Prvo je bio “Mali plamen”, zatim se razgorjela vatra, kasnije je buknulo.<\/p>\n
“Mali plamen” ime je prve knjige Dubravke Ugre\u0161i\u0107<\/strong>, one koju je s dvadesetak godina napisala za djecu, \u0161to zna\u010di, ako je knjiga dobra, da je napisana i za onu biv\u0161u djecu, za odrasle. Dozvolite da vas podsjetim, Mali plamen iza\u0161ao je iz kutije \u0161ibica, ne \u017eele\u0107i pripaljivati cigarete i \u0161tednjake, nego je oti\u0161ao u svijet. Mali plamen je ve\u0107 u startu znao da je vatra, pa se name\u0107e i kao jasna metafora za svjetlo i toplinu, na\u017ealost i za ognjice i po\u017eare koji su uslijedili, za opekline i loma\u010de na kojima, gle, ipak, iako plamte, na kraju ne izgore ni knjige ni vje\u0161tice. Pa se i Dubravkin Mali plamen kona\u010dno smjestio u srcu onih \u010ditatelja koji srca i umove dr\u017ee otvorenima ili ih makar redovito zra\u010de. U onim drugima, tko zna, ima li kisika ili mo\u017eda ve\u0107 ni\u0161ta ne gori.<\/p>\n Svoj zadivljuju\u0107i autorski potpis Dubravka Ugre\u0161i\u0107 zavr\u0161ila je tako\u0111er jednom knjigom za djecu, slikovnicom potpuno harmsovskom, a sasvim doma\u0107om, koju je ilustrirala Ana Kova\u010di\u0107<\/strong>. U toj, pak, slikovnici foka Marisol poku\u0161ava kupiti \u0161ampon za kupanje u Nami. Sve u trgovini spopadne strka, osim dje\u010daka Petra Milata, imenjaka Dubravkinog izdava\u010da iz Mame (a ne Name), koji joj \u0161ampon i kupi. Pri\u010da zavr\u0161ava objavom u Ve\u010dernjaku u kojoj pi\u0161e da je Namu posjetilo bi\u0107e iz svemira koje je kupilo \u0161ampon za kosu \u2013 posu\u0111enim novcem.<\/p>\n I tu je, tko \u017eeli vidjeti, u nekoliko slika sve, sitnice i krupne stvari iz Dubravkina knji\u017eevnog i \u017eivotnog kufera: knji\u017eevnost kao velika matrjo\u0161ka; sposobnost da bude najmanja u najve\u0107oj; jednako bitni dragulji i drangulije; vje\u0161tina i erudicija u slu\u017ebi proste igre. A mo\u017ee i dalje: igra u slu\u017ebi knji\u017eevnosti; rije\u010di u slu\u017ebi otpora.<\/p>\n Mo\u017eda Dubravkine knjige za djecu budu prilika nekim djevoj\u010dicama i dje\u010dacima da od\u0161krinu njenu biblioteku i nje\u017enije kro\u010de u taj ludi mudri gorki gordi smije\u0161ni, neodoljivi svijet. Tako \u0107e postojati \u0161ansa da im ovaj stvarni jednom bude prepoznatljiv i obja\u0161njen, a time mo\u017eda i lak\u0161e podno\u0161ljiv. Jesam li ve\u0107 rekla smije\u0161an? Ili stra\u0161an?<\/p>\n Prvo nek’ bude “Mali plamen”, kasnije \u0107e se razgorjeti vatra oko koje nastaju pri\u010de.<\/p>\n *<\/p>\n Da je spomenuti kufer odavno pre\u0161ao granice jezika i knji\u017eevnost, iz koje se davno i ne svojom voljom autorica zauvijek izmjestila, o tome su mnogi pisali, a jo\u0161 mnogiji nisu. Pisala sam i sama, prije jedanaest godina. Tekst se zvao “Tko je nama Dubravka Ugre\u0161i\u0107?”, a ticao se novinske crtice, jedine kojom je bilo zabilje\u017eeno da je primila va\u017enu me\u0111unarodnu nagradu. Kolegica Ivana Peri\u0107<\/strong> iz Nade mi nekidan daje prijedlog: Eto, mo\u017ee\u0161 napisati