Njeno pravo ime bilo je Nada Dimi\u0107<\/strong>. Usta\u0161e su se nadali da \u0107e izmrcvarenu djevojku lije\u010dnici taman toliko odr\u017eati na \u017eivotu koliko im treba da izvuku iz nje imena njezinih drugarica i drugova. I tada i u decembru iste godine, kada su je agenti presreli na zadatku u Karlovcu i prebacili u usta\u0161ki zatvor na mjestu dana\u0161njeg zagreba\u010dkog hotela Westin, zadr\u017eala je integritet odbiv\u0161i im re\u0107i \u010dak i svoje pravo ime. U usta\u0161kom zapisniku ostala je samo zabilje\u0161ka: “Ankica Vinek?”, jedno od imena kojima se slu\u017eila, i pod kojim je otpremljena u logor Stara Gradi\u0161ka. Internirane su drugarice i tamo brinule o njoj, previjaju\u0107i joj rane i bdiju\u0107i nad njom dok ju je tresla tifusna groznica, sve do strijeljanja u martu 1942.<\/p>\n Vezu Centralnog komiteta Komunisti\u010dke partije Hrvatske s Narodnom pomo\u0107i, kada je Nada Dimi\u0107 dopremljena u Bolnicu Sv. Duh pred jesen 1941. godine, dr\u017eali su Dragutin Saili<\/strong> i Vlado Popovi\u0107<\/strong>, koji su obavijestili Anku Berus<\/strong> u Pokrajinskom komitetu Narodne pomo\u0107i KPH-a \u0161to se dogodilo. Anka Berus je organizirala akciju spa\u0161avanja s Milkom Zori\u0107, Ru\u017eicom Turkovi\u0107 i Rudijem Korflinom, a ceduljicu s planom tutnula je Nadi u ruku tokom vizite neprimjetno njezina lije\u010dnica, Slava O\u010dko<\/strong>, koja \u0107e se par mjeseci kasnije pridru\u017eiti partizanima u Lici. Narodna pomo\u0107 je bila mre\u017ea uzajamne podr\u0161ke u okupiranim naseljima koja je odr\u017eavala kontakt s drugaricama i drugovima u zatvorima i logorima, organizirala njihovo osloba\u0111anje, uspostavljala skrovi\u0161ta i skladi\u0161ta za opskrbu hranom i materijalima te poticala lokalno stanovni\u0161tvo da se uklju\u010di u podr\u0161ku ilegalnim aktivnostima. Narodna pomo\u0107 \u0107e s Ankom Berus toga decembra 1941., kada je Nada ponovno uhi\u0107ena, izvla\u010diti iz logora Danica kod Koprivnice Anku Butorac<\/strong> i Macu Gr\u017eeti\u0107<\/strong>. Drugarice su Ru\u017eici Turkovi\u0107 nacrtale kartu \u0161ume uz logorski kompleks, gdje ih je, nakon \u0161to su Butorac i Gr\u017eeti\u0107, prate\u0107i dogovoreni plan, izmakle ve\u0107 dobrano blagdanski raspolo\u017eenim stra\u017earima, do\u010dekala sa \u0161oferom i prebacila s novim dokumentima preko Kri\u017eevaca za Zagreb.<\/p>\n S Nadom Dimi\u0107 sam se prvi put upoznala s nekih pet-\u0161est godina. Bila je jedna od superjunakinja u o\u010devim stripovima iz djetinjstva koje je baka uvezala crvenim koncem i ukori\u010dila podebljim papirom, umetnutim u plasti\u010dni omot za \u0161kolske bilje\u017enice. Tek desetak godina kasnije, preobrazit \u0107e se u osobu od krvi i mesa, koja je mogla biti jedna od djevojaka u autobusu ili u susjednoj \u0161kolskoj klupi. Smrt Nade Dimi\u0107 1942. i Anke Butorac 1943., dok se politi\u010dki rad jo\u0161 napinjao prema komunisti\u010dkim idealima – prije nego \u0161to je uspostavljena Federativna Narodna Republika Jugoslavija, preobrazila ih je u simbole integrirane u dr\u017eavne politike spomenicima, nazivima tvornica i omladinskom knji\u017eevno\u0161\u0107u.<\/p>\n Orden narodnog heroja Jugoslavije, kao i drugi vojni ordeni u bilo kojoj dr\u017eavi na svijetu, slu\u017eio je izgradnji i legitimizaciji novog politi\u010dkog i ekonomskog poretka, posebno nakon raskida sa SSSR-om 1948., kada se FNRJ okre\u0107e radni\u010dkom samoupravljanju. Po\u010detkom 1950-ih dodijeljen je najve\u0107i broj odlikovanja, i to zna\u010dajnim dijelom manualnom, tradicionalnom dijelu radni\u010dke klase, od metalske i rudarske industrije preko trgova\u010dke struke do tekstilne proizvodnje. Iz zasukanih rukava hiljada radnica i radnika diljem FNRJ-a trebali su se pokrenuti pogoni tvornica u kojima \u0107e stasati socijalisti\u010dko tr\u017ei\u0161te. Iako se ne mo\u017ee pore\u0107i da je FNRJ kreirala bolje radne uvjete, omogu\u0107ila ve\u0107i \u017eivotni standard i otvorila zdravstvo i obrazovanje svima, nastavila je urezivati uzde rada u svakodnevnicu. Nadila\u017eenje dru\u0161tvene podjele rada i njegova preobrazba nisu se dogodili. Radni\u010dka eksploatacija je samo reorganizirana i kontrolirana dr\u017eavnim politikama, koje su je u svom kulturnom polju snabdijevale herojskim narativima o sindikalistkinjama i sudionicama radni\u010dkog pokreta kako bi se udarni\u010dki odr\u017eala. Anka Butorac je od 1920-ih uklju\u010dena u aktivnosti komunisti\u010dkih sindikata, a 1936. organizirala je jedan od najmasovnijih \u0161trajkova u tvornici Tivar (kasnije Varteks) kod Vara\u017edina. Tvornica Zagreba\u010dka trikota\u017ea i pozamanterija 1950. ponijela je ime po Nadi Dimi\u0107, sudionici predratnih radni\u010dkih i studentskih demonstracija. Kao partizanke i ratne ilegalke kovane u radni\u010dkom organiziranju, trebale su poslu\u017eiti kao uzorni primjeri po\u017ertvovnosti i predanosti.<\/p>\n Heroizacija rada navodila je na pomisao da je dostojanstvo u najamnom radu krajnja granica koju je mogu\u0107e dosegnuti u poku\u0161ajima njegova emancipiranja, pa se i tada – kao i danas u feministi\u010dkom i radni\u010dkom organiziranju – zastajalo na (neosporno va\u017enim) zahtjevima pove\u0107anja pla\u0107a, porodiljnog dopusta i urednijeg radnog vremena. Dajte nam da radimo, samo nas po\u0161teno platite, ali ne i da odbijemo rad koji nije direktna podr\u0161ka jednih drugima, nego koji i dalje slu\u017ei ekstrakciji vrijednosti. Dokidanje najamnog rada, a onda i ku\u0107anskog i skrbni\u010dkog rada kao mjesta reprodukcije proizvodne snage, zanemareni su odlomci marksisti\u010dke literature na kojoj su se i Dimi\u0107 i Butorac radikalizirale. U suvremenim postjugoslavenskim dr\u017eavama, kada se zatire i minimum, temeljno dostojanstvo radni\u0161tva, ta se predod\u017eba rada, a s njime naknadno i Nade Dimi\u0107 i Anke Butorac, dodatno u\u010dvr\u0161\u0107uje. Narativ udarnica na radnom mjestu kao onomad \u017eena u borbi se ovaj put plete iz samoprogla\u0161enih progresivnih pozicija. “Jugoslavija je najdalje \u0161to mogu zamisliti”, slegnula je pora\u017eeno ramenima polaznica jedne nedavne regionalne feministi\u010dke \u0161kole. I borba kojoj su doprinijele Nada Dimi\u0107 i Anka Butorac i mogu\u0107nosti njezina rastezanja u dana\u0161nje okolnosti i iznad njih, zatomljene su ve\u0107 unaprijed poslo\u017eenim i diktiranim imaginarijima. Komunizam od dosti\u017ene te\u017enje jo\u0161 po\u010detkom 1940-ih postaje puko sanjanje, ideal koji \u0107e se prerasti zajedno s knjigama Alekse Miki\u0107a<\/strong> i mladena\u010dkim buntovni\u0161tvom.<\/p>\n Monografije i zbirke dokumenata preslaguju Antifa\u0161isti\u010dki front \u017eena i druge oblike kolektivnih napora u nacionalne granice jo\u0161 za vrijeme FNRJ-a\/SFRJ-a. \u017dene Srbije, BiH ili Hrvatske u Narodnooslobodila\u010dkoj borbi monografije su i zbirke dokumenata kojima se ta mistificirana li\u010dnost narodne heroine etnicizira, uguravaju\u0107i je uredno u nacionalne projekcije i omogu\u0107avaju\u0107i ispreplitanja niti ratova devedesetih s partizanskom borbom.<\/p>\n \u010clanica Komiteta Narodne pomo\u0107i Anka Berus \u0107e do\u010dekati kraj rata kao ministrica financija u novouspostavljenoj vladi Hrvatske, narednih godina obna\u0161aju\u0107i, izme\u0111u ostalih, funkcije poslanice u Saveznoj skup\u0161tini i predsjednice Socijalisti\u010dkog saveza Hrvatske. Dok njezina povijest osigurava odr\u017eavanje kontinuiteta izme\u0111u krhotina komunisti\u010dkih aspiracija i realizirane dru\u0161tvene organizacije od 1945. do 1990. godine, kontradikcija, trenja i nemira koje iz toga prodiru, Nada Dimi\u0107 sa svojih prekinutih 17 godina predstavlja utvaru svega \u0161to je od 1945. do danas moglo biti. Dok se u Jugoslaviji brusio jedan aspekt njezina \u017eivota u stvaranju junakinje socijalisti\u010dkog rada, u ostacima je uni\u0161tenja Jugoslavije zarobljena u zamrznutom kadru partizanske borbe protiv usta\u0161a i fa\u0161ista.