Svoj sam primjerak “Knjige za svaku \u017eenu” dobila prili\u010dno kasno, kad sam ve\u0107 intuitivno nekako osvijestila \u0161to je to biti \u017eenom i kako bi to trebao izgledati \u017eivot jedne \u017eene. U kasnim tridesetima. \u0160alim se. Ipak nekih dvadesetak godina prije, ali kao neobavezno \u0161tivo, pa se nisam njime puno bavila. I bolje!<\/p>\n
Meni, kad bih \u010ditala i slu\u0161ala pri\u010de o toj velebnoj, iskonfabuliranoj \u017eeni, nije bilo druge nego misliti: Pa kako je itko mogao sebe izmodelirati ovako, isprva i sve uspje\u0161no, sa svih strana ne ocjene, nego ono prokleto vi\u0111eno. Ono \u0161to ne zna\u010di ni\u0161ta, ali nekako ipak zna\u010di \u2013 to\u010dno.<\/p>\n
Ovaj moj perfekcionisti\u010dki um (ma zapravo, “oslobodi me od svake obaveze” um), ne bi to bio podnio. Probala bih sve prepisati i onda sijati bijes tamo gdje ne uspije. Va\u017eno je poznavati se, spasi nas od mnogih neprilika. Nego, mene je u \u017eivot \u017eene uvela jedna \u017eivotna epizoda zvana “Metoda poku\u0161aja i pogre\u0161ke”, jer propisane stvari ba\u0161 nisu bile moje i svojstvene meni. Ta epizoda traje i dandanas. A i “Prakti\u010dna \u017eena”, primjerak iz 1952. koji sam bila dobila, raspao se kako i slika \u017eene u njoj. \u0160ij, kuhaj, peri, gradi, lije\u010di, \u017eena koja u sebi nosi \u010ditav svijet, pa onda i preuzima \u010ditavu odgovornost za njega. Ma, ajde, bje\u017ei!<\/p>\n
O \u017eivotu \u017eena sam, ipak, najvi\u0161e nau\u010dila iz prakse, od prakti\u010dnih \u017eena (no pun intended<\/em>), od sebi bliskih, jer tko je tamo gdje sam ja \u017eivjela kupovao knjige koje su te u\u010dile kako biti i\u0161ta, kamoli \u017eena. Ne\u0161to jesmo kratko obitavale izme\u0111u “Teena”, “OK-a” i “Rockyja”, i neke jesu pre\u0161le na “Cosmpolitan”, ali mnoge od ovih koje sam ja poznavala nisu imale ni glossy<\/em> naslovnice za \u017eivot, ni taj te\u0161ki papir koji je bio pun bo\u010dica skupih parfema, markiranih \u0161tikli, isti takvih haljina i sukanja za svoju svakodnevnicu. Uglavnom, ta se tranzicija nije mogla dogoditi nikako, a da ne bude neprirodna ili nekako divlje navrnuta na na\u0161e relativno oskudne \u017eivote.<\/p>\n Nama su bli\u017ee bile “Moja sudbina” i “Moja tajna”, jer smo u tim pri\u010dama prepoznavale pri\u010de koje su na\u0161e majke prepri\u010davale svojim prijateljicama i na\u0161im susjedama, kad bi se okupile na popodnevnim turskim kavama poslije posla, ili subotnjima prije ru\u010dka i obaveznog gatanja iz funda\u0107a, i krenule prevrtati sve \u017eive teme. Ovdje ipak izdvajam va\u017ene: bolesti, doktori, ru\u010dkovi, mesari, frizerke, kroja\u010dice, starci (pritom mislim na svekre i svekrve), mu\u017eevi (neko pre\u0161utno natjecanje \u010diji je bolji, a svi grozni, evo), i jedna redovita, i po meni ne\u0161to \u0161to im iz dana\u0161nje perspektive najvi\u0161e zamjeram, a znam da nisu znale bolje (ah, prokleta empatija!): negdje bi se eksplicitnije, negdje manje eksplicitno, te prijateljice, ta fantasti\u010dna grupa \u017eena, natjecale \u010dija je k\u0107er bolja, ljep\u0161a, pametnija. (Sinovi privremeno van, nisu tema.)