Ne \u017eelimo mistificirati trogodi\u0161nje srednjo\u0161kolsko obrazovanje, ali recite nam tko je bila Marija iz Trgova\u010dke \u0161kole, kako se uklapala, kako je okolina prihvatili s obzirom na to da je puno \u010ditala?<\/strong><\/p>\n Imala sam odli\u010dno dru\u0161tvo, zbog izbora 2000. godine svi su nas \u0161est prijateljica zvali \u0161estorka, svaka je imala neko znanje koje je \u010dinilo savr\u0161enu gimnazijalku. Ja sam bila dobra u engleskom jeziku i pisala sam svima zada\u0107nice. U tre\u0107em razredu srednje \u0161kole dobila sam pohvalu Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika jer je moja tada\u0161nja profesorica Tereza Vidovi\u0107<\/strong> poslala u\u010deni\u010dke radove na njihov natje\u010daj. Kolegica iz razreda Ivana \u0160ari\u0107<\/strong> dobila je nagradu, ja pohvalu. Sje\u0107am se da je tema bila vezana za Tina Ujevi\u0107a<\/strong>, imam jo\u0161 taj rad napisan na pisa\u0107oj ma\u0161ini. Oti\u0161le smo u Zagreb, fotografirala sam se s Antom Stama\u0107em<\/strong>, sve se doga\u0111alo dan nakon \u0161to je umro Ivan Slamnig<\/strong>, bilo je to za mene \u010dudno iskustvo jer sam za te ljude znala samo iz \u010ditanki. Svi su mislili da je ova pohvala kraj mog spisateljskog puta, da \u0107u zavr\u0161iti \u0161kolu i po\u010deti raditi, na \u010demu je inzistirao i moj otac. Uvijek u strahu od siroma\u0161tva, ponavljao je meni i bratu da se nakon trogodi\u0161nje \u0161kole moramo odmah zaposliti.<\/p>\n Ipak, odlu\u010dujete upisati Upravni studij?<\/strong><\/p>\n Tako je, htjela sam dokazati ocu da mogu zavr\u0161iti vi\u0161u \u0161kolu, htjela sam se dalje obrazovati, a nisam imala ocjene s kojima sam mogla upisati \u0161to \u017eelim, anglistiku i kroatistiku. Moja je majka digla kredit sa svojom invalidskom mirovinom, jo\u0161 u kasnim tridesetima uni\u0161tila je kralje\u017enicu rade\u0107i u Jugoplastici. U trenutku kada je otac izvr\u0161io suicid imala sam devetnaest godina, nisam vi\u0161e bila u stanju studirati i godinu je dana moj \u017eivot stajao na mjestu, proces tugovanja me zabetonirao.<\/p>\n Godinu nakon o\u010deve smrti kre\u0107ete pisati svoj prvi rukopis. Zbirka “Davide, sva\u0161ta su mi radili” nastaje prije odlaska u Zagreb, u va\u0161im ranim dvadesetima. Kao netko tko, pretpostavljamo, nije poznavao knji\u017eevnu scenu, 2007. godine dobili ste Gorana za mlade pjesnike. Recite nam ne\u0161to o tom iskustvu.<\/strong><\/p>\n Kada sam saznala da sam dobila Gorana, javila sam mami i rekla da nemam odje\u0107u za dodjelu pa mi je jedna kroja\u010dica iz Solina sa\u0161ila sako, izabrale smo samt da mi ne bude hladno u Gorskom kotaru. Sako je imao predivnu podstavu boje vina, dugo sam ga \u010duvala. Moje prvo sje\u0107anje na Goranovo prolje\u0107e je Senko Karuza<\/strong> koji sjedi u hodniku hotela i govori “lijepa djevojko, do\u0111i”, prestra\u0161ila sam se i pobjegla (smijeh), a na dru\u017eenju u Potepuhu u Zagrebu kliknula sam s Asjom Baki\u0107<\/strong>, koju sam i \u010ditala. Upoznala sam Branislava Oblu\u010dara<\/strong> i Marka Poga\u010dara<\/strong>, Olju Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/strong> poznavala sam ranije iz Splita. Imala sam susret s Markom i prije dodjele, u splitskoj Kocki na nekom koncertu pri\u0161la sam i rekla da sam ja ta Marija Andrija\u0161evi\u0107 koja je dobila Gorana, misle\u0107i da sam mo\u017eda predirektna. Poga\u010dar je odgovorio da mi je knjiga super, ali da naslov ne valja. I bio je u pravu, htjela sam, zamislite, da se zbirka zove “Dedukcija, dedukcija, moj Watsone”. Tako je nastao “David”.