<\/p>\n Kako je antifa\u0161isti\u010dka komunisti\u010dka borba zadr\u017eana u \u010detrdesetima da ne nagrize strukture kapitalisti\u010dke nacionalne dr\u017eave i razvodnjenog aktivizma sabranog u njezine okvire, to omogu\u0107ava muzealizaciju te borbe, komemoraciju, politike sje\u0107anja ili ritualno ponovljenu smrt istaknutih osoba svake naredne obljetnice. To postaje umnogome lak\u0161e segmentiranjem borbe na li\u010dnosti i doga\u0111aje, iznimne pojedinke skoro nadljudskih sposobnosti i iznimne okolnosti koje str\u0161e izvan ina\u010de mirne svakodnevnice. Te predod\u017ebe pritom discipliniraju pomisao da je mogu\u0107e \u017eivjeti \u017eivote koji mogu razgranati korijene iz brezova\u010dke \u0161ume u one uzdu\u017e granica Hrvatske i Europske unije, s migrantkinjama koje nastoje do\u0107i do sigurnosti, i razgranati ih do kolektiva koji svojim radom nagrizaju ideje dr\u017eavnog teritorija, iz otpora holokaustu i genocidu protiv \u017eidovskog, romskog i srpskog stanovni\u0161tva u NDH-u prema solidarnosti s palestinskim otporom izraelskom genocidu koji ne posustaje zadnjih mjeseci. Nada Dimi\u0107 je bila jedna hrabra osoba poput mnogih njezinih i mojih drugarica.<\/p>\n U mnogo\u010demu lik narodnoga heroja\/narodne heroine ima mnogo toga zajedni\u010dkoga s kr\u0161\u0107anskim svecima. \u017dive\u0107i “ispravan \u017eivot” te unato\u010d progonu i drugim neda\u0107ama ostaju\u0107i dosljedni svojim uvjerenjima, mu\u010deni su i umiru za to u \u0161to vjeruju. Da bi se moglo sagledati \u0161to je mogu\u0107e nau\u010diti iz predratnih i ratnih komunisti\u010dkih mre\u017ea, kao i to u \u010demu se nastavlja antifa\u0161isti\u010dka komunisti\u010dka borba u aktualnim uvjetima, potrebno je spaliti ikone.<\/p>\n Nema iznimnih pojedinki ni iznimnih okolnosti koje ih tra\u017ee; nasilje neprestano bukti ispod povr\u0161ine i poprima razli\u010dite oblike koji \u0107e imati karakteristike fa\u0161isti\u010dke ideologije, ali koji \u0107e isticati vlastite nom de gurre<\/em> i prilagoditi svoj jezik izmijenjenim prilikama. Nada Dimi\u0107, Anka Berus, Milka Zori\u0107 i Ru\u017eica Turkovi\u0107 izranjaju iz kolektivne organizacije, uzajamne podr\u0161ke i rada otrgnutog kapitalu i izo\u0161trenog protiv njega. Konkretan rad analize, razumijevanja, edukacije i organiziranja te solidarnosti i brige jednih za druge, \u0161to se ogleda u akcijama Narodne pomo\u0107i i AF\u017d-a, zama\u0161nijim su pomacima u tom smjeru.<\/p>\n pi\u0161e Nina \u010colovi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U mnogo\u010demu lik narodnoga heroja\/narodne heroine ima mnogo toga zajedni\u010dkoga s kr\u0161\u0107anskim svecima. Da bi se moglo sagledati \u0161to je mogu\u0107e nau\u010diti iz predratnih i ratnih komunisti\u010dkih mre\u017ea, kao i to u \u010demu se nastavlja antifa\u0161isti\u010dka komunisti\u010dka borba u aktualnim uvjetima, potrebno je spaliti ikone<\/p>\n","protected":false},"featured_media":5338,"template":"","tags":[130],"atribut":[],"class_list":["post-5345","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-tema"],"acf":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/08\/Nada-Dimic-tvornica_Patrik-Macek-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/08\/Nada-Dimic-portret_Marko-Prpic-scaled.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sdf.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/08\/Nada-Dimic-radnica_Slaven-Branislav-Babic-scaled.jpg\")