tekst “Tko je nama Dubravka Ugre\u0161i\u0107 2”, jer sve je isto. U bezuboj hrvatskoj knji\u017eevnosti, Dubravka i nema boljeg mjesta od margine. Nakon smrti autorice, nastupila je smu\u0107enost, nesnala\u017eenje kao u spomenutoj pri\u010di s fokom. Kako u \u017eivotu, tako i u smrti, dostojan odgovor hrvatske javnosti je izostao, \u010deka se. \u0160to me podsjetilo da postoji tamo u knjizi “Forsiranje romana reke” jedan Pipo Fink za kojega govore: “Evo na\u0161eg Pipa koji nije na\u0161, jer je ne\u0161to drugo, a ne zna se \u0161to.” Umrla je na\u0161a velika autorica, koja jest na\u0161a, ali mi nismo njeni. Da je mu\u0161karac rekli bismo: umro je genije pisane rije\u010di.<\/p>\n *<\/p>\n Kada sam, izme\u0111u dva potresa, doselila u Zagreb, do\u010dekalo me stubi\u0161te puno knjiga. Knjige moje susjede, profesorice u mirovini, sru\u0161ile su se s policama i ona je odlu\u010dila udomiti dobar dio svoje biblioteke, ali nije znala gdje. U kriznim situacija ljudi se pitaju kamo s knjigama. Kad ih mora\u0161 udomiti, to je problem, kad ih nekome posudi\u0161, nikad ti ih vi\u0161e ne vrati. Kasnije ih gleda\u0161 na policama prijatelja koji ne trzaju. Knjiga je postala vlasni\u0161tvo onoga tko ju je zadnji pro\u010ditao, mo\u017eda u tome ima i neke kozmi\u010dke pravde, ali ja bih ipak \u017eeljela svoje knjige natrag. Nakon nekog vremena susjedinim su se knjigama na stubi\u0161tu pridru\u017eile moje, od \u010ditavog biv\u0161eg \u017eivota najte\u017ee je bilo dovu\u0107i knjige. A onda ih je trebalo jo\u0161 i popeti na \u010detvrti kat bez lifta. U me\u0111uvremenu, stubi\u0161te je ra\u0161\u010di\u0161\u0107eno, susjedine knjige sretno udomljene, ali moje jo\u0161 stoje poredane uz zidove u novom stanu bez polica. Da se lak\u0161e sna\u0111em, nazidala sam sebi hrpice, neke prema \u017eanru, neke prema autoru… Tu je i mali neboder knjiga Dubravke Ugre\u0161i\u0107. On je, naravno novozagreba\u010dki, jer u njemu zauvijek stanuju: \u0160tefica, Bublik, Pipo, Nada Mati\u0107, pa i lisice, je\u017eevi i vje\u0161tice razne, bar povremeno, heretici, sanjari i izop\u0107enici, pisci i supruge, a prije svega lik mame, kao i sve protagonistice koje je u Ich-formi odigrala sama autorica. Neboder je dijelom i amsterdamski, ali jedna knjiga mi je nedostajala, ona koja bi povezala ta dva svijeta (ovdje govorim o fikciji, jer za eseje bi mi trebao novi neboder i tekst). Ta koja mi je izmakla je “Muzej bezuvjetne predaje”, objavljena u Amsterdamu 1997., a u Beogradu i Zagrebu 2002., u suizdava\u0161tvu dvije u me\u0111uvremenu i\u0161\u010dezle izdava\u010dke ku\u0107e (Samizdat B92 i Konzor).