Mog prvog radnog dana u \u0161koli, u\u010denik sedmog razreda pokazao mi je no\u017e. Bila sam u ranim dvadesetima, jo\u0161 apsolventica i bio je to posao na odre\u0111eno vrijeme, u jednom manjem gradu. U\u010dinio je to ne bi li impresionirao \u0161to mene \u0161to razred, sljede\u0107i put pojavio se sa isprikom i cvijetom koji je valjda ubrao usput iz ne\u010dijeg vrta. Bio je ne\u0161to stariji, ve\u0107 je jednom izgubio godinu, poznat u \u0161koli kao problemati\u010dan, iz kako se to zna re\u0107i, problemati\u010dne obitelji. U \u0161koli je upozoren, nitko nije digao frku, nisam ni ja \u2013 fakultet me na\u017ealost nije pripremio ni kako upisati ocjene u rubrike, a kamoli kako se nositi s ovakvom situacijom, imala sam sre\u0107u u nesre\u0107i da me na to donekle pripremilo odrastanje u sredini u kojoj je “problemati\u010dnih” uvijek bilo. Nitko nije obra\u0107ao puno pozornosti na njih dok situacija ne bi eskalirala u neku razbijenu glavu ili razbijen prozor.<\/p>\n
Sa spomenutim u\u010denikom, pre\u017eivjela sam taj mjesec na zamjeni u miru, kao \u0161to sam sa svim u\u010denicima u relativnom miru i vjerujem prijateljstvu pre\u017eivjela tih nekoliko godina koliko sam radila po zamjenama, dok ve\u0107 u dvadeset i \u0161estoj nisam \u0161koli zauvijek rekla zbogom, barem kao nastavnica i profesorica. Iako sam se s dobro slagala s u\u010denicima, i danas sam s nekima od njih u kontaktu, nisam bila jedna od onih heroina i heroja (ka\u017eem to bez ironije) koji su za taj posao stvoreni i rad s djecom i mladima osje\u0107aju kao svoj poziv. Nagledala sam se i profesora kojima nije mjesto u u\u010dionici, ali takvi su u manjini. Rad u prosvjeti uklju\u010duje i onaj dio rada koji je puno zahtjevniji i va\u017eniji, a na koji vas, kao \u0161to sam rekla, nitko ne pripremi. Rade\u0107i tih nekoliko godina po zamjenama u raznim \u0161kolama, od gimnazija do strukovnih, nagledala sam i previ\u0161e jada. Bilo je tu pijanih petnaestogodi\u0161njakinja u jutarnjoj smjeni, u\u010denika koji nastavnicama prirede vatreni do\u010dek tako da zapale bilje\u017enicu na podu u\u010dionice, nekoliko ovisnika o te\u017eim drogama, \u0161esnaestogodi\u0161njakinja koja \u017eivi sama s mentalno bolesnom mamom i petero mla\u0111e bra\u0107e i sestara, zlostavljana djevojka \u010diji je otac zlostavlja\u010d odslu\u017eivao zatvorsku kaznu, nekoliko djece s posebnim potrebama, te\u0161kom disgrafijom i disleksijom itd. U svakom razredu barem nekoliko djece s pregolemim teretom \u017eivota.<\/p>\n
Jedan od meni omiljenih razreda bio je 2. E u jednoj splitskoj strukovnoj \u0161koli \u2013 pola u\u010denika bilo je iz popravnog doma na Brdima \u2013 za koji mi je \u0161kolska psihologica, starija gospo\u0111a oguglala na \u017eivotne grubosti, odmah rekla: “Njih ti je, lipa moja, bitno nekako zadr\u017eat’ u u\u010dionici.” I zadr\u017eala sam ih, ali ne dr\u017ee\u0107i se nastavnog plana i programa, komentirali bismo na satu naslove aktualnih novina, pogledali film i, iako su bili srednjo\u0161kolci, neke od njih u\u010dila sam, mimo plana i programa, pisati veliko i malo slovo. U jednu od \u0161kola u kojima sam radila, zbog dilanja droge, moglo se u\u0107i samo s posebnim propusnicama, ali ne bih rekla da je to urodilo osobitim uspjehom. Bila sam i razrednica jedne godine, maturantima trogodi\u0161njeg programa, i ne znam ho\u0107e li vas iznenaditi ako vam ka\u017eem da otprilike polovicu roditelja nisam nikad upoznala, jer se nikad nisu pojavili u \u0161koli. Mnogim mojim u\u010denicima \u0161kola je bila odmor i predah od onog \u0161to ih \u010deka kad iza\u0111u vani, jedino uto\u010di\u0161te. I to je ono \u0161to \u0161kola svoj djeci mora biti, ne samo obrazovna ustanova nego i uto\u010di\u0161te. A to pre\u010desto prelazi individualne mogu\u0107nosti nastavnika kao i kapacitete jedne ustanove, jer je problem puno ve\u0107i \u2013 jer je previ\u0161e nesretne djece koja trebaju na\u0161u pomo\u0107.<\/p>\n
