Dio ljeta provodim u ku\u0107i u kojoj sam odrasla, \u010dinim to radi mame koja se oporavlja nakon izlaska iz bolnice. Ina\u010de, ona je dolazila k meni na otok. Ovdje su popodne omare takve da klonu udovi i glava, i mi zatvaramo vrata tarace, nitko ne progovara do ve\u010deri, palimo klimu i le\u017eimo u tinelu jedna pokraj druge, di\u0161u\u0107i. Omara je takva da je va\u017eno ne zaboraviti disati, od \u017eege se mo\u017ee\u0161 skloniti, temperaturu spustiti, ali fjaki se ne da pobje\u0107i. Ne \u017eelim je dugo ostavljati samu, izlazim samo nakratko, ujutro dok se jo\u0161 mo\u017ee do du\u0107ana i pazari\u0107a pred po\u0161tom (ali ne prerano kad u spizu iza\u0111u sve penzionerke), i iza \u0161est popodne, pola sata-sat, spustim se do mora koje je odmah na izlazu iz ulice. Tako sam se ovog ljeta, nakon puno vremena, okupala na pla\u017ei na kojoj sam prvi put proplivala. Za razliku od “najljep\u0161ih skrivenih pla\u017ea” za koje danas, da biste ih vidjeli trebate \u010dekati red, moja pla\u017ea spada u najru\u017enije neskrivene pla\u017ee i neka tako \u0161to du\u017ee ostane. Osim toga, ona je prva dobra to\u010dka odakle mogu uhvatiti signal za mobitel ili internet otkako je crkla bazna stanica.<\/p>\n
Kad sam proplivala, imala sam nepune \u010detiri, ali to nije nimalo neobi\u010dno za djecu koja odrastu blizu mora, makar smo ponekad plivali s pantaganama doplutalima iz porta i tvorni\u010dkim ispustom. Za razliku od doba kad sam proplivala, more je sada puno \u010distije: tvornice su odavno zatvorene, kolektori ugra\u0111eni, \u010dak se i u portu vidi dno, \u0161to je razotkrilo onu mistiku iz koje je vrebala strava podmorja i pokazalo samo najpli\u0107i pli\u0107ak, ustajao i topao iznad zelenkastog mulja. Ali eto, iako je more \u010distije, ova pla\u017ea ostala je neotkrivena najezdi kupa\u010da, mo\u017eda zato \u0161to je tu, usred svega, odmah iza kantuna, gdje je nitko ni ne o\u010dekuje. A ima\u0161 sve. Mo\u017ee\u0161 skakati motiku u plitko i na glavu u duboko, mo\u017ee\u0161 se sun\u010dati i uvijek mo\u017ee\u0161 na\u0107i malo hlada, mali prirodni \u017eal prepun sitnih, oku jedva vidljivih \u0161koljki, i mekani pijesak kad zagazi\u0161 u more, stijene su glatke, mul za izle\u017eavanje i dobar pregled na staro misto i dvorac s jedne, a grad s druge strane, dok ispred pogled bje\u017ei kroz marjanska vrata prema otocima i pu\u010dini. U zaljevu ljep\u0161ih i ure\u0111enijih pla\u017ea, ova je uvijek bila premalena ili prelokalna (na njoj se svi znaju), i radnim ljudima iz socijalisti\u010dkih odmarali\u0161ta na godi\u0161njem, nekad, kao i danas strancima koji su se ovog ljeta definitivno vratili, mo\u017eda u najve\u0107em broju ikad, i u ovo turistima ne toliko privla\u010dno mjesto. Doma\u0107i gosti zbog besparice ni ovdje nisu \u010desti, ali su se zato mnogi vratili ljetovanju u rodnim ku\u0107ama, pod roditeljskim krovom, stisnuti sa starcima negdje u prizemlju, dok se na katu ba\u0161kare turisti. U uskom kolopletu ulica sve je vi\u0161e zvjezdica na pro\u010deljima ku\u0107a \u2013 nikad vi\u0161e od tri. Pa opet, sve je gotovo isto kao nekad, a ono \u0161to vrijedi za pla\u017eu, vrijedi i za ulicu. Osim \u0161to, kako rekoh, na pla\u017ei ima, a u ulici nema signala.<\/p>\n