<\/p>\n Neke su prostor za nas stvarale, neke otvoreno tra\u017eile, a neke i izguravale druge ili govorile, nau\u010dene na tim kavama da je samo jedna najbolja, ajde se ti makni, do\u0107i \u0107e tvoje vrijeme, ali to vrijeme nije sad i kad je, ne znamo. Takve su nas pri\u010de ve\u0107inom porobile, ne i oslobodile.<\/p>\n To natjecanje u kojem nismo sudjelovale svojevoljno, to natjecanje na kojem smo prvo dovo\u0111ene kao dr\u017ea\u010di ru\u010dnika na boksa\u010dki me\u010d, a poslije jer smo razvile prijateljske odnose s djevoj\u010dicama i djevojkama koje nam ni po \u010demu nisu bile sli\u010dne, uspjele smo poslije prenijeti i u na\u0161e odnose, \u017eenska prijateljstva, odnose prema ve\u0107ini \u017eena koje bi samo postojale. Bilo je jako te\u0161ko, rekla bih i neprakti\u010dno, \u017eivjeti i onda se usput i trijebiti od tih slojeva, i ona koja je uspjela, danas s puno vi\u0161e empatije, manje prijekornih pogleda i vi\u0161e samokritike, gleda uop\u0107e drugu \u017eenu i njezino pra\u0107akanje u pli\u0107aku \u017eivota.<\/p>\n Moje \u017eene. Govorila sam o njima pro\u0161li put, ali ovim literarnima. Sad govorim o pravima, mislim, ovima koje svakodnevno susre\u0107em. Neke su postajale tako da su kopirale svoje majke i bake, neke su ve\u0107inu popodneva provodile na tepisima bacaju\u0107i se na njih stra\u0161\u0107u Lydije Bennet, ali ovaj put jer su tra\u017eile iste slobode koje su bile dane ili njihovim puno starijim sestrama ili isto tako puno mla\u0111oj bra\u0107i. Neke su se grupirale i udru\u017eivale, i sve je bilo lak\u0161e biti kroz grupu: pametnija, bolja, uspje\u0161nija, pa i zlo\u010destija (zlobnija?) kad je za to bilo prilike, a u tinejd\u017eerskim godinama, \u010dini se, samo su se takve stvari i de\u0161avale u toj iznimno dugoj, zamornoj i repetitivnoj epizodi. Pubertet stvarno mo\u017ee\u0161 izdr\u017eati samo high on hormones<\/em>.<\/p>\n Ali ove koje su se oslobodile dok smo odrastale, ove koje su bile nekako sinkronizirane sa svojim odrastanjem, pa onda i svijetom, \u0161to sad vidim da je bio poduhvat ozbiljnih razmjera, te su me najvi\u0161e pla\u0161ile, jer su bile u\u017easno neprakti\u010dne. Nepristojne. Glasne. Zajedljive. Bu\u010dne. Otvoreno su se ljutile i zamjerale. Bile su jezi\u010dave i bezobrazne. Zapravo, svakodnevna ljudska bi\u0107a, ali, he-he, kako se i za taj status trebalo izboriti. Mo\u017eda me zato danas nekako \u0161trecne rije\u010d “sloboda” uz rije\u010d “\u017eena”. Najvi\u0161e zbog pritiska od savr\u0161enstva, kako \u0107u zaostati za njima, kako jesam zaostajala za njima, za svijetom generalno. Kako raditi ne\u0161to dobro, ako to radimo prvi put? Kasnije \u0107u ne\u0161to osvijestiti da je to i rodno uvjetovano.<\/p>\n I nekako, iako je \u010ditava jedna generacija, ma i dvije, tri, proputovala u \u010ditav jedan drugi svijet, s kava doma na kave na terase i s terasa u WhatsApp grupe, temelji su, \u010dini mi se, isti, samo ih druga\u010dije komuniciramo.