Tijekom pauze za ru\u010dak tumaram kroz prolaze i razine Splita 3, uzbu\u0111eno \u010dekam \u010dime \u0107e me sve iznenaditi arhitektura koja istovremeno djeluje kao relikt pro\u0161losti i monolit iz budu\u0107nosti, kao da je smotana umjetna inteligencija zbr\u010dkala socijalisti\u010dko sivilo i Mediteran. Po\u010detak je travnja, a ako \u017eeli\u0161 do\u017eivjeti ovako lijepo vrijeme u Zagrebu, mora\u0161 oti\u0107i na internet i guglati Dalmaciju. Pod dojmom sam splitskih \u010ditatelja koji djela do\u017eivljavaju intenzivno. “Po\u017eeli\u0161 da se knjiga rastopi u kadi i da pliva\u0161 u njoj”, ka\u017ee ispitanica o “Hadrijanovim memoarima”. S jezom se pitam koliko \u017eivot ovdje mora biti te\u017eak da netko pristane odseliti.<\/p>\n
Dok turisti ve\u0107 kru\u017ee centrom, u ovom dijelu grada bla\u017eena je ti\u0161ina. O Splitu 3 pisali su razni autori, ali na licu mjesta jo\u0161 djeluje kao da je ovo intimna tajna lokalnih stanovnika, pritom i potisnuta obiteljska trauma. Morat \u0107e pro\u0107i jo\u0161 ohoho godina, otprilike dok Tito<\/strong> ne postane mutna figura poput Dioklecijana<\/strong>, da bi ova arhitektura dobila pa\u017enju i brigu kakve zaslu\u017euje. Ovo je samo jedan od prostora koji poput fosila tiho djeluju unato\u010d izmijenjenom politi\u010dkom kontekstu, mada uz polagano iscrpljivanje. Kolega i ja smo odsjeli u hotelu Bellevue, jednom u na\u0161em nizu hotela koji su soc ne samo po dobi, nego i po stilu, kao da fiksni telefoni marke “Iskra”, Borosane i masivni ormari \u010duvaju okvir unutar kojeg su ti hoteli \u017eivjeli punim sjajem. Ve\u0107 idu\u0107e godine Bellevue je izgledao poharano i mra\u010dno, lju\u0161tura kojoj \u0107e ljep\u0161i, luksuzni \u017eivot navodno udahnuti novi vlasnik, “kralj cipela”, gospodin Birkenstock<\/strong> osobno. Novi hoteli posve\u0107eni su elitnim gostima, ostali se snalaze na slabo reguliranom tr\u017ei\u0161tu privatnih smje\u0161taja, dok u pre\u017eivjelim starim hotelima odsjedaju ponajprije poslovni ljudi ni\u017ee kategorije, ne i srednja klasa, osim ako se ne radi o srednjoj klasi iz drugih dr\u017eava, poput talijanskih penzionerki koje su mi se veselo obratile za doru\u010dkom u rije\u010dkom hotelu Neboder iako (ili mo\u017eda ba\u0161 zato \u0161to) ne znam ni beknuti talijanski. No to je ve\u0107 druga pri\u010da.<\/p>\n <\/p>\n Rijeka<\/strong><\/p>\n Uz Rijeku sam dugo vezan, imam osje\u0107aj da me ne mo\u017ee iznenaditi, ali ve\u0107 prvo jutro budim se u Neboderu s pogledom na veli\u010danstvene dizalice uz more. Pogled je sjajan, ali sa zebnjom osje\u0107am udaljenost od tla, od Rijeke koju poznam, od svojih pro\u0161lih \u017eivota. Spu\u0161tam se, ali samo da bih se odmah krenuo penjati. Dogovorio sam intervju na novom sveu\u010dili\u0161nom kompleksu na Trsatu, a lagana \u0161etnja pretvara se u mali planinarski podvig. Novi kampus smje\u0161ten je u biv\u0161oj vojarni gdje se fizi\u010dki izolirana i suncem opr\u017eena Legija studenata na goloj zemlji u\u010di disciplini i posve\u0107enosti svom pozivu… Sumnjam da je studentsku svojeglavost tako lako pobijediti, no brine manjak sadr\u017eaja u prostoru, ujedno i manjak svijesti da u gradu bez industrije i s velikim odljevom ljudi upravo studenti mogu dati iskru \u017eivota u centru.<\/p>\n Dojmovi i sje\u0107anja ispitanika vrlo su raznoliki, ali iznena\u0111uje me \u017eelja ljudi da o knjigama naprosto razgovaraju. Mladi otac uspavljuje bebu, zatim se pokriva dekom i \u010dita s baterijskom lampom. Umirovljena profesorica dr\u017ei da samo knji\u017eevnost mo\u017ee otklju\u010dati velika pitanja, bolje nego Picassova<\/strong> Guernica (mada dodaje da su romani Janka Matka<\/strong> “za mije\u0161ati gula\u0161”). Proces intervjua postaje va\u017ean koliko i ishod.