Isprva, hvatala me panika, poku\u0161avala sam uvjeriti uku\u0107ane da mi je \u017eivot bez interneta i signala za mobitel nemogu\u0107 \u2013 zbog posla, djece s kojom se moram \u010duti – kao da uku\u0107ani to ne znaju i kao da nisu sve poku\u0161ali. Pet G, poja\u010diva\u010d, sve to, dolazio je neki nasmijani o\u010dalinko s motom “sad \u0107emo mi to ri\u0161it, \u010das posla”, pa zatim opet dva puta, sve kiselijeg osmijeha \u2013 ni\u0161ta se ne mo\u017ee. Uskoro se razotkrilo, citiram: \u010dovik koji je \u017eivija u ku\u0107i kraj crkve, u kojoj je bazna stanica, umra je lani, rodbina se posva\u0111ala oko ku\u0107e i ne daju pristup operateru, jo\u0161 kad nagrnu turisti, optere\u0107enje je preveliko. Takve pri\u010de kru\u017ee. Operater ovo dr\u017ei u tajnosti, bar operater tako misli.<\/p>\n
Uskoro se mirim sa sudbinom, zaboravljam u potpunosti ideju da \u0107u dok se mama odmara odraditi neke zoomove, mejlove… Ne pi\u0161em, ne gledam serije, kuham za nju ili \u010ditam. Snage usmjeravam na smi\u0161ljanje kako dosko\u010diti fjaki, budim se rano i kuham prije nego \u0161to nastupi pakao. Hranim onu koja je hranila mene, poku\u0161avam vratiti u \u017eivot tijelo koje me donijelo na svijet. Lupam loncima, psujem tiho. Ako nam dobro ide, a ona ima tek, kuham \u017eustrije. Juha i manistra, le\u0161o meso, \u0161al\u0161a, riba, blitva, u iste tanjure s kojih se isprao cvjetni ornament, vra\u0107am hranu koju sam nekad dobila.<\/p>\n
Majstor Radovan iz na\u0161e kale, susjed koji je izgradio sve okolne apartmane po starim ku\u0107icama, jutrom veselo pali brusilicu i pjeva neku vrlo strastvenu cajku, dvije susjede ve\u0107 u rano jutro ispod mog prozora piju kavu i razgovaraju, nailazi tre\u0107a i govori: “Marina, sanjala san te, imala si u snu neku \u0161porku kredencu. Eto, samo da zna\u0161 da san ti kredencu oprala.” Vjetar koji se nekad uspije uvu\u0107i i me\u0111u na\u0161e krovove i \u0161trade, rasipa suhi golubinji izmet s krova napu\u0161tene ku\u0107e koju su naselili golubovi. U toj su ku\u0107i nekad \u017eivjeli teta Maja<\/strong> i barba Vicenco<\/strong>, devedesetih ju je kupio neki tip iz susjedne dr\u017eave koji je govorio da \u0107e u prizemlju otvoriti du\u0107an oru\u017ejem, kamen ku\u0107e zalio betonom i bespravno digao pod oblake balkon s gipsanom ogradom koji prekriva pola ulice, zatim nestao, kao \u0161to takvi ve\u0107 nestanu… Godinama smo jadikovali i sramili se te ru\u017eno\u0107e i svoje bespomo\u0107nosti, a ku\u0107a trgovca oru\u017ejem je sad golubinji zamak, spomenik devedesetima. Neko dijete uzbu\u0111eno tr\u010di i izvikuje ime nogometa\u0161a Marka Livaje<\/strong>, sutradan saznajem da je, izgleda, bio kod rodbine u susjedstvu. Ovdje je ionako poznatiji njegov pokojni otac koji je s na\u0161im Pikolom<\/strong> osnovao malonogometni turnir na odbojka\u0161kom igrali\u0161tu iza crkve. Prepoznajem glas prijateljice iz osnovne, koja poma\u017ee nekim