U istra\u017eivanju Arhiva nekada\u0161njega Kraljevskog i zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu, danas Klinike za psihijatriju Vrap\u010de, koncentriranom na razdoblje izme\u0111u 1879. i 1918., Korotaj Dra\u010da analizirao je oko 40.000 povijesti bolesti \u0161ti\u0107enika te bolnice.<\/p>\n
– Studija kojima bi psihijatrija bila pripovijedana i razmatrana govorom \u0161ti\u0107enika jo\u0161 uvijek ima u nedostatnom broju, stoga sam svojim istra\u017eivanjem nastojao potisnuti autoritet institucije i primarnim u\u010diniti iskustvo ljudi na kojem se taj autoritet gradio – nazna\u010duje on.<\/p>\n Povijesti bolesti toga perioda variraju od kra\u0107ih zabilje\u0161ki do detaljnih razlaganja situacije, ispunjenih osobnim primjedbama lije\u010dnika, doslovno prenesenim iskazima pacijenata i njihovih obitelji, pa i umetnutim pismima \u0161ti\u0107enika i svjedo\u010danstvima okoline iz koje dolaze.<\/p>\n – To je kontrastno s dana\u0161njom povijesti bolesti koja je uglavnom sa\u017eeta, koja ima malo opservacija o emocijama i psiholo\u0161kom stanju, kao i razlaganja ekonomskih i socijalnih okolnosti iz kojih osoba dolazi. Radi se o znanosti koja tek nastaje i koja jo\u0161 ne zna \u0161to je bitno i \u0161to mo\u017ee biti bitno, pa stoga nastoji pokriti \u0161to vi\u0161e toga, time i \u0161iri dru\u0161tveni kontekst koji izmi\u010de suvremenim razmatranjima du\u0161evnih te\u0161ko\u0107a \u2013 dodaje Korotaj Dra\u010da.<\/p>\n Stenjeve\u010dki zavod podignut je 1879. na mo\u010dvarnom i zaba\u010denom podru\u010dju, tada jo\u0161 zna\u010dajno udaljenom od grada, bore\u0107i se s epidemijama, prenapu\u010deno\u0161\u0107u i lo\u0161im higijenskim uvjetima. Rast broja \u0161ti\u0107enika u psihijatrijskim zavodima odgovor je dr\u017eave na nemire i pukotine generirane klasnim sukobima. Red i mir, gra\u0111anski moral i radna na\u010dela nastojali su se odr\u017eati zatvaranjem i obuzdavanjem siroma\u0161nog, nomadskog i na razli\u010dite na\u010dine devijantno ozna\u010denog stanovni\u0161tva u psihijatrijskim institucijama.<\/p>\n Arhitektonska je koncepcija Kraljevskog i zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu isto tako trebala stratificirati prostor da omogu\u0107i \u0161to efikasniji nadzor nad pacijentima. U linearnom ili Kirkbrideovom planu bolnice iz sredi\u0161nje zgrade namijenjene ravnatelju bolnice i drugim medicinskim radnicima protezala su se krila za \u0161ti\u0107enike, gdje su bili neprestano u vidokrugu lije\u010dnika, a s naknadno nadogra\u0111enim paviljonima koji su, u skladu s terapijskom pristupom moral treatmenta <\/em>(temeljenog na radu, izolaciji i \u201cpovratku prirodi\u201d), trebali kreirati smiruju\u0107u okolinu, koja \u0107e \u0161to manje podsje\u0107ati na zatvor.<\/p>\n – Zbog nemogu\u0107nosti osiguravanja materijalnih uvjeta za skrb o \u0161ti\u0107enicima, Zavod je iskori\u0161tavao rad svojih \u0161ti\u0107enika na poljoprivrednim dobrima da bi odr\u017eavao aktivnosti ustanove, \u0161to se odr\u017ealo do sredine 20. stolje\u0107a. Od 1920-ih po\u010dinje se elaborirati radni anga\u017eman \u0161ti\u0107enika organiziranjem radnih kolonija. Jankomir, dana\u0161nja psihijatrijska bolnica, zapo\u010deo je kao radna kolonija Vrap\u010da \u2013 obja\u0161njava Korotaj Dra\u010da.