<\/p>\n Posljednje sate prije autobusa provodim na prosvjedu podr\u0161ke Mireli \u010cavajdi<\/strong>. Praznjikavi Korzo puni se ljudima, ljudi fino artikuliraju bijes, lijepo je, a onda je prosvjed gotov, svi se zapute domovima i ja odlazim na bus. Nisam siguran kakav je politi\u010dki doseg ovakvih manifestacija, ali volio bih ipak da je u Rijeci protest svaki dan.<\/p>\n <\/p>\n Oto\u010dac<\/strong><\/p>\n Ustajem u Gospi\u0107u svaki dan u \u0161est ujutro i kroz maglu se probijam na kolodvor gdje skupa s klincima hvatam bus za Oto\u010dac. Vrlo brzo u\u010dim da busevi van Zagreba slu\u017ee isklju\u010divo za prijevoz \u0161kolaraca i da voze rijetko i hirovito. Nisam siguran kako si toliki ljudi u siroma\u0161nijim dijelovima zemlje mogu priu\u0161titi automobil, ali kad sam kod Vara\u017edina vidio dostavlja\u010da Wolta koji se romobilom poku\u0161avao voziti po me\u0111ugradskoj cesti, shvatio sam da si bez auta potpuno bespomo\u0107an.<\/p>\n U Oto\u010dcu provodim dva dana u lokalnoj knji\u017enici koja izvana izgleda kao prekrasna, ukleta vila. U knji\u017enicu, pak, tijekom mog boravka nije do\u0161ao ba\u0161 nitko. Ova knji\u017enica se odnedavno nalazi van “centra”, odnosno udaljena je sedam minuta pje\u0161ice od glavne ulice, \u0161to je ljudima predaleko za hodanje, a preblizu za vo\u017enju. Dobar dio vremena stoga provodim u fascinantnom knji\u017eevnom kafi\u0107u gdje se mogu posuditi knjige i posjetiti promocije doma\u0107ih autora, ali i popiti pivo, pogledati sport, uplatiti loto listi\u0107 ili iznajmiti apartman iznad kafi\u0107a. Kao brojne druge kulturne inicijative u dr\u017eavi (ali ovdje pogotovo), ni ova ne mo\u017ee pre\u017eivjeti “tek” bavljenjem kulturom.<\/p>\n S lokalnom publikom naro\u010dito je izazovno, svi moji upiti za intervju su odbijeni, ne poma\u017eu nikakvi poku\u0161aji \u0161armiranja. Pa\u017enju uspijevam dobiti tek kad se mlada konobarica sa\u017eali pa uzme stvar u svoje ruke. Prilazi stolu za kojim sjedi staro mu\u0161ko dru\u0161tvo, pljesne dlanom po stolu i drekne na klijentelu neka mi izvole pomo\u0107i. Mrki mu\u0161karci napokon mi pridaju pa\u017enju, ali kad \u010duju temu istra\u017eivanja, okre\u0107u glavu. “De\u010dko, ja sedamdeset godina knjigu nisam pro\u010ditao!”<\/p>\n Hodam sredi\u0161njim parkom pokraj adventskih ku\u0107ica koje izgledaju kao da su stolje\u0107ima napu\u0161tene. Skre\u0107em s glavne ceste i prolazim zaraslim, non\u0161alantno prekrasnim dijelom uz rijeku Gacku. Jesu li ljudi toliko distancirani ili sam poput nevje\u0161tog etnologa uletio u tu\u0111u zajednicu i aterirao na nos? Ne mogu procijeniti, ali kasna jesen u Lici ozbiljan je test izdr\u017eljivosti.<\/p>\n <\/p>\n Osijek<\/strong><\/p>\n Ba\u0161 kao razma\u017eeni zagreba\u010dki tinejd\u017eer, \u010dudom se \u010dudim kako je Osijek velik i lijep. Vje\u010dno mali broj ljudi na ulici optimisti\u010dno tuma\u010dim time da se u niskoj Slavoniji grad mo\u017ee ra\u0161iriti i preko svake potrebe, no osje\u010dki prijatelji ipak mi ka\u017eu da je to simptom odljeva stanovni\u0161tva.