<\/p>\n Izjavili ste da biste, iz sada\u0161nje perspektive, u zbirci pisali puno eksplicitnije o obiteljskom nasilju. Kako do\u017eivljavate tekst kada ga danas \u010ditate, a mnogi \u0107e “Davida” i po prvi puta uzeti u ruke jer je nedavno objavljeno i reizdanje?<\/strong><\/p>\n Listaju\u0107i “Davida” \u010desto razmi\u0161ljam da je tada\u0161nja Marija jako naivna, ranjiva, draga djevoj\u010dica koja misli da je sav teret svijeta na njoj. Te\u0161ko mi je \u010ditati kako sam prstom upirala samo na i unutar sebe, nisam bila nau\u010dena propitivati ono vanjsko. Tek nakon odlaska u Zagreb, psihoterapije i studija, shvatila sam da sam pro\u017eivjela obiteljsko nasilje. Iz dana\u0161nje perspektive, vi\u0161e bih se fokusirala na oca, na siroma\u0161tvo i poreme\u0107ene odnose u njegovom djetinjstvu zbog alkoholizma u obitelji. Mislim da bih jasnije pisala i o odgovornosti obrazovnih institucija jer su u\u010ditelji i nastavnici, pogotovo u osnovnoj \u0161koli, odmah ozna\u010dili brata i mene kao divlju, neobrazovanu djecu oko koje se ne treba previ\u0161e truditi jer se i tako zna kako \u0107emo zavr\u0161iti. U \u0161kolu sam krenula tokom rata i svi su odrasli bili potpuno zaokupljeni kolektivnim nasiljem, a ovo partikularno, intimno i obiteljsko potpuno se ignoriralo. I brat i ja smo odrastaju\u0107i morali ulo\u017eiti jako puno truda da funkcioniramo kao dru\u0161tvena i socijalna bi\u0107a koja ne osje\u0107aju stalno nepovjerenje prema svijetu jer nam taj isti svijet nije ba\u0161 dao povoda da mu vjerujemo.<\/p>\n \u0160to se ti\u010de mog oca, mislim da se toliko gr\u010devito borio da mu obitelj pre\u017eivi da nas je putem, ironi\u010dno, potpuno previdio. \u010cesto se sjetim rije\u010di Dubravke Ugre\u0161i\u0107<\/strong> koja u “Lisici” pi\u0161e da se majka nakon o\u010deve smrti rije\u0161ila svih o\u010devih stvari. To je u\u010dinila i moja, ali mi je ostavila njegove balote i metar za balote, odlu\u010deno je da to bude ba\u0161 moje. Oca zapravo nisam poznavala, toliko se \u0161titio od nas, nisam znala \u0161to ga boli i usre\u0107uje, znam da je jako volio svoje radnice u \u010cisto\u0107i, Hajduk i Slobodnu Dalmaciju i to je to. Moj je otac za mene ostao nepoznanica, \u0161to zna\u010di da kao spisateljica mogu konfabulirati do smrti, ali na nekoj osobnoj razini ta spoznaja i intrigira i boli.<\/p>\n Na koncu, u dvadeset i \u010detvrtoj godini odlazite u Zagreb i upisujete Filozofski fakultet. Kako je do toga do\u0161lo?<\/strong><\/p>\n Zbirka i nagrada dali su mi kulturni kapital s kojim sam uvjerila majku da se isplati poslati me u Zagreb. Poga\u010dar mi je objasnio da ako \u017eelim pisati, moram studirati komparativnu knji\u017eevnost, nisam ni znala \u0161to je to. I tako sam se kona\u010dno odselila u Zagreb, majka je financirala prve tri godine mog studija, onda sam krenula raditi, prevodila sam suvremenu ameri\u010dku poeziju, radila u Kulturi promjene, lektorirala, radila intervjue za portal VoxFeminae.<\/p>\n \u010cime danas pla\u0107ate re\u017eije, sigurni smo da pisanjem zasigurno ne?