<\/p>\n Na tom tragu, u knjizi se navodi podatak da su od 1879. do 1882. u Stenjevcu uglavnom internirani zemljoradnici (48,25 posto \u0161ti\u0107enika), obrtnici (10,46 posto), sluge i te\u017eaci (14,8 posto), ni\u017ee obrazovani \u0161ti\u0107enici koji su naj\u010de\u0161\u0107e i zavr\u0161avali na tim poslovima. Unato\u010d pritiscima ustanove, Korotaj Dra\u010da raspisuje u svome radu pobune i preispitivanja tih praksi: “Mara G.<\/strong>, seljakinja iz Hercegovca, bolni\u010darima je rekla da ne \u017eeli ondje raditi, ve\u0107 ‘da je se pusti ku\u0107i pa \u0107e onda ku\u0107i raditi’.” Zapisuje i slu\u010daj postolarskog pomo\u0107nika Tome G.<\/strong> koji se, “nakon \u0161to je po\u010deo raditi u zavodskoj postolarskoj radionici, potu\u017eio da ‘ne zna ra\u010duna i da nema svoje knjige’. Nakon toga \u010desto poku\u0161ava pobje\u0107i i napada bolni\u010dare tra\u017ee\u0107i da mu se plati za rad koji je obavio u zavodu ili da ga se pusti da po\u0161teno zara\u0111uje kao postolarski pomo\u0107nik”. Dijagnozama melancholie<\/em> izricala se neima\u0161tina, o\u010daj i strah od oskudice. Udovici Mari \u0160.<\/strong>, pripovijeda, bolest se manifestirala time \u0161to je “prvo zapu\u0161tala posao, zatim se klatarila po no\u0107i, vikala, psovala i trgala odielo”.<\/p>\n I u dana\u0161njoj psihijatriji, iako mijenja pristupe i metode, sposobnost za rad opstaje kao jedan od temeljnih dijagnosti\u010dkih kriterija i terapijskih fokusa.<\/p>\n – Uzmemo li za primjer ADHD ili poreme\u0107aj pa\u017enje, njega je nemogu\u0107e dijagnosticirati izvan \u0161kole i radnog mjesta. Ako se razmi\u0161lja o obrazovnom sustavu koji je krojen po potrebama djece, onda se mogu\u0107e zapitati za\u0161to se neprilago\u0111enost odre\u0111enog postotka ljudi danim okolnostima tretira kao poreme\u0107aj koji treba ispravljati farmakoterapijom, a ne poku\u0161avaju se te okolnosti promijeniti \u2013 pita se Korotaj Dra\u010da.<\/p>\n U pomno protkanim pripovijestima o iskustvima sputanim bolni\u010dkim stegama s 19. na 20. stolje\u0107e, knjiga sagledava kako se re\u017eimi roda razra\u0111uju i pokre\u0107u psihijatrijskim praksama u proizvodnji i odr\u017eavanju kapitalisti\u010dke gra\u0111anske obitelji.<\/p>\n Opsesija medicine ljudskom seksualno\u0161\u0107u, o \u010demu je pisao i Foucault<\/strong>, preslikava se nagla\u0161eno na dijagnoze \u0161ti\u0107enika, naro\u010dito seoskih \u017eena, gdje patolo\u0161kom devijacijom postaje bilo kakav otklon od proskribiranih obrazaca pona\u0161anja. U tekstu Dragutina Forenbachera<\/strong> u Lije\u010dni\u010dkom vjesniku 1886. Korotaj Dra\u010da izdvaja prvi opisani slu\u010daj histerije u Stenjevcu, a s narednim \u0107e se godinama pove\u0107avati broj institucionaliziranih \u017eena s tom dijagnozom. Medicinske procedure poku\u0161avaju se upotrijebiti da bi se raznolikost ljudske egzistencije resocijalizirala u model koji \u0107e biti optimalan za kapitalisti\u010dku eksploataciju. Histerija se tako pokazuje i kao vi\u0161ak seksualnosti, koju je potrebno “vratiti” u odgovaraju\u0107e odnose, pa je za \u0161velju Anu B.<\/strong> iz Mitrovice zapisano kako je “pri prijemu do\u010dekala lije\u010dnike afektirano obu\u010dena, ista takova u kretnjama i govoru (…) Izraz lica inteligentan, pogled eroti\u010dan.”<\/p>\n Psihijatrijske se koncepcije ludila, onoga \u0161to tvrdi da je njezin predmet, kre\u0107u osporavati ozbiljnije tek od sredine 20. stolje\u0107a. Izravni povod tome su poslijeratna su\u0111enja koja su se razotkrila Plan T4 (Aktion T4<\/em>), plan masovne eutanazije du\u0161evno bolesnih izme\u0111u 1938. i 1945. u Njema\u010dkoj.