<\/p>\n I u Osijeku pronalazim svoje mjesto van centra, u Donjem gradu. Saznajem da je kvart narastao u Jugoslaviji zbog priljeva zaposlenika u tad novoizgra\u0111enoj gradskoj bolnici, a pritom je razvio vlastiti identitet u mjeri da brojni donjogra\u0111ani ni ne idu u centar, ina\u010de udaljen desetak minuta tramvajem (kao i obrnuto). U snala\u017eenju mi poma\u017ee knji\u017eni\u010darka koja je, ubrzo dobivam dojam, neformalna na\u010delnica ovog dijela grada, a svaku osobu koja u\u0111e u knji\u017enicu zna po imenu i spremna je strpljivo udijeliti \u010ditateljski, ali i \u017eivotni savjet. Intervjuiram \u0161peditera koji strastveno \u010dita povijesne romane dok \u010deka utovar tereta ili prelaz granice. Kad se na\u0161ao u Augsburgu, posjetio je lokaciju gdje se odvijala radnja romana “Krvnikova k\u0107i”. “Mora\u0161 to vidjeti da bi shvatio, ne mo\u017ee to knjiga prenijeti.”<\/p>\n Donji grad ima i svoju zasebnu mitologiju koja je predstavljena u filmu odre\u0111enog lokalnog umjetnika, no taj se film mogao vidjeti samo na projekcijama koje se odr\u017eavaju diljem kvarta, bez fiksnog rasporeda. Fascinira me \u0161to je zajednica razvila vlastiti folklor koji slu\u017ei upravo njima samima. O tome razmi\u0161ljam dok prolazim sablasnim obalnim gradovima van sezone, u i\u0161\u010dekivanju da ljudi shvate da moraju po\u010deti izvoditi kreativne stvari ne samo za turiste, nego i za svoj gu\u0161t \u2013 i da ponovno otkriju ulogu umjetnosti u \u017eivotu zajednice.<\/p>\n <\/p>\n Vukovar i dr.<\/strong><\/p>\n U autobusu iz Vukovara za Vinkovce, nakon \u0161to su svi u\u010denici iza\u0161li, voza\u010d autobusa obra\u0107a mi se glasno, pomalo prijete\u0107e: “A odakle si ti?” Ovo je prvi put nakon godinu dana istra\u017eivanja da me netko pitao za porijeklo. Pitam se kako bih u istra\u017eivanju pro\u0161ao da sam Englez, Nijemac, Bosanac ili Srbin. Razmi\u0161ljam o nevidljivim, a \u010dvrstim barijerama izme\u0111u Hrvata i Srba u Vukovaru, bijelaca i Roma u \u010cakovcu, fetivih Spli\u0107ana i Vlaja, izme\u0111u lokalaca i azijskih radnika u cijeloj dr\u017eavi. Tek naslu\u0107ujem gradski \u017eivot koji skupine spaja ili dr\u017ei na distanci, kao i nakupljene dru\u0161tvene tenzije koje bubre pod povr\u0161inom. Nacije doista jesu “zami\u0161ljene zajednice”, kako ka\u017ee Benedict Anderson<\/strong>, ali te su i sli\u010dne zamisli toliko \u017eive i ukorijenjene da su postale stvarne.<\/p>\n S druge strane izuzetan mi je broj ljudi u knji\u017enicama i NGO-ima iza\u0161ao u susret i pomogao, bez direktnog interesa, bez ra\u010dunice i predrasuda. Zahvaljuju\u0107i njima u godinu dana uspjeli smo intervjuirati preko 700 ljudi, od \u010dega vi\u0161e od polovice ne \u017eivi u Zagrebu. Na\u0161i su ispitanici uglavnom ljudi koje smo vidjeli prvi i vjerojatno zadnji put, a koji su s nama podijelili svoje intimne do\u017eivljaje knji\u017eevnosti i \u017eivota. “Oprostite \u0161to sam emotivna”, rekla mi je jedna ispitanica, “ja sam vam riba u horoskopu.” Na\u0161e istra\u017eivanje ne\u0107e sadr\u017eavati astrolo\u0161ki presjek populacije, ali ipak \u0107u se usuditi zaklju\u010diti da je riblji element u Hrvatskoj ono \u0161to mi ulijeva nadu.<\/p>\n pi\u0161e Luka Ostoji\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U godinu dana uspjeli smo intervjuirati preko 700 ljudi, od \u010dega vi\u0161e od polovice ne \u017eivi u Zagrebu. Na\u0161i su ispitanici uglavnom ljudi koje smo vidjeli prvi i vjerojatno zadnji put, a koji su s nama podijelili svoje intimne do\u017eivljaje knji\u017eevnosti i \u017eivota<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3561,"template":"","tags":[131],"atribut":[],"class_list":["post-3566","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-reportaza"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/Otocac-knjiznica-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/Vukovar-kolodvor-scaled.jpg\")