<\/p>\n Prije nego \u0161to nastavim, \u017eelim re\u0107i da nisam odrasla na knjigama Dubravke Ugre\u0161i\u0107, jer u ratno vrijeme, kad sam dorasla do njih, o Dubravki se s razli\u010ditim predznakom pri\u010dalo isklju\u010divo kao o Vje\u0161tici iz Rija, a o njenim knjigama nikako. Diplomirala sam hrvatsku knji\u017eevnost, a da je nitko nije spomenuo. Otkrila sam je preko romana o \u0160tefici Cvek, zaljubila se kao i svi, ali do njenih knjiga nije uvijek bilo jednostavno do\u0107i. Kad se to dogodilo za mene je postala formativna, jer \u0161tivo Dubravke Ugre\u0161i\u0107 potpuno je uronjeno u knji\u017eevnost \u010dije je veze s jezikom i \u017eivotom neprekidno preispitivala, knji\u017eevnost je glavni lik ve\u0107ine njenih pri\u010da i romana; njena je fikcija masterclass<\/em> posebno za spisateljice, jer otkriva bliskost hibridne forme, fragmentarne strukture i pisanja o \u017eenskom iskustvu, kako Ugre\u0161i\u0107 ka\u017ee “drugim jezikom”. Otpor zahtijeva nove forme i glas koji se razlikuje od nacionalnih ili patrijarhalnih kanona, ali rijetko kad je taj glas ovako samosvojan. Vjerojatno je upravo susret s Dubravkom bio trenutak kad sam pomislila: koliko slobode u tekstu, toliko prirodnosti i slobodnog stila u pripovijedanju, da mi se \u010dini da je mogu\u0107e pisati prozu.<\/p>\n “Muzej bezuvjetne predaje” nisam prona\u0161la u zagreba\u010dkim antikvarijatima, donijela mi ga je nekidan kolegica iz Beograda \u2013 svoj ku\u0107ni primjerak. Srele smo se ispred Booksina izloga na kojem pi\u0161e “\u010citajte Dubravku Ugre\u0161i\u0107!”. Mislim da bi i Dubravka bila zadovoljna ovakvim raspletom.<\/p>\n U “Muzeju” su spone koje su mi nedostajale. Tri kupa\u010dice iz Varne koje su se u “Babi Jagi” pretvorile u tri kupa\u010dice u \u010de\u0161kim toplicama, bugarske tetke-lutke postale su Pupa, Beba i Kukla, pri\u010da o majci koja je u “Muzeju” zapo\u010deta, zavr\u0161ila je u “Lisici” itd. Roman zapo\u010dinje pri\u010dom o zlo\u010dincu koji je znaju\u0107i da \u0107e razoriti Sarajevo, nazvao znanca da mu poru\u010di da uzme albume prije nego \u0161to mu sru\u0161i ku\u0107u. I ovaj je roman album otpora, obrana sje\u0107anja i intimnosti.<\/p>\n \u010citati Dubravku Ugre\u0161i\u0107 ne zna\u010di pro\u010ditati “\u0160teficu” ili “Babu Jagu”. Svi njeni romani, kojima je “Lisica” tek epilog, jedan su veliki roman, jedinstvena pri\u010da iz pera slavenske \u0160eherezade (kako je Ugre\u0161i\u0107 opisala spisateljice), pri\u010da koja je rasla desetlje\u0107ima. A \u0160eherezada je, to znamo, pri\u010dala da bi ostala \u017eiva, s tim da ostati \u017eiva uklju\u010duje i zadovoljstvo u pri\u010di. Iako je ne\u0107emo pre\u017ealiti, jer je nenadoknadiva i neusporediva, Dubravka je svoj posao “gorak i sladak, brz i kratak”, obavila \u010dasno kao malo tko. “I mi smo tamo bili i vino smo pili: jo\u0161 nam je i sada jezik mokar”, a o Dubravki smo, nadam se, tek po\u010deli suvislo govoriti.<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u010citati Dubravku Ugre\u0161i\u0107 ne zna\u010di pro\u010ditati “\u0160teficu” ili “Babu Jagu”. Svi njeni romani, kojima je “Lisica” tek epilog, jedan su veliki roman, jedinstvena pri\u010da iz pera slavenske \u0160eherezade (kako je Ugre\u0161i\u0107 opisala spisateljice), pri\u010da koja je rasla desetlje\u0107ima<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3045,"template":"","tags":[106],"atribut":[],"class_list":["post-3260","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji-2"],"acf":[],"yoast_head":"\n