Krajem devedesetih odlu\u010dili ste upisati studij slikarstva. Je li odluka zabrinula va\u0161e roditelje, ve\u0107inu zasigurno bi?<\/strong><\/p>\n Ma kakvi, sa slikarstvom sam doslovno ro\u0111ena, u familiji je bilo dosta slikara, \u010dekao se idu\u0107i ili idu\u0107a, otkad znam za sebe ne\u0161to sam crtala. Iskreno, jedva sam do\u010dekala da zavr\u0161im studij da mogu slikati \u0161to \u017eelim, ta sloboda mi je bila jedan od dra\u017eih trenutaka u \u017eivotu, kada vi\u0161e nitko nije imao ovlasti da mi ka\u017ee “e ovo ti je dobro, a ovo lo\u0161e, ovako mora\u0161”. Akademija je za mene bila vje\u017ebali\u0161te, nau\u010di\u0161 tehniku, ima\u0161 neki kontinuitet, crta\u0161 svaki dan, ima\u0161 i infrastrukturu, ali ja sam crte\u017e usavr\u0161ila dugo nakon studija, crtaju\u0107i karikature, Nju i Njega. Jedno je znati tehniku, a drugo je umjetnost, nju vidim kao trenutak inspiracije koji naizgled do\u0111e sam od sebe, ali inspiracija je zapravo moment u kojem se poklopi sav tvoj minuli rad.<\/p>\n Sje\u0107ate li se va\u0161e prve izlo\u017ebe?<\/strong><\/p>\n To\u010dne godine se ne sje\u0107am, ali prije dvadesetak godina u Splitu otvorila sam izlo\u017ebu s Nenom Mikuli\u0107em<\/strong> i na nju je do\u0161ao veliki Vasko Lipovac<\/strong>, koji je mislio da su Mikuli\u0107eve slike moje, a moje njegove jer su mi radovi bili izuzetno “te\u0161ki” i energi\u010dni, a ja djevojka od metar i \u017eilet. Tada sam slikala art brut<\/em> \u2013 svi smo takvi iza\u0161li s akademije, mra\u010dni, buntovni, beskompromisni, uvjereni da je to jedini ispravni put i to je stvarno okej, mladi i moraju biti takvi. Radovi su bili apsolutno iskreni i sirovi, ali sam kasnije pustila svojoj duhovitoj strani da postane dominantna mada sam znala da \u0107e me mnogi obezvrje\u0111ivati i govoriti da to nije “prava umjetnost”. Jedan mi je kolega rekao da sam postala zabavlja\u010dica, to mi je najdra\u017ea titula u \u017eivotu, sva su mi se vrata otvorila kada sam po\u010dela nasmijavati ljude.<\/p>\n Kada sam ve\u0107 spomenula Lipovca, moram re\u0107i da me stra\u0161no ljuti \u0161to nema galeriju sa svojim radovima u Splitu, u njega je utkan Mediteran i ta predivna jednostavnost koja je po meni smisao umjetnosti.<\/p>\n U tekstu koji ste objavili o Lipovcu napisali ste da vam je bilo te\u0161ko oti\u0107i iz njegovog ateljea jer “di god baci\u0161 pogled, dobije\u0161 ga nazad”.<\/strong><\/p>\n Pa naravno, ne mogu vjerovati da ga tako zapostavljamo, da nemamo njegove skulpture u gradu, ma odmah u luci da ih svi vide kada si\u0111u s trajekta.<\/p>\n “Oni” su, kako ka\u017eete, ljubavna pri\u010da bez filtera. Crte\u017ei bra\u010dnog para prote\u017eu se kroz va\u0161e slike godinama, a u jednom trenu ste ih odlu\u010dili objavljivati na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Kako je do toga do\u0161lo?<\/strong><\/p>\n Oni su nastali s mojom vezom, mojim mu\u017eem, prije petnaestak godina. To su karikature nas dvoje, dugonja i mala smo mi. Prvo su se pojavljivali na slikama, a onda sam nacrtala prvi crte\u017e “Po\u010de\u0161i me, gori, gori, livo, tu, tu tu” i stavila ga na Facebook. Reakcije su odmah krenule, ljudi su se javljali i to me je zagolicalo. Vi\u0161e sam puta rekla kako Oni u slikama \u017eive poetske \u017eivote, a u samim crte\u017eima \u017eive jedan stvarni \u017eivot bez filtera. Crtice iz svakodnevice bra\u010dnog odnosa su ne\u0161to u \u010demu se ve\u0107ina prepoznaje, a emocije su ono \u0161to me uvijek pokre\u0107e.