Potom kre\u0107e drugi dio predstave. Onaj forumski. \u0160to bismo promijenili da smo u nekoj od situacija koje smo gledali prije desetak minuta, pita nas d\u017eoker. \u0160to mo\u017eemo napraviti kako bismo mo\u017eda sprije\u010dili da se navedene scene druga\u010dije odviju ili da ih promijenimo?<\/p>\n
Ljudi iz publike potom ustaju i interveniraju u scene po svojem odabiru, mogli bismo re\u0107i vi\u0161e ili manje uspje\u0161no. Ideja je, govori nam d\u017eoker, da nastavimo razgovarati, razmi\u0161ljati i smi\u0161ljati ideje i mogu\u0107nosti za to kako zajedno mo\u017eemo raditi na promjeni.<\/p>\n
Kako se navodi na stranicama POKAZ-a, kazali\u0161te potla\u010denih vrsta je interaktivnog politi\u010dkog teatra koju je \u0161ezdesetih godina u Brazilu osmislio Augusto Boal<\/strong> i onda desetlje\u0107ima razvijao kroz radionice i predstave diljem svijeta.<\/p>\n Kazali\u0161te potla\u010denih kao termin obuhva\u0107a niz kazali\u0161nih i aktivisti\u010dkih tehnika koje povezuje inzistiranje na demokratskom dijalogu i (samo)osna\u017eivanju potla\u010denih skupina, dok su sve tehnike ukorijenjene u svakodnevnom iskustvu nasilja i opresije, kako bi sudionici i sudionice od pasivnih promatra\u010da postali aktivni sudionici vlastitih \u017eivota. Tehnike koje se koriste su razli\u010dite, ali dijele iste osnovne principe: utemeljene su na do\u017eivljenim opresijama, dijalogu, pozivu na djelovanje. A za\u0161to uop\u0107e raditi i koristiti kazali\u0161te potla\u010denih?<\/p>\n – Ono stvara jedan puno radikalniji horizontalni prostor od drugih vrsta organiziranja i aktivizma, a definitivno vi\u0161e nego mnoge druge vrste umjetnosti \u2013 govori organizatorska voditeljica u POKAZ-u Josipa Luli\u0107<\/strong>.<\/p>\n Opisuje nam kako u svakoj izvedbi kazali\u0161ta potla\u010denih postoje dva dijela: predstava i forum.<\/p>\n – U prvom se dijelu do kraja odigraju scene onako kako su zami\u0161ljene, dok se u drugom, forumskom dijelu razgovara s publikom, ona intervenira, tra\u017ei druga\u010dije modalitete i mogu\u0107nosti da se stvari mo\u017eda odigraju na druga\u010diji na\u010din \u2013 poja\u0161njava Luli\u0107.<\/p>\n Da bi forumski dio funkcionirao za\u010detnik kazali\u0161ta potla\u010denih Augusto Boal smatrao je da bi nakon predstave ona trebala gledateljima “ostaviti kamen\u010di\u0107 u cipeli”. Ne\u0161to nas treba nastaviti “\u017euljati”, kopkati, potaknuti da nastavimo misliti i promi\u0161ljati: “\u010cekaj, a \u0161to bih ja sad napravio?”<\/p>\n Mi smo to \u017euljanje zasigurno osjetili. Komentiramo kako se nakon predstave, kad smo iza\u0161li u hladno\u0107u tog nedjeljnog predve\u010derja, \u010dekaju\u0107i autobus i hodaju\u0107i doma, nismo mogli otresti frustracije jer u sceni koju je publika izabirala za interakciju, onoj s prodajom kistova, nema \u2013 katarze. Nema laganog rje\u0161enja scene. Ne postoji deus ex machina<\/em>. Nakon predstave vrtjeli smo navedenu scenu u glavi, pitaju\u0107i se \u0161to bismo napravili, kako bismo rije\u0161ili situaciji. Ali odgovor nismo na\u0161li. Kopkalo nas je to.<\/p>\n Luli\u0107 se smije. To je uveseljava, jer ka\u017ee da je onda “posao” kazali\u0161ta potla\u010denih zapravo dobro obavljen. Naime, osnovna poanta je da izbacuje katarzu. Boal je bio izrazito protiv nje. Pa, za\u0161to?<\/p>\n Prvo, kako poja\u0161njava Luli\u0107, katarza je iz teatrolo\u0161kog aspekta pacificiraju\u0107a te se kao takva koristila jo\u0161 od gr\u010dkog doba.