Tako je po\u010dinjalo i jo\u0161 uvijek po\u010dinje svako pravo ljeto, spu\u0161tanjem prema jugu, a subjektivno jug je ju\u017enije od Omi\u0161a, ukazuje se tamo negdje na cesti prema Makarskoj dok vozimo povi\u0161e Vrulje i svi se nasade na prozore i netko prvi vikne: “Vrulja!” Ili: “Vruja!” Zatim ostali ponove: “Vrulja je to, nije mala zajebancija. Dr\u017e’mo se da ne poletimo.” I svaki put, no\u0161eni niz litice nevidljivim naletom bure, prate\u0107i zanosne okuke, poletimo ravno u meko, u vilovito lito. Vrulje i vruje su razasute po cijeloj obali, tamo gdje su morski vrutci svje\u017ee slatke vode, tajanstvena u\u0161\u0107a ponornica; ima ih nekoliko ve\u0107ih, ali ova blizu Piska je najve\u0107a i najfascinantnija. O njoj kru\u017ee razne legende, one koje imaju stvarnu podlogu i ma\u0161tovitu nadogradnju, od one da ovdje pu\u0161e najja\u010da bura, takva da baca auta u ponor, do magnovenja iz bespu\u0107a povijesne zbiljnosti koje ka\u017ee da su ba\u0161 povi\u0161e vrujskog ambisa Tuga, Buga, Vuga i petorica bra\u0107e Hrvata prvi puta ugledali more. \u0160to god da je istina, u Vruji se do dana dana\u0161njeg ni Hrvati ni ostali nastanili nisu, jer je na sre\u0107u, zbog nepristupa\u010dnosti s kopna, ovu prirodnu ljepotu dugo zaobilazio povijesni usud \u2013 koji bi je nedavno umalo stigao da u njenu obranu nisu stali znani i neznani junaci i juna\u010dice.<\/p>\n
Obrana Vrulje od strane aktivista i lokalnog stanovni\u0161tva te ru\u0161enje bespravno izgra\u0111enih objekata u ovoj uvali, jedna je od boljih vijesti koje su se mogle \u010duti u dugo vremena. Postoje stvari koje su nemjerljivo ve\u0107e od dnevne politike i pitanja je li bespravno gradio kompa od Zorana<\/strong> ili kum od Andreja<\/strong>. Ti kompe i kumovi su, gledaju\u0107i dalekose\u017enije, sporedni u ovoj pri\u010di, svedeni pod isti nazivnik onih koji slabo po\u0161tuju i razumiju \u017eivot; jer radi se o ne\u010dem drevnom i vje\u010dnom, o nadmorju i podmorju koje je ovdje od po\u010detka svijeta ili barem od ledenog doba, o stometarskim klisurama koje se ru\u0161e u duboko modro more, o kamenu koji vrvi od \u017eivota, mo\u0107nim strujama koje vriju, vrte i mije\u0161aju slano more i slatke vode Cetine, o bujnom i pucketavom svijetu planktona od kojeg po\u010dinje dugi hranidbeni lanac, gdje smo mi ljudi na za\u010delju, ovisni o svemu prije. Otvorite o\u010di i zaronite (zatvorite o\u010di i zamislite): rascvjetali \u017earnjaci, kolonije ru\u017ei\u010dastih i crvenih spu\u017evi i \u017eutih moruzgvi, a oko njih jata brancina i cipala. Kad izronite, opet zamislite kako bi, jednom kad se zapo\u010dne graditi, na ovu floru i faunu utjecala betonizacija, privatizacija, kanalizacija, turisti, pontoni\u2026 Ustvari, ne morate zami\u0161ljati, takvih primjera ima du\u017e cijele obale. O onome \u0161to je oku vidljivo, o obali, jo\u0161 i pri\u010damo, ali rijetko spominju\u0107i taj divan svijet pod morskom povr\u0161inom koji je pre\u017eivio do danas zahvaljuju\u0107i upravo svojoj prirodnoj izoliranosti. Mjesta poput Vrulje dokazuju da gdje \u010deljad nije bijesna, obala nije tijesna i ima mjesta za planktone i brancine i brnistru i ljudska bi\u0107a, onaj svit kojemu trka za \u0161oldima nije posve popila pamet.<\/p>\n Tipi\u010dan lokalni stanovnik hrvatske obale \u010desto i nije neko bi\u0107e za isticanje, vjerojatno se kune u mater-zemlju, a pritom zdu\u0161no sudjeluje u devastaciji iste. Za tipi\u010dnog lokalnog prvaka bespravne gradnje, Dalmacija je samo valuta i zastavica kojom povremeno mahne. Ipak, \u010dak i na ovom rubu stvarnosti, uvijek \u0107e se na\u0107i i dovoljno atipi\u010dnih naiv\u010dina koji \u0107e mogu\u0107e iz svega iza\u0107i vi\u0161e popljuvani nego slavljeni, a na\u0161a je budu\u0107nost kao i budu\u0107nost obale, stabla i moruzgve, zasad upravo u rukama pojedinaca, entuzijasta i aktivista koji su spremni na vi\u0161egodi\u0161nju borbu s daleko mo\u0107nijim protivnikom koji sebe naziva privatnim investitorom, koncesionarom i tim lipim doma\u0107im nazivljem kojim \u0107e se, predmnijevam, skoro pozabaviti ultra korisna i progresivna HAZU.