U razgovoru koji smo vodile u \u0160esnaestici pred tre\u0107u radionicu pitam Niku kako obja\u0161njava da ve\u0107ina polaznica, uklju\u010duju\u0107i i mene, nikada nije bu\u0161ila ili gletala: “Va\u017ean je faktor to \u0161to su sve \u017eene, a to spada pod ‘mu\u0161ke’ prakse kojima se ne u\u010di \u017eene i onda one to ne\u0107e raditi ako ne moraju. A drugi je faktor kapitalizam \u2013 nau\u010dili smo pla\u0107ati druge da rade umjesto nas. \u017dene koje su odrastale i \u017eivjele u Jugoslaviji su vi\u0161e toga radile same nego dana\u0161nje cure, a tako je i s mu\u0161karcima. Recimo, prije se obavezno krpalo odje\u0107u, a danas vi\u0161e ne.”<\/p>\n Nika se rodila 1980. Bila je od one djece koju zanima kako \u0161to funkcionira pa je otvarala radio, rastavljala ga i sastavljala i nitko je u tome nije spre\u010davao. Dapa\u010de. Jer, dijete mo\u017ee imati razne afinitete, ali od toga ohrabruje li ga se ili obeshrabruje \u010desto ovisi koliko \u0107e ih produbljivati. A kada se djevoj\u010dice, cure ili \u017eene uhvate raditi ne\u0161to \u0161to nije u klasi\u010dnoj domeni \u017eenskog ku\u0107anskoga rada, kao popravljati tehni\u010dke aparate, spajati namje\u0161taj ili tek otvarati \u010dvr\u0161\u0107i poklopac tegle, sva je prilika da \u0107e se ubrzo stvoriti neke mu\u0161ke ruke koje \u0107e to preuzeti bez pitanja i uz opasku: “Pusti meni.” Kod Nike nije bilo toga. S mamom je radila \u0161to je bilo potrebno u ku\u0107i \u2013 farbanje, bru\u0161enje parketa, mijenjanje sifona \u2013 zbog financijskih ograni\u010denja, a i zato \u0161to nije imao tko drugi. A kada bi do\u0161ao majstor za ono \u0161to nisu znale same, onda bi Nika u\u010dila kako se radi. Ka\u017ee da bi vjerojatno bila upisala srednju strukovnu \u0161kolu za stolaricu da je i\u0161lo vi\u0161e cura u takve \u0161kole i da se takvo obrazovanje nije smatralo \u2013 i onda i danas \u2013 manje vrijednim. Kako je imala odli\u010dnu profesoricu iz likovne umjetnosti, a i voljela je taj predmet, kao i raditi rukama, upisala je kiparski smjer u srednjoj primijenjenoj kao, ka\u017ee, dostojnu zamjenu zanatskoj \u0161koli. Kasnije je studirala i diplomirala kiparstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji. Za vrijeme studija, a povremeno i danas, slabu zaradu od umjetnosti upotpunjuje ku\u0107nim popravcima poznanicima, a radila je i razne druge poslove – prala su\u0111e, bila pomo\u0107na kuharica, konobarila, kopala kanale, \u010distila grobnice.<\/p>\n Na radionici se pokrenulo pitanje o tome ima li ku\u0107nih majstorica u Hrvatskoj jer bi ih \u017eene htjele anga\u017eirati. Zbog toga da se ne suo\u010davaju s nelagodom kada im do\u0111u mu\u0161ki majstori u domove jer su skloni patroniziranju kada poja\u0161njavaju u \u010demu je kvar ili pak uop\u0107e ne poja\u0161njavaju jer podrazumijevaju da \u017eene ni\u0161ta ne znaju i ne razumiju. Ako na internetu potra\u017eite majstorice, poput vodoinstalaterki, molerica (ili piturki?, za neka zanimanja se nisu jo\u0161 ni uvrije\u017eili nazivi u \u017eenskom rodu), kerami\u010darki, zidarki, ne\u0107ete nai\u0107i na komercijalnu ponudu \u017eena koje rade u tim profesijama, ve\u0107 na, primjerice, tekst o 15-godi\u0161njakinji iz sisa\u010dke strukovne \u0161kole koja \u017eeli biti kerami\u010darka, a pet je tvrtki odbilo da kod njih odradi prasku zbog toga \u0161to je cura ili o jedinoj djevojci koja je u Karlovcu zavr\u0161ila smjer za stolaricu. U tom je tipu