Ovog sam prolje\u0107a dobila poziv Odisejeva uto\u010di\u0161ta za Thessalian Poetry Festival u Gr\u010dkoj krajem kolovoza i onda manje-vi\u0161e, u organizaciji svakodnevnice, zaboravila na njega. Prva stvar koja mi je pala na pamet kod godi\u0161njeg je da \u0107u ga \u010ditavog provesti u Dalmaciji, i tu sam pani\u010dno po\u010dela guglati Santorini ili neko takvo oto\u010dje u agencijskom aran\u017emanu, jer mi je neki glasi\u0107 u glavi cijuknio: Zna\u0161 da se ne\u0107e\u0161 odmorit. I druga stvar koja mi je pala na pamet je da je moja najdugovje\u010dnija drugarica tamo i\u0161la na ekskurziju kad smo bile srednjo\u0161kolke i da njezin povratak pamtim kao da se dogodio jutros. Nije se sa jednotjednog putovanja vratila s krpom, lavandom i maslinama, nego s rakijom i dva bi\u0107erini\u0107a. Rakiju smo na\u010dele u onim betonskim sjenicama ispod Grafi\u010dke \u0161kole u Splitu, mjestu gdje je \u010desto ordinirao policajac poznat pod nadimkom Kenny Rogers, a jednom je i nas legitimirao, nas par srednjo\u0161kolki koje smo otamo, kao da smo na\u0161le savr\u0161eno mjesto za \u010darku, ispucavale \u017eelje u svemir.<\/p>\n
Gr\u010dka mi se u tom trenutku u\u010dinila kao mjesto na kojem moram biti, mjesto koje moram, iz ovog ili onog razloga jednom \u2013 nadoknaditi.<\/p>\n
Za\u0161to moramo u Dalmaciju, vrisnula sam R.<\/strong> dok smo se pakirale. Ajmo u Gr\u010dku, ajmo bilo di, samo ne u Dalmaciju. Ne da mi se vi\u0161e u te familijarne situacije, ne-da-mi-se.<\/p>\n Nemamo para, smireno mi je rekla R. i kad nema\u0161 para to zna\u010di da nema\u0161 ni izbora.<\/p>\n Kad sam pogledala aran\u017emane, i tih sad zbog inflacije pi\u0161ljivih 600 eura za tjedan dana u last-minute aran\u017emanu, nama je u puta dva organizaciji, i to bilo nedosti\u017eno. Dalmacija je, di god smo naumile, imala besplatan smje\u0161taj, jer je bio na\u0161. Didovina, \u0107a\u0107evina, materina.<\/p>\n Za\u0161to sam prokleta ovako, zavapim. Za\u0161to radim za tri miseca unazad, a ne za tri miseca unaprid? Zato ne mogu zamislit budu\u0107nost. Eto za\u0161to! I za\u0161to, o za\u0161to, nemam neki generational wealth<\/em> i zakladicu pa da s time mogu bilo di?<\/p>\n Ali ima\u0161 generational wealth<\/em>, samo ko ti je kriv \u0161to je tebi to vla\u0161ka, sa\u017eeto uzvrati R. i doda \u2013 hehe, a meni se u glavi odmah uka\u017ee ku\u0107a bez krova i zemlja iz koje raste kamenje.<\/p>\n Vrisnem u sebi i sjetim se, zbog neke sulude ideje da pogledam u kalendar (ne bih ina\u010de nikad), da krajem mjeseca ipak idem u Gr\u010dku, na festival poezije, i da \u0107e biti ne\u0161to od tog posjeta, ovako ili onako. Samo prvo treba otkazati smje\u0161taj koji sam bukirala za krive datume i koji mi je napla\u0107en, bukirati novi i probati vratiti pare. Vrisnem opet. To se sve, uz ne\u0161to \u017eivaca, rije\u0161ilo.