Sjedim s dru\u0161tvom na terasi kafi\u0107a u Ljubljani. Uz rijeku Ljubljanicu sam. Me\u0111u ljudima. Pogledala sam “Angele v Ameriki” i dobar kunst mi je, na tko zna koliko dugo, zalije\u010dio neke stare i otvorio neke nove rane. Ako kunst to ne radi, ne valja. Samo ta kratka crtica zasad. Ljudi su oko mene, razgovaraju i planiraju, vole se i prijateljuju, tra\u010daju i otkrivaju da su ljudi stol do njihova \u2013 njihovi sunarodnjaci.<\/p>\n
Neka se tiha nelagoda i samoprijegor izmije\u0161aju gotovo istovremeno. Ovdje svi poznaju sve, na ovaj ili onaj na\u010din, povezani smo kao elektroenergetski sustav stare Juge, dalekovodima razvedenima du\u017e na\u0161eg kr\u0161a. Ali ljeto i kratki odmor ili proputovanje na daljnju destinaciju, taj osje\u0107aj nelagode rje\u0161avaju u\u010das, jer se ve\u0107 de\u0161ava ne\u0161to drugo, neki prolom oblaka zbog kojeg pokisnuli vrabac slije\u0107e na na\u0161u terasu i zalizana perja i napete bradu\u0161e pjeva o svojim nevoljama kako Maria Callas<\/strong> u najboljim danima.<\/p>\n – Mislim da pjeva o tome da mu je netko ulio vodu u ru\u010dak \u2013 komentiram suputnicama.<\/p>\n – Sigurno! Pogledaj ga kako jadan izgleda \u2013 odgovaraju mi.<\/p>\n Ljeto je i sve je na nogama. Buka iz centra grada probija se kroz sve nas. Ne \u010dujem svoje misli. Oko mene sve samo stru\u017ee, klapa, kapa, stoji na mjestu na\u010das, pa se uz psovku opet pokrene. Ma\u0161ine iznad glava rade, rashla\u0111uju sobe i vodu kapaju direktno nama na glave. Sunce grije poput ringa staklokeramike, a mali psi glume asesoare pod rukama. Vremena su takva da mora\u0161 nositi ne\u0161to \u0161to hoda na \u010detiri noge.<\/p>\n Toplinski val je prevalio ovaj dio kontinenta, i svoju grivu sad razgr\u0107e negdje gdje \u0107u, kako stvari stoje, biti krajem kolovoza. Poslom. Od odu\u0161evljenja da \u0107u prvi put posjetiti Gr\u010dku, jer sam nekim svojim dalekovodima davno povezana i na nju, ukucavam u Google pojam Larisa. Ako nam je s ove strane ve\u0107 sad ovako gadno, kako li \u0107e tek biti za mjesec-dva ju\u017enije.<\/p>\n Netko kao recenziju grada pi\u0161e: “You only go to Larisa to die of a heatstroke.” Donosim donekle svjesnu odluku da o tome ne\u0107u misliti, ali otvaram Temu i naru\u010dujem dva mala prijenosna ventilatora na USB pogon. Elektri\u010dnom bogu, litijskoj bateriji, kome god sad ve\u0107, u ruke, pa \u0161ta bude. Razmi\u0161ljam i o analognim rje\u0161enjima tipa ventula, ali neki se komad papira uvijek na\u0111e pri ruci.<\/p>\n Ljeto.<\/p>\n Obo\u017eavala sam ljeto kad sam bila dijete. Nitko ga nije volio kao ja, rana pliva\u010dica, koja bi se s prvim danom kraja vrti\u0107ke ili \u0161kolske godine u rijeci ili moru pretvarala u malu \u017eabu. Moj se otac pobrinuo da brat i ja odmah nau\u010dimo plivati, kako bi on mogao pauze od soli tu\u0107i na balota\u0161kim terenima. Bilo to na splitskom platou \u017dnjana ili na maloj \u0161ljun\u010danoj pla\u017ei uz \u010cikotin most na Cetini. Brat bi u maloj ko\u017enoj torbi nosio opremu za ribolov, a ja bih se sa \u0161ugamanom za pla\u017eu, u novim plavim boroletama, \u0161lepala uz njega ili uz neko stablo taman toliko visoko da nam da malo hlada. Na povratku doma, otac bi \u0161utio, mi bismo spavali, i pratili dalekovode za koje nam je jednom prije, kad je bio ne\u0161to razgovorljiviji, ispri\u010dao da se vuku stotinama kilometara daleko prema jugu.