turistima prona\u0107i broj 23, u ovako malo prostora s puno ku\u0107a, lako je zalutati. Turisti pristi\u017eu s torbama na kota\u010di\u0107e u na\u0161e stare, vi\u0161e skrpane nego obnovljene domove s tri zvjezdice, ne znaju\u0107i stra\u0161nu istinu \u2013 signala nema, crkla bazna stanica, a posva\u0111ana rodbina ne da pristup ku\u0107i u kojoj je baza. Mo\u017eda je to njima romanti\u010dno? Tri zvjezdice minus signal jednako pet? Te\u0161ko. Vrijeme je toplotnih udara, nakon ru\u010dka \u0161kure i stakla se zatvaraju do \u0161est, sedam nave\u010der, a pale klime od kojih zrak u ulici postaje jo\u0161 nepodno\u0161ljiviji.<\/p>\n Fjaka i dalje diktira strategiju, dnevni ritam: popodne se spu\u0161tamo kat ni\u017ee. Nekad legnem na hladne plo\u010dice i razmi\u0161ljam o konceptu robinzonskog turizma bez signala, o svim tim hipsterskim budala\u0161tinama; pro\u010ditala sam sve knjige koje sam uzela, \u0161ta \u0107u sad. Mama le\u017ei u susjednoj sobi, razgovaramo tako, svaka iz svog prostora.<\/p>\n – Pro\u010ditala sam sve knjige. \u0160ta \u0107u sad?<\/p>\n – Pa uzmi neku iz hodnika, nisi ba\u0161 sve pro\u010ditala.<\/p>\n – Ima\u0161 neku preporuku?<\/p>\n – Na\u0111i tu “Naporno prolje\u0107e”.<\/p>\n Uzimam u ruke “Naporno prolje\u0107e”, Valentin Ove\u010dkin<\/strong>. Na prvoj stranici olovkom je napisano: Travnik, 1965. \u0160to li je to \u010ditala mama kad je imala dvadeset i jednu?!<\/p>\n – Prolje\u0107e mi je uvijek bilo naporno.<\/p>\n – Ti mama ba\u0161 voli\u0161 ovu antire\u017eimsku literaturu.<\/p>\n – Volim ja i “Ptice umiru pjevaju\u0107i”. A ti, \u0161ta \u010dita\u0161?<\/p>\n – “Lo\u0161e djevojke”, o \u017eivotu trans \u017eena u Buenos Airesu. To je ne\u0161to izme\u0111u antire\u017eimske i “Ptice umiru pjevaju\u0107i”.<\/p>\n – Onda je dobro, ka\u017ee mama.<\/p>\n Predve\u010der, kona\u010dno po\u010dinje \u017eivot. Zaljev je najvru\u0107e mjesto na obali, ne grijemo juhu za ve\u010deru, pravimo se da je gazpacho. Mlade \u017eene iz ulice skupljaju se na skalama Tonke Pi\u0161kinice<\/strong>, uskoro \u0107e po\u010deti pjevati.<\/p>\n Fotografiram detalje koje vidim u neposrednoj blizini, pokazujem ih mami. Ona se divi, pita ma di je to. Pa ovdje, vidi\u0161, onaj galeb na krovu, zvonik koji viri izme\u0111u ku\u0107a, plavi avion koji je dje\u010dak ostavio na ulici, stolica njegove babe pred ku\u0107om u suncu, grm kapara. Mora\u0161 se malo pomu\u010dit, uhvatit ono \u0161ta je lipo. Lipo je, samo da pre\u017eivimo fjaku, ka\u017ee. Samo da pre\u017eivimo, sla\u017eem se.<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Za razliku od “najljep\u0161ih skrivenih pla\u017ea” za koje trebate \u010dekati u redu, moja spada u najru\u017enije neskrivene pla\u017ee i neka tako \u0161to du\u017ee ostane. Osim toga, ona je prva dobra to\u010dka odakle mogu uhvatiti signal za mobitel ili internet otkako je crkla bazna stanica<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3402,"template":"","tags":[105],"atribut":[],"class_list":["post-3552","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji"],"acf":[],"yoast_head":"\n