manualnih poslova izgleda najmanji prodor \u017eena. “Zato \u0161to se smatra da su to te\u0161ki poslovi koje \u017eene ne mogu raditi, \u0161to je neto\u010dno jer ima \u017eena koje su jake i mogu bez problema dignuti 25 kila. K tome, \u017eene rade te\u0161ke fizi\u010dke poslove, \u010distiti osam sati dnevno nije ni\u0161ta lak\u0161e nego farbati. A i ako je ne\u0161to te\u0161ko, \u010desto postoji na\u010din da se to obavi uz upotrebu manje snage. No ako ti netko stalno ponavlja da to nije za tebe, povjeruje\u0161 da je tako. I to se razbija, te zadane uloge koje propisuju tko je za \u0161to, ali sporo, kao i sve drugo”, poja\u0161njava Nika.<\/p>\n S obzirom da se radi o deficitarnim zanimanjima koja postaju sve bolje pla\u0107ena, mo\u017eda \u0107e s vremenom biti i vi\u0161e \u017eena u njima. Kerami\u010darka mo\u017ee vi\u0161e zaraditi nego \u010dinovnica, a svakako vi\u0161e nego potpla\u0107ene trgovkinje. To jesu naporni poslovi, no nisu naro\u010dito lak\u0161i ni oni u kojima su \u017eene dominantne, kao u poslovima skrbi, a bitno su manje pla\u0107eni. U Americi, gdje je manje od \u010detiri posto \u017eena u manualnim poslovima, gra\u0111evinska, a i socijalna radnica Nora El-Khouri Spencer<\/strong> pokrenula je i vodi 10-tjednu besplatnu edukaciju o gra\u0111evinskim poslovima za \u017eene i nebinarne osobe. Dvije tre\u0107ine polaznica koje su zavr\u0161ile edukacije su po\u010dele raditi. Nika ka\u017ee da se \u017eene prekvalificiraju za zanatske poslove zato \u0161to im to omogu\u0107ava da rade jedan posao da bi se prehranile, a ne dva ili tri kao \u0161to je \u010desto slu\u010daj u Americi ako radite ni\u017eekvalificirane poslove. Osim \u0161to zara\u0111uju vi\u0161e, mogu imati i fleksibilno radno vrijeme i biti same sebi \u0161efice.<\/p>\n Nedostatak ovakvih super korisnih radionica mo\u017ee dijelom nadomjestiti “Priru\u010dnik za ku\u0107ne popravke za \u017eene” Nike Rukavine u kojem kroz crte\u017e i jasne naputke obja\u0161njava neke od naj\u010de\u0161\u0107e potrebnih radova u ku\u0107anstvu: zamjenu sifona, kartu\u0161e na slavini ili pak cijele slavine, farbanje zidova i drvenarije, razno bu\u0161enje. Priru\u010dnik je osmislila za izlo\u017ebu “Productive Work \u2013 What is it supposed to be?”, odr\u017eanu u Be\u010du 2018. Kada je razmi\u0161ljala o tome \u0161to je za nju produktivan rad, Nika je je shvatila da je to manualni rad kod kojeg brzo vidi rezultat. I u svojim se umjetni\u010dkim radovima koristi tim vje\u0161tinama pa tako u performansu “In the end it\u2019s all about the money” pila zvjezdice s kovanice eura, u performansu “You don\u2019t even need a man” cementira zid, a u onom “Don\u2019t be so emotional” tu re\u010denicu, a zapravo prigovor koji je slu\u0161ala redovito kroz \u017eivot, kle\u0161e u kamenu plo\u010du. Svi ti performansi, kao i o drugi Nikini radovi, mogu se na\u0107i na njezinoj stranici nikarukavina.wordpress.com<\/a>, a i naru\u010diti “Priru\u010dnik”.<\/p>\n pi\u0161e Barbara Matej\u010di\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u017denska radionica bu\u0161enja, gletanja, farbanja i drugih majstorija akademske kiparice Nike Rukavine razbija zadane rodne uloge u zanatima<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3394,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-3399","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/05\/Nika2-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/05\/Nika3-scaled.jpg\")