<\/p>\n Na\u0161a prva zgrada, na Lokvama, kad je se sad prisje\u0107am, bila bi sva rastvorena. Ju\u017ena i sjeverna strana tako prohodna da bi jato ptica bez problema moglo proletjeti kroz nju i neokrznuto poletjeti prema Bra\u010dkom kanalu. U kasna popodneva, poslagali bismo se pod alepskim borovima koji su je okru\u017eivali, slu\u0161ali vijesti Radio Splita iz didova tranzistora: dr\u017eava se raspada, ne raspada, bit \u0107e rata, ne\u0107e ga biti, ovaj-onaj saziv ovog-onoga, pobjednik Splitskog festivala, ozonske rupe iznad Australije\u2026 Nema teme koju spikerica ne bi pokrila i onda otvorila forum stanovnika ulice. Dida bi ga iznio na zidi\u0107 nakon popodnevnog odmora i pri\u010dekao svoje dru\u0161tvo: ku\u0107anice i radnice koje su taman zavr\u0161ile s pranjem ru\u010dnika, kostima i kupa\u0107ih ga\u0107a, sve na ruke. S njih bi, na na\u0161e glave, kapala voda, ponekad i smola, i neka reska ti\u0161ina izduranoga dana.<\/p>\n \u017dene iz moje ulice nikad nisu prestajale raditi. Bila je stvar presti\u017ea nakupiti nekoliko godina neiskori\u0161tenog godi\u0161njeg i hvaliti se time kako se sve sti\u017ee i bez odmora, ili kako te poslovo\u0111a prisilio da sad odradi\u0161 sve, pa si tri mjeseca u komadu na godi\u0161njem. Sje\u0107am se i da je moj otac to uspio izvesti jedne godine, jer je nekoliko godina prije bio \u2013 neumoran. Toliko je dugo bio na godi\u0161njem da je uspio prvi put u \u017eivotu pustiti bradu i iz nule, drvenarijom oblo\u017eiti hodnik stana, napraviti zidni ormar i police, i natjerati mater da u o\u010daju zavapi kad \u0107e vi\u0161e na posao. Sve na nekih trideset Celzijevih stupnjeva plus minus.<\/p>\n Nitko se nije zapravo odmarao tad, \u010dinilo se. I jedino \u010dega smo se ljeti bojali zapravo bio je borov prelac u gradu, i poskok na selu. Ali imali smo strategiju za oboje: neki \u0161tap koji bi na brzaka i\u0161\u010dupao iz prvog \u017ebunja, ili histeri\u010dni urlik koji bi nas kao raketu lansirao u galop, i mi bismo opet uskoro bili na proverbijalnom konju.<\/p>\n Ljeto i ja polako smo se razi\u0161li. Povla\u010dili smo se jedno pred drugim u nekom nizu malo slabije ispletenom od onog vijesti s Radija Split. U na\u0161oj stvarnosti, onoj odrasloj, vi\u0161e nije bilo romanse.