Ovu kolumnu pi\u0161em iz kreveta, izme\u0111u dva vala nepodno\u0161ljivih bolova. Lucidna sam, pri zdravoj pameti, \u0161to bi se reklo, i nije prvi put da \u0107u raditi u ovakvim uvjetima. Pod finom sam dozom farmakoterapije, pa onda i iluzije da su neke stvari ipak mogu\u0107e.<\/p>\n
Ovo je, dodu\u0161e, prvi put da \u0107u prikazati kako je to raditi u uvjetima stanja kroni\u010dne boli i istovremeno raditi pod teretom kroni\u010dne boli. Ispri\u010dat \u0107u se odmah na po\u010detku jer mi tekst (zasad) zvu\u010di drveno, distancirano, odcijepljeno, poricaju\u0107e. U stanjima iznimna fizi\u010dkog bola pripi\u0161em mu neku prozai\u010dnost, da manje boli, i da od odgovornosti rasteretim i sebe i druge. Osim toga, bol (ponekad) ne \u017eeli verbalizaciju, primjereniji mu je neartikulirani urlik i isprekidano disanje. Naj\u010de\u0161\u0107e ga izduram u samo\u0107i. U prostoru u kojem nemam vremena i ne stignem.<\/p>\n
Izvor bola je moja poput jenge poslo\u017eena kralje\u017enica. Pri dnu fali \u0161to\u0161ta, najmanje jedan disk i dva se truse (ve\u0107 su pri kraju), ima nekih protruzija, torakalna je svoja pri\u010da, vratna isto. Nisam amortizirana i svaki je pokret potencijalno bolan. Ako ne u trenutku kad ga izvodim, onda za dva dana, ako se kralje\u017enica nije vratila u svoje prirodno joj neprirodno stanje. Kad me zaboli, znam re\u0107i da mi je pukla ki\u010dma.<\/p>\n
Nepodno\u0161ljiv je teret koji mi name\u0107u medicina, knjige o bolu iz kulturolo\u0161ke, fenomenolo\u0161ke, kapitalisti\u010dke, farmakolo\u0161ke perspektive, tekstovi o samopomo\u0107i, ukratko jedan ki\u0161obran koji mi opisuje \u0161to se dogodi kad se u lije\u010denje bola upletu sve to + mizoginija, fetfobija i generalno zazor od tijela koje ne mo\u017ee biti funkcionalno i obavljati pripisane mu zadatke, pa \u0107e stoga biti diskvalificirano, u odgovorima za\u0161to me boli.<\/p>\n
Nisam na vrijeme mislila, nisam se na vrijeme pobrinula, nisam predvidjela, ura\u010dunala, pazila, njegovala, vje\u017ebala, mr\u0161avjela, pila, boravila, disala. Boli me, jer u mom tijelu, koje je makinja, ne\u0161to fundamentalno nedostaje, ne da se popraviti ili ja, ja ba\u0161 od svih ljudi, odbijam \u010darobni napitak. A to sam si ja tako rije\u0161ila, moj bol je moj proizvod, i zbog njega sam ja manjkava. Osje\u0107aj srama koji iz tog proizlazi ima jezive proporcije, prelijeva se posvuda i \u010desto ga izri\u010dem figurama metafore i glagolskim vremenom \u2013 futurom.<\/p>\n
Pa \u0107u tako umjesto boli me, te\u0161ko mi je, nije mi dobro, osje\u0107aj je kao da me netko poku\u0161ava prepiliti na dva dijela, ovo nije bol, ovo je patnja, ne osje\u0107am noge, gr\u010de mi se ruke, prsti mi drvene, utroba mi se raspada, probija mi na jajnike, ovo je ne\u0161to najstra\u0161nije, mozak \u0107e mi se izliti kroz nos, trebam mamu (!), napu\u0161taju me sve rije\u010di \u2013 sad ide neartikulirani pla\u010d i urlikanje, re\u0107i ovako: da, predvidjet \u0107u, ura\u010dunat \u0107u, pazit \u0107u, vje\u017ebat \u0107u, pit \u0107u, boravit \u0107u, disat \u0107u, mozgi\u0107u, evo i tebi jedna pilulica, o rije\u010di evo i vas\u2026 Ali trafika je Afrika, novci momci, a lonci konci, a mama, ma joj mama, mama misli da sam dobro i da sam je slu\u010dajno zvala ili da sam je zvala da je pitam kako je i da joj ka\u017eem da je volim. Da olak\u0161am svima nama, pristat \u0107u na bol koji je samo moj. I ne\u0107u si, zbog toga, nimalo olak\u0161ati.<\/p>\n
Moj kroni\u010dni bol, kao \u0161to se vidi, ima svoje \u010dinove, i sama u njima aktivno sudjelujem.<\/p>\n
Da me boli, prestala sam govoriti jako rano. Bilo je te\u0161ko nositi se s osje\u0107ajem razo\u010daranja koji sam proizvodila u ljudima oko sebe. Nije mi pomogao ni reiki, ni arnika, ni tajlandska krema, baba iz Dugopolja, japanski kiro, ameri\u010dki i rije\u010dki, bosanska trava, nitko nije trajno rije\u0161io bol. Sve po\u010dne zanosom: evo me, radim, sad \u0107u biti dobra, bolja, produktivna, dovoljno produktivna za sve nas, za sve odnose, od radnog do ljubavnog, ali avaj\u2026 Joj, opet te boli! Kad bih to \u010dula, kad to i danas \u010dujem, boli vi\u0161e od ki\u010dme. Osje\u0107aj srama jer nisam uspjela popraviti makinju, a svi su se tako potrudili oko mene i donijeli hrpu zamjenskih dijelova, (ne)stru\u010dnih mi\u0161ljenja, ideja o tome \u0161to bol je i kako mu pristupiti, specifi\u010dno. A ne ide, pa ne ide! Jer sam nedosljedna, lijena, nisam ustrajala, vjerovala, nisam se posvetila, nisam radila ni\u0161ta \u0161to je trebalo da prestane, i eto, zato mi je tako.<\/p>\n