<\/p>\n Tijekom predstave bi se kod gledatelja stvorila odre\u0111ena vrsta nezadovoljstva, nestabilnosti ili napetosti. Kroz katarzu bi oni svoju napetost ostavili u kazali\u0161tu i iza\u0161li \u017eivjeti i dalje u statusu quo<\/em>. Boalova teza je da katarza zapravo odr\u017eava status quo<\/strong>, stoga mu je bilo jako va\u017eno da se dio kazali\u0161ta potla\u010denih vodi forumski. Otuda onaj “kamen\u010di\u0107 u cipeli”.<\/p>\n Nakon predstave s nama bi trebala ostati odre\u0111ena doza frustracije, ali i ideje, smjera u kojem mo\u017eemo razmi\u0161ljati, pa \u010dak i novog pogleda na razumijevanje odre\u0111enog problema.<\/p>\n – Ta frustracija daje impetus<\/em> za organiziranje, za konkretne akcije, direktnu promjenu u dru\u0161tvu \u2013 ka\u017ee Josipa Luli\u0107.<\/p>\n Dodaje da je Boal inzistirao na tome da je forum proba za dru\u0161tvenu promjenu.<\/p>\n – Ali da je samo proba – nagla\u0161ava.<\/p>\n I ta proba ne smije zavr\u0161iti u kazali\u0161tu. Ideja je da ljudi iz kazali\u0161ta iza\u0111u s konkretnom inspiracijom, idejama i, u krajnjoj mjeri, potrebom da iz te neke frustracije ne\u0161to zapravo i naprave. Zanimalo nas je kako te\u010de rad na predstavama kazali\u0161ta potla\u010denih. Prvo, kolektivno.<\/p>\n – Puno toga dolazi iz tijela. Koristi se puno kazali\u0161nih vje\u017ebi koje ciljaju na razli\u010dita \u017eivotna iskustva. Potom postoje igre koje su vezane za demehanizaciju tijela, one koje su vezane za glas \u2013 nabraja Luli\u0107.<\/p>\n Kroz igru se otvara i postavlja odre\u0111eni okvir nakon \u010dega se dijele iskustva. Dijeljenje iskustva je va\u017eno, isti\u010de organizacijska voditeljica POKAZ-a, jer bitan dio svega \u010dini rad na povezivanju, na stvaranju povjerenja, kao i sigurnog prostora u kojem ljudi mogu progovoriti. Potom se iz konkretnih pri\u010da i primjera sudionika modeliraju pri\u010de za kazali\u0161te. Sve su pri\u010de bazirane na \u017eivljenom iskustvu.<\/p>\n U onoj sceni s kistovima s po\u010detka pri\u010de, iz predstave “I’m not a racist, but”, umjesto kista u stvarnom je \u017eivotu bio \u0161al na Hreli\u0107u.<\/p>\n – No \u0161al, kist… To to nije va\u017eno. Va\u017eno je da je iskustvo dijeljeno \u2013 isti\u010de Luli\u0107.<\/p>\n Scene koje se postavljaju u sklopu kazali\u0161ta potla\u010denih zapravo su pitanja. Me\u0111utim, poanta nije da se u sat ili dva predstave na\u0111e odgovor ili rje\u0161enje na neko “veliko” pitanje. Recimo, ekipa POKAZ-a je na predstavi “I’m not a racist, but” radila sedam mjeseci.<\/p>\n – Mi nakon tih sedam mjeseci, sa svim tim \u017eivljenim iskustvima, nismo shvatili kako bismo te scene to\u010dno rije\u0161iti. Stoga ne o\u010dekujemo da \u0107e se sve rije\u0161iti u sat vremena predstave. I to nikada ni nije poanta \u2013 ka\u017ee Luli\u0107.<\/p>\n Poanta je zapravo pronalazak novih mogu\u0107nosti, strategija, novih ideja, svje\u017eih pogleda na situaciju. Mo\u017eda \u010dak i novih pitanja. Zato Luli\u0107 isti\u010de da se predstava prikazuje u svoj njenoj kompleksnosti, jer su i \u017eivotna iskustva koja su dijeljena kompleksna.<\/p>\n – Osoba koja kupuje kistove iz scene se mo\u017eda ne\u0107e znati sna\u0107i u toj situaciji. Mo\u017eda ne zna hrvatski. Ili joj mo\u017eda ne pada na pamet zvati neke institucije dr\u017eave poput policije ili porezne, jer nema rje\u0161enje \u2013 govori ona.