<\/strong><\/p>\n Lektoriram i radim u udruzi “Skribonauti”, gdje s kolegicama i prijateljicama Luizom Bouharaouavom<\/strong> i Paolom Zore<\/strong> u zatvorima u Po\u017eegi i Remetincu dr\u017eim knji\u017eevne, filmske i radionice animacije zatvorenicama. Imam osje\u0107aj da sam kona\u010dno prona\u0161la posao koji \u017eelim raditi, veselim se susretu s tim \u017eenama koje su nerijetko moje godi\u0161te i imaju isto socijalno porijeklo, volim prijenos znanja, razgovarati s njima o likovima iz romana koje smo \u010ditale, a razgovor se uvijek prelije u osobne pri\u010de, zajedno vje\u017ebamo elasti\u010dnost na\u0161ih ukalupljenih \u017eivota.<\/p>\n Roman “Zemlja bez sutona” osvaja dvije va\u017ene nagrade \u2013 Tportalovu za najbolji roman i regionalnu knji\u017eevnu nagradu “\u0160tefica Cvek”. Koliko su nagrade pomogle va\u0161oj drugoj knjizi?<\/strong><\/p>\n Tportal mi je dao vidljivost i publiku, nisam ni\u0161ta objavila \u010detrnaest godina i nije bilo realno za o\u010dekivati da \u0107e me se ljudi sje\u0107ati pa mi je nagrada dala prve sugovornike, a i novac koji mi je bio va\u017ean jer sam period prije osvajanja nagrade provela u u\u017easnoj besparici. Op\u0107enito se zbog odrastanja u siroma\u0161tvu bojim tro\u0161enja novca, evo ve\u0107 du\u017ee vrijeme mjerkam jedan skupi aparat za kavu, ali nikako da ga kupim. Zadnji put sam u du\u0107anu nai\u0161la na profesora Deana Dudu<\/strong> i pomislila \u2013 ne\u0107e valjda zaklju\u010diti da radni\u010dka klasa tro\u0161i 400 eura na aparat za kavu (smijeh).<\/p>\n Jako volim nagradu “\u0160tefica Cvek”, \u010ditala sam i druge dobitnice nagrade i sjajne knji\u017eevnice, Senku Mari\u0107<\/strong>, Anu Milo\u0161<\/strong>, Lejlu Kalamuji\u0107<\/strong>, prijateljica iz Pan\u010deva mi redovito \u0161alje regionalna izdanja, pratim doma\u0107u balkansku produkciju.<\/p>\n Radnja romana “Zemlja bez sutona” smje\u0161tena je u Split i Cetinsku krajinu, u imaginarno selo Vrj. Za\u0161to je Split Split, a Vrj nije neko stvarno selo iz tog kraja?<\/strong><\/p>\n Split stvarno ne mo\u017ee\u0161 preimenovati, kao \u0161to ne mo\u017ee\u0161 preimenovati ni Napulj. Jug je jug. Osje\u0107am da mi Split pripada, smatram se tipi\u010dnom predstavnicom tog grada, on stoji iza svog imena i \u010ditav \u0107e mi \u017eivot biti preokupacija, ne na na\u010din na koji se sociolozi bave gradom, nego na intimnoj razini, kao spisateljici. U sukobu sam s hrpom stvari koje Split danas predstavlja, ali ne mogu biti u sukobu s onim \u0161to me oblikovalo. Ja sam sa Splitom u stalnom dijalogu, non-stop ne\u0161to pregovaramo.<\/p>\n Kad ste dio prgave familije.<\/strong><\/p>\n Ha-ha, tako je, i otac i brat bili su infi\u0161ani u Hajduk, a nogomet sam prestala pratiti nakon \u0161to mi otac nije htio dati pet kuna, a kladila sam se da \u0107e Juventus pobijediti Lazio i pogodila!<\/p>\n Vratimo se na Cetinsku krajinu i inspiraciju za Vrj.<\/strong><\/p>\n Sva ta sela Cetinske krajine predstavljaju jednu sliku moje generacije, djece ro\u0111ene sredinom osamdesetih, \u010diji su roditelji odlazili raditi u grad, u Jugoplastiku, Dalmu, Ilovu, Prehranu, \u010cisto\u0107u. Zato je tu Vrj, selo koje pripada svima nama. Bilo mi je va\u017eno preimenovati Nova Sela, odakle su Andrija\u0161evi\u0107i, kako ih ne bi osje\u0107ala intimno svojima nego u\u010dinila kolektivnima u samom romanu.<\/p>\n Rekli ste da u “Sutonima” \u017eelite preispitati neke postavke tradicije doma\u0107eg romana, na \u0161to ste mislili?