<\/p>\n Danas najvi\u0161e listamo kataloge trgova\u010dkih centara i supermarketa. Uvijek postoji neki proizvodi\u0107 koji \u0107e zatrpati tjeskobu dana. Ne natje\u010demo se vi\u0161e ni s kim, pa ni sa sobom, ali trudimo se ekselati u stvarima u kojima mislimo da smo prona\u0161le svrhu, poziv, mjesto gdje \u0107emo \u017eivotu izdati ra\u010dun, u pravilu: slobodama \u017eena i \u017eenskoj slobodi. Za gimnastiku ne ostaje puno prostora, sve smo sportistice iz potrebe, ki\u010dme razaraju pa smo vje\u017eba\u010dice, penja\u010dice ili pliva\u010dice. Vrtimo o\u010dima na svaku otetu nam i pora\u017eenu \u017eenu, recimo JK Rowling<\/strong> koja opet sije mr\u017enju prema o\u0107e\u0161 biolo\u0161kim o\u0107e\u0161 trans \u017eenama, Olimpijske su joj samo postale outlet<\/em>, a \u017eivot Imane Khelif<\/strong> potpuno nebitan. Imane je ne samo \u017eena, nego i iznimno neprakti\u010dna \u017eena, jer dobro radi rukama, ali ne slu\u017ei (mu\u0161koj) imaginaciji \u017eenskog boksa.<\/p>\n Gore nam WhatsApp grupe od zgra\u017eanja i nebuloza, ali tamo smo sve na okupu, i obavezno imamo i onog jednog lika u njima koji tamo mora biti, jer ne znamo gdje \u0107emo s njim. Suvremeni poturica. Dijelimo recepte, ideje o hrani za more, drugarice iz Slavonije se za njega moraju naraditi vi\u0161estruko: nakuhati za \u010ditav jedan \u017eivot, jer ljetovanje za dvoje odraslih i troje djece zna\u010di puno poznavanja lekcija iz \u017eivota prakti\u010dne \u017eene. Ona ogla\u0161ava prijevoz na Blabla caru, ali u njega prima samo \u017eene, jer je u anketi “Biste li u \u0161umi radije srele medvjeda ili mu\u0161karca” odgovorila medvjeda. Ni\u0161ta mesari, samo Wolt, i poslije dugog radnog dana, jedan zrakoplovni mode za sve. Pogotovo ako smo prisilile taksistu da stane nakon \u0161to nam je, ni\u010dim izazvan, odlu\u010dio prostrijeti “slu\u010daj” o lezbama i pederima.<\/p>\n Za ve\u0107inu smo se toga izborile, na\u010delno. U praksi, svaki dan ko Imane \u0161akicama tu\u010demo od vrata do vrata, tra\u017eimo saveznice. Tamo gdje nam se posre\u0107ilo, nije pro\u0161lo bez upozorenja da nam je sad bilo tako i nikad vi\u0161e. I vi\u0161e nema okretanja \u0161alica kava da vidimo \u0161to nas \u010deka. Za kavom iz aparata ostaje malo mulja. Osim toga, sve se ve\u0107 toliko puta ponovilo da se i razbistrilo. Va\u017eno je samo, kad god da se budemo de\u0161avale, da budemo neprakti\u010dne. Slobodne \u017eene.<\/p>\n pi\u0161e Marija Andrija\u0161evi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sve ove \u017eene koje su se oslobodile dok smo odrastale, ove koje su bile nekako sinkronizirane sa svojim odrastanjem, pa onda i svijetom, \u0161to sad vidim da je bio poduhvat ozbiljnih razmjera, te su me najvi\u0161e pla\u0161ile, jer su bile u\u017easno neprakti\u010dne<\/p>\n","protected":false},"featured_media":4079,"template":"","tags":[177],"atribut":[],"class_list":["post-5292","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-vrzino-kolo-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n