Kad bih ovo prolje\u0107e zvala taksi ponedjeljkom, to bi zna\u010dilo da \u0107e me odbaciti preko pruge Novog Zagreba, uz sam njezin rub, do zgrade koju je izgradila Tehnogradnja Split 1987. Oni koji su se na\u0161li pod tom malom mramornom plo\u010dom, znaju da je u pitanju Zatvor u Zagrebu, ina\u010de poznatiji kao Remetinec. Tamo su Skribonauti, udruga koju (ne)slu\u017ebeno zovem Firma jer za njih radim i tu\u010dem sta\u017e do mikropenzijice, odr\u017eavali sedmotjednu filmsku radionicu dokumentarnog filma za zatvorenike, kod nas popularno znane kao polaznike radionice.<\/p>\n
Skupili bismo se ispred kapije ili negdje u zaklonu od ve\u0107 nemilosrdna sunca, jer klimatske promjene od ranog o\u017eujka rade iz gornje kancelarije kako kiperi i valjci za asfalt iz donje (vi\u0161e stabala, molim vas!), i onda bismo kolegica Luiza Bouharaoua<\/strong> i ja do\u010dekivale voditelja te filmske radionice prije njezina podnevna po\u010detka. Ili bi voditelj i ja do\u010dekivali Luizu, ili njih dvoje mene. To su bili neki sitni petominutni prozor\u010di\u0107i u na\u0161e \u017eivote izvan ove radionice. Podijelili bismo jedni s drugima neke sitne tri\u010darije svakodnevnice, neke usputne informacije ili \u010dinjenice, i \u010desto bismo ih zaboravili do izlaska iz Zatvora.<\/p>\n Luiza upravo dolazi s jutarnje radionice kreativnog pisanja koju vodi, mene bole le\u0111a pa me malo ima-malo nema, a Neboj\u0161a<\/strong>, voditelj filmske radionice, on je sad ne\u0161to sre\u0111ivao s tim nekim kratkim filmom, uzbu\u0111en je, ali na neki neinvazivan na\u010din, pa ne mogu do kraja dovesti informaciju iz u\u0161iju u mozak, ali ide u Cannes. To \u0107u, \u010dim taj dan krenemo s radionicom, odmah re\u0107i i na\u0161im polaznicima, ali Neboj\u0161a ne\u0107e elaborirati ni\u0161ta pretjerano o samom filmu, osim da ga ne\u0107e biti u svibnju. Doznat \u0107u kroz razgovor koji tjedan poslije, kad s Neboj\u0161om budem \u010dekala Borisa Miti\u0107a<\/strong>, genijalnog dokumentaristu \u010diji \u0107emo film \u201eDovi\u0111enja, kako ste?\u201c prikazati kao jedan od tri zavr\u0161na dokumentarna filma uz gostovanje s autorima, da Neboj\u0161a ide u Cannes jer je njegov film \u201e\u010covjek koji nije mogao \u0161utjeti\u201c, nominiran u kategoriji za najbolji kratki film. Bit \u0107e to fora put, tako nekako Neboj\u0161a ka\u017ee, ne o\u010dekuje ni\u0161ta, ali iskreno mu je drago da je razveselio toliko ljudi tom nominacijom, javlja mu ih se ve\u0107 dosta i sretan je zbog toga.<\/p>\n Kad se Neboj\u0161a predstavljao na prvoj radionici, nije rekao da je da snimio \u201eSrbenku\u201c i \u201eGangster te voli\u201c. Izostavio je, zapravo, sad kad se prisje\u0107am i vrtim film<\/em> unazad, \u010ditavu svoju filmografiju, dotaknuo je se samo usput, kad je prikazao jedan svoj kratki film da ga polaznici bolje upoznaju, spomenuo je da snima dokumentarce i vodi radionice, i da \u0107emo svi koji smo tamo na radionici, do njezina kraja, dobiti neku ideju o tome \u0161to dokumentarni filmovi jesu ili nisu. Njemu je fokus bila radionica.