Imam ti nekoliko toga za re\u0107i.<\/p>\n
Kad sam prije koju godinu s kolegicom knji\u017eevnicom dijelila jedan rezidencijalni stan na punih mjesec dana, osoba koja nas je sprovela u njega rekla nam je da ga ne \u010distimo, da imaju slu\u017ebu za \u010di\u0161\u0107enje, tj. \u010dista\u010dicu, koja je pla\u0107ena da taj stan \u010disti jednom tjedno. Kako je kolegici i meni trebalo tjedan dana da se uop\u0107e opustimo u tom stanu, a to je po svoj prilici zna\u010dilo da sam se ja raskomotila u ba\u0161 svakoj prostoriji stana od, ovako odoka, 85 kvadrata, na \u0161to mi je kolegica rekla: A slu\u0161aj Marija, ne mo\u017ee\u0161 ba\u0161 tako!<\/em>, i bila je pritom u pravu, stan je sli\u010dio malo na rusvaj, malo na domsku sobu, malo na radnu sobu, malo na ni\u0161ta i sva\u0161ta odjednom, ali u kontroliranim uvjetima. Mi smo, ipak, \u017eene. I ovo je va\u017ena uputa, znam da zna\u0161.<\/p>\n Dakle, kad nam je sprovoditeljica u rezidencijalni stan poslala poruku da \u0107e sutradan do\u0107i \u010dista\u010dica, kolegica knji\u017eevnica i ja smo se pogledale u ti\u0161ini, kako se samo znaju pogledati dvije \u017eene koje historijski ve\u017ee neosporna nit ku\u0107anskih poslova i znale smo da vremena nema i \u0161to treba napraviti. Pobacale smo na\u0161e olovke, tastature, laptope, bilje\u0161ke, lijepe i bezbri\u017ene misli o fikcionalnim svjetovima u privremenu kantu za sme\u0107e i zavrnule rukave. Mi smo, daklem, a ka\u017eem ti ovo bez zaje\u2026zeze, oprale stan za \u010dista\u010dicu. Da je ne do\u010deka \u0161porak. Metle smo na\u0161le na balkonu, sredstva za \u010di\u0161\u0107enje u jednoj maloj prostoriji koja je slu\u017eila kao praonica, poslo\u017eile smo svu robu, spravile na\u0161e kreveti\u0107e, pomele hodnik za kad ova do\u0111e, a pobrinule smo se da se mimoi\u0111emo od sveop\u0107e nelagode jer ga mo\u017eda nismo oprale po njezinu ukusu.<\/p>\n Mi smo se povukle na sun\u010danu rivu \u0161panjolske Coste del Sol, u\u017eivancije omogu\u0107ene nam na preporuku dviju kolegica koje su mjesec prije boravile u tom istom stanu, popiti kavu za 1 euro i malo odmoriti od ku\u0107anskih poslova. Na spisateljskoj rezidenciji. U prvom mjesecu. Na temperaturama od 24 stupnja Celzijeva. U la\u017eno prolje\u0107e. Kad priroda, kako i ono u \u010dovjeku koji bi stvarao, nezasitno buja.<\/p>\n Razgovor koji se nakon toga nije dogodio ono je \u0161to je trajno ostalo u meni. Nismo na sun\u010danoj rivi pri\u010dale kako smo napravile neku megazvizdariju, da bi se trebalo priviknuti na ovakav rojalti tretman, jer smo znale da je ova rezidencija iznimka u na\u0161im spisateljskim svjetovima (a i na\u0161im radni\u010dkim obiteljskim pozadinama), rade li i na\u0161i mu\u0161ki kolege tako i da bi ih trebalo priupitati, nismo se pitale jesi li i ti, Ginny<\/strong> moja, sre\u0111ivala za sobom prije nego bi posluga uletjela s kantama i raspra\u0161iva\u010dima (sjajna stvar!) i batipanima (klofama)\u2026 Mi smo se cerekale kao Glup i gluplji. Mi smo se cerekale kao da smo provalile neki analogni sustav, oplja\u010dkale banku u zadnji \u010das za milijunski iznos ili sredile vlastitu sobu prije nego mater, ljuta i slu\u0111ena i od \u0161efa i od \u0107aleta i od brata \u2013 ne do\u0111e doma i na nas istrese sav svoj odgojila\u010dki bijes. Mi smo se smijale, da, da, da i da!, kao da smo u tom trenutku napravile najva\u017eniju stvar na svijetu \u2013 o\u010distile vlastitu sobu.