<\/p>\n Danas stranica Tisja Kljakovi\u0107 Art ima preko 78.000 pratitelja, a na po\u010detku sam mislila da su na dru\u0161tvenim mre\u017eama samo manijaci (smijeh), nisam htjela ni\u0161ta otvarati, nagovorio me mu\u017e. Ljudi me znaju pitati tko mi radi PR, kakav PR, nacrtam situaciju iz mog \u017eivota flomasterom i objavim. U\u017eivam u tome \u0161to imam direktan odnos s publikom, ne postoji izme\u0111u nas neki kustos, neka ma\u0161inerija, razgovaramo otvoreno, jedan na jedan.<\/p>\n Knjiga karikatura “Oni” do\u017eivjela je \u0161esto izdanje. Do\u0111e nam da vas pitamo koja je tajna uspjeha.<\/strong><\/p>\n Nema nikakve tajne, sve \u0161to sam napravila, napravila sam u zajebanciji, crpila iz \u017eivota, u jednom dahu. \u010cesto umjetnici govore da su se namu\u010dili rade\u0107i, vraga sam se namu\u010dila, sve oko \u010dega sam se mu\u010dila ispalo je lo\u0161e i bacila sam u sme\u0107e. Mislim da sam tek s Njima postala crta\u010dica jer sam se bavila time kako nacrtati odnos u tri poteza. Recimo, oko im je na karikaturi jedna jedina crta, a ti vidi\u0161 kako On Nju gleda, osje\u0107a\u0161 sve preko gestikulacije, na\u010dina na koji Ona dr\u017ei ruku na boku i kako joj papu\u010da lagano visi sa stopala, to su detalji koji \u010dine \u017eivot. U knjigama “Oni” i “Oni 2” iscrpila sam sve crtice iz svakodnevice bra\u010dnih odnosa, ako netko misli da neka scena fali, neka mi javi, jer stvarno smatram da sam nacrtala i napisala sve! Naravno, mogla bi ja Njih crtati zauvijek, ali treba znati mjeru i stati. Ponekad jo\u0161 samo na Facebooku reagiram, nacrtam ne\u0161to iz gu\u0161ta \u2013 kada je nedavno javljeno da je podmetnuta bomba u jednom splitskom \u0161oping centru, nacrtala sam Nju kako ipak odlazi tamo kad se ve\u0107 obukla, sredila. Mislim da na koncu ne mo\u017ee\u0161 ljudima podvaliti ne\u0161to neiskreno, a ne mo\u017ee\u0161 ni raditi ne\u0161to samo jer je u tom trenutku popularno. Moji su \u010ditatelji stvorili ove knjige, njihova podr\u0161ka. Ako radi\u0161 ne\u0161to iz srca, do\u0107i \u0107e do ljudi. Stvarno u to vjerujem.<\/p>\n Knjiga je podijeljena na poglavlja Vanka, Ku\u0107a, Tinel, Ku\u017eina i Intima, s tim da je prostor zajedni\u010dke intime, uz spava\u0107u sobu, naj\u010de\u0161\u0107e kupaonica. Za\u0161to ba\u0161 kupaonica?<\/strong><\/p>\n Oni su na ve\u0107ini crte\u017ea u donjem rublju jer \u017eive na Mediteranu, a nema u nas osobne intime, nikad nisi sam, pa ni u banju. Igor<\/strong>, moj mu\u017e, znao je stavljati onu dasku od pera\u010da poda na kvaku da mu ne ulazimo dok je u banju (smijeh). Banj je va\u017eno obiteljsko okupljali\u0161te, nisam ga mogla izbje\u0107i.<\/p>\n Moramo primijetiti da u prikazu mediteranskog bra\u010dnog \u017eivota ima dosta nogometa, ali samo hrvatske reprezentacije, nigdje nema Hajduka\u2026<\/strong><\/p>\n A je, to je sramota, ali kad u meni nema nikakvog sportskog duha, ne znam ni\u0161ta o nogometu, crtam samo ono \u0161to vidim kod ku\u0107e, Igor stvarno stavi taj \u0161al kad igra reprezentacija\u2026<\/p>\n Nervira li vas kada kriti\u010dari ili publika krenu \u010ditati va\u0161 rad u nekom politi\u010dkom klju\u010du?<\/strong><\/p>\n Naravno da svatko ima pravo umjetnost tuma\u010diti kako god \u017eeli, ali u mojim radovima nema politike, prikazujem svakodnevicu onakvu kakvu je vidim. Nije mi cilj da se netko na\u0111e uvrije\u0111enim, naprotiv, \u017eelim se povezati s ljudima jer nama danas stra\u0161no fali i spontanosti i humora.