<\/p>\n Tako je po\u010delo.<\/p>\n A radionica je okupila osmoricu polaznika dobne skupine ne\u0161to iznad 25 godina starosti do ne\u0161to malo iznad ili oko \u0161ezdeset, plus Luiza i ja, i svi smo prije po\u010detka trebali re\u0107i ne\u0161to o na\u0161im najdra\u017eim filmovima i iskustvima s dokumentarcima. Polaznici su imali razne favorite, neki su voljeli \u201eKuma\u201c, neki \u201eScarfacea\u201c, neki generalno akci\u0107e, neki generalno trilere, i jedan \u201eDru\u0161tvo mrtvih pjesnika\u201c. S njim se svrstala i Luiza, to joj je jedan od omiljenih filmova, ne omiljeni, ali jedan od! Ja, evo, onda, uz analognost radionice u kojoj uz sebe nemamo ni\u0161ta drugo nego na\u0161e malo Kino Sloboda (projektor, zvu\u010dnik i laptop isklju\u010den s mre\u017ee), i sada iz uz svu silu lista filmova koje sam pogledala, Google na raspolaganju, IMDB stranicu gdje bilje\u017eim sve pogledano valjda od ro\u0111enja (stranice!) i sad Letterboxda, ne znam \u0161ta re\u0107i osim \u201eGooniesi\u201c. Pa dobro! Iskustvo s dokumentarcima: svi smo gledali neke i imamo u glavi op\u0107i koncept \u0161to bi to mogao dokumentarac biti. Iskustvo s definicijom dokumentaraca: otprilike \u201edokumentiranje\u201c stvarnosti. Nije film fikcije, vi\u0161e je\u2026 film, dokumentarni.<\/p>\n Po\u010deli smo s Golikovim<\/strong> od \u201e3 do 22\u201c i pri\u010de o radnici Smilji Glava\u0161<\/strong> koja svaki dan na posao kre\u0107e iz Dubrave, \u0161ezdesetih vi\u0161e polja nego stambene \u010detvrti. Ispri\u010dat \u0107e nam Neboj\u0161a i da je godinama poslije potra\u017eio Smilju, dobra je zdravlja, \u017eivi na istom mjestu, samo je sad ku\u0107a prava ku\u0107a od betona, \u017eivot je krenuo dalje. Gledali smo i \u201eDernek\u201c Zorana Tadi\u0107a<\/strong>, o gastarbajteru koji vozi cijelu no\u0107 do sela negdje u Imotskoj krajini da bi bacao kamena s ramena. Nije nas zaobi\u0161ao ni Papi\u0107ev<\/strong> \u201eKad te moja \u010dakija ubode\u201c, ni spomenuti Neboj\u0161in \u201eMu\u0161ki film\u201c, kao \u0161to su polaznici precizno ocijenili, kao filmovi koji ovako ili onako bilje\u017ee kulturu nasilja i \u0161to je gaji, priroda ili okru\u017eenje ili oboje. Gledali smo i \u201eMalj\u201c Aleksandra Ili\u0107a<\/strong> i ispalo je da smo svi navijali za to jedno crno pile da pobjegne s trake i pre\u017eivi. Da, zvuk, atmosfera, re\u017eiranje rada, sve su polaznici to razlo\u017eili, ali pile\u2026 Metafora za ljudski \u017eivot. Zbog takvih smo pri\u010da i anga\u017eirani oko umjetnosti, zato nam i treba, mislim i ne izgovaram. Neboj\u0161a u svakom od njih razla\u017ee strukturu, temu, \u0161to bi moglo biti \u201estvarno\u201c a \u0161to nadosnimano, upu\u0107uje na kadrove koji upu\u0107uju na \u201eistinu\u201c, svima postavlja pitanja, i do kraja historijskog pregleda kratkih filmova ovda\u0161njih prostora, komentari su u pravilu tu sami od sebe.