Pro\u0161lih godina ljudi koje poznajemo, uklju\u010duju\u0107i i nas, ostali su bez vremena, zaglavljeni u nekom beskrajnom radnom danu: nitko vi\u0161e ne gluvari, ne \u0161eta, ne pije kavu, ne u\u017eiva, a ovo ljeto je postalo bjelodano kako je ve\u0107ina ljudi u Hrvatskoj, osim bez vremena, ostala i bez novca. Ako \u0107emo ovu stvar promatrati iz perspektive nekoga tko se bavi knjigom, recimo kao pisac ili recimo kao \u010ditateljica \u2013 knjige se zbog nedostatka vremena uglavnom \u010ditaju u prijevozu ili ljeti, za vrijeme godi\u0161njeg.<\/p>\n
Taj paradoks je jedna od dra\u017ei kapitalizma \u2013 \u0161to manje novca ima\u0161 to vi\u0161e radi\u0161 i ima\u0161 manje vremena za lijepe stvari. Kada popla\u0107a\u0161 sve ra\u010dune, nahrani\u0161 i obu\u010de\u0161 djecu, jo\u0161 uvijek mo\u017ee\u0161 oti\u0107i u prvu knji\u017enicu i posuditi knjigu, ali naravno da to ne\u0107e\u0161 napraviti, jer ima toliko toga za odraditi ne bi li u \u0161upalj d\u017eep upao jo\u0161 koji cent. U godi\u0161njim statistikama i zapomaganjima kako ljudi ne \u010ditaju (ipak \u010ditaju!), ne\u0107ete nai\u0107i na ovo obja\u0161njenje. Uslijed \u017eivotne nervoze, mudre i strpljive knjige sa svojim jezi\u010dkim bravurama i stilskim figurama, sve vi\u0161e su svedene na proizvode koji se trendovski prazno reklamiraju i u javnom prostoru nepravedno brzo tro\u0161e; libri \u010dekaju da ode\u0161 u mirovinu, kad ti ionako ni\u0161ta ne preostaje nego da sjedi\u0161 ku\u0107i i \u010dita\u0161, jer za druge aktivnosti tek tad love nema\u0161. Ali, mimo svega izgovorenog u ovom tekstu, ili upravo zbog toga, va\u017eno je re\u0107i i to da je sve poskupilo \u2013 osim knjiga!<\/p>\n
Vjerojatno vas je dan na le\u017ealjci na pla\u017ei ko\u0161tao koliko i knjiga koju \u010ditate. Ljeto traje i svi su izdava\u010di oglasili akcije, jer kad kolovoz pro\u0111e \u0161to je pro\u010ditano, pro\u010ditalo se \u2013 do idu\u0107e godine skupljamo zalihe po sajmovima i sni\u017eenjima. Te\u0161ko se oteti dojmu da ljudi knjige fotografiraju, povr\u0161no komentiraju i nose okolo nepro\u010ditane kao modne dodatke sli\u010dno likovima iz “Bijelog lotosa”, mada siroma\u0161ni, svejedno blazirani. Za pretpostaviti je da za nekog autora nije ugodna spoznaja da je njegova knjiga, lani eto gotovo pa hit, ove godine ve\u0107 na velikom sni\u017eenju i ko\u0161ta manje od paketa kvalitetnijeg vi\u0161eslojnog toalet papira. Priziva mi to u misli anegdotu jednog na\u0161eg poznatog pisca koji je, prema vlastitom svjedo\u010danstvu, zavolio knjige tako \u0161to je jo\u0161 neotrgnute stranice klasika svjetske literature \u010ditao kao dje\u010dak u poljskom klozetu. Trenutna \u010ditanost te\u0161ko \u0107e ikoga spasiti od devalvacije, kad nije spasila ni Dostojevskog<\/strong> (spasio ga je ipak \u010ditatelj); tako da mi je palo na pamet kako bismo za za\u0161titu dostojanstva pisane rije\u010di u autorske ugovore trebali unijeti klauzulu po kojoj donja cijena knjige ne smije pasti ispod cijene najskupljeg toalet papira na tr\u017ei\u0161tu. U protivnom, tko bi zamjerio onom \u010dovjeku u krajnjoj nu\u017edi i bez novca \u0161to je posegnuo za remek djelom koje se prodaje za dva eura \u2013 cijeni po kojoj je nemogu\u0107e na\u0107i ikakav tariguz.