Sredina je sezone, turisti pune svoje kofere i kre\u0107u put Jadrana. Hrvatska, jedna od top ljetnih destinacija turista iz srednje Europe, ostat \u0107e im u lijepom sje\u0107anju kad se vrate u svoju svakodnevicu i rutinu, a svojima doma pri\u010dat \u0107e o kristalno \u010distom moru, razonodi na prepunim pla\u017eama ili veli\u010danstvenim gradskim zidinama. Tako uostalom izgledaju i opisi Hrvatske u turisti\u010dkim vodi\u010dima. “Ako va\u0161e mediteranske fantazije uklju\u010duju mirne dane uz safirno more u sjeni drevnih zidinama utvr\u0111enih gradova, Hrvatska je pravo mjesto da ih pretvorite u stvarnost”, stoji u popularnom vodi\u010du Lonely Planet. Ipak, malo koja \u010ditala\u010dka publika izvan Hrvatske mo\u017ee saznati kako izgleda “mediteranska fantazija” izvan obalnog pojasa i mimo ljetne sezone.<\/p>\n
Poljska autorica Aleksandra Wojtaszek<\/strong> svoju nedavno objavljenu knjigu “Fjaka. Sezon na Chorwacj\u0119” (Fjaka. Sezona Hrvatske) zapo\u010dinje upravo trenucima kad ljeto prelazi u jesen, ispra\u0107aju se posljednji gosti, a barovi i restorani zaklju\u010davaju svoja vrata do sljede\u0107e sezone. I ne ostaje predugo na tome: \u010ditatelja vodi \u0161irom Hrvatske, po otocima, selima i gradovima, kafi\u0107ima, trgovima ili dvori\u0161tima. Vodi ih i u obilazak po\u017eeljne i nepo\u017eeljne ba\u0161tine, kroz opise svijetlih i manje svijetlih povijesnih doga\u0111aja.<\/p>\n “Fjaka” \u017eanrovski pripada knji\u017eevnoj reporta\u017ei, u Poljskoj veoma popularnoj vrsti nefikcijskog pisanja koja je hibrid putopisa, eseja i novinarskog rada. Ranije ove godine Wojtaszek je objavila i svoj doktorat o hrvatskoj i srpskoj znanstvenoj fantastici, no fikcija je zasad samo predmet njenog znanstvenog interesa.<\/p>\n U “Fjaki” se ni\u017ee \u010ditava plejada stvarnih likova, od povijesnih i javnih li\u010dnosti do “obi\u010dnih ljudi” koje je Wojtaszek upoznala u Hrvatskoj. \u010cesto \u010ditatelje u pri\u010du uvu\u010de i vlastitim anegdotama, primjerice kad je napravila selfie<\/em> s Tu\u0111manovim<\/strong> kipom u Benkovcu kako bi udobrovoljila patriotski nastrojenog oca njenog prijatelja. Ili kad izgubi “profesionalnu smirenost” dok joj stanovnici Paga obja\u0161njavaju da spomen-plo\u010du stradalima u usta\u0161kom logoru Slana uni\u0161tavaju bura i \u2013 Srbi.<\/p>\n Autori\u010din ozbiljniji interes za na\u0161e prostore zapo\u010deo je upisivanjem kroatistike na krakovskom sveu\u010dili\u0161tu. Nastavio se razvijati kroz prevo\u0111enje, pra\u0107enje knji\u017eevnosti, politike, popularne kulture, ali i kroz sklapanje prijateljstava. S vokabularom oboga\u0107enim nestandardnim izrazima, Wojtaszek fluidno govori na\u0161 jezik, \u0161to joj je omogu\u0107ilo nebrojene interakcije s lokalcima. Tek pokoji “krivi” naglasak ili jako vibrantno “r” odaju da nije izvorna govornica.