<\/strong><\/p>\n Zanimalo me za\u0161to su na\u0161e junakinje uvijek novinarke, knji\u017eevnice, za\u0161to funkcioniraju isklju\u010divo u gabaritima svijeta u kojem pisci i spisateljice \u017eive, za\u0161to se ne odmi\u010demo od svog kulturnog kruga. Zato mi je va\u017eno da je moja junakinja Glorija biologinja i oko njenog zanimanja sam na kraju i gradila pri\u010du. Tako\u0111er, bilo mi je va\u017eno preispitati postoje\u0107i narativ o Splitu jer, osim rubno kod Jurice Pavi\u010di\u0107a<\/strong>, nisam imala prilike \u010ditati o splitskoj radni\u010dkoj klasi, o ljudima koji su iz Cetinske krajine dolazili raditi u grad, i sasvim prirodno, mijenjali ga. S tre\u0107e strane, bilo mi je zanimljivo igrati se s konceptom zavi\u010dajne proze.<\/p>\n Glavna junakinja Glorija u romanu opisuju\u0107i svoje djetinjstvo govori da je bila “dje\u010dak i seljak” te da je “kad je dida umro prestala biti dje\u010dak”. Za\u0161to vam je bila va\u017ena Glorija-dje\u010dak?<\/strong><\/p>\n Htjela sam preispitati kada kre\u0107e to razdvajanje i podjela na dje\u010dake i djevoj\u010dice, kada djevoj\u010dicama prestaje biti dopu\u0161teno da imaju pra\u0107ke i krvava koljena i shvatila sam da je kulturolo\u0161ki i dru\u0161tveno uvjetovano da se kao djevoj\u010dice odri\u010demo mnogo toga, odri\u010demo se slobode, negdje na po\u010detku puberteta. Promatram i kao etnologija to rodno kodiranje koje mi je izuzetno stran koncept i mislim da ga treba dokinuti. Bilo mi je va\u017eno da moja junakinja zaobilaznim putem zezne rodni konstrukt, vrati se na zemlju koja mahom pripada mu\u0161karcima, da mo\u017ee upravljati tom zemljom upravo svojim znanjem i obrazovanjem.<\/p>\n Gloriju u ranom djetinjstvu ostavlja majka, predstavnica splitske gra\u0111anske obitelji, koja u jednoj re\u010denici opisuje sve na\u0161e patologije: “Zato jer sam do\u0161la u jednu zgradu, u jednu sredinu, selja\u010dku, radni\u010dku, tvrdu, be\u0161\u0107utnu, u kojoj mater nije bila mater ako nije bila \u017ertva, a \u017eena nije bila \u017eena ako nije bila i mater i \u017eena svojem mu\u017eu.” Mo\u017ee li \u017eena bje\u017ee\u0107i od siroma\u0161tva u Dalmaciji pobje\u0107i od svojih rodnih uloga?<\/strong><\/p>\n Patrijarhat svakako bolje funkcionira u neobrazovanim sredinama, kao \u0161to ga kapitalizam usisava i koristi besplatan \u017eenski rad. Ipak, iako se majka udaje za doktora, njena uloga ostaje sli\u010dna, ali je svakako manje nasilna, manje prljava, egzistencijalno sigurnija i ona mo\u017ee odr\u017eavati iluziju sebe kao slobodnog bi\u0107a. Majku u romanu nipo\u0161to ne osu\u0111ujem, pu\u0161tam \u010ditateljima da interpretiraju njenu ulogu kako \u017eele.<\/p>\n Rodni obrasci sigurno postoje i u radni\u010dkoj i gra\u0111anskoj familiji, samo ih pokre\u0107u druga\u010dije silnice. Ono \u0161to je meni izuzetno zanimljivo za promatrati je da su gra\u0111anske obitelji zapravo dosta nuklearnije \u2013 uloge su jasno postavljene, a kada dolazi do nekog pucanja, kada osoba ne mo\u017ee izvr\u0161avati svoju ulogu zbog bolesti, smrti, onda to mjesto popunjava novac, njegovateljski rad, netko izvana. Dok u selja\u010dkim i radni\u010dkim obiteljima unato\u010d nasilju i oskudici, ili ba\u0161 zbog njih, konstantno dolazi do prelijevanja uloga, odnosi s rodbinom su kompliciraniji i kompleksniji, tako je i Gloriji majku dijelom zamijenio djed.<\/p>\n Book&zvook objavio je “Zemlju bez sutona” u audio-izdanju, jeste li slu\u0161ali svoj roman, svi\u0111a li vam se?