<\/p>\n Ipak, imali ste karikaturu na kojoj se \u010destita Dan antifa\u0161isti\u010dke borbe, ali i spominje da na taj praznik rade \u0161oping centri.<\/strong><\/p>\n Pa meni to nema veze s politikom nego \u017eivotom, to je tragedija, taj dan bi se trebao posebno obilje\u017eavati i uzimati u obzir.<\/p>\n “Oni 2” uz karikature i popratni tekst imaju i nekoliko mikropri\u010da. Zna\u010di li to da se vra\u0107ate pisanju?<\/strong><\/p>\n Stvarno nemam pojma, mo\u017eda budem opet pisala, mo\u017eda i ne, do\u0161lo mi je da obogatim karikature pri\u010dicama, ne moraju sve knjige izgledati isto.<\/p>\n Pogovor knjizi “Oni 2” napisao je splitski reper Andrija Vujevi\u0107, odnosno Vojko V. Kako je do\u0161lo do te suradnje?<\/strong><\/p>\n Htjela sam u knjizi jedan opu\u0161ten, neoptere\u0107en tekst, nisam na ti sa stru\u010dnim tekstovima, nisam taj tip osobe i onda sam se sjetila Vojka<\/strong> koji u svojim pjesmama duhovito i pametno pri\u010da o na\u0161im \u017eivotima. Kada smo se upoznali, za\u010dudilo me koliko je privatno introvert, a \u0161to se ti\u010de teksta, meni se ba\u0161 svi\u0111a kako je to slo\u017eio.<\/p>\n Vojko V. o Njima ka\u017ee: “Bio sam uvjeren da je ta privatna sfera kod nas u ku\u0107i ne\u0161to posebno i nikad vi\u0111eno”, odnosno govori ono \u0161to svi misle \u2013 da ste uspjeli uhvatiti trenutke koji su paralelno specifi\u010dno va\u0161i, specifi\u010dno splitski i mediteranski, a istovremeno i transgeneracijski i univerzalni. Kako je knjiga prihva\u0107ena s onu stranu granica?<\/strong><\/p>\n Oni zapravo mogu biti i na\u0161i roditelji i mi, mnoge sam situacije koristila iz bra\u010dnog \u017eivota vlastitih roditelja. Tako\u0111er, u crte\u017eima je Ona dominantnija, On pasivniji lik, to recimo ne bi tako izgledalo da sam uzela svakodnevicu nekih starijih generacija, primjerice onih iz Malog mista. Knjige su super pro\u0161le i u Srbiji i Sloveniji. Kako bje\u017eim od promocija, a i izdane su negdje u pandemijsko vrijeme, nisam ih u\u017eivo predstavljala, ali znam da se odli\u010dno prodaju i da to o\u010dito nije samo pri\u010da jednog dalmatinskog para, nego puno \u0161ira.<\/p>\n Jeste li osje\u0107ali pritisak kao Spli\u0107anka koja umjetnosti pristupa s humorom \u2013 svima uvijek na pamet padnu Miljenko Smoje, Feralove naslovnice, je li te\u0161ko plivati u tom dru\u0161tvu?<\/strong><\/p>\n Ne osje\u0107am nikakav pritisak jer sam uvijek bila solista, ne izlazim gotovo nigdje, ne sre\u0107em nikog, a takve bi mi usporedbe bile samo \u010dast. Nedavno sam ilustrirala naslovnice novih izdanja Malog i Velog mista i to mi je bio ba\u0161 va\u017ean i drag projekt, Smoje<\/strong> nas je sve zadu\u017eio. A op\u0107enito mislim da se u dana\u0161nje vrijeme smijeh pre\u010desto obezvrje\u0111uje, pa pogledajte samo doma\u0107e filmove i serije, samo crnilo, svima nam nedostaje veselja i humora, to ne zna\u010di da je ne\u0161to \u0161to radimo zato povr\u0161no, naprotiv. Ali mi smo valjda takvi, kao da smo svi gospoda Glembajevi, moramo uvijek biti iznad \u017eivota, a narodski humor koji ja volim gotovo da vi\u0161e ne postoji. Zato sam film “Varljivo leto \u201868” pogledala valjda sto puta, meni vam je Bubuleja, odnosno Danilo Bata Stojkovi\u0107<\/strong> po\u010detak i kraj humora.