<\/p>\n Prvo je do\u0161ao \u017eivot ispod plo\u010de. Ni\u0161ta ne zagrije glavu kao ku\u0107a bez krova. Krov je s vremenom bio postavljen, ali neke unutarnje crte ve\u0107 su bile povu\u010dene i ljeto se, zajedno s morem, malo povuklo. Potom je do\u0161la prva pla\u0107a. Ljeto je za nas, generaciju do malo\u010das bezbri\u017enih, ali uskoro strukovnih i rano penzioniranih roditelja, bilo radno i banja je bila stvar prekomjernog rastezanja. Potom je do\u0161ao period tuge. On je ljeto pretvorio u melankoli\u010dni prodor, vrijeme kad sam mogla biti kreativna i eto me sad vama tu. Zatim se ukazalo ljeto u gradu, na kontinentu, jer nema tko nije rekao da je Zagreb najljep\u0161i ljeti. Isprobala sam i shvatila da to nije \u017eivot ispod u\u017earene plo\u010de, to je \u017eivot na u\u017earenoj plo\u010di, i pritom si potpuno sam. Potom su do\u0161le vijesti, prave vijesti, i nikad, dok sam \u017eiva ne\u0107e si\u0107i s naslovnica u raznim oblicima: dezertifikacija, deforestacija, proboj aridne klime u na\u0161u mediteransko-oceansku, energetsko siroma\u0161tvo koje u prijevodu zna\u010di da \u0161to ima\u0161 manje para, ve\u0107e su \u0161anse za ljetnu ili zimsku smrt u neljudskim uvjetima\u2026 I ova zadnja, pad elektroenergetske mre\u017ee na ozbiljniji dan toplotnog udara, jer treba rashladiti jednu po jednu turisti\u010dku jedinicu.<\/p>\n I da, i ja, kad izlazim iz svoga stana u podnevnu \u0161etnju, a asfalt je pregrijan, podignem svog terijer\u010di\u0107a do sljede\u0107e hladne oaze\u2026<\/p>\n Ali ipak, iz \u017eenske perspektive govore\u0107i, pakleno je vru\u0107e, ali najpaklenije je ipak ljeto doma, s obitelji, volio ih ne volio. U bilo kojem gradu. Vrti jednu ma\u0161inu, drugu, tre\u0107u, peri lonac, pijat, te\u0107u, ne okrene\u0161 se, \u010ditavo ti je ljeto pro\u0161lo u ku\u0107anskim poslovima. Zato ve\u0107 desetak godina unazad govorim: ho\u0107u neko ljeto da mogu kao gospo\u0111a okolo, bez straha da me pokosi jo\u0161 jedna od obaveza. I jo\u0161 mi se nije dogodilo. Ali tko zna, mo\u017eda ove godine, ako ne bude bio jo\u0161 neki od izvje\u0161taja ili projekata nas koji \u017eivimo od izvje\u0161taja do projekta.<\/p>\n Dotad, kao Callas u najboljim danima, uzimam \u0161ta uzeti mogu, ne\u0161to nostalgije i tvrde nade da me pogura da zapjevam mokre glave pod klimom iz Ljubljane!<\/p>\n P. S. Pogledajte “Angele v Ameriki” u Slovenskom mladinskom gledali\u0161\u0107u, ako za to imate para i prilike. Traje \u0161est sati, ali dugo nisam pogledala predstavu koja je, kako je rekla jedna od suputnica, \u010dista radost stvaranja.<\/p>\n Tako\u0111er, uzmite za ljetno \u0161tivo, ali zapravo \u017eivotno, i pro\u010ditajte roman “Strvinari starog svijeta” Tee Tuli\u0107<\/strong>. \u010cestitke jo\u0161 jednoj\u00a0\u0161ampionki!<\/p>\n pi\u0161e Marija Andrija\u0161evi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ho\u0107u neko ljeto da mogu kao gospo\u0111a okolo, bez straha da me pokosi jo\u0161 jedna od obaveza. I jo\u0161 mi se nije dogodilo. Ali tko zna, mo\u017eda ove godine, ako ne bude bio jo\u0161 neki od izvje\u0161taja ili projekata nas koji \u017eivimo od izvje\u0161taja do projekta<\/p>\n","protected":false},"featured_media":4079,"template":"","tags":[177],"atribut":[],"class_list":["post-5090","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-vrzino-kolo-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n