<\/strong><\/p>\n Odli\u010dan je, Lana Bari\u0107<\/strong> je prava Glorija, pripovijeda to\u010dno s onim gr\u010dem koji Glorija cijelo vrijeme osje\u0107a.<\/p>\n Uskoro izlazi va\u0161a druga zbirka poezije, o \u010demu pi\u0161ete?\u00a0\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n Zbirka izlazi najvjerojatnije u rujnu, u Frakturi, urednik je Marko Poga\u010dar<\/strong>. Shvatila sam da sam preokupirana vlastitim stambenim pitanjem pa \u0107e se knjiga zvati “Temeljenje ku\u0107e”. Brat mi je nakon o\u010deve smrti, protivno svim seoskim obi\u010dajima, dao svoj dio zemlje, i otad stalno razmi\u0161ljam kako bih htjela pojatu na toj zemlji pretvoriti u pravu ku\u0107u, ali znam da vjerojatno nikada ne\u0107u imati novca. Rukopis s jedne strane subvertira priru\u010dnik o gradnji ku\u0107e, a s druge strane daje pogled na gradnju ku\u0107e iz \u017eenskog rakursa. Uvijek sam se pitala \u0161to se dogodi \u017eeni kada naslijedi zemlju u vukojebini i sada znam \u2013 lagani osje\u0107aj bezna\u0111a. Na kraju svake pjesme upisujem imenicu ku\u0107a, pjesme su u prozi, izgledat \u0107e kao male ciglice, ima ih 40, bilo mi je va\u017eno ome\u0111iti \u010detiri strane svijeta, nadam se da \u0107e i korice simulirati krovi\u0161te. Paralelno, dok sam pisala ku\u0107u, brat je gradio svoju i bilo mi je va\u017eno odati po\u010dast bratsko-sestrinskom odnosu i u samoj zbirci. Pi\u0161u\u0107i zbirku, bila sam inspirirana T. S. Eliotom<\/strong>, ameri\u010dkim pjesnikinjama Marie Howe<\/strong> i Louisom Gl\u00fcck<\/strong>, Ankom \u017dagar<\/strong> i Petrom Gudeljom<\/strong>, kao i bosanskohercegova\u010dkim pjesnikom Ilijom Ladinom<\/strong>, kojeg sam otkrila jo\u0161 dok sam pisala roman. Mislim da je ova knjiga i moj opro\u0161taj s ulogom \u017eene koja mora roditi i udati se, opro\u0161taj od dijelova mog nepostoje\u0107eg identiteta. U toj ku\u0107i sve bubri i \u017eivi, svi aveti, duhovi, demoni, moji sretni momenti, ona je sve nekako obuhvatila.<\/p>\n “Nada. Nada se pojavljuje izme\u0111u dva sela na granici dviju ograda”, pi\u0161ete u “Zemlji bez sutona”. Tko je va\u0161a Nada i na kojim je me\u0111ama pronalazite?<\/strong><\/p>\n Nada u “Sutonima” je lik koji otvara put Glorijinoj baki da ode sa sela u grad, ne zove se tako bez razloga. Ona je \u017eena koja poguruje drugu \u017eenu prema boljoj budu\u0107nosti. Tako ja vidim nadu, kao drugarstvo, neobavezne drugarske momente, trenutke u kojima nesebi\u010dno dijelimo i poma\u017eemo jedni drugima, pla\u010demo i smijemo se. Dodu\u0161e, ja jo\u0161 uvijek u\u010dim da nije sramota tra\u017eiti pomo\u0107, ali moji prijatelji prepoznaju i kada ne pitam.<\/p>\n razgovor vodila Vedrana Bibi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Split \u0107e mi \u010ditav \u017eivot biti preokupacija, ne na na\u010din na koji se sociolozi bave gradom, nego na intimnoj razini, kao spisateljici. U sukobu sam s hrpom stvari koje on danas predstavlja, ali ne mogu biti u sukobu s onim \u0161to me oblikovalo<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3447,"template":"","tags":[29,173],"atribut":[],"class_list":["post-3448","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju","tag-intervju-2-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/Andrijasevic2_Duska-Boban-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/Andrijasevic3_Duska-Boban-scaled.jpg\")