Prije nekoliko dana predsjednik Hrvatske je rekao da ne treba praviti paniku zbog pokolja koji se dogodio u beogradskoj osnovnoj \u0161koli “Vladimir Ribnikar”, jer panika mo\u017ee dovesti do toga da \u0107emo imati \u0161kole za bogate ogra\u0111ene bodljikavom \u017eicom i javne \u0161kole za siroma\u0161ne koje \u0107e biti nalik na one iz ameri\u010dkih suburbija. Mo\u017eda bi kao predsjednik Hrvatske, siroma\u0161ne Hrvatske, morao znati da mi takve \u0161kole ve\u0107 odavno imamo, jedino \u0161to one prve jo\u0161 nisu ogra\u0111ene \u017eicom. Djeca sa ni\u017eim socijalnim statusom rje\u0111e upisuju gimnazijske programe, odnosno gotovo u potpunosti popunjavaju strukovne, a raslojavanje osnovno\u0161kolaca postoji i u javnim \u0161kolama, ovisno o tome \u017eive li u elitnim i manje elitnim stambenim kvartovima. Ovo “elitno” valja uzeti s rezervom i u hrvatskim okvirima i verzijama. Stvarni ministar prosvjete ka\u017ee da su hrvatske \u0161kole sigurne, a jedan fikcijski junak u \u0161pageti vesternu veli da je pi\u0161tolj dobar ili lo\u0161 ovisno o ruci koja ga dr\u017ei. Ali u stvarnosti ne postoji dobar pi\u0161tolj i to je ne\u0161to \u0161to bi napokon trebalo re\u0107i i onda neprestano ponavljati. Ne postoji dobar razlog da pradjedova kubura visi na zidu, a tatin kala\u0161 \u010deka nove dane ponosa i slave u ormaru. Pi\u0161tolj i pu\u0161ka imaju svoju jedinstvenu i sasvim odre\u0111enu namjeru \u2013 da upucaju drugo \u017eivo bi\u0107e, naj\u010de\u0161\u0107e s namjerom da ga ubiju. Nijedna \u0161kola, bila ona u Srbiji, Americi ili Hrvatskoj, nije sigurna dokle god dio dru\u0161tva slavi oru\u017eje kao dio svoje kulture, koja oru\u017eje i ratove romanizira. Uzalud na \u0161kolama pi\u0161e da su mjesta nulte tolerancije na nasilje, ako su dio kulture u kojoj je nasilje prihvatljiv obrazac pona\u0161anja. A oru\u017eje je podjednako obljubljeno i slavljeno i na ekonomski naprednom, be\u0161\u0107utnom, a divljem zapadu, i na retardiranom istoku koji se busa u svoju pateti\u010dnu ratni\u010dku pro\u0161lost.<\/p>\n
Igrice o kojima svakako treba razgovarati tu mi se ne \u010dine glavno zlo, jer na\u0161i dje\u010daci odrastaju u dje\u010djim sobama koje su prepune plasti\u010dnih i elektri\u010dnih mitraljeza koje su im njihovi najmiliji poklonili ve\u0107 za babine, a \u0161to se ti\u010de popisa kao \u0161to je onaj koji je sastavio mladi masovni ubojica \u2013 na takvim popisima za odstrel jo\u0161 nekidan su bili ne\u010diji o\u010devi, dok su ih neki drugi o\u010devi sastavljali. Nisam primijetila da ima iskrene politi\u010dke volje kod onih koji posjeduju vlast i mo\u0107 da ovo promijene, sve ove godine zapravo pre\u0161utno tap\u0161u nasilnike, promoviraju ih u zvijezde i heroje.<\/p>\n
Dok god su nam maskote zlo\u010dinci, svako je ubojstvo normalizirano, o\u010dekivano. Prilikom zadnjeg posjeta Beogradu moji doma\u0107ini su bili dragi ljudi iz Centra za nenasilnu akciju. Ispred Centra za nenasilnu akciju je mural Ratku Mladi\u0107u<\/strong>, kako ga oni pobri\u0161u, revni fanovi zlo\u010dinaca ga naprde natrag. U jednom trenutku takvih murala bilo je 220 po Beogradu. One koji misle da je Hrvatska ne\u0161to bolja, podsjetila bih da je Hrvatska po\u0161ta upravo uvela po\u0161tansku marku s likom Gojka \u0160u\u0161ka<\/strong>, \u010dovjeka kojega je smrt spasila od Ha\u0161kog suda.<\/p>\n Protiv individualnih patologija te\u0161ko se boriti, ali neke se stvari mogu i moraju napraviti na vrijeme: kao, eto, u\u010diniti oru\u017eje nedostupnim, a dostupnom skrb za mentalno zdravlje \u2013 koja danas ovisi o debljini nov\u010danika, \u0161kolski sustav oja\u010dati zapo\u0161ljavanjem ve\u0107eg broja nastavni\u010dkog kadra i \u0161kolskih psihologa, educirati i roditelje i djecu kroz sadr\u017eaje koji poti\u010du empatiju \u2013 jer budu\u0107nost nije samo u STEM-u, niti je sre\u0107a u pobjedama na natjecanjima i prosjeku 5.0. \u0160to nama i njima vrijedi da su izvrsni, ako nisu sretni. Odgajati voljene i suosje\u0107ajne ljude, zna\u010dilo bi stvoriti zdravo i sretnije dru\u0161tvo, ali to nije lako u okru\u017eenju koje veli\u010da agresivnost i kompetitivnost, a gnu\u0161a se emocija koje nisu mr\u017enja i bijes. Postoje trenutci kad je to potrebno jasno i jednostavno re\u0107i: tragedije drugih i na\u0161e su tragedije, nakon \u0161to se nad njima dobro ispla\u010demo, treba tra\u017eiti na\u010dine kako afirmirati ljubav, solidarnost, prijateljstvo, sve te krind\u017e stvari koje spa\u0161avaju \u017eivote.<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161tolj i pu\u0161ka imaju svoju jedinstvenu i sasvim odre\u0111enu namjeru \u2013 da upucaju drugo \u017eivo bi\u0107e. Nijedna \u0161kola, bila ona u Srbiji, Americi ili Hrvatskoj, nije sigurna dokle god dio dru\u0161tva slavi oru\u017eje kao dio svoje kulture<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3356,"template":"","tags":[105],"atribut":[],"class_list":["post-3357","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji"],"acf":[],"yoast_head":"\n