Ili, nekoliko razglednica s Mediterana.<\/p>\n
Prva. Ima taj jedan Instagram profil naziva Creme La Mare koji prati \u017eivot du\u017e Mediterana pod motom “Upravljani suncem, sporo\u0161\u0107u i morem”. Tako sam to nekako nespremno prevela, ali sad to nije ni bitno. Fotke su pune \u017eivota ljudi koji su se prepustili bron\u010danoj ko\u017ei kakvu ti samo sunce mo\u017ee ostaviti, sporosti kakvoj te samo dobra gri\u017ea mo\u017ee nau\u010diti i plavetnilu kakvim te samo more mo\u017ee oma\u0111ijati. \u017delim ti re\u0107i, \u010ditateljice, kad ova depe\u0161a stigne do tebe, davno \u0107u oplakati \u0161to nisam jedna od ljudi na tim fotografijama nego tek obi\u010dna kupa\u010dica, koja suo\u010dena s malo ja\u010dim kurentom potegne sve do pliva\u010dice. Faktor koji namr\u010dim na le\u0111a ve\u0107 se godinama ne spu\u0161ta ispod 50. A odlazak na more planiram kako i svatko s 21-28 dana godi\u0161njeg, ovisno o koeficijentima i olak\u0161icama. Pozdravljam te s A1. Vru\u0107e je i na Peru\u0161i\u0107u silazim na Staru cestu, u autu \u0107u do \u0160ibenika provesti ravno 9 i pol sati. Besmisleno je nabrajati alternativne destinacije, kocka je odavno pala na Dalmaciju. \u0160ibenik, Lastovo, Split, Sinj, Trilj.<\/p>\n
Druga. Za\u0161to u \u0160ibeniku ima toliko tvr\u0111ava? To je pitanje koje naj\u010de\u0161\u0107e postavljam kad sam tamo, i na koje ne slu\u0161am odgovor pa\u017eljivo jer mi je u interesu da ga ne \u010dujem. Iako ga znam. To \u0107e mi foru dr\u017eati na \u017eivotu. Di god do\u0111em neka tvr\u0111ava! Kanal sv. Ante odavno sam preimenovala u Saint Aint, imam i dva psa, Branku i Pippa, koji svatko na svoj na\u010din pati u njemu. Branka le\u017ei, a Pippo satima baca \u0161i\u0161ke, grane i lopticu u more i onda vri\u0161ti da ih skupim i bacim ih u duboko. Tamo pliva. Tek se negdje oko pete ure sklup\u010da pod suncobran i zaspi. On je na moru isklju\u010divo pliva\u010d, mo\u017eda i barakuda. Poku\u0161avam \u010ditati knjigu, ali ne ide mi. “Divided Island”, Daniela Tarazona<\/strong>. Ocjenjujem da je prijevod sa \u0161panjolskog na engleski zapravo preplasti\u010dan iako original vidjela nisam. Utvaram pod suncem da mogu prepoznati neku poeziju ispod, ali na engleskom sve zvu\u010di pretenciozno. Mo\u017eda je krivo i mjesto i lokacija. Nikad, uostalom, nisam voljela \u010ditati ljeti niti sam “povjerovala” u knjige za ljeto. Povjerovala sam samo u hranu za ljeto: kajgana u bijelom kruhu, pome \u0161ljivarice, nektarine. Ili, pa\u0161teta koja se ne ma\u017ee na kruh, nego se kruh u nju uma\u010de. Kava iz termosice, koja ne do\u010deka kraj sezone, jer se ono staklo iznutra uvijek raspe u poku\u0161aju da se drugaru ili drugarici dobaci na dalekoj drugoj \u0161taciji do koje se pje\u0161ke ne mo\u017ee. To kako prijeti zagrijana zemlja, la\u017eina i smola i o\u0161tar dalmatinski kamen, to ti do\u017eivjela nisi! Pozdravljam te sa \u0160ubi\u0107evca, zapravo s vidikovca, arhipelag je razbacani sufle, treperi pod uzavrelom bo\u017ejom pe\u0107nicom, sve se nadima kako i moja prsa. Srce mi na ovim temperaturama ide u aritmiju i sve \u010de\u0161\u0107e mislim o smrti. Zabavno!<\/p>\n Tre\u0107a. Kad sam davno davno prvi put do\u0161la na Lastovo, ugledala sam na Zaglavu sabljarku du\u017eu od dva i pol metra. Neki Norve\u017eanin je uspio snimiti, a ja sam odu\u0161evljeno poslala bratu poruku: Jebate, sabljarka! Du\u017ea od dva metra, tri! Zamisli. On mi je na to poslao kratki SMS: To je ko da ja do\u0111en u Zagreb i tebi po\u0161aljen poruku da san vidija tramvaj. Na otoku ideja o vijesti nije ista kao i na kopnu, ali kad su tri Jadrolinijina pomorca \u017eivot izgubila pod rampom trajekta Lastovo, a jedan jedva izvukao \u017eivu glavu, brat je ovaj put poslao poruku meni: To su na\u0161i ljudi, zimu su proveli s nama. Oti\u0161li posli na Lo\u0161inj. Kad sam oti\u0161la \u017eivit na Lastovo prije koju godinu, teglili su sa mnom moje stvari, krcali mog psa, bagaje, gurali mi \u0161kartoce kad bi me more izvaljalo, u\u010dili me o MT Lastovu kao da im je ku\u0107a koju \u0107e mi predat, tako da mi je na kraju zavr\u0161io u romanu, kladili se kad \u0107u se sitit do\u0107 pokupit zaboravljeni kufer, ili da sam \u010de\u0161kim turistima prodala foru bolju od \u0161ibenske, da je gledanje uplovljavanja Lastova u splitsku luku kao da gledaju suze