<\/p>\n Ali nema vlastite sobe, Virginijo moja, kako da ti ka\u017eem. Vremena su te\u0161ka. Jo\u0161 uvijek izdr\u017eiva, ali te\u0161ka. I zahtjev za vlastitom sobom \u010dini se duboko spr\u010dkanim, kako bi rekla moja kolegica s knji\u017eevne rezidencije, kad pogleda\u0161 svijet s nebeskoga krana. Svijet je (postao) nemilosrdno mjesto, \u017eivimo u stvarnosti u kojoj smo dvama klikovima odvojeni od interaktivne karte na kojoj mo\u017eemo prona\u0107i ongoing conflicts<\/em> \u0161to danas do\u0111e kao neki sinonimi\u0107 za rat, a ako nam se to ne da prou\u010davati, mo\u017eemo i daunlodati tvoj esej o vlastitoj sobi i malo \u010dituckati, pa ako ti ne\u0161to zamjerimo, a vjeruj mi, zamjerit \u0107emo ti, slavimo te i \u017eivcira\u0161 nas istovremeno, jer ne znamo \u010ditati tekstove u kontekstu vremena, lekcije iz povijesti nam uporno izmi\u010du jer je sada\u0161njost prezasi\u0107ena, pa kako bi onda povijest mogla slu\u017eiti i\u010dem, kruta i neprobavljiva\u2026<\/p>\n Uglavnom, mo\u017eemo ukucati Virginia Woolf from class perspective<\/em> \u2013 tu \u0161tofa ima; Was Virginia Woolf aware of a working class women in her society<\/em> \u2013 a ovdje su, ba\u0161 ono, preorali knji\u017eevno polje s tobom i ni\u0161ta novoga nisu zasadili, jalov posao, je l’ tako, sluga slu\u017ei, ti pi\u0161e\u0161, \u0161to se dalje ima misliti; Did Virginia Woolf ever clean her own room and what products did she use<\/em> \u2013 e ovo je mene zanimalo i moram ti re\u0107i da nema povijesnih podataka o tome, ali pro\u010ditat \u0107u tvoj dnevnik. \u017divo me zanima jesi li znala da su u rano viktorijansko doba, navodno, koristili ustajali urin (sestro brate!), ljuske jajeta i ocat (ajde de) za \u010di\u0161\u0107enje? Jesi li razgovarala s poslugom kad si istra\u017eivala za svoje likove ili su te ometali njihovi klink-klank zvuki\u0107i s tacni? Ali da, \u010ditala sam tvoje romane, ne znam, mislim da nisi. Jesi li kad u\u0161la u \u201evlastitu\u201c sobu svoje posluge? Ne znam \u0161to da ti ka\u017eem, moja Ginny. \u0110ina, rekli bi u Splitu. Bli\u017ei se jo\u0161 jedan Svjetski dan poezije, a ja sam ponekad i pjesnikinja, i kad me ovakva malodu\u0161nost \u0107apne, odem promatrati fotku Nicole Kidman<\/strong>, koja te je odglumila u jednom filmu, pa uspore\u0111ujem njezin prosteti\u010dki nos s tvojim stvarnim. Ljudski um stvarno slabo trampolinira pred tehnologijom, i priznajem, tu se i ja osje\u0107am ispra\u017enjeno od ideja.