<\/p>\n Prije nego do ovog krajnje neugodnog razvoja doga\u0111aja uistinu do\u0111e, vodu bi trebalo povu\u0107i za \u0161tetnim institucionalnim i izdava\u010dkim politikama koje knjigu sve vi\u0161e pretvaraju u potro\u0161nu robu i nusprodukt, a zadnje je to u\u010dinjeno s politikama otkupa za narodne knji\u017enice koje bi mogle presuditi malim izdava\u010dima, koji ionako jedva opstaju na margini. Na toj istoj \u010dasnoj margini je i dobar dio vrhunske knji\u017eevnosti i publicistike, kritike, filozofije i poezije, alternativne i progresivnije knji\u017eevnosti. Na\u017ealost, vrhunska literatura nije ona koja naj\u010de\u0161\u0107e pronalazi \u0161iroku \u010ditateljsku publiku, bofl se uvijek najbolje prodavao i vi\u0161e \u010ditao, i neka ljudi \u010ditaju \u0161to \u017eele, ako \u017eele, ali ima li smisla da Ministarstvo kulture financira bofl, a ugasi i ovo malo izvora svjetlosti? Va\u017enost \u0161tiva koje nije ba\u0161 za puku zabavu i \u0161iroku potro\u0161nju je u tome da \u0107e ga pro\u010ditati onih stotinjak glava iz kojih jo\u0161 iskre svjetovi, koji \u010dine razliku izme\u0111u zemlje znanja i \u2013 pardon my French<\/em> \u2013 zemlje sranja. Koliko god je va\u017eno razvijati \u0161iroku \u010ditateljsku bazu, ili ne ugu\u0161iti mladog \u010ditatelja neprimjerenom i dosadnom lektirom, bitno je sa\u010duvati ni\u0161e u kojima \u0107e supostojati ono \u0161to je preskromno da bi se nazivalo elitom iako to po svojim dosezima mo\u017ee biti. Osim toga otkup je posebno bitan, da bi i oni s uistinu malim prihodima, penzioneri, studenti itd., mogli do\u0107i do dobre literature u narodnim knji\u017enicama.<\/p>\n Reklo bi se da u Hrvatskoj vije\u0107a za knjigu i vije\u0107a za jezik slu\u017ee tome da upropaste i knjigu i jezik, navodno ih spa\u0161avaju\u0107i.<\/p>\n Pamtim kad je sve po\u010delo i\u0107i nizbrdo: po\u010detkom dvijetisu\u0107itih, dok se nije povjerovalo kako je najvrijednije ono \u0161ta se mo\u017ee dobro prodati, a najpametniji onaj koji ima para, Split je imao mno\u0161tvo predivnih knji\u017eara po centru, onih koje su “imale du\u0161u”, i bilo je mogu\u0107e provesti \u010ditavo jutro obilaze\u0107i ih ritualno. Te su se knji\u017eare skoro preko no\u0107i transformirale u papirnice i suvenirnice, a zatim i u pizzerije i du\u0107ane cipela i o\u010dala. Ne mislim da neki na\u0161 grad preko no\u0107i mo\u017ee postati Mantova koja je izbjegla sudbinu turisti\u010dke kolonije, od pizzerija i du\u0107ana cipela i o\u010dala na mjesec dana napravila knji\u017earske izloge, pa umjesto turista koji pi\u0161aju i povra\u0107aju po ulicama, pokazala kako izgleda taj neki kulturni turizam, ne elitni, nego prijateljski i dostupan, posje\u0107en i zabavan, kada se publika iz Italije i svijeta slije u jedan grad radi fe\u0161te knji\u017eevnosti. Mantova