<\/p>\n Taj \u0161al iz “stvarnog \u017eivota” koji osoba nije mogla kupiti, tj. kistovi iz predstave, mo\u017eda predstavlja malu stvar, ali je osobi koja je upravo tu scenu iz \u017eivota podijelila i odabrala za kazali\u0161te potla\u010denih sna\u017eno ostao u sje\u0107aju, nastavlja Luli\u0107, jer se radi o “vrlo jasnom primjeru rasizma na koji je ta osoba \u017eeljela reagirati, ali nije imala mogu\u0107nosti”.<\/p>\n – I tu je poziv ljudima iz publike da to prepoznaju i vide \u0161to mogu napraviti iz svoje pozicije \u2013 dodaje.<\/p>\n Luli\u0107 ka\u017ee kako je, nakon \u0161to je po\u010dela raditi u sklopu kazali\u0161ta potla\u010denih, po\u010dela sve vi\u0161e primje\u0107ivati opresiju. To joj je bio “veliki \u0161ok”.<\/p>\n – Cijeli taj proces s kazali\u0161tem potla\u010denih me nekako ba\u017edario da po\u010dnem primje\u0107ivati opresiju \u2013 ka\u017ee.<\/p>\n Kazali\u0161te potla\u010denih uvijek balansira izme\u0111u verbalizma i aktivizma. Obje te prakse je teoreti\u010dar Paulo Freire<\/strong> na kojega se Boal uvelike oslanjao o\u0161tro kritizirao. Freire je, naime, oboje \u2013 i verbalizam i aktivizam \u2013 vidio kao prakse koje na povr\u0161ini djeluju kao da \u017eele promijeniti dru\u0161tvo, ali zapravo sudjeluju u statusu quo<\/em>.<\/p>\n – Verbalizam je teoritiziranje, analiza, ostajanje u pri\u010dama bez konkretnog rada na terenu. Aktivizam je djelovanje koje se pretvara u neki humanitarizam ili ne\u0161to sli\u010dno, a koji se zapravo bez razumijevanja strukture opet vrti i odr\u017eava, servisira status quo \u2013 poja\u0161njava Josipa Luli\u0107.<\/p>\n Me\u0111utim, postoje primjeri iz prakse, kada se verbalizam i aktivizam susre\u0107u i mogu dati konkretne rezultate. Recimo, tijekom rada POKAZ-a s ljudima razli\u010ditih \u017eivotnih pri\u010da iskristaliziralo se jedno pitanje, tj. problem \u2013 tra\u017eenje stana.<\/p>\n Uz to \u0161to su cijene najma drasti\u010dno porasle, Luli\u0107 ka\u017ee i kako se brojni pri tra\u017eenju stana susre\u0107u sa ksenofobijom. Stoga se radi na oformljivanju grupe volontera koji bi pomogli s pregledavanjem oglasa, tra\u017eenjem smje\u0161taja i eventualnim zvanjem potencijalnih stanodavaca.<\/p>\n I to je, smatra Luli\u0107, konkretan primjer za koji se mo\u017ee re\u0107i da je korak u pravom smjeru. Balansira izme\u0111u aktivizma i verbalizma, jer je rije\u010d o politizaciji odre\u0111enog pitanja, zagovaranju i pomaganju te se radi na vi\u0161e razina koje se me\u0111usobno pro\u017eimaju. Radi se aktivisti\u010dki, ali kroz osvje\u0161tavanje sistemskog problema, koji nas \u017eulja, kao kamen\u010di\u0107 iz cipele.<\/p>\n pi\u0161e Matea Grgurinovi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Gledamo predstavu “I’m not a racist, but” Centra za kazali\u0161te potla\u010denih POKAZ. Nakon \u0161to se izredaju scene publika se dijeli u manje grupe da ih prokomentira. Potom kre\u0107e rasprava. Kazali\u0161te potla\u010denih obuhva\u0107a niz kazali\u0161nih i aktivisti\u010dkih tehnika koje povezuje inzistiranje na demokratskom dijalogu i (samo)osna\u017eivanju potla\u010denih skupina<\/p>\n","protected":false},"featured_media":3981,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-3984","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/12\/Pokaz-3-Josipa-Lulic-s-publikom.jpg\")