<\/p>\n Papi\u0107evi \u201eSpecijalni vlakovi\u201c, ostavljaju poprili\u010dan dojam na sve nas, Neboj\u0161a radionicu privodi kraju s Ramljakovim<\/strong> filmom \u201eKino otok\u201c (2016), a na\u0161i polaznici u nekoj neformalnoj anketi o filmu koji im se najvi\u0161e svidio u ta \u010detiri ciklusa izdvajaju, ne jednoglasno ali ve\u0107inski, \u201eBabajanju\u201c (2022) Ante Zlatka Stolice<\/strong>. Recimo tako, esejisti\u010dki dokumentarac u kojem narator preko niza slika pri\u010da o jednom nikad dogo\u0111enom susretu izme\u0111u dvaju svjetova. Primijetili su jo\u0161 i da je (visoko)stiliziran, a ja i da me iznenadilo da \u0107e im on biti favorit. Priznajem, imala sam neke predrasude. Favorit im je bio i omnibus \u201eSlobodni vikend\u201c koji su zatvorenici radili koju godinu prije s Igorom Bezinovi\u0107em<\/strong> u Lipovici. Zaklju\u010dak: nakon radionice, ne samo da znaju sve o dokumentarnom filmu, spremni su i snimati. Zato odmah poslije radionice razmi\u0161ljamo i loptamo kako u zatvorski sustav dovesti kameru i novu radionicu. O tom potom!<\/p>\n Ipak, najbolji se dio radionice, kao i mnogih drugih stvari kojih se sad ne mogu sjetiti, odvija u foto-fini\u0161u. Neboj\u0161a odlazi u Cannes, mene le\u0111a opet prebacuju u historijski \u017eenski polo\u017eaj \u2013 horizontalu (he-he) i Luiza privodi kraju Kino Sloboda gledanjem filmova \u201eVeliki dan\u201c \u0110ure Gavrana<\/strong> o ludilu vjen\u010danja, i \u201e\u0160ume \u0160ume\u201c Renate Poljak<\/strong> o pri\u010dama \u010detiriju partizanki. Negdje izme\u0111u tih Kina i terapije za le\u0111a, u neki bezbo\u017eni no\u0107ni sat, dok sve spava osim mene i de\u017eurnog \u0107uka, otvaram Instagram i vidim Neboj\u0161inu nasmije\u0161enu facu sa Zlatnom palmom u ruci. \u0160aljem Luizi link s porukom: Legenda!!! Luiza mi odgovara ujutro da mu je \u010destitala i dodaje: Volim kad se lijepe stvari doga\u0111aju dobrim ljudima.<\/p>\n Pi\u0161em joj da obavezno javi i dojmove iz Remetinca i \u0161to su rekli polaznici. Evo verbatim:<\/p>\n Ma bili su presretni. Rekli su, prenosim, \u010destitke \u0161ampionu! I da mu ka\u017eemo da mu jedino zamjeramo \u0161to nas nije spomenuo u pobjedni\u010dkom govoru.<\/p>\n Tako je zavr\u0161ilo. Tek po\u010delo, zapravo.<\/p>\n <\/p>\n P. S. Neboj\u0161a Slijep\u010devi\u0107 nagra\u0111en je Zlatnom palmom za film o Tomi Buzovu<\/strong>, jugoslavenskom vojnom \u010dasniku, junaku i \u017ertvi Otmice u \u0160trpcima 27. velja\u010de 1993.<\/p>\n pi\u0161e Marija Andrija\u0161evi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Negdje izme\u0111u tih Kina i terapije za le\u0111a, u neki bezbo\u017eni no\u0107ni sat, dok sve spava osim mene i de\u017eurnog \u0107uka, otvaram Instagram i vidim Neboj\u0161inu nasmije\u0161enu facu sa Zlatnom palmom u ruci<\/p>\n","protected":false},"featured_media":4983,"template":"","tags":[177],"atribut":[],"class_list":["post-4984","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-vrzino-kolo-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n