<\/p>\n Ali o \u010demu drugo da mislim? Da nemam vlastitu sobu? Da sam imala mnoge vlastite sobe u raznim podstanarskim stanovima u kojima su nastajale moje knjige? Da sam ih sama \u010distila, sre\u0111ivala, za njih kupovala radne stolove, stolice, bojila im zidove, odvajala ih zastorima i paravanima od kreveta jer su te sobe redovito bile i spava\u0107e, ponekad i dnevne? Da sam za vlastitu sobu pla\u0107ala rentu u iznosu u prosjeku od tri, ponekad i \u010detiri napisana teksta? O satima rada kad bih bila zaposlena na odre\u0111eno, ne \u017eelim ni govoriti. Opet \u0107u oti\u0107i promatrati protetiku.<\/p>\n Uglavnom, nakon godina podstanarstva, htjela sam ti re\u0107i da sam odustala od vlastite sobe i onog \u0161to iz tvog teksta i\u0161\u010ditavamo kao materijalne uvjete za stvaranje. Odlu\u010dila sam da vi\u0161e ne\u0107u biti tu bitku ni propovijedati taj va\u017ean prostor. Postala sam, za razliku od tebe i tvog slabo dobacuju\u0107eg trampolina (nisam ti zamjerila, pratim kontekst), ipak malo bezobraznija, a zapravo potpuno realna. Meni, naime, ne treba vlastita soba za stvaranje, ne trebaju mi ni sluge, kao \u0161to si vidjela na po\u010detku teksta, znam i o\u010distiti, te se historijske uloge nikad ne\u0107u rije\u0161iti, tu sam prava tespijanka, a i napisati (dobar tekst) \u2013 to se nisam stigla pohvaliti jer nemam ni vremena ni prostora puno, drugi put \u0107emo.<\/p>\n Meni treba vlastita ku\u0107a. Treba mi vlastiti vrt. Treba mi vlastiti vo\u0107njak. Treba mi jedan vlastiti stra\u017enji vrt 5 za 5, tako da tamo mogu obrtati sezonske biljke. Treba mi i vlastiti mali staklenik za ukrasne biljke. Treba mi jedna vlastita \u0161upa za alat. Treba mi vlastita njiva za ve\u0107e projekte. I tako. I idealno bi bilo da to sve bude uz neku vodu koja te\u010de, to ti nisam rekla o sebi. Nikad ne bih mogla \u017eivjeti negdje gdje voda ne te\u010de ili barem di\u0161e.<\/p>\n Treba mi, naime, vlastita sloboda i da do toga do\u0111em, trebam biti po\u0161teno pla\u0107ena za vlastiti posao. Za vlastiti roman, za vlastitu knjigu pri\u010da, za vlastitu knjigu pjesama, za vlastiti tekst, za vlastitu kolumnu (hvala, urednice!), za vlastitu kritiku, za vlastiti intervju, za vlastiti rad, uostalom. Svaka od nas, svaki od nas.<\/p>\n \u017dive bile pa dosanjale! Ili, zdrave i \u017eive bile pa zaradile!<\/p>\n P. S. Sretan vam Svjetski dan poezije, a posebno Silbi Ljutak<\/strong>, dobitnici “Gorana za mlade pjesnike” u 2024. Dobro do\u0161la!<\/p>\n pi\u0161e Marija Andrija\u0161evi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kad nam je sprovoditeljica u rezidencijalni stan poslala poruku da \u0107e do\u0107i \u010dista\u010dica, kolegica knji\u017eevnica i ja smo se pogledale u ti\u0161ini, kako se samo znaju pogledati dvije \u017eene koje historijski ve\u017ee neosporna nit ku\u0107anskih poslova, i znale smo \u0161to treba napraviti<\/p>\n","protected":false},"featured_media":4079,"template":"","tags":[177],"atribut":[],"class_list":["post-4608","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-vrzino-kolo-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n