<\/p>\n – U Hrvatsku sam prvi put na dulje vrijeme do\u0161la 2012., na studentsku razmjenu u Zagrebu. Sljede\u0107ih deset godina sam se stalno vra\u0107ala. Tada jo\u0161 nisam mogla znati da \u0107u pisati knjigu, ali na neki na\u010din sam skupljala materijal… Ne mogu procijeniti koliko sam ukupno imala sugovornika. U pozadini ima dosta mojih frendova iako nisu imenovani. S njima sam godinama pri\u010dala, u\u010dili su me jeziku, govorili mi o politi\u010dkoj situaciji. Ali tu su i ljudi iz nekih potpuno drugih miljea. Kad sam ve\u0107 aktivno tra\u017eila sugovornike za knjigu htjela sam da to ne budu samo ljudi koji se znanstveno ili profesionalno bave nekim problemima. Ima dijelova gdje se pojavljuje \u0110ur\u0111a<\/strong>, biv\u0161a radnica Kamenskog, Mile<\/strong> koji je bio besku\u0107nik, voza\u010di Ubera itd. Naravno da ima i novinara i povjesni\u010dara kad treba komentirati neki fenomen, ali mi je jako stalo da bude i puno takozvanih obi\u010dnih ljudi koji mogu re\u0107i ne\u0161to druga\u010dije od uvrije\u017eenih fraza \u2013 rekla je Wojtaszek za Nadu.<\/p>\n U gotovo 400 stranica knjige isprepli\u0107u se razli\u010dite teme: antifa\u0161isti\u010dko naslje\u0111e, tranzicija, ratovi, migracije, odnos prema manjinama. Ka\u017ee nam da je selekcija tema bila izazov, ali da je na kraju izabrala one koje su njoj zanimljive i va\u017ene jer \u0107e to publika osjetiti. Wojtaszek, koja je ro\u0111ena 1991. godine i koja je i sama osjetila posljedice tranzicije odrastav\u0161i malom selu na jugu Poljske, obja\u0161njava da je nit vodilja knjige upravo to razdoblje.<\/p>\n – Devedesete su bile klju\u010d, tad se situacija potpuno obrnula, raspala se Jugoslavija, po\u010deo je rat, kasnije privatizacija. Iako nema posebnog poglavlja u kojem se bavim tom dekadom, ona se stalno povla\u010di \u2013 ka\u017ee.<\/p>\n Iako je birala sugovornike sa svih strana i strpljivo novinarski slu\u0161ala \u0161to imaju za re\u0107i, u knjizi ne skriva svoju politi\u010dku perspektivu. Zanimalo nas je dovodi li je to u neugodne situacije u rodnoj Poljskoj, ve\u0107inski katoli\u010dkoj zemlji sa sna\u017enim porastom konzervatizma.<\/p>\n – Jasno se pozicioniram time \u0161to kritiziram Tu\u0111mana, pi\u0161em o nacionalizmu, privatizaciji. Evidentno je da sam na lijevoj strani, \u0161to u Poljskoj u mnogim krugovima nije po\u017eeljno. Nekad bi netko zamijetio da kao previ\u0161e hvalim Tita<\/strong>, a da o Tu\u0111manu pi\u0161em s vi\u0161e kritike. No ve\u0107ina ljudi u Poljskoj shva\u0107a knjigu apoliti\u010dno, iako mislim da to nije. Ljudima iz Hrvatske bi to bilo odmah jasno. Moj tata mi \u010desto ka\u017ee: “Komentiraj knji\u017eevnost, ne politiku, ne bavi\u0161 se politikom.” To mi je presmije\u0161no jer iz knjige se jasno vide moji stavovi. Ali dok ne govori\u0161 o poljskim prilikama, to je svima bezazleno \u2013 ka\u017ee nam.<\/p>\n Poljski su se mediji tako\u0111er veoma malo fokusirali na dru\u0161tveni i politi\u010dki aspekt zemlje o kojoj pi\u0161e, pa je Wojtaszek uglavnom s njima razgovarala o turizmu i uspore\u0111ivala Poljsku s Hrvatskom.