<\/p>\n Dalmacija, neka je znam romantizirati<\/em>, neka je znam prigrliti kako ona mene nikad ne\u0107e, neka joj radim usluge koje ona meni nikad nije i ne\u0107e, zna biti okrutno mjesto. I kad o njoj mislim, mislim kao o ringu u kojem se sama boksam, i udaram u prazno, tupim u prazno, i kad znojna i izubijana od praznog zraka sjedam u svoj kut, \u010dujem samo \u0161uti i trpi, i to me jo\u0161 vi\u0161e razjari.<\/p>\n Kao jedan postariji gospodin koji upla\u0107uje zadnje rate posmrtne pripomo\u0107i, koji mi je pri\u0161ao negdje u nekom praznom prostoru na D33, ni\u010dim izazvan (to ni\u010dim izazvan je macerat mizoginije) i \u0161apnuo na uho u redu za blagajnu bolesno\u0107u od koje \u0107u \u010ditav du\u0107an na 30 sekundi dignuti na noge. Blagajnica se brzo pokazala saveznicom, i rekla: Svakakvih vam bolesnika ima. Ali ovaj moj bolesnik, taj oko didovine, \u0107a\u0107evine, materine, taj koji mi je ostao u naslje\u0111e, taj mi je pra\u0107kom u oko. Jer se moram bak\u0107ati s transgeneracijskim svime, ne samo traumom, nego i osje\u0107ajem za lijepo, humano, \u017eenstveno, i ta polja na kojima se borim, to bi idealno trebale biti uzorane njive u koje, svojim nogama, bu\u017eam rupe za krumpire, a ne ideje za nove \u017eenske glave. Ljuta sam, i ta me ljutnja dr\u017ei i danas.<\/p>\n Jedan torcida\u0161 kojeg znam \u010ditava \u017eivota i kojem nije strana bila upotreba \u0161ake i kratak fitilj, kad mu sve ovo ispri\u010dam i ka\u017eem kako me ponekad i osje\u0107aji otpora, mr\u017enje, prijezira gurnu naprijed i podsjete di sam, kako se osje\u0107am, ka\u017ee mi da ne bi to nikad za mene rekao, da se previ\u0161e ljutim, da ne mo\u017ee vjerovati kako se brzo ra\u017eestim, i da se malo smirim. Pa historijo, ironijo!<\/p>\n Ali ne treba se smiriti, ne treba normalizirati<\/em>, treba bit i ljut i pogan povremeno, ravnote\u017ee radi. Neka se \u010dini da ne prili\u010di! Neka ni ne prili\u010di. Ima hartije za ispisati nova pravila, bog zna. I ovo ne pi\u0161em Torcidi, nego \u017eenama.<\/p>\n Prije puta za Gr\u010dku znam da mi je veliki problem \u0161to nisam sjela i prevela nove pjesme na engleski i da \u0107e mi \u010ditanje starih mo\u017eda biti problem, jer su odraz. U tom mi trenutku ve\u0107 \u0161to\u0161ta sjeda na prsa. Jer u trenucima o\u010daja imam dojam da knji\u017eevnost, ne, ne mo\u017ee spasiti svijet, ne, objavljivati poeziju je kao baciti iverak u talionicu, i da, Marija, \u0161to \u0107e ti ideali kad zna\u0161 kako kolo vrti. Jedan konkretni sukob s dalmatinskom materom koja ku\u0107u pretvara u prostor dominacije nad sredinom i tako upravlja vlastitom slikom sebe, potpuno me katapultira u ne-vrijeme. Opet sam ljuta, i opet se odmor pretvara u ono \u0161to ne \u017eelim: lekciju. Da, bili su te\u0161ki \u017eivoti. Da, nije bilo para. Da, nije bilo izbora. Da, \u0107a\u0107e su bili budale. Da, babe su bile grozne. Da, didovi su bili dobri ko kruv, ali te\u0161ke ruke\u2026 I odjednom se ne kupam u moru, nego u bazenu stereotipa koji su jedno veliko transgeneracijsko go*no koje mi se u mlakom moru skoro zabije u bradu. Fuj!