<\/p>\n Va\u0161a izlo\u017eba “Spomenik \u017eivom \u010doviku” u Klovi\u0107evim dvorima u Zagrebu bila je najposje\u0107enija izlo\u017eba 2021. godine. Dio izlo\u017ebe putovao je i u Rijeku i Umag. A Split?<\/strong><\/p>\n Kakav Split, pa to Krunina <\/strong>mala ne\u0161to crta! (smijeh) \u0160to se ti\u010de zagreba\u010dke izlo\u017ebe, za nju je najzaslu\u017eniji profesor Frano Dulibi\u0107<\/strong>. Prezadovoljna sam izlo\u017ebom, ne radim ja samo za likovnu elitu, najve\u0107e mi je postignu\u0107e \u0161to moj humor vole najrazli\u010ditiji ljudi.<\/p>\n Tko je \u017eivi \u010dovik kojem treba dignuti spomenik?<\/strong><\/p>\n To su svi ljudi oko nas, ljudi koje volimo, za moju majku to je bio moj mu\u017e, tako je izlo\u017eba i dobila ime. Ali \u0161alu na stranu, \u017eivot mi je vje\u010dna inspiracija i htjela sam naglasiti da \u010desto onima najbli\u017eima i najzaslu\u017enijima najkasnije ka\u017eemo hvala, nekad i prekasno. \u0160to \u0107e ikome nagrade za \u017eivotno djelo pred smrt ili nakon smrti, moramo jasno pokazati kome smo zahvalni svaki dan.<\/p>\n Godine 2015. objavili ste knjigu “U malu je u\u0161a \u0111ava”, pri\u010de o djetinjstvu osamdesetih godina u Splitu, koja je 2020. do\u017eivjela reizdanje te je tri godine zaredom bila najprodavanija doma\u0107a knjiga. Odakle potreba da napi\u0161ete sentimentalnu posvetu djedu i baki?<\/strong><\/p>\n Mislim da je to bila 2008. godina, kupila sam kompjuter na 12 rata i u dahu stvorila rukopis, za uspomenu sebi i svojoj obitelji, mla\u0111oj sestri koja se nije ni rodila u vrijeme radnje knjige. Bilo me strah da \u0107u zaboraviti crtice koje su mi obilje\u017eile djetinjstvo, da \u0107u zaboraviti sve ono \u0161to su mi baba i dida govorili, na koji su me na\u010din formirali. Rukopis je uzeo, ovo obavezno napi\u0161ite, Milorad Bibi\u0107 Mosor<\/strong>, va\u0161 otac, uredio ga, doslovno je prorede sre\u0111ivao, dao mu je i naslov. Kako sam tada bila potpuno nepoznata, stajao je neko vrijeme u ladici, iako je Mosor htio da se objavi, i kada je do\u0161lo vrijeme, iza\u0161la je knjiga, koja je postala popularna zapravo tek nakon uspjeha karikatura. Ljudi se sada stalno javljaju, \u010dini se da sam napisala jednu kolektivnu uspomenu generaciji koja je odrastala osamdesetih, pi\u0161u mi brojni da su oni imali ba\u0161 takvog didu kakav je bio moj \u017darko<\/strong>, raspi\u0161u se o svojim uspomenama.<\/p>\n U pri\u010di “Kraj” govorite da grubim momentima iz djetinjstva ne \u017eelite dati mjesta, ali ipak zapisujete crticu koja za vas zna\u010di po\u010detak rata, a to je odlazak suside Kom\u0161inice Vuke u Beograd kao simboli\u010dki i doslovni kraj va\u0161eg djetinjstva. Za\u0161to ste izabrali ovako zavr\u0161iti knjigu?<\/strong><\/p>\n Mi susjedi smo bili kao jedna familija, to je bila prava mediteranska promenada, Vukin<\/strong> sin \u017darko <\/strong>bi znao do\u0107i kod nas ku\u0107i sa \u0161ugamanom kad bi im nestalo tople vode u bojleru, on mi je kupio prve barbike. To su ljudi koji nisu imali nikakve veze s ratom, a ostali su bez doma. Takve stvari te obilje\u017ee. U ovakvoj knjizi nisam pro\u0161irila pri\u010du isklju\u010divo zato \u0161to bi ona na neki na\u010din pojela ostatak knjige, a naglasak mi je bio na onom lijepom \u0161to smo svi zajedno \u017eivjeli, onom \u0161to se doga\u0111alo ranije.<\/p>\n Prema knjizi je Mario Kova\u010d re\u017eirao istoimenu predstavu u HNK Split koja je tako\u0111er stalno rasprodana. \u0160to mislite o predstavi?