sv. Lovre! I dr\u017eala ih na gatu sve dok se nije spustila rampa. Na ukrcaj za Oliviera do otoka Lastovo kre\u0107em ovako: idem pje\u0161ke sa Su\u0107idra do grada da pro\u0161e\u0107em pse, pa da budu mirni na brodu. Ali ne znam \u0161to je tim budalama, mo\u017eda su \u010duli da je trajekt nazvan po pjeva\u010du pa \u010ditavim putem ne\u0161to pjevaju, ali u intonacijama koje bodu ravno u bubnji\u0107, ne u du\u0161u. Brat mi \u0161alje da je na otoku najve\u0107i problem nabava pancete pa do luke sti\u017eem preko Pazara. Ruksak mi je te\u017ei za dvije kile. Trajekt je pun ljudi koji idu na Lastovo otok glazbe, a moji psi odlu\u010duju da \u0107e se sprijateljiti sa svima. Netko dojavljuje i da je iste ve\u010deri M.O.R.T. u Mihajla, ali ja \u0107u biti preumorna da ih ostanem slu\u0161ati. Kad krenu prvi taktovi koncerta, spakirat \u0107u se u krevet natopljen toplotnim udarom i nate\u010denim nogama. Sutradan \u0107e Palma<\/strong> dojaviti da je John<\/strong> iz M.O.R.T.-a pio kraj nje kavu u kafi\u0107u i da se \u010duo s malim. Ka\u017ee Palma, pita ga John jesi i\u0161a na Cetnu, i onda mu samo ponavlja Aj lav ju, aj lav ju, aj lav ju, i neka se te\u017eina napokon raspe na Obali lastovskih ribara! Na\u0161 \u010dovik, ka\u017eem Palmi, kad udre tim tvrdim sinjskim, legenda. Na\u0161 \u010dovik, ponovi Palma. Pa me sjeti na jednoga koji je na trajektu dovitljivo dojavio svima na \u010du\u0111enje da vlaj plovi na otok: Zna\u0161 kako ti je to s nama vlajima, more nam je u krvi.<\/p>\n \u010cetvrta. Pomor periski na Jadranu stara je vijest. Da ih turisti \u010dupaju i nosaju okolo u ka\u0161etama i preko granice, ne ba\u0161 sasvim nova. Svaka ta pri\u010da s naslovnica ode nigdi, jer nikad ne doznam kako je zavr\u0161ila. Ali, kad sam bila dijete, nagledala sam ih se u vitrinama susjeda s perajama i maskama, ovih s bron\u010danim ko\u017eama. Kad mi se u sje\u0107anju pojavljuju, obavezno mi \u0161apnu na uho, sad sve nebeski pomorci: Mi smo ti to, Marija koja \u0107e\u0161 nas sad sve \u0161pijat, izlovili sve prije 1977. i velike zabrane. I tu perisku \u0161to je u sje\u0107anju vidi\u0161 u svom dnevnom boravku, to ti je \u0107a\u0107a izronija kad je bija mr\u0161av i ko\u0161\u0107at, za okladu, isto prije zabrane, kad se dokaziva mi\u0161i\u0107ima koje je stekao na puno ja\u010doj struji: kanjonu Cetine. Zato smo se, uostalom, svi ovako raspupali, nismo vi\u0161e imali za okladu kome roniti u duboko more. Lovili je jesmo zbog lipote! Lip\u0161e \u0161koljke u Jadranu nema, ma po cilom Mediteranu! Ali, lovili smo je i zbog lipote pokreta, zamaha nogama, udaha u prsima, osje\u0107aja strasti. Na \u0161ta ti, uostalom, periska onako debela i odrasla sli\u010di, kad ih stavi\u0161 dvi jedne pokraj drugih, nego na zrakom natiskana plu\u0107a? (Op. pripovj. ne daj lektorici da ti ovo promijeni u natiskano plu\u0107e, mi mrtvi ti tako ne govorimo). A di si, zadnje, vidila perisku, pitaju me i motaju brke, di se kupa\u0161 ovih dana? Na Gusara. Na Gusara se kupam, imam tamo morsku trifectu: zidi\u0107, kavu i more, i ako povedem psa, nitko mi ne\u0107e prigovorit. I ove na\u0161e Creme La Mare koje znam od malena koje sporadi\u010dno mogu uloviti i na Ba\u010dvicama pod dekom turista, obavje\u0161tavaju me da u moru ima periski. A jesu li \u017eive ili ne, tko bi to mogao znati, one ne rone, ali znaju sve o pomadama od orahova ulja, maslinova i kvasine za pravu boju. Morsko je dno prosijano periskama. Misli\u0161 li da su \u017eive, pita me sukupa\u010dica. Ne znam, odgovorim joj, ne ronim, ali zna\u0161 \u0161ta, odjednom se osje\u0107am ba\u0161 dobro. Osje\u0107am neku nadu, kao, ima \u017eivota. Do zalaska plutam iznad polja periski i samo govorim: Periska! Periska! Periska! Periska! Periska! Periska! Periska!<\/p>\n pi\u0161e Marija Andrija\u0161evi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Na otoku ideja o vijesti nije ista kao i na kopnu, ali kad su tri Jadrolinijina pomorca \u017eivot izgubila pod rampom trajekta Lastovo, a jedan jedva izvukao \u017eivu glavu, brat je ovaj put poslao poruku meni: To su na\u0161i ljudi, zimu su proveli s nama<\/p>\n","protected":false},"featured_media":4983,"template":"","tags":[177],"atribut":[],"class_list":["post-5327","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-vrzino-kolo-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n