<\/p>\n Dalmacija meni nikad ne\u0107e biti destinacija. Dalmacija \u0107e mi uvijek biti learning oportunity<\/em>, ali ponekad stvarno vi\u0161e ne treba forsirati \u0161kolovanje. Tako R. i ja izmijenimo par brzih pogleda i znamo \u0161to je sljede\u0107e: pakiramo kofere i idemo drugoj dalmatinskoj materi.<\/p>\n U Gr\u010dkoj me tijekom \u010ditanja pjesama ne\u0161to po\u010dinje gu\u0161iti, pa na pozornici osje\u0107am kako rije\u010di ne izgovaram izme\u0111u izdaha, nego izme\u0111u srkanja zraka. Ono \u0161to mi u\u0111e u plu\u0107a, ne izlazi, nego se spu\u0161ta u \u017eeludac i crijeva. \u010citava pjesma je bolna agonija. Poslije se \u010dujem na videu, i sve je naizgled dobro, ali ja znam da je u meni sve zbijeno. Do kraja putovanja, a proputovali smo lijep komad na relaciji Solun \u2013 Larisa \u2013 Karitsa \u2013 Trikala, s jako dobrom trupom pjesnika i u krajoliku takvom da ti srce u njemu tu\u010de nekim svojim ritmom, sve mi je zbijeno u nogama. Nate\u010dene su, bole me, i osje\u0107am da sam se odavno ukopala i ne radim ni\u0161ta, nego naprosto odolijevam, i da ovo \u0161to vidim ne varim, nego trpim, i da ljutnja poma\u017ee, ali nije jedina remedija. I kao i svaka, kad je previ\u0161e koristi\u0161, okrene se protiv tebe.<\/p>\n Ljutite se, ali pametno! Ciljano. I to je vje\u0161tina koju treba savladati. I ovo govorim vama, nama, koje smo ne\u0161to napustile, ne da bismo se tome vratile, nego da bismo to razorile i ponovno izgradile.<\/p>\n I onda mi, u nekoj izmaglici, pri\u0111e jedna od gr\u010dkih pjesnikinja i na uho \u0161apne ne\u0161to o mojim pjesmama i sebi, \u0161to u svijetu bezgrani\u010dnih vaga, sve u meni vrati u neku ravnote\u017eu. Macerat pjesni\u010dke slu\u017ebe, rekla bih. Tu mi se, a bio je dovoljan stvarno samo jedan trenutak, perspektiva stvarno precvika, pa mi se opet \u010dini da knji\u017eevnost ne da mo\u017ee spasiti svijet, da mo\u017ee izgraditi \u010ditav jedan novi.<\/p>\n Kako mi glavu mori daleko u na\u0161im satovima odavno namje\u0161teno zagreba\u010dko vrijeme, zaboravljam re\u0107i R. da sam ipak ne\u0161to svladala i da mi je Gr\u010dka ne\u0161to nadoknadila (iako vjerujem da i ona ima neku svoju dalmaciju, malo d). Pa joj pi\u0161em ovdje u tekstu.<\/p>\n Nije vla\u0161ka moj generational wealth<\/em>, nego pjesme, pri\u010de, ideje i \u017eenska borba! Njiva \u0107e mi uvijek dobro do\u0107i, ali tamo \u0107u uvijek, zbog ovih prije mene, prvo posaditi pokondirenu tikvu, pa onda mo\u017eda i neku bilj\u010dicu.<\/p>\n Hehe.<\/p>\n pi\u0161e Marija Andrija\u0161evi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ljutite se, ali pametno! Ciljano. I to je vje\u0161tina koju treba savladati. I ovo govorim vama, nama, koje smo ne\u0161to napustile, ne da bismo se tome vratile, nego da bismo to razorile i ponovno izgradile<\/p>\n","protected":false},"featured_media":4983,"template":"","tags":[177],"atribut":[],"class_list":["post-5377","nada","type-nada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-vrzino-kolo-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n