<\/p>\n Manje od ilegalne, kojoj je sklon na\u0161 \u010dovik, zapravo brine \u010dudnim putevima ozakonjena gradnja kojoj je sklona na\u0161a elita. Svaki dan donosi novu pri\u010du o obali koja se pretvara u nasip i beton. Uz blagoslov op\u0107inskih na\u010delnika, obala je postala mjesto na kojem se neumorno zi\u0111a. Pravi simbol suvremene Dalmacije bila bi, bez konkurencije, mije\u0161alica za beton. Kao zadnja \u017ertva “zi\u0111anja” nekidan je palo jedno veli\u010danstveno stablo ko\u0161tele, pelegrinke, u centru Splita i to u neposrednoj blizini onog mjesta s kojeg su prije nekog vremena uklonili (pa naknadno premjestili) Lipov\u010devo<\/strong> plavo stablo. Onaj bager koji ru\u0161i pelegrinku najtu\u017enija je i najpreciznija slika vulgarnosti i brutalnosti koju Dalmacija danas \u017eivi.<\/p>\n Moj frend pjesnik ka\u017ee da je na\u0161a obala jo\u0161 uvijek jedna od o\u010duvanijih na preizgra\u0111enom Mediteranu. Nisam proputovala sve te krajeve kao on, ali ispri\u010dat \u0107u vam kratku pri\u010du o turskoj Buyukadi.<\/p>\n Buyukada je najve\u0107i od Prin\u010devskih otoka na Mramornom moru, u blizini Istanbula. Tamo je grabe\u017e priobalnog pojasa stigla stolje\u0107ima ranije negoli kod nas, vjerojatno i zato \u0161to su na ove otoke slali protjerane plemi\u0107e koji su zadr\u017eali svoje feudalne obi\u010daje pa zapasali obalu i doslovno zagradili more. Iznena\u0111enje me do\u010dekalo kada sam se trajektom iz Istanbula uputila na kupanje na Buyukadu, \u0161to je kao da se iz Splita zaputi\u0161 na Hvar ili iz Dubrovnika na Kor\u010dulu \u2013 i tu usporedba prestaje. Buyukada je otok na kojemu nema automobila, ure\u0111ena pje\u0161a\u010dka staza udara posred otoka, ali osim u pristani\u0161tu gotovo je nemogu\u0107e pristupiti obali ili uop\u0107e vidjeti more, ukoliko nisi ku\u0107evlasnik. Socijalne razlike su ve\u0107e negoli kod nas, pa su ve\u0107e i nepropusnije i ograde. Na ogra\u0111enim pla\u017eama za koje treba platiti ulaznicu (a i takve su tek dvije na \u010ditavom otoku), ljudi sjede\/le\u017ee u le\u017ealjkama kao u kinu \u2013 u praksi to izgleda tako da je mogu\u0107e sun\u010dati se u npr. desetom redu lijevo ili \u010detrnaestom redu desno.<\/p>\n I ina\u010de, djeca koja odrastaju u ovom velegradu uz more, uglavnom ne \u017eive s morem, ono je povlastica. Ovo nije slu\u010daj samo s Istanbulom, sli\u010dno je u nekim talijanskim gradovima odrezanim od svog morskog pojasa, i zapravo, \u010dini mi se da su rijetki morski gradovi u kojima se tako blisko i intenzivno \u017eivi na moru, u moru i s morem kao na ovoj strani Jadrana. Bilo da je to zbog brdovitih zale\u0111a koja su se nadvila nad uski plavi pojas ili zbog pitomosti isto\u010dne obale, povijesnih okolnosti i \u010dinjenice da je more od pamtivijeka bilo i kruh, makar sa sedam kora, ili svega toga skupa, ovo more i obala oduvijek su bili otvoreni dvadeset i \u010detiri sata dnevno. Taj su\u017eivot ljudi i mora uklju\u010divao je i to da Jadran do\u017eivljavamo zdravo za gotovo, vi\u0161e kao golemu i beskrajnu septi\u010dku jamu, negoli kao iskonsku juhu, ali taman kad smo po\u010deli u\u010diti misliti i brinuti o njemu, pametne su se glave dosjetile da je obalu mogu\u0107e totalno rasprodati.<\/p>\n Ka\u017ee onaj moj prijatelj pjesnik i putnik da je more sre\u0107a koju je ova zemlja imala. Ipak, te morske sre\u0107e za mnoge gra\u0111ane ove zemlje nema.<\/p>\n Vrijedi ponoviti i sto milijuna puta: javno dobro je jedino bogatstvo obi\u010dnih ljudi, luksuz za sve. Zato je pobjeda u borbi za zabranu i ru\u0161enje bespravne gradnje u Vrulji jedna naoko mala dobivena bitka u moru izgubljenih, ali ba\u0161 va\u017ena. Ona pokazuje ne samo da se u borbi za javni prostor mo\u017ee pobijediti, nego da se boriti ima smisla. I to sve dok postulati te borbe ne postanu zakon \u2013 ali zakon koji vrijedi za sve, pa i kumove i kompanjone.<\/p>\n Svaka ugrabljena i zabranjena pla\u017ea, svako zbog shopping centra sru\u0161eno stablo je poraz civilizacije i \u017eivota. Stablo u Splitu nismo obranili, neka nam oprosti, neka bude zadnje koje je palo za slobodu.<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Javno dobro je jedino bogatstvo obi\u010dnih ljudi, luksuz za sve. Zato je pobjeda u Vrulji jedna naoko mala dobivena bitka u moru izgubljenih, ali ba\u0161 va\u017ena<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3402,"template":"","tags":[105],"atribut":[],"class_list":["post-3475","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji"],"acf":[],"yoast_head":"\n