<\/p>\n – Naj\u010de\u0161\u0107e je pitanje \u0161to Hrvati misle o Poljacima. Stalno se podcrtava ta poljska komponenta, o \u010demu ja ni ne pi\u0161em. Na po\u010detku spominjem ne\u0161to, kad pi\u0161em o turizmu, a naravno tu su i Poljaci kao turisti. No znamo kako mediji funkcioniraju. Ne \u010dudi me da je to svima sjajna ljetna tema, ali bit \u0107u zadovoljna ako to nekoga navede da pro\u010dita knjigu i mo\u017eda razmisli kakva je na\u0161a pozicija. Zahvaljuju\u0107i Hrvatskoj, dosta sam osvijestila poljske pozicije: poljski rigorozni antikomunizam, hvaljenje liberalizma i tranzicije bez ikakve zadr\u0161ke. Super je \u0161to ipak dosta ljudi misli da to nije samo knjiga o Hrvatskoj, bez obzira na to \u0161to ne spominjem \u0161iri kontekst osim nekog balkanskog, postjugoslavenskog. Sve \u010de\u0161\u0107e \u010dujem da je to knjiga o cijeloj srednjoj Europi, o tome kako je tranzicija izgledala, kako je nepravedna bila privatizacija, unato\u010d ve\u0107im razlikama. Na\u0161 komunizam je druk\u010dije izgledao, a i nismo imali ni rata \u2013 obja\u0161njava.<\/p>\n Dok ljudi izvan na\u0161e regije, pa i postsocijalisti\u010dke centralne Europe, \u010desto imaju imaginacije o Balkanu kao pomalo divljem i nesre\u0111enom kraju, zaga\u0111enim netolerancijom, a istovremeno i kraju gdje se dobro jede i pije i gdje su ljudi opu\u0161teniji, Wojtaszek je zagrebala puno dublje.<\/p>\n – Mislim da sam davno prevazi\u0161la te pri\u010de, upoznavanje regije kroz Kusturicu<\/strong> i Bregovi\u0107a<\/strong>. Studirala sam, dosta se bavila kulturom i vidjela da je to jako povr\u0161no. Htjela sam izbje\u0107i balkanisti\u010dki diskurs pa sam \u010ditala povjesni\u010darku Mariju Todorovu<\/strong> i etnologa Ivana \u010colovi\u0107a<\/strong> da osvijestim u kojoj mjeri bih i ja mogla nesvjesno upasti u reprodukciju nekih stereotipa \u2013 ka\u017ee.<\/p>\n Razgovor smo zavr\u0161ile s pitanjem zbog \u010dega se iznova vra\u0107a u Hrvatsku i \u0161to joj nedostaje kad je predugo u Krakovu.<\/p>\n – Prije svega prijatelji. A \u010desto pri\u010dam Poljacima da mi fali va\u0161 smisao za humor. Ba\u0161 volim humor koji se ne boji nekog svetogr\u0111a. Osim toga, Hrvatska mi je postala kao druga zemlja. Zanima me koje su nove knjige i filmovi iza\u0161li i \u0161to se doga\u0111a, \u017eelim biti u toku. Ne vjerujem ba\u0161 u pri\u010de o mentalitetima, ali nekako se dobro osje\u0107am u Hrvatskoj. Mogu vi\u0161e mahati rukama i glasnije pri\u010dati \u2013 dodaje kroz smijeh.<\/p>\n pi\u0161e Anja Vladisavljevi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nekad bi netko zamijetio da kao previ\u0161e hvalim Tita, a da o Tu\u0111manu pi\u0161em s vi\u0161e kritike, ka\u017ee Aleksandra Wojtaszek o reakcijama Poljaka na njenu reporta\u017enu knjigu o Hrvatskoj<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3525,"template":"","tags":[136],"atribut":[],"class_list":["post-3526","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-portret"],"acf":[],"yoast_head":"\n