<\/p>\n – Kada je svijest o tim ubojstvima doprla u \u0161iru javnost, naro\u010dito medicinsku, bilo je jasno da ne samo da se psihijatrijski autoriteti na to nisu pobunili, nego je psihijatrija sudjelovala u tome. Onda se krenuo otvarati razgovor o tome je li sistem dehumaniziraju\u0107i, unato\u010d tome \u0161to se poziva upravo na suprotno. Antipsihijatrijski pokret \u010dinili su sami psihijatri, od Thomasa Szasza <\/strong>i R. D. Lainga <\/strong>do Franca Basaglie<\/strong>. Antipsihijatrijski pokret je do\u0161ao iznutra. To je jedna mo\u0107na stvar koju treba istaknuti \u2013 ka\u017ee Korotaj Dra\u010da.<\/p>\n Napominje kako kod nas nije bilo masovnih eutanazija, no 1944. odvila se egzekucija du\u0161evno oboljelih osoba u Vrap\u010du \u017eidovske i srpske nacionalnosti. Iako primje\u0107uje da je kritika uspjela potaknuti neke promjene u psihijatrijskim praksama, isti\u010de da se psihijatrija nije su\u0161tinski promijenila.<\/p>\n – I dalje prevladava biopsihosocijalni model u kojem se nerijetko te\u0161ko\u0107e koje proizlaze iz ekonomskih i dru\u0161tvenih uvjeta svode na aktivnost na\u0161ih neurotransmitera – ka\u017ee.<\/p>\n No ne misli pritom da se treba zapetljati u kakve reformisti\u010dke pregovore, naprotiv.<\/p>\n – Ne patologizacija i self-care<\/em>, nego politi\u010dko organiziranje. Bez dokidanja kapitalisti\u010dke eksploatacije, kao i rodne, seksualne, etni\u010dke i drugih aspekata opresije, mi nikada i ne\u0107emo znati \u0161to je mogu\u0107e i uistinu za\u0107i u emancipaciju – dodaje.<\/p>\n Istovremeno je potrebno promi\u0161ljati i neke druge modele skrbi na kojima bismo gradili politi\u010dke horizonte.<\/p>\n – Kapitalizam ne zahtijeva od nas samo na\u0161e vrijeme. Tra\u017ei i na\u0161 emocionalni rad, uzima u potpunosti sve ono \u0161to bismo mogli utkati u na\u0161e zajednice. U neoliberalnom kapitalizmu ne\u010dije mentalno zdravlje trebalo bi biti stvar pojedinca. Upu\u0107uje te se da radi\u0161 svoj self-care<\/em> u svoje slobodno vrijeme. Sam sa sobom, ne optere\u0107uju\u0107i druge. Tvoji obitelj i prijatelji s tim nemaju veze. Ide\u0161 kod terapeuta, pri\u010da\u0161 s terapeutom, o tome ne pri\u010da\u0161 sa svojom obitelji i prijateljima. To je jedan prostor emotivnosti koji je potpuno institucionaliziran i medikaliziran. Mislim da je opasno normalizirati takav na\u010din me\u0111uljudskih odnosa. Smatram da briga o mentalnom zdravlju ne smije biti samo domena medicine, ve\u0107 da to treba biti briga cijelog dru\u0161tva. Ako neki dru\u0161tveni proces nekim ljudima uzrokuje du\u0161evnu patnju, moramo se zapitati \u0161to mi kao dru\u0161tvo radimo po tom pitanju. Za mene je to politi\u010dki proces, ne pitanje biologije i snala\u017eljivosti osobe \u2013 zaklju\u010duje Vinko Korotaj Dra\u010da.<\/p>\n pi\u0161e Nina \u010colovi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Povjesni\u010dar Vinko Korotaj Dra\u010da analizirao je 40.000 povijesti bolesti \u0161ti\u0107enika nekada\u0161njega Kraljevskog i zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu, danas Klinike za psihijatriju Vrap\u010de: “Zavod je iskori\u0161tavao rad svojih \u0161ti\u0107enika na poljoprivrednim dobrima”<\/p>\n","protected":false},"featured_media":4842,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-4847","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/05\/Vinko-Korotaj-Draca_privatna-arhiva.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/05\/Naslovnica_2-scaled.jpg\")