<\/strong><\/p>\n Andrea Mladini\u0107<\/strong> koja igra malu Tisju napravila je fantasti\u010dan posao, kao i Nenad Srdeli\u0107<\/strong> i Snje\u017eana Sinov\u010di\u0107 \u0160i\u0161kov<\/strong>, osje\u0107am se kao da gledam svoje babu i didu na pozornici, \u010dudan je to i lijep osje\u0107aj. Naravno, sretna sam \u0161to ljudi vole i gledaju predstavu.<\/p>\n Osim predstave, “Mala” postaje i animirani film?<\/strong><\/p>\n Tako je, Veljko Popovi\u0107<\/strong> je napravio scenarij, uzeo je odre\u0111ene dijelove knjige, ja \u0107u crtati i jedva \u010dekam vidjeti kako \u0107e to ispasti!<\/p>\n I dan danas \u017eivite u Spinutu, splitskom kvartu u kojem je smje\u0161tena radnja knjige.<\/strong><\/p>\n \u017divim u babinom stanu u Spinutu, nezamislivo mi je promijeniti stan, iako nam je ve\u0107 malen, ali moj je \u017eivot Spinut i put preko grada do varo\u0161kog ateljea u kojem radim. Ja da se odselim, pa ne volim ni putovati, a kamoli seliti. Ka\u017eu Split ima samo lijepi pogled, kao da je to malo, taj pogled nas je stvorio.<\/p>\n Splitski reper \u017duvi u pjesmi “Ne\u0107u nigdi” ima stih “Kvart je sve \u0161ta \u017eelin, Split je sve \u0161ta znan”.<\/strong><\/p>\n Ovo ostavite na dijalektu, dobro je \u010dovik i reka. Nemam velike apetite, ne \u017eelim osvojiti svijet, sretna sam tu gdje jesam.<\/p>\n \u0160to mo\u017eemo o\u010dekivati na jesen, na \u010demu radite?<\/strong><\/p>\n Radim knjigu za djecu, znam da danas svi rade knjige za djecu, ali nakon \u0161to sam rodila, shvatila sam da ima sjajnih slikovnica i prirodno mi je do\u0161lo da i ja jednu napi\u0161em i ilustriram. Tekstovi za djecu moraju biti kratki, razigrani i smije\u0161ni pa su to kratke pri\u010de, knjiga \u0107e govoriti o jednom susjedstvu s razli\u010ditim \u017eivotinjama, tu je recimo gospo\u0111a Jasna \u010cagalj, kojoj je ro\u0111ak Jo\u0161ko \u010cagalj<\/strong>, odnosno Popularni Jole. Prvu sam pri\u010du napisala o djevoj\u010dici Nastji, svojoj mla\u0111oj k\u0107erki, \u010diji nestali balon od helija prona\u0111e inspektor Mile Gnu (i ka\u017ee nu!), sve su to vesele, jednostavne pri\u010dice na kojima volim raditi jer je bar djeci humor blizak.<\/p>\n Knjiga “Oni” zapo\u010dinje ljetnom karikaturom, a “Oni 2” zavr\u0161avaju jednim simboli\u010dnim krajem ljeta, pozdravom Oliveru i njegovom galebu. Osim \u017eivotnih crtica, osim Mediterana, ljeta i sje\u0107anja, \u0161to vama daje nadu?<\/strong><\/p>\n Pa zapravo prvo mi do\u0111e re\u0107i, ne biste vjerovali, da se nikada ne nadam jer me nada asocira na potragu za nekim vanjskim priznanjem, a ja sam nekako ili sigurna u ono \u0161to radim i odlu\u010dim ili naprosto nisam i idem dalje.<\/p>\n razgovor vodila Vedrana Bibi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" “Oni” u slikama \u017eive poetske \u017eivote, a u samim crte\u017eima \u017eive jedan stvarni \u017eivot bez filtera. Crtice iz svakodnevice bra\u010dnog odnosa su ne\u0161to u \u010demu se ve\u0107ina prepoznaje, a emocije su ono \u0161to me uvijek pokre\u0107e<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3580,"template":"","tags":[29,173],"atribut":[],"class_list":["post-3587","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-intervju","tag-intervju-2-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/Kljakovic2-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/Kljakovic3-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/Kljakovic4-scaled.jpg\")