Osje\u0107aj da nisam ja problem, da je problem sve ovo o \u010demu pi\u0161em, bol i njegova interpretacija unutar kapitalizma, da boli i mr\u0161ave i debele, zlostavljane i dobro odgajane, lijeve i desne, radnike i neradnike, da boli jezivo i podno\u0161ljivo, da boli i kad vje\u017eba\u0161 i kad ne vje\u017eba\u0161, da \u0107e udariti kad se najmanje nada\u0161, i da \u0107e biti mjesecima dobro, da boli i s dijagnozom i bez, ali kod mene, specifi\u010dno s njom, da nema pravila kad boli, kad kroni\u010dno boli, prvi sam put artikulirala kod jedne fizioterapeutkinje, koju ovim putem pozdravljam i koja se zove Svjetlana<\/strong>.<\/p>\n To kako bol ka\u017enjava posebna je pri\u010da. Za po\u010detak, utje\u010de na vlastitu sliku o sebi i dru\u0161tvenom doprinosu. Kad boli, ne mogu raditi, ne mogu biti svrhovita. Te\u0161ko mi je biti suvisla dok me boli, znam biti ljuta, bijesna, otresita, ne mogu hipijevski pristupiti osje\u0107aju boli, ne mogu pjevati i jaukati istovremeno. Bol me sprje\u010dava da obavljam svoje zadatke kako treba, zbog nje se osje\u0107am manjkavo, mislim da ne (pro)izvodim dovoljno i da sam teret. Objektivno gdjegdje ne proizvodim dovoljno i vidim u kakvu me to socijalnu trku stavlja. \u010cesto se osje\u0107am da tek po\u010dinjem. Da nisam d o b r a\u00a0 r a d n i c a. Da treba upirati vi\u0161e, ja\u010de, i eto ga, ki\u010dma opet puca.<\/p>\n Izolira me i od socijalnih interakcija. Kad me prijatelji pitaju gdje sam i \u0161to radim, ho\u0107emo li i\u0107i na neku predstavu, u kino, kazali\u0161te, na izlet, ja im, jer sam im prestala govoriti da me boli i da nas rasteretim, ka\u017eem da nemam vremena, da \u0107u se pobrinuti da se uskoro vidimo, da imam nekakve obaveze, rokove, da sam zaboravila javiti se (vjerujte mi, la\u017eem, ja sve pamtim, to je zapravo moje prokletstvo, he-he), da po\u010dinjem raditi na novoj knjizi pa mi treba vremena i prostora da to smislim, ili su me, a ovaj svoj odgovor stvarno volim jer je su\u0161tinski iskren, odnijeli dani\u2026 Stalno sam u projektu otu\u0111enja koje \u0107e me jednog dana, ne sutra, ne preksutra, dovesti do prave mene, optimizirati do te mjere da \u0107u mo\u0107i izvr\u0161iti sve zadatke koje prijateljstvo, kao konsenzus, tra\u017ei od mene.<\/p>\n Osje\u0107aj nepravde oko mog bola ono je \u0161to ga \u010desto nosi. Ne pitam se za\u0161to ja, pitam se dokad. Ali, demantirajte me ako sam u krivu, ali ima li \u0161to da je kroni\u010dno a da valja? U redu mi je da se s bolom ne pomirim, nije mi u redu da ga nigdje ne zapi\u0161em. Mo\u017eda je zato sad tu, ovdje, pred vama.<\/p>\n I ono najgore \u0161to mi radi, \u0161to je povezano s osje\u0107ajem nepravde, je da mi oduzima na ljudskom iskustvu. \u017delim raditi \u0161to\u0161ta, ali \u010desto je sama ideja da ne\u0161to radim umrljana i\u0161\u010dekivanjem bola, olak\u0161anjem jer nije do\u0161ao, ili dobro poznatim urlikom jer me presjekao kao konac vru\u0107i biskvit.<\/p>\n Nisam, za kraj, uzela ni\u0161ta s (anti)kapitalisti\u010dke self-help police prilikom pisanja ovog teksta, jer je sve na najdonjoj i bo\u017ee pomozi Mariji koja bi to i probala. Me\u0111utim, zagrabila sam u ne\u0161to s mentalne police koju imam u ovoj relativno trezvenoj glavi. Autoportret Fride Kahlo<\/strong>, sestre po boli, kroz \u010diju se rastvorenu a okovanu utrobu vidi ki\u010dma, slomljena kolona. Ima tu i kr\u0161\u0107anske simbolike \u010davala i bijele monture, simetri\u010dnih sisa koje mi odvla\u010de pogled od razorena tijela, kao da mi preko njih govori da je njezina \u017eenstvenost netaknuta. Me\u0111utim, ona je na tom autoportretu sama, i znam, znam da je to zato jer je bol okrutna be\u0161tija koja isprazni sav krajolik. Ne zato \u0161to nije, zamislite, redovito vje\u017ebala.<\/p>\n pi\u0161e Marija Andrija\u0161evi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" To kako bol ka\u017enjava posebna je pri\u010da. Za po\u010detak, utje\u010de na vlastitu sliku o sebi i dru\u0161tvenom doprinosu. Kad boli, ne mogu raditi, ne mogu biti svrhovita. Te\u0161ko mi je biti suvisla dok me boli, znam biti ljuta, bijesna, otresita<\/p>\n","protected":false},"featured_media":4079,"template":"","tags":[177],"atribut":[],"class_list":["post-4811","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-vrzino-kolo-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n