i preko godine \u017eivi za tu fe\u0161tu, a dobrim dijelom i od nje, po tome je jedinstvena i te\u0161ko da \u0107emo do Vergilijeva<\/strong> grada ikada dobaciti, ali kad bi postojalo neko vije\u0107e koje se ne bi upinjalo da od hrvatskog jezika napravi jo\u0161 manji, a u Hrvatskoj knjigu jo\u0161 nebitnijom, predlo\u017eila bih im sljede\u0107e: podr\u017eite otvaranje malih internacionalnih knji\u017eara po otocima i turisti\u010dkim mjestima. (Naravno, bilo bi idealno kada bismo imali javnu, “dr\u017eavnu” knji\u017earu, ali preduvjet za to je imati ozbiljnu, zrelu dr\u017eavu, pa se ostaje samo nadati.)<\/p>\n U okvirima realnog, male me\u0111unarodne knji\u017eare su ne\u0161to ostvarivo i samoodr\u017eivo, ne\u0161to \u0161to bi itekako imalo svoj \u017eivot tamo gdje je sezonski protok ljudi ionako velik. Dokaz tome je i Kutak knjiga u Kor\u010duli, jedina knji\u017eara na nekom jadranskom otoku. Kutak knjiga je prije devet godina otvorio kor\u010dulanski Francuz Joseph Le Corre<\/strong>, a knji\u017earica je od male i skromne narasla do respektabilne, lijepo ure\u0111ene knji\u017eare u centru grada, koja radi \u010ditavu godinu, a ljeti odr\u017eava i mali me\u0111unarodni knji\u017eevni festival na kojem nastoji suvremene hrvatske pisce predstaviti inozemnoj publici. Kutak knjiga je tako\u0111er vjerojatno jedina na\u0161a knji\u017eara koja uz doma\u0107a ima i gotovo sva bolja inozemna izdanja na\u0161ih pisaca na stranim jezicima; Peri\u0161i\u0107a<\/strong>, Feri\u0107a<\/strong>, Ugre\u0161i\u0107<\/strong>, Drakuli\u0107<\/strong>, Matvejevi\u0107a<\/strong>, Bodro\u017ei\u0107<\/strong> ili Jergovi\u0107a<\/strong> mogu\u0107e je prona\u0107i na petnaest stranih jezika, kao i Semezdina Mehmedinovi\u0107a<\/strong> ili Ivu Andri\u0107a<\/strong>, jer ovdje na svu sre\u0107u ne vladaju zakoni jezi\u010dnih vije\u0107a koji ne slu\u017ee ni knji\u017eevnosti, ni piscima ni \u010ditateljima, a bogme ni ne\u010ditateljima. Posjetitelj s drugog kraja planete u\u0111e u knji\u017earu i ku\u0107i ponese ne\u0161to vi\u0161e od suvenira, pri\u010du, dio svijeta. Tako\u0111er i \u010dinjenicu da u nekoj tamo maloj Hrvatskoj na otoku na samom jugu postoji knji\u017eara me\u0111unarodnog formata (i najljep\u0161e ljetno kino pod zvijezdama, ali to je druga pri\u010da). A \u010dovjek s otoka, kad s jeseni zapu\u0161u bure i ne voze brodovi, pro\u0161eta praznim ulicama i u\u0111e u jedinu prodavaonicu tajni \u2013 u knji\u017earu, u jezik, u svijet.<\/p>\n pi\u0161e Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Male me\u0111unarodne knji\u017eare su ne\u0161to ostvarivo i samoodr\u017eivo, ne\u0161to \u0161to bi itekako imalo svoj \u017eivot tamo gdje je sezonski protok ljudi ionako velik. Dokaz tome je i Kutak knjiga u Kor\u010duli, jedina knji\u017eara na nekom jadranskom otoku<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3402,"template":"","tags":[105],"atribut":[],"class_list":["post-3633","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-razum-i-osjecaji"],"acf":[],"yoast_head":"\n