko je biti car kad shvati\u0161 da ti nije dozvoljeno ba\u0161 sve i da je izme\u0111u megacara i megamagarca mala razlika<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3045,"template":"","tags":[106],"atribut":[],"class_list":["post-3043","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji-2"],"acf":[],"yoast_head":"\n